Drugo izdanje.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior, 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 20. Beptembra 1893.

Pad

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUP
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća ss
G novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 13.

Izlazi svake Srijede.

Godina II.

(pes- IIpaBa
UPHOTOPCKA BYBAPHILA M3 TBOPHHILE
MHXAHJIA CTEGAHOBUKA
IBEKAPAHKA
y Koropy /lazmanuja

V erakrenunama on 15-25-30-40-50  umoBu.
CBAKA.

ši

najenibu_ nurapuu nanup

LA TALA
WARREN TN.

AAA. A
DRBABALJ

AAA
SVET

(pes IIPABA ij
je caMo oHa BpcrTa
NITO UMA Ha CBaKoj
KELKHIUH NOTIMHMC:
J. BARDOU & FILS
Perpignan
Ha IpyTOj CTpaHu
IIAK, BA.bA IA Gy 10
nosšJaheda KPYVHA

Mali reskir
velika dobit!

Ko je rad da olako
a sa malo novaca po-.
pravi svoje imovno
stanje, neka se obrati
u plaćenom pismu na
firmu

Radovanović & Mijajlović

Belgrad - Serbien

Ko ne reskira
nemože ni dobiti!

g
ot

Gostionica ,,Lacroma“

u Dubrovniku.
Po sred grada — Sa pogledom na

more — Nova zgrada i novo po-
kućstvo — Prostrane sobe — Tačna
šlužba — Kupeolji u xući u morskoj
i slatkoj vođi i ruske kupelji.
Cijene umjerene.

Prava
CRNOGORSKA BUVARICA IZ TVORNICE
MIHAILA STEFANOVIĆA
ljekarnika
u Kotoru Dalmacija

U staklenicama od 15-25-30-40-50  norvšč.
svaka.

Br. 512

res.

Gosp.
STEVU VRČEVICĆU |
Uredniku , Dubrovnika“

u Dubrovniku.

Odlučilo se je zaplje-
niti Br. 13 Lista ,Du-
brovnik“ izlazećeg u ti-
skarni Antuna Pasarić-a
a to radi uvodnog član-
ka ,lI Signor_Čaroki lo
dice“. —

Naredjuje se e. k. Ko-
tarskome tajniku Non-
ković-u da uz prisut-
nost Upravitelja gorere-
čene tiskarne stavi pod
zvanični pečat cieli tisko-
pisni sastavak Lista i da
zapljeni sve primjerke
istoga.

Dubrovnik 20 Septembra 1893

C. K. Kotarski Poglavar

Maroičić

PABIRCI.

Što se dulje žive, to se bolje upoznavamo sa
našom nesugjenom braćom Hrvatima, koji regbi baš
bukvalno prihvatiše onu Salustijevu ne vitam si-
lentio transeat veluti pecora; te se na sve
moguće načine razmeću po svojijem i stranijem no-
vinama, s namjerom da, kad im kuene dvanaesti
čas, uzmogu kazati vitam silentio non tran-
givimus veluti pecora.

Prof. Dr. J. Modestin napisao jeu ,Deutsehe
Rundschau fir Geographie und Statistik“
raspravu ,Kritični prilozi k geografskoj onomatolo-
giji“; tu se govori o imenima gradova (Trst, Zadar,
Banjaluka) i u prilogu o imenu ,Hrvat u povijesti
slavenskih naroda“ pozivljući se na raspravu(!) prof.
V. Klaića ,Ime Hrvat u povjesti slavenskih naro-
da“. Prof. V. Klaić preko svakog svog očekivanja
eto je doživio, da su dva profesora ispisali njegovo
nadri-učeno djelce — u razmaku od dvije godine,
koliko će ih se pak u naprijed naći to nije moguće

proračunati, ali da će ih biti i to mnogo, obećaje
 antisrpska tendencija toga djelca.

Pomenuto djelce V. Klaića uzalud smo tražili
da-.li je spomenuto ili kritizovano u znanstvenom
časopisu ,Arhiv fur slavische Philologhie“ prof. Ja-
gića, gdje se redovito bilježe i kritizuju u opće
znanstvena djela i rasprave tičuće se slovenske fi-
lologije i povijesti: te izgleda ili da V. Klaić nije
imao kuraže izaći sa svojim djeleem pred naučni
forum, ili ako je izišao, bojim se da mu se nije
dogodilo, što i kanoniku Dum M. Pišti sa njegovim
djelom — koje bješe poslao društvu ,de propaganda
fide“ — u koš.

