Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, U Dubrovniku 6. Septembra 1898. Pretplata i ogla šalju se administraciji ,DUBR NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 11. Ezlazi svake Srijede. Godina TI. NEKAD I SAD. Ko je god pratio naše političke prilike s braćom Hrvatima od kada se u nas pro- budila narodna svijest, pa sve do zloglasni- jeh razgovora Dum Miha Pavlinovića, mogao se je uvjeriti, da je tadašnja narodna stran- ka samo pomoću Srba od manjine postala većina, te obuhvatila gotovo svu Dalmaciju od Raba do Kotora. Izlišno bi bilo da mi to sada dokazujemo, a kad bi baš stali po- navljati dokaze pred današnjom vikom i bu- kom sjedinjene hrvacke opozicije bilo bi mla- titi praznu slamu. Prilike koje su za sve to razdoblje vla- dale u Dalmaciji jednake su bile i u Hrva- ckoj. Braća od dva imena a jedne krvi s ove i s one strane Velebita potpuno su se sla- gala, kad se je radilo o kojem narodnom pi- tanju, predvodila ih je samo jedna misao, jednu su samo cijelj imala. Zaključak Sabora trojedne Kraljevine stvoren 11. Maja 1867. na prijedlog Hrvata Ivana Vončine, biva, ,da se priznaje narod srpski, koji u njoj stanuje, kao narod sa na- rodom hrvackijem ravnopravan i istovjetan“, našao je odziva i u Dalmaciji, pa naravno Srbi su bili potpuno zadovoljni, te s toga su i pristajali uz aneksiju na temelju te ravno- pravnosti. Ivan Vončina jedan od prvaka tadašnje narodne stranke motivirao je taj svoj prije- dlog posve korektno. Naveo je da Srbi i Hr- vati moraju biti složni proti svijem neprija- teljima naroda, koji u razlikosti imena nalaze našu štetu a svoju korist. Uzvikao je: »Sav narod hrvacko-srpski neka se za sva buduća vremena sa zajedničkog i ravnopra- vnog bivstva raduje“. | I zbilja taj se je narod i radovao, jer živeći u slozi prevaljivao je gore i planine, nadvlagjivao teške prepone, viteški podnosio muke i tamnice, slavno prelazio s pobjede na pobjedu, dok je osvojio što mu je po pra- vu i povijesti pripadalo. Srbi su dakako spokojni bili, zlo i do- bro dijelili s braćom Hrvatima, s njima su usporedo išli. O kakvoj prevlasti ili otimačini nije bilo govora. Okretali su se na zakonitom temelju ravnopravnosti, i brastva. Ali na žalost to blaženo doba dugo ne. potraja. U Hrvackoj narodna stranka pomoću Srba zadobi većinu i vladu u ruke. U Dal- maciji dogagjaj Srba u Boki preda većinu i vladu u ruke narodne stranke. I tamo i amo Hrvati postadoše gospodari. Što se zatim dogodilo? Eto što kaže Hrvat Nikola pl. Crnković u člancima, koje smo u zadnjem broju spomenuli, i koji su nam nadahnuli ovaj današnji članak: ,Srbi su mogli s pravom očekivati da će stranka, koja je 11. Maja 1867., bivši onda u većini, takovu epohijalnu izjavu u Saboru zaključila, stekavši opet većinu, prije svega svoju riječ održati, te ravnopravnost naroda srp- skoga sa narodom hrvackijem oživotvoriti. Ali Srbi su se prevarili u svojem očekivanju. U Srijemu postavljeni su činovnici, kipeći od mržnje ua Srpstvo, a Srbi pobacani su po krajevima zemlje, gdje se ne mogahu snaći. Agitacija proti Srpstvu razvila se je s gora i dola, a kazne, tamnice i zatvori bijahu na- grada, što su je Srbi dobili od stranke, ko- joj su omogućili, da je došla do većine, do vlade“. — To se isto dogodilo i u Dalmaciji. Ta se ista struja razvila i amo kod nas. Pavli- nović poče prvi da sa svojijem zloglasnijem spisima raznosi neki hrvacki ekskluzivizam, da poriče Srbe, da tamani sve što je srpsko. Tu je on svoju teoriju