klubu da vijećaju šta će i kako će raditi, ali poli-
cija obazna za njihov sastanak i rašćera ih. Zaludu
su oni protestirali, da oni kao zastupnici imadu
prava sastajati se, morali su ostaviti lokal, koji je
policija zatvorila a na vrata udarila zvanični pečat.

Dr. Herold u ime povjerenika upravio je na
ministra Taaffe telegrafski protest. Na 16. 0. m. u
pobjed dogodila se je u Pragu demonstracija. Kad
je praška regimenta br. 28. ,Kralj Humbert Itali-
janski“, koja je premještena u Linz, odlazila na že-
ljezničku stanicu, sakupilo se dosta svijeta i vikali
su im ,Slava“ i ,Na zdar“ marširajući pred
muzikom. Policija, koja je u naprijed znala za de-
monstraciju, rašćerala je svjetinu i nikoga nije pu-
štala na stanicu, dok vojska nije krenula.

Prije nego završim moram Vam javiti da go-
tovo sve novine više napadaju na grofa Taaffo i
njegovu politiku, nego na Mladočehe.

Srpski Vam pozdrav.

Još o Nikoli Tesli.

Kako smo već zadnji put javili, držao je Ni-
kola Tesla na 25. Avgusta 0. g. predavanje o elek-
tricitati u Chicagu. Sada pak iz Amerikanskijeh
listova donosimo ovaj članak o tom predavanju.

Preko hiljadu inžinijera i strukovnjaka u elek-
tricitati, megju kojijem su bili najodličniji iz izo-
braženog svijeta, izuzamši Edisona i Kemboltza,
sakupilo se je u dvorani Ratarske polače na izlo-
žbi u petak u večer na 25. Avgusta, da čuju i
vide ono, što sami nijesu znali. Oni su samo zna-
li da čovjek, koji je stvoren da ga se nazivlje čaro-
bnikom naravoslovlja, ima da im nešto pripovjedi i
pokaže. Ovaj čarobnik naravoslovlja jest Nikola Tesla.

Oni, koji ga poznaja, ni najmanje nijesu slu-
tili, u čemu se sastoji njegovo predavanje, pošto je
Tesla čovjek iznenadan. On ne upotrebljava ni-
kakve bilješke, on ništa ne spravi u naprijed, on
je živa izvornost.

Ljudi su vrvjeli oko vrata dvorane, i molili
su za ulazak; nudili su deset dolara za sjedalo —
ali uzalud. Samo su članovi električkog Kongresa
imali pravo da ulaze, te je trebalo da i oni isti
pokažu legitimaciju, da su članovi Kongresa.

Na maloj pozornici na južnoj strani, stajao je
ovaj čudnovati mahinizam: mali cilindri od ocala,
koji su stali na podnožju isto od ocala, na osamlje-
nom drvenom temelju. Jedna trpeza na desnoj stra-
ni, bila je puna čudnovatijeh mehaničkijeh sprava,
a po podu je bilo prosuto žice, cijevi od kaučuka,
svakojakog orugja i drugijeh stvari. Iz zida je proviri-
vala cijev od dva palca. Na jednoj strani pak, bile
su munjevne šipke, reheostati i žice. Prvi elektri-
čari svijeta, kao: Silvanus, Thompson, profesor Car-
kat i profesor W. H. Preece, koji su tu bili, nije-
gu znali, niti su mogli razumjeti, što mu služi ta
sprava. Starac Elisha Gray, pratio je visokog i mla-
dog Teslu do pozornice. Oa se je nježno nasmijao
i gledao u pod. Njegovo je lice bilo upalo a crne
oči uvaljene. Veliki i neprestani rad oko ovog izu-
ma, progutao mu je svu energjiju, ali kako njegovi
prijatelji kažu — nije malaksao.

Jedan gospodin, koji je jednom š njim ručao
kaže, da je tako propao, da mu se glas nije mogao
čuti preko trpeze. Ima crne kose razdijeljene po
srijedi, velike brke ispod orlovskoga nosa. Bio je
elegantno obučen u sivom odijelu.

