Li Paša“ U Dubrovniku 16. Avgusta o nasiše EI 1893. Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go- idnu fior. 5. iZa sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglagt: šalju so administraciji , DU Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 8. Izlazi svake Srijede. Godina II. »OBZORU“ Borba izmegju Srba i Hrvata na žalost nije baš jučer nastala, nego se vodi ima već nekoliko godina. Ali, i ako se je ta borba vodila, ipak i sa jedne i sa druge strane bilo je po sreći nekijeh umjerenijeh ljudi i organa, koji su znali držati se nekijeh gra- nica, znali su boriti se dostojanstveno, i tako ne samo da nijesu srušili zadnji most izme- gju nas i Hrvata, nego je mnogo dobijao i njihov ugled. | Izmegju hrvackijeh organa, koji se je držao povrh svojijeh drugova, koji smo i mi rado čitali, poštovali, te njegove riječi uva- žavali, bio je ,Obzor“, koji se je vladao kako što se je dolikovalo organu jednog Strossmayera i Račkoga. Ali regbi na žalost da patrijotizam i ovog organa nije imao dubokijeh žila. S je- dne strane borio se je očajnički sa vladom, sa druge strane vidio je da nije dosta po- pularan, jer nije dražio i uekao proste stra- sti prosta puka, te u namjeri da postane po- pularniji okrenu i on lijepijem i pleme- nitijem putem svojijeh drugova, i mjesto da trijezno, dostojanstveno i pametno brani svoja načela, počeo je, i to baš na prvome mjestu, da piše članaka, koji se mogu naći u rubrici ,diskorsi na Poljani“ ,Crvene Hrvatske“, ali koji ne bi smjeli da budu u jednom uglednom listu, u organu, kako re- kosmo, Strossmayera i Račkoga, za koje nam je milo pretpostaviti, da ili ne čitaju svoje glasilo, ili im je u ovome razjarenome bje- snilu, koji se je razvio, upliv tako malaksao, da nijesu već kadri da zabrane neke žalosne pojave. Na ovaj zaključak nagnao nas je članak štampan u ,Obzoru“ Br. 167., a sada čak i preštanmpan u ,Narodnome Listu“, da mu se trag ne utre, da mu se zajamči bes- mrtnost. Taj biser-članak nije drugo nego niz besmislenijeh laži, prostijeh podvala i niski- jeh uvrijeda. Prijedmet je tome članku Gun- dulićeva proslava. Svakome je poznato kakve prilike sada vladaju u Dubrovniku, svak zna da se je srpska stranka u Dubrovniku mogla ugledati na hrvacku stranku u Makarskoj, te prirediti, prigodom otkrića Gundulićeva spomenika, srp- “sku, isključivo srpsku proslavu. Ali Srbi Du- brovčani hvala Bogu imaju još poštenja, ha- raktera i patrijotizma. Oni nijesu zaboravili da su i Hrvati doprinijeli za ovaj spo- menik; oni nijesu zaboravili da su im Hr- vati braća, da su žalosne svegj ove naše raz- mirice, a osobito da bi djelo najernjeg izdaj- | stva bilo, da su te razmirice provirile o ot- kriću spomenika najvećem našem pjesniku, i s toga Odbor od prvog početka, pak svegj došljedno hotio je da priredi zajedničku sve- čanost. U svijem sitnicama gledao je da ne uvrijedi hrvacku osjetljivost, uz srpske za- stave razvio je i hrvacke, razaslao pozive je- dnako po srpstvu kao i po hrvastvu, i na taj način nije mu se moglo s nikakve strane prigovoriti. A kako Odbor tako i Općina, a tako i naš list. Presvijetli Gospodin Načelnik, čiji je patrijotizam i iskreno osjećanje za svoj narod mnogo veće, nego li kod onijeh, koji ga napadaju, izrekao je plemenit govor. Ima tri godine dana, da se najernje uvrijede na nj bacaju, da se nastoji da se na svaki način potkopa, ali je on znao da sve to zaboravi, te u onome uzvišenom trenutku zaželio samo »mir i slogu“, zaželio da ,ove žalosne raz- mirice prestanu“. Naš je list štampao pozdrav gostima u najprijatnijem i najmiroljubivijem smislu, pak sve to kako se je protumačilo? Kako nam ge je odvratilo? S jedne strane s prijevarom, jer Fol- negović pred uglednijem nekijem Srbinom reče: , Radimo na tom, da tu svetkovinu proslave Srbi i Hrvati bracki i složno. Pred spomenikom našeg milog pjesnika izljubimo se i položimo osnovu za drukčiji i bolji rad Srba i Hrvata u budućnosti. Da- jem poštenu riječ da ću sa svojijem politi- čkijem drugovima garantovati, da će se Hr- vati bracki ponašati.“ S druge strane stali su u oči same sve- tkovine, a još žešće poslije da nas grde, da nas psuju, da nas kleveću. Treba najprije ovdje da ispravimo ne cijeli članak, kako bi trebalo, jer je sve lažno, nego, dotaknućemo se samo glavnijeh tačaka. Kaže se izmegju ostaloga u tome žalo- snome članku -— ne žalosnome za nas, već za ugled onoga što ga napisa i lista što ga je .štampao — da se je željelo odgoditi sve- čanost, jer da se je predvigjelo da će ispa- sti u hrvackome duhu. Istina je, da su neki članovi Odbora predložili da ne bude nikakva svečanost, već da se prosto otkrije spomenik, ali to s toga što je vlada bila ponajprije zabranila da se pozovu Srbijanci, na što je Odbor silom pri- stao, ali zatim protegnu zabranu i na Bo- šnjake i Hercegovce, te neki od Odbora pred- ložiše, da ne bude svečanosti kad nije do- pušteno da se pozovu naša najbliža braća. Lažno je takogjer da je bilo borbe oko sadržaja presjednikova govora. Tražilo se je samo da gospodin Presje- dnik razjasni onaj izraz ,nesugjena braća“, a kad je on izjavio, da tijem ne smjera na državno pravo hrvacko, koje nameće Srbima političku narodnost, već samo na narodnu srodnost, na aneksiju, kako se je prije zah- tijevalo, tada dragovoljno svi Srbi u Odboru pristadoše na taj dio govora, izjavljujući da gu i oni pod tom formom pristaše združenja s Hrvaekom. Napominje se u ,Obzoru“ takogjer pro- svjeda svojte Meda Pucića proti govorima na njegovom grobu, nastavljajući da se je Medo borio ne za srpsku nego za hrvacku misao. Istina je živa da je Medo bio privrže- nik aneksije s Hrvackom, i da je uvažavao i hrvacko državno pravo, ali je on aneksiju želio onda kad su je u Dalmaciji Srbi i Hrva- ti jednoglasno željeli, a uvažavao je hrva- cko državno pravo samo u toliko, koliko je moglo služiti kao srestvo prema Vladi da ge oživotvori združenje, ali nije nipošto na temelju državnoga prava tražio od Srba, pak došljedno i od samoga sebe, jer se je i on očito Srbinom proglasivao, da žrtvuje svoje ime i narodnost. Ne! Medo je želio aneksiju, u onome smjeru kako je i mi želimo, biva, jer smo jednokrvna braća, jer smo jedan narod, da se združimo, s jednakijem pravima, a ne da jedan drugoga pod noge bacamo. Hrvacko državno pravo ostaje naravski jedno isto, ali mu se mijenja potpuno ha- rakter, kada je upravljeno prema Vladi, ili proti jednokrvnoj braći, proti nama Srbima. Ovaj žalosni smjer koji se daje hrvac- kome državnome pravu, to je ono što nas sili da se borimo proti aneksije, to je ono što nas dijeli. Prosvjedu pak Medove svojte, koji je potpuno paraliziran bio ushićenijem pozdra- vom upravljenijem Srbijancima sa strane naj- starijega člana njegove obitelji, ne može se dati nikakvu važnost, jer Medo ne pripada Njima, Medo pripada svome narodu, narodu šrpskome, za kojega je radio i pjevao. Lako je prosvjedovati kad mrtvi ostanci bez života u hladnom grobu počivaju, ali da je Medo živ, njegov bi rad prosvjedovao proti svojoj svojti, koja je, regbi, zaboravila Stazu, koju joj je on sjajno pokazao, koja je zaboravila, da ugledna i stara obitelj Pucića ima se dičiti i ponositi svojijem srpskijem imenom. Svakako biti u rodbini s jednijem glasovitijem čovjekom, ne znači još biti ka- dar da shvatiš i protumačiš njegova djela, njegov rad, njegove misli. Ali da se vratimo na članak, ono što nas je najveće ožalostilo, to je, da ovaj list, organ, kako rekosmo, Strossmayera i Ra- čkoga, ne bježi od najpodlijeg denunciranja. Podmeće nam se da smo po Dubrovniku vikali: ,živio srpski Kralj Leso!“ U ovom stoji cijela moć Hrvata proti nama; pokazivanje ovakovog denunciranja najbolji je odgovor. ,Orvenoj Hrvatskoj“ na njezino deseto izazivanje, da joj dogjemo sami pri izborima na megdan. Da. Hrvati znaju vrlo dobro da u Du- brovniku, u ovome primorju srpske Herce- govine, ne mogu da svoju misao utvrde. znaju da im je dlosugjeno da su u manjini, a pošto to ne mogu da trpe, gledaju da nas pred vladom lažno ocrne kao tobožnje ire- dentiste, da nas denunciraju, da proti nama izazovu vladino progonjenje, da mogu tada veselo zasjesti na upravu našega grada i prevarenome svijetu kazati: , Dubrovnik mi- sli kao i mi“! — Lijepo, braćo, ali i kad bi, što smo uvjereni da ne ćete lako, pro- drli tijem crnijem srestvima, ne bi vam se veselili za cijelo na toj slavnoj pobjedi! A gdje su na pošljetku proste uvrijede, kojijema je obasut cijeli taj lijepi članak ? Tu se piše o bradatoj pravoslav- noj teologiji, o plaćenijem maškara- nijem Bokeljima“, o ,čibučinama“ i to d. Kako po ovoj kratkoj kritici mogosmo vidjeti, cijeli članak nije drugo nego niz prostijeh, praznijeh fraza, a na nj ne bi se bili za cijelo ni osvrnuli, jer smo se više navikli denunciranju i uvrijedama sa hrva- oke strane; ako se osvrnusmo učinismo to samo, jer ga nagjosmo u ,Obzoru“ i to na prvome mjestu, jer je ovo žalosni simptom, da je trijeznost potpuno okrenula legja Hr- vatima, simptom da se borba ne utišava već gore razdražuje. Kad baš hoćete borbu, neka bude, evo nas mi smo spravni, ali smo spravni uvijek ne na navalu, već na obranu, jer ni vaše uvrijede, ni vaše podvale, ni vaše grozno gvakovrsno napadanje ne će nas nagnati da zaboravimo, da smo jednokrvna braća, da je borba propast i za jedne i za druge. Žrtvovati vam naše ime i našu naro- dnost, ma koliko ista bila srodna s vašom ne ćemo, vodićemo borbu na obranu puni nade, da ovaj vaš bezumni fanatizam i bje- snilo ne će moći dugo trajati, da će se i kod vas pojaviti elementi, koji će uvidjeti da takijem postupkom ne radite sebi već drugome u prilog, te da ćete nam željni i potrebni naše pomoći pružiti ruku pod ovi- jem pravednijem uvjetima, koje mi tražimo a to su: Srbima i Hrvatima jednaka prava; nek Hrvati poštuju i ljube Srbe kao braću, a Srbi Hrvate. Na vaše psovke i grdnje mi evo odvra- ćamo ovijem miroljubivijem riječima a uje- dno ,Obzoru“ kažemo: Jadni ,Obzore“ na što si spao! — = POSLIJE PROSLAVE Gundulićeve. IV. Izvještaji hrvackijeh novina ni jednom riječju izuzam ,C. H.“ ne spominju Srbe. To je dobar znak. Srpske novine ne samo što spominju Hrvate, već regbi osobitom škrupoloznošću opisuju njihova junačka djela pri čaši vina. Koja li razlika izmegju nas Srba i naše nesugjene braće Hrvata! S jedne strane po- nositi i plemeniti Srbin, s druge strane si- čušni i isterični Hrvat. Čemu bi Srbin i zazir6 od Hrvata, kad njega nijesu ni Turci plašili, koji bijahu strah i trepet cijeloj Evropi? U Dubrovniku bijaše SrbA za nekoliko stotina više nego Hrvata; bilo bi Srba i još više u Dubrovnik došlo, da se nijesu bosan- sxe i naše vlasti postarale, da ih bude što manje. Jedan Srbijanac nam pričaše: bilo bi nas i još više došlo, ali neizvjesnost zabrane te njezinijeh pošljedica, mnoge je kod kuće zadržala, Ipak Srbijanaca bijaše lijepa kita skoro 200 na broju. Svaki srez (kotar) bijaše za- stupan dvojicom izaslanika. Tu bijaše umje- tnikA, doktora, profesora velike. škole (uni- versitati) i gimnazija, posjednika, industrija- lacA, trgovac i imućnijeh seljaka, pa gospo- gja i gospogjica u divnom srpskom naro- dnom odijelu. Srbijanci ne smjedoše korporativno uče- stvovati, niti ,beogradsko pevačko društvo“ sa svojijem skupocijenijem zastavama javno u pozorištu i pred spomenikom koju otpje- vati. Iste sudbine bijahu Bosanci i Herce- govci sa svojijem pjevačkijem društvom, te ih s toga ni polovina nije došla u Dubrovnik. Ove okolnosti ne spominju hrvacke novine. Vojvogjani i Srijemci predvogjeni geni- jem srpstva Zmajem J. Jovanovićem osvije- tlaše obraz. Bokelji odvojiše od svijeh Srba; nijesi znao, čemu da se većma diviš ili broju ili prekrasnom srpskom odijelu ili dostajanstve- nom ponašanju. Njima i Hercegovcima svako se u Dubrovniku divljaše. Boka je ovoga puta djelom posvjedo- čila i potvrdila onu vezu, koja od pamtivi- jeka,opstojaše izmegju Dubrovčana i Bokelja. Tako i treba jednaka nam je sudbina i isti neprijatelj.