proglasio, koja brzo nagje plodna zemljišta, te se razvije na ve- liku štetu nekadašnjijeh njegovijeh vjernijeh drugova i pomagača, Srba. Danas dakako ni u Hrvackoj ni u Dal- maciji nema Srba. ,Tendencija, kaže Hrvat Crnković, svijeh antisrpskijeh oporbenijeh struja slijeva se u jednu misao: da je neo- pravdan položaj što ga Srbi u našoj domo- vini zauzimlju, naročito da ne odgovara na- šem pravu, da se oni posebnijem narodnijem imenom nazivlju, nego da budu Hrvati pra- voslavne ili istočne vjere“, — Toliko za Srbe pravoslavne vjere, a za Srbe katoličke vjere, po teoriji tijeh antisrpskijeh opor- benijeh struja jest, da takovijeh Srba ne može biti, jer je Katolik jedno isto što i Hrvat. Naravna pošljedica te nove misli bila je, da su Srbi i tamo i amo prihvatili drugi položaj prama takvoj za njih opasnoj struji. Stali su da brane ono što im je zakonom i pravom zajamčeno bilo. Stali su na temelju neumitne povijesti, te učiteljice života, da svoje uzdržu. Stali su na najveći stepen pra- vedne obrane, a nikada u neprijateljskom duhu prama Hrvastvu. Da, Srbi ni tada ni danas ne žele da svoj život okrijepe na grobu Hrvastva. To nam najbolje i samu Crnković Hrvat ispovijeda: ,Da su Srbi, kao što ih oporba danomice nazivlje, taki neprijatelji Hrvata, i svega što je s Hrvastvom skopčano, tada Srbi ne bi narodnu stranku podupirali, već bi svu potporu razvratnijem strujama, koje su se u najodurnijoj slici pokazale i u Saboru i na ulici, — oni bi te struje podupirali. jer se matematičkom sjegurnošću dade proraču- nati, da take pojave svršavaju katastrofom, a katastrofa u Hrvackoj bila bi i poraz ose- bnoga položaja, svršetak i grob autonomije. Oni dakle koji Srbima neprijateljstvo proti Hrvackoj podmeću, oni se varaju, jer bi se Srbima najbolja prilika pružala, da na raz- valinama Hrvacke svoje gospostvo na- mjeste“. Dakako Srbi to ne uradiše, niti danas misle to uraditi za živu glavu. Kako malo gore rekosmo Srbi nijesu udrili u osvojanja, nego prosto u obranu svojega. Radi toga oni ne će nikada dopustiti, da im Hrvati pruže poraz njihove individualnosti, svršetak i grob, A to je ono jedino za čim teže Srbi s ove i s one strane Velebita. I ako Dalmacija nije faktično spojena sa Hrvackom, ipak ove dvije zemlje slažu se prama Srbima. Isti žalosni prizori, koji se pojavljuju u Hrvackoj, nalazimo ih i u Dal- maciji. Eto oporbena hrvacka koalicija u Hr- vackoj počela je već da svoju djelatnost širi i po Dalmaciji, i već je gotovo uspjela. Za- plamtilo je već tamo i amo, zaoštrilo se je, da već nema granict. Složan je usklik da nema Srba, da Srbe treba pritisnuti o zid, da ih treba protjerati preko Save i Lovćena. Nastala zbilja prava borba za smrt ili život. Sreća što taj usklik ostaje uvijek pra- zna želja i ništa drugo, a da se poslužimo sa Ornkovićem Hrvatom, taj usklik ,dokaz je političke nezrelosti, koja se može jedino za- grebačkoj dječurliji pripovijedati, a ne mu- ževima, kojima je isto tako, kao i poštova- noj oporbi znano, da svaka vlada, koje mu drago političke boje u Hrvackoj bez računanja sa Srbima prije ili kasnije, ali sjegurno mora zemlju dovesti u velike i po- gibeljne zapletaje“. — Toliko isto možemo i mi kazati dalmatinskijem Hrvatima. Na žalost naši pravaši i s ove i s one strane Velebita to ne priznaju, ili zar ne će da priznaju. Njima je sve ravno do Cari- grada. Kako su tu nedavno započeli, tako i danas slijede, i još žešće, otvaraju još dublji jaz izmegju Srb i Hrvata. Misle jadni da će postići ono