Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. . ZaSrbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. = Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 20. Septembra 1893. Pretplata i 0 šalju se administraciji NIKA“. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 18. Izlazi svake Srijede.. Godina II. LI Signor ČAROKI lo dice! Ovo su riječi, kako se po gradu pripo- vijeda, g. barona Marojčića: der Herr von Čaroki sagt es: što znači; plemeniti g. Čaro- ki ovo svjedoči. | | Da naši čitaoci razumiju o čemu se ra- di, treba da im prestavimo ovoga svjedoka, i da u kratko ispričamo što on kaže. Ovaj — krunski — svjedok prikazao je g. baronu Marojčiću od prilike ovu op- tužbu: ,Na 27 junija u utorak u veče, treći dan svečanosti Gundulićeve, u lokalu ,,Bir- raria Nuova“ gg. činovnici, šest ih na broju (imena izostavljamo) u društvu sa drugijem Srbima vikahu ,Živio kralj Aleksandar“, ,,Ži- vjela Srbija“. Tužitelj i svjedok je ,il sig. Čaroki“. A ko je ovaj plemeniti g. Čaroki? Njegove zasluge za opće dobro niko ne pozna, ali znamo to, da on sada u drža- vnoj tamnici ovdje u Dubrovniku po 1naša kaznu za neko svoje nedjelo javnog nasi- lja. On je, kako što smo se izvjestili, mlad čovjek; cameriere fuori di servizio — kao što je jednom na sudu priznao; za ko- ga roditelji i svojta, imućna i poštena čeljad u Herceg-Novomu, ne će da znadu; kažnjen više puta zbog prekršaja: općina | dubrovačka, da nije slučajno njen općinar, predložila bi izgon. Ostavimo za čas osobu tužiteljevu na stranu a osvrnimo se na vrstu ove optužbe. Ova optužba može se na razne načine tuma- čiti, ali smjera na veleizdaju. Što je veleizdaja? | Veleizdaja zove se neprijateljsko predu zeće proti državi, da se njezina samostalnost sasvijem ili stranom dokine i t. d. Te se ve- leizdaja pravom ubraja u najteže zločine — izuzam proste — što može državljanin poči- niti, pa je s toga veoma stroga kazna odre- gjena. Čitali smo i slušali smo, da pojam ve- leizdaje nije tačno odregjen, s toga su uvi- jek vješti pravnici i ljudi, koji svojoj državi dobro žele, savjetovali, da, kad se pojavi su- mnja o veleizdaji, mora se oprezno razvidjeti ima li temelja kaznenom postupku, te samo u onijem slučajevima, gdje je taj zločin očit i dokazan strogo postupati; inače da se iz- bjegava kao no ti ono što ugled države potkopava. Zaista premnoge optužbe ili ti denun- cije radi zločina veleizdaje ne mogu dovesti već do ovog rezultata; ili da, ratujuće stran- ke, izgubivši vas politički moral, jedna drugu tijem bijedi, e da bi se dočepale vlasti. U jednom i drugom slučaju štetuje in- teres državni, s toga je dužnost starijih vla- sti veoma oprezno postupati. U prvom slu- čaju krivce izgledno kazniti; u drugom pako ne davati povoda strankama, da u svom se- bičnom interesu pod izlikom počinjene vele- izdaje bijede nedužne gragjane, jer inače i najspasonosniji zakoni i odredbe tako se pro- stituišu, da više nemaju nikakva djejstva, već stvaraju javni nemoral poguban pojedincu i državi. Što da se pak reče o državi, gdje se ne optužuju radi veleizdaje samo slobodni gragjani, već i državni činovnici, koji su na prvom mjestu pozvani, da štite interese dr- žavne ?! Optužba Čarokijeva, koja za stalno nije potekla iz njegove glave, nije osamljena, nego spada u dugi niz premnogijeh netemeljitijeh | denuncija proti Srbima. Sve ove optužbe vode do drugog od nas spomenutog rezultata, pošto je hvala bo- gu ugled naše monarhije dosta velik, biva do političkog nemorala stranaka. Već u 12. br. ovog lista prošle godine izašao je lijepi članak pod naslovom ,, Veleizda- ja“, gdje se dokazuje podlo ponašanje hrvaeki- jeh stranaka i njihovijeh