Drugo izdanje. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior, 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 20. Beptembra 1893. Pad Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUP NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća ss G novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 13. Izlazi svake Srijede. Godina II. (pes- IIpaBa UPHOTOPCKA BYBAPHILA M3 TBOPHHILE MHXAHJIA CTEGAHOBUKA IBEKAPAHKA y Koropy /lazmanuja V erakrenunama on 15-25-30-40-50 umoBu. CBAKA. ši najenibu_ nurapuu nanup LA TALA WARREN TN. AAA. A DRBABALJ AAA SVET (pes IIPABA ij je caMo oHa BpcrTa NITO UMA Ha CBaKoj KELKHIUH NOTIMHMC: J. BARDOU & FILS Perpignan Ha IpyTOj CTpaHu IIAK, BA.bA IA Gy 10 nosšJaheda KPYVHA Mali reskir velika dobit! Ko je rad da olako a sa malo novaca po-. pravi svoje imovno stanje, neka se obrati u plaćenom pismu na firmu Radovanović & Mijajlović Belgrad - Serbien Ko ne reskira nemože ni dobiti! g ot Gostionica ,,Lacroma“ u Dubrovniku. Po sred grada — Sa pogledom na more — Nova zgrada i novo po- kućstvo — Prostrane sobe — Tačna šlužba — Kupeolji u xući u morskoj i slatkoj vođi i ruske kupelji. Cijene umjerene. Prava CRNOGORSKA BUVARICA IZ TVORNICE MIHAILA STEFANOVIĆA ljekarnika u Kotoru Dalmacija U staklenicama od 15-25-30-40-50 norvšč. svaka. Br. 512 res. Gosp. STEVU VRČEVICĆU | Uredniku , Dubrovnika“ u Dubrovniku. Odlučilo se je zaplje- niti Br. 13 Lista ,Du- brovnik“ izlazećeg u ti- skarni Antuna Pasarić-a a to radi uvodnog član- ka ,lI Signor_Čaroki lo dice“. — Naredjuje se e. k. Ko- tarskome tajniku Non- ković-u da uz prisut- nost Upravitelja gorere- čene tiskarne stavi pod zvanični pečat cieli tisko- pisni sastavak Lista i da zapljeni sve primjerke istoga. Dubrovnik 20 Septembra 1893 C. K. Kotarski Poglavar Maroičić PABIRCI. Što se dulje žive, to se bolje upoznavamo sa našom nesugjenom braćom Hrvatima, koji regbi baš bukvalno prihvatiše onu Salustijevu ne vitam si- lentio transeat veluti pecora; te se na sve moguće načine razmeću po svojijem i stranijem no- vinama, s namjerom da, kad im kuene dvanaesti čas, uzmogu kazati vitam silentio non tran- givimus veluti pecora. Prof. Dr. J. Modestin napisao jeu ,Deutsehe Rundschau fir Geographie und Statistik“ raspravu ,Kritični prilozi k geografskoj onomatolo- giji“; tu se govori o imenima gradova (Trst, Zadar, Banjaluka) i u prilogu o imenu ,Hrvat u povijesti slavenskih naroda“ pozivljući se na raspravu(!) prof. V. Klaića ,Ime Hrvat u povjesti slavenskih naro- da“. Prof. V. Klaić preko svakog svog očekivanja eto je doživio, da su dva profesora ispisali njegovo nadri-učeno djelce — u razmaku od dvije godine, koliko će ih se pak u naprijed naći to nije moguće proračunati, ali da će ih biti i to mnogo, obećaje antisrpska tendencija toga djelca. Pomenuto djelce V. Klaića uzalud smo tražili da-.li je spomenuto ili kritizovano u znanstvenom časopisu ,Arhiv fur slavische Philologhie“ prof. Ja- gića, gdje se redovito bilježe i kritizuju u opće znanstvena djela i rasprave tičuće se slovenske fi- lologije i povijesti: te izgleda ili da V. Klaić nije imao kuraže izaći sa svojim djeleem pred naučni forum, ili ako je izišao, bojim se da mu se nije dogodilo, što i kanoniku Dum M. Pišti sa njegovim djelom — koje bješe poslao društvu ,de propaganda fide“ — u koš. Ele kako bilo, našla se dva junaka profesora, prvi (Modestin) u , Deutsche Rundscehau“ a drugi (M. Kušar) u knjižici ,Dubrovčani jesu li Hrvati“, koji ispisavši sve boutade Klaićeve stadoše voditi pro- pagandu antisrpsku, prvi čak u Njemačkoj a drugi u Dubrovniku. Ako nema do danas kompetentne kritike o djelcu Klaićevu, imamo indirektno dva suda o njemu. Kazasmo da je M. Kušar u svoju knjižicu ,Du- brovčani jegu li Hrvati“ ispisao skoro cijelu raspra- vu Klaićevu. Možemo slobodno kazati da joj je ona osnova. Sada kako je već poznato imamo dva suda o knjižici Kušarevoj, naime B. Bogišića i V. Ja- gića. B. Bogišić o knjižici i piscu (dakle o g. prof. M. Kušaru) kazao je: ,Valja mu priznati, da je vrlo vješt u izvrtanju istine; ta je knjiga jako pogibeljna u rukama jednoga neznalice, jer u njoj ne ćeš naći nego istinu umjetnički izvrnutu“. V. Jagić je na sličan način osudio pomenutu knjižicu. Sada kada se dva naučenjaka evropejskog gla- sa izraziše proti knjižici ,Dubrovčani jesu li Hr- vati“, slijedi da je i djelce Klaićevo, koje je služilo Z& osnovu rečenoj knjižici, iste vrijednosti kao i ona; došljedno i rasprava prof. Modestina u ,Deut- schoe Rundsehau“, koja se opet na Klaića pozivlje vrijedi koliko i prva. Ako Hrvati misle na ovaj način steći i kra- ljestvo zemaljsko, kao što ih sigurno čeka kralje- stvo nebesko, varaju se, jer amo i tamo uživati ne slaže se sa učenjem crkvenim! * X šk Mislite li pak da V. Klaić, koji je čak i na Kosovu našao Hrvata, kao što je tu skoro i , Obzor“ proglasio Mačvu hrvackom banovinom, godi hrvac» kijem ,mladencima“? Varate se. Hrvacki ,mlađen- ci“ nazad dvije godine nazvaše nadri-učenog pro- fegora ,izdajicom domovine“, što je ovaj kazao: »da se je današnja Hrvatska medju Savom i Ku- pom sve do polovine XVI. v. (pa i kašnje op. pis.) zvala Slovinska zemlja, a žitelji Slovinci“. Sada neka naši čitaoci malko pomisle, koliko pravijeh — ili kao što bi M. Kušar rekao ge- netičnijeh — Hrvata ima u opće, kad ge srce današnje Hrvacke po priznanju najljućeg šoviniste i srbofoba V. Klaića ne zvaše Hrvatska već Slo- vinska zemlja, a žitelji ne Hrvati već Slovinci (v. ,Obzor“ br. 265. g. 1891.) sve do polovice XVI. vijeka. Tako i jest, jer današnja provincijalna Hrva- cka nije naseljena genetičnijem Hrvatima, već Slo- vencima, koji gotovo još danas govore istim jezi- kom kojim i stanovnici Kranjske t. j. kajkavski; pa s toga pravom se zvahu Slovinci ili Slovenci, što se još i danas čuje. Zvanični naziv i škola pre- tvori ih u Horvate a ne u Hrvate. Ime _ Horvat biće trajni dokaz njihova slovenskog podrijetla, jor Slovenci i neka druga slavenska plemena Hrvate naživlju Horvatima, dok se pravi genetični Br- vati zovu ,Arvati“ć i ,Hrvati“ (ovo zadnje veoma sumnjivo). šk : * Ko su pravi ili genetični Hrvati? Stanovnici hrvackog i dalmatinskog primorja do Omiša, pa otoka dalmatinskijeh i istarskijeh, zatim žitelji zapadne lstrije. Otkad pak Hrvati proglasiše katolicizam s hr- vastvom istovjetnim, i da katolik mora biti Hrvat, otkada tu ideju gotovo svi svećenici i učitelji pri- hvatiše i stadoše ju megju prosti i neuk narod ši- PET: amar. a o rr E RE Sent _ P= riti; od tada datira hrvata u Dubrovniku, Boci, Bo- sni i Hercegovini. Takoše najosjetljiviju žicu u na- rođa, biva vjeru. Narod im stranom povjerova, pa | od tuda hrvastvo. Osim religioznog srestva latiše se još i poli- cajskog; naime izumiše, da svako, ko je Srbin, 60 ipso teži preko granice, s toga da je veleizdajnik i nevjeran svomu ćesaru. Ovaj religiozni i policajski aparat stvara u nekijem osobitijem prilikama Hrvate, ondje gdje im mjesta nije, a osobito od okupacije Bosne i Hercegovine. * * * Da je to tako navešćemo za dokaz jedan ko- mad iz lista ,Rinnovamento“, komu je urednik ne- ki Ivan Kušar a kako kažu brat prof. M. Kušara. Rečeni list piše o Srbima onako kao i ,N. L“ oi »C. H.“ ili ti zastupa isti pravac koji i hrvacke novine. O pojavi ovoga lista i drugijeh u zadnje vrijeme moglo bi se po koju pikantnu kazati, ali to mi ostavljamo ,neporočnijem“ hrvackijem novi- narima i publicistima da ispituju. Kao šte se je u raznijem hrvackijem novina- ma u isto vrijeme poslije proslave Gundulićeve po- javio neki , Dubrovčanin starog kova“, tako i u »Rinnovamento“. Ne ćemo istraživati ko je taj ,Du- brovčanin starog kova“, jer podignuvši zastor lako bi se mogao pokazati kaki Pažanin ili ti Dalma- tina6. Ele, pošto taj delija Srbe, a la ,Crvena“ izgr- dio i dokazao kako ih u opće nema ni u Dalma- ciji ni u Dubrovniku ni u Boci-Kotorskoj nadodaje : Guai a noi Croati se il olero cattolico (Pišta, Crnica et comp.) e se eoscjenziosi (sic) professori (Kušar et comp.) e maestri non reagissero per quan- to possono, e non influissero sulle persene affidate alle loro cure (sie), trattenendole cdsi dal subire le mene bizantine e dal passare nel campo nemico al re di Croazia, Dalmazia e Slavonia (excelsior!). Se cio non & ancora avvenuto, il merito non š_ al certo da attribuirsi agli organi del governo in Dal- mazia. Zahvaljujemo listu ,Rinnovamento“, što nam je pružio jedan dokaz više, kako se širi hrvastvo u ovijem stranama, i kakovijem plemenitijem (!) osje- ćajima su zadahnuti naša nesugjena braća Hrvati. Dakle potpuni religiozno-policajski aparat!?. # *. Neumorni i vrlo zaslužni izstraživalac naše folklore V. V. Vukasović, koji je o tome mnogo rasprava napisao i u zadnje vrijeme veoma zani- mljivu radnju ,Srpski narodni vezovi“ u ,Spome- niku (VIII).“ srpske kraljevske akademije objelodanio ; kako je poznato bijaše pošao na folkloristički kon- gres u Chicago, gdje, sebi i narodu obraz osvjetlao; - sada Hrvati i njihove novine stadoše ga napadati i dvoličnim (v. Obzor) nazivati što nije nauku pod noge bacio i u smislu ,velike ujedinjene hrvacke“ govorio. Mi g. V. V. Vukasoviću čestitamo, prvo što je svrhu svoga putovanja postigao, drugo što je za- stavu nauke visoko držao ne obzirući se na neke pojave megju Hrvatima, koje su dostojne srednjeg vijeka, biva vijeka tmine i gluposti. šk ž šk Da zaključimo za danas. U listini 228 Pucićevijeh ,Spomenici Srpski 1. dio“ dubrovačko vijeće odgovara na tuž- bu Tvrtka, kralja Srbljem i Bosni, što njegovi ljudi pribjegavaju na dubrovačke zemlje (po ugovo- ru Dubrovnik ih nije smio primati već odvraćati od sgvojijeh zemalja) i kaže: ,....i bolje je da su ovamo pribjegli nego megju Ugre ili Hrvate ili drugdje od kuda bi se mučno glave i imanje vratilo....“ Kako se vidi, Dubrovčani se ne samo ne sma- trahu Hrvatima, već o njima ne mišljahu najbolje. Mi neke stvari ne bi rado na vidjelo iznašali, ali kad baš Hrvati tjeraju mak na konac, onda ne možemo inače. -——-eooijjoo——— vananad