za čim teže ovakvijem nebrac- kijem vladanjem, a ne vide da tako stva- raju više zapletaja, više poteškoća, došljedno sve se dalje od svrhe odmiču. Ali je njihova glavna zadaća da Srbe po što po to potuku, pa oni i propali. I tamo i amo nazivlju Srbe neprijateljima zemlje i naroda, da ih puku omraze, prišivaju im sva- kovrsne težnje preko granic4. da ih pred Vladom omalovaže, služe se čak i vjerom, da bolje Srbe osvade pred prostijem i neu- kijem pukom. Naravno je da pred takijem Hrvatima, koji nastoje iz petnijeh žila da nam glave dogju, moramo oprezni biti i podvostručiti snagu našu, da im se zakonitijem putem opremo, da odbijemo takovo nasilje, da im se iz pandža izbavimo, a nikada da ih uni- štimo po onoj ,krv nije voda“. Pred takvijem Hrvatima taka mora da bude naša odluka dok jedan od nas teče, a pred Hrvatima koji o nama pravedno misle bićemo uvijek miroljubivi, blagi i ljubezni. Mi se radujemo kad sa hrvacke strane čujemo ove značajne riječi: ,Ja prema svemu rečenom držim, da je dužnost svakoga pa- trijote, podržavati sa Srbima dobre odnošaje, da je dužnost svakoga patrijote ne samo iz- bjegavati, nego sa svom snagom oprijeti se svakome razdraživanju, došlo to ma s koje strane, i nastojati složnijem radom postojeće odnošaje ustaliti“. Da, ovaki glasovi nas oduševljavaju, jer nam dobro slute, to više kad s te iste stra- ne čujemo ,da je državno hrvacko pravo šuplja i prazna fraza, koja samo služi da se Podlistak. Iz rakopisnog dnevnika“ CVIJETE S KONALA. ....dakle u pogledu dubrovačkog zemljišta pristoji se zbilja ona ,Srbi svi i svuda“, opazih ja guarđijanu od manastira od Kune, fra Lovru K., koji se za svetog Liberana trefi u Stonu, te nam se danas pridruži u šetnji put Hodilja. On metnu kažiprst na usta, obazre se desno i lijevo, pak me ljupko opomene, da se čuvam tako šta kazati pred svakijem, e da se, na žalost, ni istina ne može vaz- da čisto, bistro i slobodno da izreče. Za tim na- stavi od prilike ovako: ,Istina je, dijete moje, kao što je istinita riječ božja u sv. Jevangjelju, da su Stonjani i Rćani bili pravi pravcati Srbi; ali naša je republika iz političkijeh obzira na svaku ruku radila i nastojala, da im iz srca iščupa svaku us- pomenu njihova porijekla, da im istrgne iz pameti sjajnu njihovu prošlost, da im zataji i uništi svaki trag narodnog imena, narodnog osjećaja i ponosa“. ) Žalimo što ovaj rukopis nije posve dobro sačuvan, e je na mnogo mijesta poderan, a gdje gdje hartija je sva istrunula od vlage, tako da se na mjesta ne da razabrati što je bilo napisano Taj slučaj opažamo, na žalost, i ondje, gdje rukopis donosi vrlo živahan opis o svečanosti sv. Libore, što smo za to bili prisi- ljeni da izostavimo. — ,Da, da, dobro veliš, fra Lovro moj, — pridoda g. Medo, — ama nemoj, brate, bacati sve na republiku, ta svakomu je poznato kako je Rim postupao prema crkvama, u kojijem se služilo po slavenskom obredu ?). Ne bijahu dakle samo politi- čki interesi po srijedi, već i religijozni, dapače više ovi nego li oni. Ali pri svemu tomu ni Stonjani, ni Rćani nijesu sebe smatrali ni za Talijane, ni tobož za Hrvate. Ovo ekzotično sjeme rasijali su amo nazad malo vremena tvoji fratri i popovi, a ćorava svjetina vjeruje i popije lasno svaku, pa dr- žeći za Srbe jedino one, koji pripadaju pravosla- vnoj vjeri, cijeni, da katolik ne može da bude Srbin osim ako se ne bi povlašio (da se baš tako izrazim kao što prosta svjetina govori). A nije tomu ni ču- da, jer kod nas niži slojevi pučanstva