U Dubrovniku 9. Avgusta 1893.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnugoru na go-
 idnu flor. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV:

NIKA“.
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
6 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 7.

izlazi svake Srijede.

Godina II.

Boka u Dubrovniku.

Poslije veličanstvenoga slavlja u Dubro-
vniku o podizanju spomenika velikanu srp-
skom pjesniku Gjivu Frana Gundulića, gdje
se je bio okupio srpski narod kao nikada i
nigdje do sada i kao što će se teško ikada
više okupiti; poslije brackoga poznanstva i
bratimljenja braće iz svijeh krajeva, gdje ži-
vi srpski narod, ostaše samo ugodni i neu-
godni zvuci, koji nas prema svojoj vrsti na-
pajaju osobitijem oduševljenjem ili dostojni-
jem prezrenjem.

Bez sumnje, da je najkrasnija slika u
Dubrovniku pri velikoj svečanosti bila velika
i lijepa kita susjedne nam braće Bokelja, koji
u ogromnom broju od 500 pohrliše, da se
poklone sjeni onoga pjesnika, koji je kao
malo koji do sada uznio slavu njegovoga
srpskoga naroda. Ponosni sinovi kršne Boke
Kotorske, u divnom narodnom odijelu, pred-
vogjeni svojijem rodoljubljem, pokazaše osta-
lijem Srbima, kakovijeh junaka ragja ono
golo stijenje i ljuti krš, što ga ljudi pro-
zvaše Bokom. Odjeveni u bogatom narodnom
odijelu, ponosita stasa i hoda, junačkoga po-
gleda, bijahu Bokelji prijelmetom osobite pa-
žnje i divljenja od strane njihovijeh sunaro-
dnika, te se je svjema Srbima otimao iz
grudi oduševljeni usklik: Slava Boki, koja
ragja takove sinove!

I baš radi toga, što su Bokelji sačinili
Gundulićevu svečanost, što su oni bili pravi
ukras pri velikome dogagjaju; baš radi toga
hrvacke novine okomiše na njih svoje bra-
čke strijele, jer znadu da je rana bratovljeva
najdublja i najopasnija, a u svijem tijem na-
padajima i grdnjama na prvome se mjestu
istakla ,Crvena“!

Od onoga dana, od kada su Bokelji bili
u gostima svojoj braći u Dubrovniku, taj li-
stić nije još prestao iznositi kojekakve izmi-
šljotine, sa koje moramo u velike da žalimo
što izlaze na svijetlo baš u našem skladnom
gradu. Nepristojnijem riječima i samo ,0Or-
venoj“ podobnijem izrazima, ispratila je ona
one ljude, koje silom hoće da okrsti smije-
šnijem imenom ervenijeh Hrvata. Prosta po-
treba čibuka, što ih svaki seljak u Boki no-
si. pomutila je mozak došljacima, koji hoće
silom da uvedu nešto novo u naš grad, i
podmeću Bokeljima, da su oni na svečanost
dolazili s onijem namjerama, s kojijema na
stotine pohrliše njihovi branitelji i pokrovi-
telji, jer se i luda djeca sjećaju, da Hrvati
tek u pošljednje vrijeme odlučiše, e će pri-
sustvovati svečanosti u smiješnoj namjeri,

»da Dubrovnik uzmu u posjed čiste
hrvatske ideje“ i da ga predobiju za
ono pusto hrvacko državno pravo, kojijem
hrvacki prvaci varaju i zašljepljuju svoj ne-
vini narod.

Bokelji pri svojem dolasku ne imagjahu
nikakvijeh zlijeh namjera, a to su oni jasno
pokazali i pri svojem boravku u našemu
gradu, gdje im je i govor i ponašanje bilo
suviše uljudno, jer da su oni onakvi, kako-
vijema ih opisuju Hrvati, na hrvacka  izazi-
vanja, ne bi oni odgovarali dostojnijem mu-
kom i prezirom, nego bi se bilo lako dogo-
dilo ono, za čim su Hrvati išli.

Bokelji su došli u Dubrovnik s istom že-
ljom, kojom pohrliše i ostali Srbi u naš po-
nositi grad, želeći da odadu dostojnu poštu

samo da čuvaju narodu srpskome ono,

pjesniku, a znali su kao i ostali Srbi zašto
mu je odaju. I Bokelji su imali velikoga
udjela pri vršenju one svete i velike duše-
vne zadaće, koja podiže i oduševljava jedan
narod, a ni na umu im nije bilo da odgo-
govaraju na hrvacka izazivanja, jer to nije
bilo niti jest dostojno srpskoga naroda. Bo-
kelji su takogjer učinili zasluženi pomen i
svjema onijema  drugijem  zaslužnijem
dima i velikanima u Dubrovniku, koji su bi-
lo riječju ili djelom radili za srpski narod,
koji su se za nas mučili i svoj život trošili,
što
ga narodom čini i što ga je očuvalo kroz
toliko vijekova. I Bokelji oduševljeno okupiše
se s nama i s ostalijem Srbima u Brankovo
kolo, da svi zagrljeni u brackoj ljubavi odu-
žimo svoj dug nekadašnjem knezu nezavisne
dubrovačke republike, koji je sa sinjeg na-
šeg mora slao pozdrave povjedonosnom polj-
skome kraljeviću, da moćnom svojom rukom
oslobodi sve srpske zemlje od turskoga rop-
stva i da ,bude namjesnik“ krune carske
Nemanića Stjepana.

Eto, za to Bokelji kao i druga njihova
braća dogjoše u pohode opet braći svojoj u
Dubrovniku, a neka Hrvati, a osobito ,Or-
vena“ budu tvrdo uvjereni, da Bokelji ni-
kada nijesu zazirali od iskrene i bracke slo-
ge Sa pravijem i iskrenijem Hrvatima. Bo-
kelji su uvijek ljubili svoju najbližu braću, i
ako Hrvati dan danas imadu bolji položaj
od nas Srba u ovijem krajevima, oni dobro
znadu, da zato moraju zahvaliti samo  Srbi-
ma i za njih veoma sretnijem prilikama, koje
u prvome redu stvoriše Srbi Bokelji. Ali kad
se na tu ljubav Bokelja odgovara sa hrva-
Gke strane onijem djelima, kojijema Hrvati
odgovoriše, onda i sinovima naše Boke ne
preostaje drugo, kao niti nama, nego borba,
ali ne borba protiv Hrvata ,do konačno-
ga njihovoga istrebljenja“, kao što Hr-
vati nama prijete, nego poštena borba u iskre-
noj nadi, da će i Hrvati kad li, tad li uvi-
djeti na kakav su put krenuli i kakove li
će zle pošljedice imati njihovo nebracko dje-
lovanje.

Radi svega ovoga, a osobito radi onog
osobitog zadovoljstva, što smo osjećali, kada
smo o Gundulićevoj slavi gledali ponosite
naše Bokelje, kako dostojanstveno vrše svoj
uzvišeni zadatak, i opet nam se iz grudi oti-
mlje oduševljeni usklik: Slava Boki, koja ra-
gja takove sinove!

POSLIJE PROSLAVE

Gundulićeve.
II.

Ne namjeravam dalje slijediti Hrvate na
triufalnom putovanju po Dalmaciji, Du-
brovniku i Boki-Kotorskoj i opisivati juna-
čke podvige njihovijeh govornijeh
organa i osobite uljudnosti.

Govorni organi obrazuju govor,
klicanje.

Govorni organi jesu instrumenat gluh
nijem, ako na njemu duh ne svira; s toga
govor klicanje i t. d. nije gola zuka i glas,
njega kreće i izaziva duh; i kako ga duh
izaziva, onako se glas i obrazuje.

Kod govora i klicanja treba paziti na
dvoje, prvo na visinu i jačinu, drugo na

viku

lju=

g&adržinu. U prvom slučaju mjerodavna je
anatomija i fiziologija, a u drugom

vwsihologija.

Što se tiče visine i jačine glasa
naše nesugjene braće Hrvata mislimo, da se
je svak, ko je prilike imao, mogao osvjedo-
čiti, pa bilo to u pozorištu, bilo na ulici,

bilo u gostionama i birtijama, bilo na va-

trenjačama, da nadmašuje svaku kri-
tiku; s toga sud vještaka u anatomiji mo-
rao bi biti veoma povoljan, što i ,C. H,“
priznaje pišući, da se je sa strane Hrvata
vikalo, lupalo i bučilo.

Što se sadržine govor i klica-
nja tiče?!? Treba da ih najprvo u kratko
spomenemo. Govorilo se je o ,češljima Bian-
chini-jevim“, o ,uzimanju Dubrovnika u po-
sjed za najčišću hrvacku. ideju“; zatim o
običnoj temi; o uokvirenom hrv. drž. pravu“
per totum orbem terrarum, o ,velikoj

hrvackoj“ sine fine. Klicalo se je: ,hrva-
ckom Dubrovniku“, ,hrvackom proroku Gun-
duliću“, ,hrvackom gruškom zaljevu“,  ,hr-
vačkoj malvasiji“; ,krepali Srbi“, ,Sr-

bima štrik za vrat“, ,Živjela Slivni-
ca“ i Živjeli Bugari“.

Treba naglasiti da se je ovo dogagjalo
na kulturnoj svečanosti, a da izazivanja
sa srpske strane ne samo da ne bijaše, već ve-
like predusretljivosti i štetnog popuštanja.

Prof. Dr. H. Steinthal kaže, da se glas
obrazuje onako, kako ga duh izaziva.

Duh koji izaziva ovake glasove, biva go-
vore i klicanja, da li je u normalnom stanju?

Cijenimo da se ne bi našao na svijetu
jedan psiholog — izuzam zainteresovane hr-
vacke — koji bi kazao, da je duh, koji
take glasove izaziva, zdrav. Da, taki duhovi
jesu zbilja bolesni. U predzadnjem broju
kazasmo, kako se ta bolest zove; danas ve-
limo, da je toj bolesti uzrok impotentia,
koja uvijek ragja bijesnilo, a tijem se bije-
snilom služe izvjesni faktori na satiranje
srpskog imena.

U Dubrovnik se bjehu slegli svi kori-
feji sjedinjene opozicije a megju njima slatki
i medeni Dr. Amruš, koji čak uvijek i sa-
nja o dragoj i miloj braći Srbima, koji
mu pomogoše doći do mandata zastupničkog
Srbi Zagrepčani koji odlučiše svojijem  gla-
sovanjem u prilog Dr. Amrušu a proti Dr.
Pliveriću, neka sada čuju program svoga bi-
ranika, kao što smo ga mi svojijem ušima
na parobrodu slušali,

Na istom parobrodu nalažaše se jedan
katolički svećenik po svoj prilici autonomaš;
Dr. Amruš, kao apostol hrvacke misli,  cije-
nio je svojom dužnosti da propagira hrvacku

ideju; ne znamo kako, ele zametnu se raz-

govor izmegju pomenutog svećenika i me-
denog doklora. Dr. Amruš da bi zornim na-
činom prikazao i dokazao ideju ,velike hr-
vacke“ posluži se ovijem primjerom: ,, Vidite
li, prepoštovani, kako pet prsta na ruci dlan
u jednu cjelinu združuje; tako Hrvacka (a
Slavonija?), Dalmacija, Istra, Bosna i Herce-
govina treba da se združe u jedno tijelo pod
imenom velike hrvacke“.

Na to mu svećenik odgovori: ,Kako i
zašto da baš jedan prst pritegne ostale? Za-
što da baš Hrvacka nametne svoje ime osta-
lijem pokrajinama? Ne bi li mogle i druge
pokrajine zahtijevati da igraju istu ulogu“? ,,,

Ovoliko iz tog interesantnog dialoga«:i.

Ne treba ni isticati, da je Dr. Amruš
odvojio od svijeh klicanjem ,hrvackom  Du-
brovniku“ i ,hrvackom pjesniku Gunduliću“.

Ovoliko na znanje srpskijem biračima u
Zagrebu.

Zagrebačka  , Hrvatska“  izvješćujući o
dolasku Hrvaćana pod Lokrum, kaže, da se
malo prije polaska otisnula mala lagjica sa
kopna (Lokruma) okićena hrvackijem troboj-
nicama a u njoj tri bijela labuda, fratra
Domenikanca; praštajući se jedni od dru-
gijeh, labudovi Domenikanci kazaše Hrvaća-
nima: bićete se uvjerili o Hrvastvu Du-
brovnika“. Samo je ,Hrvatska“ zaboravila
kazati. da ti bijeli labudovi nijesu  Dubrov-
čani već Spljećani ili Dalmatinci.

Ovo je jasan dokaz pod čijim okriljem
stoji Hrvastvo u Dubrovniku.

Sada da upravimo nekoliko upita na
MM. PP. 00. Domenikance.

Je li vama Njegovo Veličanstvo Naš
Premilostivi Cesar poklonio Lokrum, da se
njim služite u propagatorske svrhe Hrvastva?

Da li se vama kao redovnicima jednoga
strogoga reda dolikuje miješati se u gra-
gjanske razmirice, i na onaki provokatorski
način izazivati i vrijegjati ogromnu većinu
gragjanstva?

Da li vi kao tugjinci u Dubrovniku to-
liko taktike nemate, da ostanete neutralni,
ako ne možete indiferentni, kao što bi tre-
balo, da slijedite nauk Isukrstov, nauk lju-
bavi?

Zar ste toliko zaslijepljeni šoviniznom,
da ni onaj krst, što ga je Dubrovčanima po-
klonio srpski car Uroš, a u vašem se samo-

stanu nalazi, ne može Vam uliti malo pošto- |

vanja prema srpskom imenu ?

Zar tako vi nasljedujete tradiciju Dome-
nikanac& Dubrovčani, koji može se reći do
juče upravljahu samostanom bez prigovora?

Još bismo vam nekoliko pitanja upra-
vili ali neka je za danas dosta.

— => rez
Svečanost
Obodske štamparije u Crnoj Gori.

Cetinje, 1. Avgusta 1893.
Četvrtak 15.27 VII.

Polazak sa Cetinja na Obod bio je urečen u
4 gata iz jutra. Čitava povorka kola sa gostima če-
kala je Kneza koji se uputi prvi, a za njim ostala
kola i konjanici. Mnogi ne mogoše dobiti kola, te
odoše na konju, a ko nije našao ni konja ode pje-
ške ili osta na Cetinju. U dva sata stigosmo na
konju na Rijeku, lijepu varošicu s lijeve strane rk
jeke; tu ostavismo konje i otpočinusmo malo, RL
pješke na Obod. Obod leži na vrhu brežuljka, ihde
sne strane rijeke prama varošici Rijeci. Prije 1 ,PEgo
se stigne na vrh vide se razvaline Iyan:Begoya
grada. Netom stigosmo gore urnebesno živio“ i Br
kupljenog naroda pozdravi Kneza. Na yrhu; iRalazi
se starinska crkva sa grobljem: u. uglu, ) gršvene
ograde nahode se ruševine štamparije., Tu 8. bilo

vodoosvećenje i pomen Ocu Makariju i ostalijem Head

benicima oko Pi, prrijeh iš Mogl oyenski-
jeh knjiga. Na razval dunja) kai grkvom., stoji
štampano: Vječnaja, Pe sti: PRudik: ijem
štamparima: Makarije ot,Čgrnije, Gon,-- "- Pokomi

ot Černije Gori ot, Reke, To Gur. i bjubarić, ha

dor iz Goražda, zh, M, Bušinnja za ia Teodo gd
i Genadije, ot Prijepolje —-, i silo ia Stan

bije — Mardarije i Teodor iz, iloševa = D dani
i Milan iz Posavine — Mardarije od r.

Stefan od Skadra \—OŽivio s Rađul Jakob s Stare
Srbije: Jakob: iz Sofije. 1—Stefanvizi Paštrovića.
U:9 gaticzakuska, koju je: priredila« goštima

-014%