Ele kako bilo, našla se dva junaka profesora,
prvi (Modestin) u , Deutsche Rundscehau“ a drugi (M.
Kušar) u knjižici ,Dubrovčani jesu li Hrvati“, koji
ispisavši sve boutade Klaićeve stadoše voditi pro-
pagandu antisrpsku, prvi čak u Njemačkoj a
drugi u Dubrovniku.

Ako nema do danas kompetentne kritike o
djelcu Klaićevu, imamo indirektno dva suda o njemu.

Kazasmo da je M. Kušar u svoju knjižicu ,Du-
brovčani jegu li Hrvati“ ispisao skoro cijelu raspra-
vu Klaićevu. Možemo slobodno kazati da joj je ona
osnova. Sada kako je već poznato imamo dva suda
o knjižici Kušarevoj, naime B. Bogišića i V. Ja-
gića.

B. Bogišić o knjižici i piscu (dakle o g. prof.
M. Kušaru) kazao je: ,Valja mu priznati, da je
vrlo vješt u izvrtanju istine; ta je knjiga jako
pogibeljna u rukama jednoga neznalice, jer u njoj
ne ćeš naći nego istinu umjetnički izvrnutu“.

V. Jagić je na sličan način osudio pomenutu
knjižicu.

Sada kada se dva naučenjaka evropejskog gla-
sa izraziše proti knjižici ,Dubrovčani jesu li Hr-
vati“, slijedi da je i djelce Klaićevo, koje je služilo
Z& osnovu rečenoj knjižici, iste vrijednosti kao i
ona; došljedno i rasprava prof. Modestina u ,Deut-
schoe Rundsehau“, koja se opet na Klaića pozivlje
vrijedi koliko i prva.

Ako Hrvati misle na ovaj način steći i kra-
ljestvo zemaljsko, kao što ih sigurno čeka kralje-
stvo nebesko, varaju se, jer amo i tamo uživati ne
slaže se sa učenjem crkvenim!

*
X šk

Mislite li pak da V. Klaić, koji je čak i na
Kosovu našao Hrvata, kao što je tu skoro i , Obzor“
proglasio Mačvu hrvackom banovinom, godi hrvac»
kijem ,mladencima“? Varate se. Hrvacki ,mlađen-
ci“ nazad dvije godine nazvaše nadri-učenog pro-
fegora  ,izdajicom domovine“, što je ovaj kazao:
»da se je današnja Hrvatska medju Savom i Ku-
pom sve do polovine XVI. v. (pa i kašnje op. pis.)
zvala Slovinska zemlja, a žitelji Slovinci“.

Sada neka naši čitaoci malko pomisle, koliko
pravijeh — ili kao što bi M. Kušar rekao ge-
netičnijeh — Hrvata ima u opće, kad ge srce
današnje Hrvacke po priznanju najljućeg šoviniste
i srbofoba V. Klaića ne zvaše Hrvatska već Slo-
vinska zemlja, a žitelji ne Hrvati već Slovinci
(v. ,Obzor“ br. 265. g. 1891.) sve do polovice XVI.
vijeka.

Tako i jest, jer današnja provincijalna Hrva-
cka nije naseljena genetičnijem Hrvatima, već Slo-
vencima, koji gotovo još danas govore istim  jezi-
kom kojim i stanovnici Kranjske t. j. kajkavski;
pa s toga pravom se zvahu Slovinci ili Slovenci,
što se još i danas čuje. Zvanični naziv i škola pre-
tvori ih u Horvate a ne u Hrvate. Ime _ Horvat
biće trajni dokaz njihova slovenskog podrijetla, jor

Slovenci i neka druga slavenska plemena Hrvate
naživlju Horvatima, dok se pravi genetični Br-

vati zovu ,Arvati“ć i ,Hrvati“ (ovo zadnje veoma
sumnjivo).
šk : *

Ko su pravi ili genetični Hrvati?

Stanovnici hrvackog i dalmatinskog primorja
do Omiša, pa otoka dalmatinskijeh i istarskijeh,
zatim žitelji zapadne lstrije.

Otkad pak Hrvati proglasiše katolicizam s hr-
vastvom istovjetnim, i da katolik mora biti Hrvat,
otkada tu ideju gotovo svi svećenici i učitelji pri-
hvatiše i stadoše ju megju prosti i neuk narod ši-

PET: amar. a o rr E RE Sent _ P=

riti; od tada datira hrvata u Dubrovniku, Boci, Bo-
sni i Hercegovini. Takoše najosjetljiviju žicu u na-

rođa, biva vjeru. Narod im stranom povjerova, pa |

od tuda hrvastvo.

Osim religioznog srestva latiše se još i poli-
cajskog; naime izumiše, da svako, ko je Srbin, 60
ipso teži preko granice, s toga da je veleizdajnik i
nevjeran svomu ćesaru.

Ovaj religiozni i policajski aparat stvara u
nekijem osobitijem prilikama Hrvate, ondje
gdje im mjesta nije, a osobito od okupacije Bosne
i Hercegovine.

*
* *

Da je to tako navešćemo za dokaz jedan ko-
mad iz lista ,Rinnovamento“, komu je urednik ne-
ki Ivan Kušar a kako kažu brat prof. M. Kušara.
Rečeni list piše o Srbima onako kao i ,N. L“ oi
»C. H.“ ili ti zastupa isti pravac koji i hrvacke
novine. O pojavi ovoga lista i drugijeh u zadnje
vrijeme moglo bi se po koju pikantnu kazati, ali
to mi ostavljamo ,neporočnijem“ hrvackijem  novi-
narima i publicistima da ispituju.

Kao šte se je u raznijem hrvackijem novina-
ma u isto vrijeme poslije proslave Gundulićeve po-
javio neki , Dubrovčanin starog kova“, tako i u
»Rinnovamento“. Ne ćemo istraživati ko je taj ,Du-
brovčanin starog kova“, jer podignuvši zastor lako
bi se mogao pokazati kaki Pažanin ili ti Dalma-
tina6.

Ele, pošto taj delija Srbe, a la ,Crvena“ izgr-
dio i dokazao kako ih u opće nema ni u Dalma-
ciji ni u Dubrovniku ni u Boci-Kotorskoj nadodaje :
Guai a noi Croati se il olero cattolico (Pišta,
Crnica et comp.) e se eoscjenziosi (sic) professori
(Kušar et comp.) e maestri non reagissero per quan-
to possono, e non influissero sulle persene affidate
alle loro cure (sie), trattenendole cdsi dal subire
le mene bizantine e dal passare nel campo nemico
al re di Croazia, Dalmazia e Slavonia (excelsior!).
Se cio non & ancora avvenuto, il merito non š_ al
certo da attribuirsi agli organi del governo in Dal-
mazia.

Zahvaljujemo listu ,Rinnovamento“, što nam
je pružio jedan dokaz više, kako se širi hrvastvo u
ovijem stranama, i kakovijem plemenitijem (!) osje-
ćajima su zadahnuti naša nesugjena braća Hrvati.

Dakle potpuni religiozno-policajski aparat!?.

# *.

Neumorni i vrlo zaslužni izstraživalac naše
folklore V. V. Vukasović, koji je o tome mnogo
rasprava napisao i u zadnje vrijeme veoma zani-
mljivu radnju ,Srpski narodni vezovi“ u ,Spome-
niku (VIII).“ srpske kraljevske akademije objelodanio ;
kako je poznato bijaše pošao na folkloristički kon-

gres u Chicago, gdje, sebi i narodu obraz osvjetlao; -

sada Hrvati i njihove novine stadoše ga napadati
i dvoličnim (v. Obzor) nazivati što nije nauku pod
noge bacio i u smislu ,velike ujedinjene hrvacke“
govorio.

Mi g. V. V. Vukasoviću čestitamo, prvo što
je svrhu svoga putovanja postigao, drugo što je za-
stavu nauke visoko držao ne obzirući se na neke
pojave megju Hrvatima, koje su dostojne srednjeg
vijeka, biva vijeka tmine i gluposti.

šk ž šk

Da zaključimo za danas.

U listini 228 Pucićevijeh ,Spomenici Srpski
1. dio“ dubrovačko vijeće odgovara na tuž-
bu Tvrtka, kralja Srbljem i Bosni, što njegovi
ljudi pribjegavaju na dubrovačke zemlje (po ugovo-
ru Dubrovnik ih nije smio primati već odvraćati
od sgvojijeh zemalja) i kaže: ,....i bolje je da
su ovamo pribjegli nego megju Ugre ili Hrvate
ili drugdje od kuda bi se mučno glave i imanje
vratilo....“

Kako se vidi, Dubrovčani se ne samo ne sma-
trahu Hrvatima, već o njima ne mišljahu najbolje.

Mi neke stvari ne bi rado na vidjelo iznašali,
ali kad baš Hrvati tjeraju mak na konac, onda ne
možemo inače.

-——-eooijjoo———

vananad