još ne razli- kuju vjeru od narodnosti, a povijest ne poznadu nit je čitaju, pa sve i da bi je čitali, mučno bi im se dalo da dopru do istine, jer, osobito naša domaća povijest u mnogo šta bila je patvorena, izvrnuta i izopačena od zlobne ruke strančarskog šovinizma i religijoznog fanatizma“ 3). ?) ,Na spljetskom provincijalnom saboru (1059. god.) bi za- branjeno bogosluženje slavjansko“ Dr. B. Petranović ,,Bo- gomili“ 24 *?) Tako n. p. u Povijesti hrvatskoj g. Tada Smičiklasa na str. 162. prvog dijela stoji, da je Dubrovnik postao od staroga Epidaura i od raznih latinskih pribjega, ali i od našega roda — ,Tako je zaista, gosparu Medo, — reče na to pošteni fra Lovro — e sam se i sam više puta o tomu uvjerio; ali ipak istina očita ne da se posve izopačiti, pa za to vidimo kako svi povjes- ničari, naši i tugji, jednoglasno ispovijedaju, da su ove zemlje došle u ruke našijeh pradjedova je- dino po darežljivosti srpskijeh vladara“. Na to ću ja da upitam, kako se zvao taj srp- ski vladar što je Dubrovčanima ustupio Ston i Rat, a moj Medo opazi mi, da upravo tu vlada, ako i prividno, neka neizvjesnost, pošto jedni hroničari spominju kao darovatelja kralja Uroša, drugi opet Dušana silnog, a neki nose srpsko-bosanskog kralja, ili ti pravilnije, bana Stjepana Kotromanovića“ ... — ,Pa što zato“? — uljeze mu u riječ fra Lovro — ,Zvao se Marko ili Tadija, svakako se zna da je darovatelj bio srpski kralj, pa to je dosta a da je može punim pravom zaključiti da su spomenuti pre- djeli od pamtivijeka napučeni našijem milijem srp- skijem rodom“. Meni je bilo do čuda kako se mogla uvući i plemena (hrvatskog!) pak slijedi: ,Dapače najprije sjedoše ovdje Hrvati, (!!) a poslije se uza nje nasloniše Latini. Tako barem glase najstarije viesti dubrovačke“ (?!!) Grehota da je g. pisac zaboravio da nam tačnije kaže koje su te najstarije du- brovačke vijesti i gdje su zabilježene. Nego je opet na str. 412 on isti usilovan pripoznati kako ,Već odavna neima nam Dubrovnika na obzorju povjesti hrvatske, eno tamo od jedanaestoga vieka“, takova zabuna o imenu pravog darovatelja rečenijeh zemalja, te mi moj Medo stvar razbistri u malo riječi. On mi naime pripovjedi, kako bi obično svaki novi srpski vladar ponovio darove učinjene od nje- govijeh prethodnika, a dalo se primjera da bi jedan isti kralj i po dva puta potvrdio dar ustupljeni- jeh zemalja. U ostalom ni same zemlje okolo Stona nijesu Dubrovčani primili sve na jedan put, ni od jednog samog kralja, pa odatle sva smutnja*), Osim toga“, reče mi, — ,treba da znaš, da su te zemlje bile prije Branivojeve djece, a njih su pobili kralj Raški i Ban Bosanski i za tijem su razdijelili iz- megju sebe dvoje tu zemlju, kralj kao od loze Ne- manjića, a Ban kao stari gospodar Humski?). S toga opstoji povelja od 22. januara 1333. s kojom Dušan dariva rečene zemlje Dubrovčanima*), pak i pismo (od 15 februara iste godine), Stjepana Kotromanića") =) Tako god. 1399. Stefan Ostoja kralj bosanski dariva Du- brovčanima sve ,od Kurila deri do Stona“. Miklosieh: Monum. serbica 238 — N. J. de Bona ,Deseriptio ditionis Rhacusanae“ 29. Dr. K. J. Jireček u Slovineu br. 4. god. 1879. — Otac A. Knežević ,kratka povjest kralja bosan- skih“ II. 10. — S. Skurla ,Ragusa, cenni storici“, 10. — Dr. P. Matković ,Prilozi k trgovačko-političk. istoriji republ. dubr“. 36. — M. Ilyuuli. ,Cnomenuna cp6eka“ VII. 5) Srav. Pučić ,Poviestnica Dubrovnika“ 54. — %). Miklosić 1. e. LXXXVIJI str. 103. 9) 1 6. LXXXIX. str. 105: