U Dubrovniku 9. Avgusta 1893. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go- idnu flor. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV: NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 7. izlazi svake Srijede. Godina II. Boka u Dubrovniku. Poslije veličanstvenoga slavlja u Dubro- vniku o podizanju spomenika velikanu srp- skom pjesniku Gjivu Frana Gundulića, gdje se je bio okupio srpski narod kao nikada i nigdje do sada i kao što će se teško ikada više okupiti; poslije brackoga poznanstva i bratimljenja braće iz svijeh krajeva, gdje ži- vi srpski narod, ostaše samo ugodni i neu- godni zvuci, koji nas prema svojoj vrsti na- pajaju osobitijem oduševljenjem ili dostojni- jem prezrenjem. Bez sumnje, da je najkrasnija slika u Dubrovniku pri velikoj svečanosti bila velika i lijepa kita susjedne nam braće Bokelja, koji u ogromnom broju od 500 pohrliše, da se poklone sjeni onoga pjesnika, koji je kao malo koji do sada uznio slavu njegovoga srpskoga naroda. Ponosni sinovi kršne Boke Kotorske, u divnom narodnom odijelu, pred- vogjeni svojijem rodoljubljem, pokazaše osta- lijem Srbima, kakovijeh junaka ragja ono golo stijenje i ljuti krš, što ga ljudi pro- zvaše Bokom. Odjeveni u bogatom narodnom odijelu, ponosita stasa i hoda, junačkoga po- gleda, bijahu Bokelji prijelmetom osobite pa- žnje i divljenja od strane njihovijeh sunaro- dnika, te se je svjema Srbima otimao iz grudi oduševljeni usklik: Slava Boki, koja ragja takove sinove! I baš radi toga, što su Bokelji sačinili Gundulićevu svečanost, što su oni bili pravi ukras pri velikome dogagjaju; baš radi toga hrvacke novine okomiše na njih svoje bra- čke strijele, jer znadu da je rana bratovljeva najdublja i najopasnija, a u svijem tijem na- padajima i grdnjama na prvome se mjestu istakla ,Crvena“! Od onoga dana, od kada su Bokelji bili u gostima svojoj braći u Dubrovniku, taj li- stić nije još prestao iznositi kojekakve izmi- šljotine, sa koje moramo u velike da žalimo što izlaze na svijetlo baš u našem skladnom gradu. Nepristojnijem riječima i samo ,0Or- venoj“ podobnijem izrazima, ispratila je ona one ljude, koje silom hoće da okrsti smije- šnijem imenom ervenijeh Hrvata. Prosta po- treba čibuka, što ih svaki seljak u Boki no- si. pomutila je mozak došljacima, koji hoće silom da uvedu nešto novo u naš grad, i podmeću Bokeljima, da su oni na svečanost dolazili s onijem namjerama, s kojijema na stotine pohrliše njihovi branitelji i pokrovi- telji, jer se i luda djeca sjećaju, da Hrvati tek u pošljednje vrijeme odlučiše, e će pri- sustvovati svečanosti u smiješnoj namjeri, »da Dubrovnik uzmu u posjed čiste hrvatske ideje“ i da ga predobiju za ono pusto hrvacko državno pravo, kojijem hrvacki prvaci varaju i zašljepljuju svoj ne- vini narod. Bokelji pri svojem dolasku ne imagjahu nikakvijeh zlijeh namjera, a to su oni jasno pokazali i pri svojem boravku u našemu gradu, gdje im je i govor i ponašanje bilo suviše uljudno, jer da su oni onakvi, kako- vijema ih opisuju Hrvati, na hrvacka izazi- vanja, ne bi oni odgovarali dostojnijem mu- kom i prezirom, nego bi se bilo lako dogo- dilo ono, za čim su Hrvati išli. Bokelji su došli u Dubrovnik s istom že- ljom, kojom pohrliše i ostali Srbi u naš po- nositi grad, želeći da odadu dostojnu poštu samo da čuvaju narodu srpskome ono, pjesniku, a znali su kao i ostali Srbi zašto mu je odaju. I Bokelji su imali velikoga udjela pri vršenju one svete i velike duše- vne zadaće, koja podiže i oduševljava jedan narod, a ni na umu im nije bilo da odgo- govaraju na hrvacka izazivanja, jer to nije bilo niti jest dostojno srpskoga naroda. Bo- kelji su takogjer učinili zasluženi pomen i svjema onijema drugijem zaslužnijem dima i velikanima u Dubrovniku, koji su bi- lo riječju ili djelom radili za srpski narod, koji su se za nas mučili i svoj život trošili, što ga narodom čini i što ga je očuvalo kroz toliko vijekova. I Bokelji oduševljeno okupiše se s nama i s ostalijem Srbima u Brankovo kolo, da svi zagrljeni u brackoj ljubavi odu- žimo svoj dug nekadašnjem knezu nezavisne dubrovačke republike, koji je sa sinjeg na- šeg mora slao pozdrave povjedonosnom polj- skome kraljeviću, da moćnom svojom rukom oslobodi sve srpske zemlje od turskoga rop- stva i da ,bude namjesnik“ krune carske Nemanića Stjepana. Eto, za to Bokelji kao i druga njihova braća dogjoše u pohode opet braći svojoj u Dubrovniku, a neka Hrvati, a osobito ,Or- vena“ budu tvrdo uvjereni, da Bokelji ni- kada nijesu zazirali od iskrene i bracke slo- ge Sa pravijem i iskrenijem Hrvatima. Bo- kelji su uvijek ljubili svoju najbližu braću, i ako Hrvati dan danas imadu bolji položaj od nas Srba u ovijem krajevima, oni dobro znadu, da zato moraju zahvaliti samo Srbi- ma i za njih veoma sretnijem prilikama, koje u prvome redu stvoriše Srbi Bokelji. Ali kad se na tu ljubav Bokelja odgovara sa hrva- Gke strane onijem djelima, kojijema Hrvati odgovoriše, onda i sinovima naše Boke ne preostaje drugo, kao niti nama, nego borba, ali ne borba protiv Hrvata ,do konačno- ga njihovoga istrebljenja“, kao što Hr- vati nama prijete, nego poštena borba u iskre- noj nadi, da će i Hrvati kad li, tad li uvi- djeti na kakav su put krenuli i kakove li će zle pošljedice imati njihovo nebracko dje- lovanje. Radi svega ovoga, a osobito radi onog osobitog zadovoljstva, što smo osjećali, kada smo o Gundulićevoj slavi gledali ponosite naše Bokelje, kako dostojanstveno vrše svoj uzvišeni zadatak, i opet nam se iz grudi oti- mlje oduševljeni usklik: Slava Boki, koja ra- gja takove sinove! POSLIJE PROSLAVE Gundulićeve. II. Ne namjeravam dalje slijediti Hrvate na triufalnom putovanju po Dalmaciji, Du- brovniku i Boki-Kotorskoj i opisivati juna- čke podvige njihovijeh govornijeh organa i osobite uljudnosti. Govorni organi obrazuju govor, klicanje. Govorni organi jesu instrumenat gluh nijem, ako na njemu duh ne svira; s toga govor klicanje i t. d. nije gola zuka i glas, njega kreće i izaziva duh; i kako ga duh izaziva, onako se glas i obrazuje. Kod govora i klicanja treba paziti na dvoje, prvo na visinu i jačinu, drugo na viku lju= g&adržinu. U prvom slučaju mjerodavna je anatomija i fiziologija, a u drugom vwsihologija. Što se tiče visine i jačine glasa naše nesugjene braće Hrvata mislimo, da se je svak, ko je prilike imao, mogao osvjedo- čiti, pa bilo to u pozorištu, bilo na ulici, bilo u gostionama i birtijama, bilo na va- trenjačama, da nadmašuje svaku kri- tiku; s toga sud vještaka u anatomiji mo- rao bi biti veoma povoljan, što i ,C. H,“ priznaje pišući, da se je sa strane Hrvata vikalo, lupalo i bučilo. Što se sadržine govor i klica- nja tiče?!? Treba da ih najprvo u kratko spomenemo. Govorilo se je o ,češljima Bian- chini-jevim“, o ,uzimanju Dubrovnika u po- sjed za najčišću hrvacku. ideju“; zatim o običnoj temi; o uokvirenom hrv. drž. pravu“ per totum orbem terrarum, o ,velikoj hrvackoj“ sine fine. Klicalo se je: ,hrva- ckom Dubrovniku“, ,hrvackom proroku Gun- duliću“, ,hrvackom gruškom zaljevu“, ,hr- vačkoj malvasiji“; ,krepali Srbi“, ,Sr- bima štrik za vrat“, ,Živjela Slivni- ca“ i Živjeli Bugari“. Treba naglasiti da se je ovo dogagjalo na kulturnoj svečanosti, a da izazivanja sa srpske strane ne samo da ne bijaše, već ve- like predusretljivosti i štetnog popuštanja. Prof. Dr. H. Steinthal kaže, da se glas obrazuje onako, kako ga duh izaziva. Duh koji izaziva ovake glasove, biva go- vore i klicanja, da li je u normalnom stanju? Cijenimo da se ne bi našao na svijetu jedan psiholog — izuzam zainteresovane hr- vacke — koji bi kazao, da je duh, koji take glasove izaziva, zdrav. Da, taki duhovi jesu zbilja bolesni. U predzadnjem broju kazasmo, kako se ta bolest zove; danas ve- limo, da je toj bolesti uzrok impotentia, koja uvijek ragja bijesnilo, a tijem se bije- snilom služe izvjesni faktori na satiranje srpskog imena. U Dubrovnik se bjehu slegli svi kori- feji sjedinjene opozicije a megju njima slatki i medeni Dr. Amruš, koji čak uvijek i sa- nja o dragoj i miloj braći Srbima, koji mu pomogoše doći do mandata zastupničkog Srbi Zagrepčani koji odlučiše svojijem gla- sovanjem u prilog Dr. Amrušu a proti Dr. Pliveriću, neka sada čuju program svoga bi- ranika, kao što smo ga mi svojijem ušima na parobrodu slušali, Na istom parobrodu nalažaše se jedan katolički svećenik po svoj prilici autonomaš; Dr. Amruš, kao apostol hrvacke misli, cije- nio je svojom dužnosti da propagira hrvacku ideju; ne znamo kako, ele zametnu se raz- govor izmegju pomenutog svećenika i me- denog doklora. Dr. Amruš da bi zornim na- činom prikazao i dokazao ideju ,velike hr- vacke“ posluži se ovijem primjerom: ,, Vidite li, prepoštovani, kako pet prsta na ruci dlan u jednu cjelinu združuje; tako Hrvacka (a Slavonija?), Dalmacija, Istra, Bosna i Herce- govina treba da se združe u jedno tijelo pod imenom velike hrvacke“. Na to mu svećenik odgovori: ,Kako i zašto da baš jedan prst pritegne ostale? Za- što da baš Hrvacka nametne svoje ime osta- lijem pokrajinama? Ne bi li mogle i druge pokrajine zahtijevati da igraju istu ulogu“? ,,, Ovoliko iz tog interesantnog dialoga«:i. Ne treba ni isticati, da je Dr. Amruš odvojio od svijeh klicanjem ,hrvackom Du- brovniku“ i ,hrvackom pjesniku Gunduliću“. Ovoliko na znanje srpskijem biračima u Zagrebu. Zagrebačka , Hrvatska“ izvješćujući o dolasku Hrvaćana pod Lokrum, kaže, da se malo prije polaska otisnula mala lagjica sa kopna (Lokruma) okićena hrvackijem troboj- nicama a u njoj tri bijela labuda, fratra Domenikanca; praštajući se jedni od dru- gijeh, labudovi Domenikanci kazaše Hrvaća- nima: bićete se uvjerili o Hrvastvu Du- brovnika“. Samo je ,Hrvatska“ zaboravila kazati. da ti bijeli labudovi nijesu Dubrov- čani već Spljećani ili Dalmatinci. Ovo je jasan dokaz pod čijim okriljem stoji Hrvastvo u Dubrovniku. Sada da upravimo nekoliko upita na MM. PP. 00. Domenikance. Je li vama Njegovo Veličanstvo Naš Premilostivi Cesar poklonio Lokrum, da se njim služite u propagatorske svrhe Hrvastva? Da li se vama kao redovnicima jednoga strogoga reda dolikuje miješati se u gra- gjanske razmirice, i na onaki provokatorski način izazivati i vrijegjati ogromnu većinu gragjanstva? Da li vi kao tugjinci u Dubrovniku to- liko taktike nemate, da ostanete neutralni, ako ne možete indiferentni, kao što bi tre- balo, da slijedite nauk Isukrstov, nauk lju- bavi? Zar ste toliko zaslijepljeni šoviniznom, da ni onaj krst, što ga je Dubrovčanima po- klonio srpski car Uroš, a u vašem se samo- stanu nalazi, ne može Vam uliti malo pošto- | vanja prema srpskom imenu ? Zar tako vi nasljedujete tradiciju Dome- nikanac& Dubrovčani, koji može se reći do juče upravljahu samostanom bez prigovora? Još bismo vam nekoliko pitanja upra- vili ali neka je za danas dosta. — => rez Svečanost Obodske štamparije u Crnoj Gori. Cetinje, 1. Avgusta 1893. Četvrtak 15.27 VII. Polazak sa Cetinja na Obod bio je urečen u 4 gata iz jutra. Čitava povorka kola sa gostima če- kala je Kneza koji se uputi prvi, a za njim ostala kola i konjanici. Mnogi ne mogoše dobiti kola, te odoše na konju, a ko nije našao ni konja ode pje- ške ili osta na Cetinju. U dva sata stigosmo na konju na Rijeku, lijepu varošicu s lijeve strane rk jeke; tu ostavismo konje i otpočinusmo malo, RL pješke na Obod. Obod leži na vrhu brežuljka, ihde sne strane rijeke prama varošici Rijeci. Prije 1 ,PEgo se stigne na vrh vide se razvaline Iyan:Begoya grada. Netom stigosmo gore urnebesno živio“ i Br kupljenog naroda pozdravi Kneza. Na yrhu; iRalazi se starinska crkva sa grobljem: u. uglu, ) gršvene ograde nahode se ruševine štamparije., Tu 8. bilo vodoosvećenje i pomen Ocu Makariju i ostalijem Head benicima oko Pi, prrijeh iš Mogl oyenski- jeh knjiga. Na razval dunja) kai grkvom., stoji štampano: Vječnaja, Pe sti: PRudik: ijem štamparima: Makarije ot,Čgrnije, Gon,-- "- Pokomi ot Černije Gori ot, Reke, To Gur. i bjubarić, ha dor iz Goražda, zh, M, Bušinnja za ia Teodo gd i Genadije, ot Prijepolje —-, i silo ia Stan bije — Mardarije i Teodor iz, iloševa = D dani i Milan iz Posavine — Mardarije od r. Stefan od Skadra \—OŽivio s Rađul Jakob s Stare Srbije: Jakob: iz Sofije. 1—Stefanvizi Paštrovića. U:9 gaticzakuska, koju je: priredila« goštima -014%