organa, koji prikazuju naš rad veleizdajničkim, s namjerom da nas policajski obijede pred državnijem vlastima, kako naše misli, želje i djela teže preko gra- nice. Tijem putem hrvacke stranke i njihovi organi neprekidno, ustrajno, bez odmora ko- racaju tjerajući policajski zanat. Od sveča- nosti Gundulićeve pako podvostručiše se re- čeni pojavi, tako da nema jednog hrvackog lista, gdje se ne bi Srbi, pa bili u Hrvackoj i Slavoniji, ili Bosni i Hercegovini, ili u Dal- maciji, Dubrovniku i Boci-Kotorskoj — bije- dili, da su vikali i nazdravljali ,kralju Alek- gandru“ i ,kraljevini Srbiji“. Kao što se je ovaj nemoralni i sramo- tni pojav pojavio u hrvackoj štampi, tako nije čuda da i hrvacki strančari u pojedini- jem mjestima smatraju za svoju dužnost la- žne denuncije proti nama Srbima praviti, na- vlastito u onijem gdje su u manjini a žele se vlasti dočepati bez ikakve muke, ili ondje gdje misle, da tijem srestvima mogu utrti put hrvastvu. U ta mjesta ubraja se i Du- brovnik. U Dubrovniku veleizdaja ? U Dubrovniku, gdje od pamtivijeka za sve vrijeme, dok je opstojala republika, ne samo da se Dubrovčani ne ogriješiše o vele- izdaju prama svom zavičaju-republici, već za mnogo vijekova kao što im ne pade nikada ni na kraj pameti uraditi što proti svojoj domovini, tako im isto bijaše najsvetija briga ne dirati u osjetljivost ni jedne države a po- glavito ćesareve! U Dubrovniku, gdje je na onako sjajan način N. V. Naš Premilostivi Ćesar bio odu- ševljeno primljen i zadržao ge je u njem dulje nego li u ijednom gradu pokrajine! U Dubrovniku, gdje koliko god članova carske kuće dolazilo, oduševljeno su o njem govorili! U Dubrovniku, gdje svi namjesnici pa i današnji toliko se puta izraziše, da bi naj- voljeli u Dubrovniku prebivati! U Dubrovniku, gdje stranci, koji svakim danom dolaze hvale se mirnoće i sklada radi!- Pa u Dubrovniku veleizdaja ? Ne. U Dubrovniku niti je bilo, niti ima, niti će biti veleizdajnika. Ali je u Dubrovniku bilo, ima i biće smutljivaca, koji se nikakva srestva ne žacaju, samo da postignu svoje pogane svrhe. Ti smutljivci zovu se danas hrvacki: pravaši, sutra će se zvati sljedbenici Efialta it. d. prama prilikama. Broj se je ovijeh u zadnje vrijeme umnožio dolaskom dogona trbuhom za kruhom. I ako je bilo u Dubrovniku i prije smu- tljivaca, bijaše na političkoj upravi vidjenijeh i sposobnijeh ljudi. Da ne duljimo, ko se ne sjeća uprave sada u mirovini dvorskog sa- vjetnika pl. Rendića i kotarskog poglavara Ragazzini; osobito prvoga, koji Za mnogogo- dišnje uprave nije nikomu dao povoda, da se na nj potuži, koji je znao baciti u koš sve one mnogobrojne denuncije, koje mu do- našahu smutljivci u sebične svrhe. Ono poštovanje koje svaki Dubrovčanin i danas iskazuje g. Rendiću, najbolji je znak njegove dobre uprave. G. Rendića u službi upravitelja pogla- “varstva nasljedio je g. Ragazzini, koji bijaše takogjer za svoga boravka u Dubrovniku ste- kao opću simpatiju. A danas? Zar se je promijenilo stanje u Dubrovniku? Zar Dubrovčani postaše bun- tovnici i veleizdajnici kroz vrijeme od malo mjeseca ? Ne. Stanje i raspoloženje duhova u Du- brovniku nije se izmijenilo, ali se rečenijem smutljivcima prohtjelo općine i vlasti. Danas je načelnik općine dubrovačke baron Gondola, član gospocke kuće, ć. k. ko- mornik i t. d. Je li i on veleizdajnik?! Što da toliko okolišujemo, jest, dogodila se je u Dubrovniku velika promjena; prije nije bilo u Dubrovniku g. A. barona Maroj- čića, a sada jest; prije zločincima nije mo- glo poći za rukom osvadama upropašćivati poštene ljude i nevinu dječicu, a sada ne- mirnjak, kršitelj reda i kažnjenik kuša zave- sti na stramputicu g. barona Marojčića, čo- vjeka, koji bi imao biti ravnodušan u stra- na čkijem borbama. Dubrovnik s nama ne bi bio uzrujan radi ove denuncije, da nijesu g. barona Ma- rojčića pretekli glasovi iz Kotora, da se ne zna u svakoj prigodi raskrstiti strančarskijeh spletaka, da se nije opazila velika žurba u takozvanom hrvackom taboru, da se nije umnožio broj reportera i da u izvjesne dane nije opaziti kod g. barona Marojčića do sada nevigjene i neobične posjete ljudi hrvacke stranke, a da i ne navodimo imena kako prof. Kušara i brijača Kapetanića. Mi znamo, ko su provodići ove denun- Cije, općinski su izbori na pragu. Hrvackoj stranci prohtjela se je općina, poštenijem sre- stvima je ne može osvojiti, za to treba po- četi zastrašivanjem. Kad se Srba tiče, to je lak posao. Mi smo Srbi po hrvackoj teoriji a priori veleizdajnici. Da se gragjanstvo zastraši, treba nevinijeh žrtava i to baš u činovničkom stališu; s toga neka se optuži nekoliko činovnika a dostatan je jedan svjedok, koji je istodobno i tužitelj, — misle ovi smutljivci,.— pa bio on i kažnjenik. Prilika je dobro došla. Bijaše svečanost Gundulićeva i na njoj mnogo SrbA: nek se sklopi optužba, zapiše prvo šest imena koja se dese, nek ju potpiše ,il signor Čaroki“, koji je sada u tamnici radi svojijeh drugijeh zlodjela, pa u ruke g. Baronu Marojčiću. Ovaj već istražuje!! Koliko je ta denuncija neistinita uvidjeće naši čitaoci, kad ispričamo, što se je one večeri dogodilo. Oko jedančste ure noći dogje u spome- nuti lokal nekoliko članova ,odbora“ sa Dr. Baljakom i drugijem prijateljima na večeru; tu zatekoše društvo gragjana. Malo po malo počeše se u lokal skupljati zaostali Bokelji, te se u kratko vrijeme dupkom napuni. Na- ravski da megju prisutnijem a oduševljenijem svečanošću nasta veselje, pjevanje i nazdra- vljanje. Pjevale su se obične nezabranjene pjesme a nazdravljalo se je isključivo prisu- tnijem osobama. Spomenuti je, da se u blizini (baš na vratima lokala) nalažahu dva vladina povje- renika gg. Pichler i Mahovee, pošteni čino- vnici, koji kad nastupi kasna ura noći (3 sata po ponoći), zamoliše društvo, da se razigje, što se odmah i posluša. U ovom pak društvu ne bijaše ni jednog činovnika. Da su povjerenici Pichler i Mahovec, ništa ne imanje već policajski činovnici, čuli usklike ,Živio kralj Aleksandar“ ,Živjela Sr- bija“, zar ne bi bili odmah postupali, društvo raspustili i podastrli izvješće o tom nadležnoj vlasti? Zar gg. Pichler i Mahovee, ne znadoše izvršiti svoju dužnost, već je trebalo da je izvrši kažnjenik ,il signor Čaroki“ ? Zašto ova denuncija nije izašla na vidjelo odmah iza svečanosti, već tek sada poslije skoro tri mjeseca — u oči izbora? Ne možemo nego žaliti, da g. baron Ma- rojčić nije našao istine ni kod političkijeh činovnika ni kod poštenijeh gragjana, nego je traži u denunciji kažnjenika Caroki. Da! G. baron Marojčić nevino optuže- nijem činovnicima, kad ovi s ogorčenjem od- bijahu od sebe svaku krivnju i pravom ni- jekahu nazočnost svoju one večeri, doviknuo je: ,I signor Čaroki lo dice“!!l Mi ovdje ne namjeravamo ni napadati ni ruglu izlagati ljude, koji obnašaju javnu čast, jer smo mi s našijem narodom navikli imati i iskazivati dužno poštovanje svijem našijem starješinama i poglavicama; ali ove naše riječi potekle su iz ogorčenja, koje spo- menuti kažnjenik izazva pokušajem, da za- vede na stramputicu g. barona Marojčića. Naše ogorčenje obratilo bi se u zdvajanje, da nas ne tješi opće poznato poštenje austrijske bi- | rokracije. Za stalno se nadamo, da nadležni njezini viši krugovi znaće dovesti na pravi put g. barona Marojčića. U to ime spokojno očekujemo pravicu nevino optuženijem a za- dovoljštinu gragjanstvu.