Cim je pljeskanje ruka prestalo, slušaoci su
ge osvjedočili, da je došao da predaje električkom
Kongresu o njegovom novom izumu. On je kazao
da jedan od najglavnijih uzroka, koji ga je vo-
dio do izuma, koji hoće da tu pokaže, jest ufanje
da će moći naći, kojijem bi se načinom mogla upo-
trebljavati munjevna struja kroz zemlju bez spaja-
nja t. j. da sama zemlja bude vodić.

nakosurili kako su htjeli gamo da bi lakše uveli
rimski latinski obred i u ovijem predjelima, gdje
se prije za nj nije znalo. I zbilja, kad ode gla-
va. ode i uzglavje; Ston, Rat i sve Primorje pri-
grli u brzo latinski obred, pa eto danas vidimo
da su so na žalost i svomu srpskomu porijetlu po
gotovo sasvim otugjili. Ipak su Stonjani, Rćani i
svi naši Primorci bili pravi, praveati Srbi istočnog
obreda*), a ne ni po što bogomili ili ti patareni
koji nijesu imali ni crkava, ni samostana, ni sai
SOEBAČKE - KLJSPREINIJO <.> din tinh sr od aiu LI

Cattolica: et all'ubbidienza della santa Chiesa Romana TH Šaj
cid vi mandarono religiosi cattolici, caceiarono gli seismatici x
E pereha si risentirono aleuni Calloieri (che cosl sono chiamati
quei peligledi zoliinatkan) e si lamentavano, che fussero non g .
lamente levati delle loro aministrazioni, ma privi altresi dl ll
facolta onde viveano, s'obbligo il Senato Raugeo di pa dai 1
loro Monastero certo annuale censo, e lo paga sino al di d' :
gi“. — Ovako Razzi ,La storia di Raugia“ Lucca per V. Bus.
dragi, na str. 48. — Drugi pako domaći povjesničar iša: že.
Ragusei pagano dueati 150 alle Badie di Santa Mario. di Fi
landari (sie), e di San Paolo di monte santo in Macedo ća
come appare per il libro di Pregati dell'anno 1465 sa
na str. 94. nastavlja: ,Ma perehč la Repnblica desiderava sa
talmente ridurre il popolo al rito Romano, pero si dispos a
farli partire (i monaci Rassiani di S. Nicolo): il eho falio
te ottenne, dando loro onesto modo di vivere ne' monasteri di
Macedonia, e in luogo loro introdusse i frati di San ratne i
Lućeari ,Copioso ristretto degli Annali di Raguga« pona :
gusa 1790, str. 93. i 94. 2

*) ,E la mazor parte deli nostri contadini, li i a
gnudi dal ditto regno di Rassa, et siando scismatici. . pade
fatto baptizar alla fe catholica“. Prof. Geleičh ,Diplomata-
rium 52.

Osim toga on je iznašao jedan aparat, koji je
doveo do take savršenosti da se električka struja sa
snagom od 250.000 Volta može bez ikakve pogibo-
lji i bez ikakvijeh osobitijeh sprava kroz čovječiji
život puštavati da prolazi. Aparat izložen i nači-
njen po njegovom izumu, činio je rotaciju od 80
puta na sekundu a u stanju je da povisi tu rota-
ciju do 10.000 na sekundu, a ta je rotacija tako
uregjena i stalna, da bi mogla da okreće najtačni-
ju mašinu. Kad je pak kazao da bi se ovaj aparat
mogao upotrebljavati za više poraba, da struja ni-
kada ne bi bila oštećena ni pri najbržoj rotaciji, ni
pri najvišoj napregnutosti struje a ni pod ikakvijem
drugijem uvjetom, tad slušaoci, najglasovitiji ame-
rikanski naučenjaci. pljeskahu mu dugo i burno.

> Osim toga pokazao je tu mnogo drugijeh po-
kusa sasvim novijeh na električkom polju.

On je namješten kod društva , Wensting ha-
use Company“ i kaže se da ima ogromnu mjesečnu
platu od 5 tisuća dolara, a to društvo ima pravo
na sve njegove izume. Isti naučenjaci pak u toj
struci smatraju ga kao najglasovitijega izumitelja

ovoga vijeka.
Naši dopisi.
U Konavlima 11. Septembra.

(Odgovor Dopisniku iz Konavala u ,Smotri“).
— Dopisnik iz Dubrovnika, koji ne znajući kako da
se zahvali svomu prijatelju Dum Crnom na časti
koju mu iskaza pozvavšiga na diner 3, Septembra,
napisao je za ,Smotru“ dopis u Br. 72. prigodom
otvorenja nove ceste Gruda-Mrcine-Grab, te masni-
jem riječima i lažima opisuje njegove zasluge. Nu
mislim da bi bio bolje učinio, da je istakao zaglu-
ge onijeh, koji bez pomoći škrinje Općinske, nasto-
jaše da proslave taj dan i da što jasnije dočekaju
Nj. P., kako što učiniše braća na Mrcinam, ujedno
sa gornjom stranom Konavala. Taj dopisnik dakle,
neka zna naša ,Smotra“, netom stigne na Grudu
ono jutro sa svojom vojskom, bi zamoljen od Dum
Crnoga, i još od nekoga našega visokoga Dubrova-
čkoga činovnika, da bi se zauzeo, da što bolje o-
piše tu svečanost; a naš dopisnik ni pet ni šest
ugje u parohijalni Ured, te pije nego je i počela
svečanost pušeći smotku stade mrčiti svoj dopis, i
s mjesta se maknuo nije dok ne dogje Nj. P. sa
Mrcina. Tad naš dopisnik pogje da vidi taj doček.
Ali se uzalud potrudio, jer kako se vidi namjera
mu nije bila da opiše svečanost, već da osvijetli
obraz Dum OCOrnomu i zato je dobro učinio što se
je poslužio ,Smotrom“ a ne svojom ,Crveno-Cr-
nom“ od koje je glavni upravitelj.

Kao prijatelj istine, moram pokazati ,Smotri“,
da ima laži u onome dopisu, i ako ga je napisao
jedan prečasni Kanonik. Ostavljajući sve ostalo, jer
bješe dosta rečeno u drugim dopisima, počinjem
ondje, gdje naš dopisnik kaže: ,da pošto je svečani
doček u glavno Konavosko mjesto i t. d.“ Nije,
dragi dopisniče, imao biti, nego moralo je da tako
bude, jer Dum Crni i Vukale, premda su kumili i
molili Grugjane da se sakupe, nijesu htjeli prije Sv.
Mise. A s druge strane mišljahu da će i Zupčani
dolje doći, jer su nekoliko dana prije platili i po-
slali Bratoša sa pozivnicama Općinskoga Opravi-
teljstva na svakoga Zupskoga Glavara da dogju i
dovedu na Grudu koliko više mogu na 3 Septemh a,
da će biti dobro pričekani i da će im biti jela i
pića na pretek. Ali uzalud vas njihov trud. Imali
su daklen potrebu da im Srbi osvijetle obraz,
pošto se je od njih odbila gornja strana. Znajte da-
kle da su Zuboi bili sakupljeni na Mrcinam, i što
je još čudnovatije mnogi preobučeni u konavosko
odijelo, pa pucali iz pušaka s Mrcinjanima. Oh! da
g, moj Kanoniče, tad bio na Mrcinam i vidio tu
čarobnu sliku, onu dičnu srpsku omladinu, što bi
tad bio rekao?

Kad se dakle vrati Nj. P. s Mrcina, te imala
biti Misa, sakupili su se Grugjani pod barjakom.
ali ne u onom broju, što kaže naš Preč. dopisnik.
Nije pak baš da ne bi mogao biti sjajan doček,
da se je proglasila opća konavoska svečanost, a ne
Grudska, sa središtem Mrcine kako svaki pošten
i razuman čovjek kaže.

Oko 9 sati stiže, kaže dopisnik, Nj. P. na gra-
nicu, ali ne kaže da ostavi pratnju na Mrcinama,
koja je uživala krasni položaj, okružena mnoštvom
puka ženskoga i muškoga spola. Kad stiže dakle na
granicu ne nagje nikoga, nego samo Matovina Bo-
gišića gdje na jednoj trpezi prodava kave i rakije,
i nešto leda kako mu bješe naredio Dum Crni, da
bi, ako mu je moguće, osujetio svečanost na Mici-
nama. Dogje tu, kaže dopisnik, 'Vrebinjska Oblast,
ali nije htio da kaže, da ne našavši ga doleti u
kočijama sve do Grude za njime.

A što kaže dopisnik da je Gruda glavno mje-
sto Konavala, neka zna da nije nikad to bila, niti
će biti; jer se guprotive svi Konavljani, a i Cavta-
ćani. Vazda Cavtat i Obod, dok se ne združiše s
Konavljanima, imali su svoju neodvisnu općinu. A
Općinu Konavosku nalazismo najprije u Pridvorju,
koje je pod Republikom bilo glavno mjesto Ko-
navala; nalazimo u starijem knjižicama, da je još
god. 1825. na Pločicam bila općina Konavoska. Isti-
na da bi sad htio Dum Crni i Vukale da se pre-

nese tamo Općinski Ured, radi čega je sagradio
Magud-Mašan onu veliku kuću, što se kraj ceste di-
že. S toga nastojahu da nova cesta Gruda-Mreine-
Kunak postavi i tomo temelj. Ali zaludu im muka,
jer kako se čuje, vlada Bosne i Hercegovine misli
skratit s novom cestom taj predugi put do Herceg-
novoga, te prokrčiti onaj komad od sela Pičeti do
Debeloga Brijega. Seljani posjednici spravni su da
poklone vladi badava svu štetu, koju bi morali da
pretrpe, kad bi taj novi put prošao preko njihovi-
jeh posjeda. A da znate što za to reže Grugjani?

Dopisnik još kaže: ,da bi se htjelo vješto pje-
sničko pero, i slikarski kist da opiše i nariše čaro-

bnu sliku dočeka u Grudi“. Ali slabi doček prema:

onome na Mreinama; vjera ti je tvrda moj dopisni-
če. Najbolje će ti kazati onaj fotograf iz Trebinja
koji dogje, vidje i vrati se, ni luka jeo ni njim vo-
njao, žaleći dangubu, trud i trošak.

Još da koju kažemo o poznatoj napitnici upra-
vljenoj pri ručku gosp. Dekanu, biva, da je ovaj
zaslužan za boljak i napredak Konavala. Ko mu jo
tu napitnicu podigao, stoprv je došao u Dubrovnik,
pak ne znamo otkud on to sve doznade. Gdje si
Magude (slava mu!) ustani, te odgovori za nas to:
me gospodinu, ti si našeg Dekana dobro poznavao,
što je učinio za boljak i napredak Konavala? Gdje
je gosp. Pavo pl. Rešetar (slava mu!) da ustane on
bi kazao što je naš Dekan učinio za boljak i na-
predak Konavala? Gdje je gosp. Luka Bronzan (sla-
va mu!) načelnik Konavala za toliko godina i go-
dina, da ustane on bi odgovorio, šta je Dekan uči-
nio za boljak i napredak Konavala; ali za njega
odgovoriće gosp. Bartoli za godina zaslužni općin-
ski Tajnik. Gdje si, o Dum Antune Barabiću, (sla-
va mu!) ustani te kaži ko je naš Dekan, i šta je
učinio za boljak i napredak Konavala; vidim da ti
se kosti miču, ti si ga dobro poznavao, čuli smo te
o njemu govoriti, prem da ti je bio svoj, ipak isti-
nu nijesi zatajao. Gdje je naš ljubljeni pl. Rendić,
a nije daleko, zdrav šeta po Dubrovniku. Ah! neka
ga Bog za mnogo ljeta poživi, neka on kaže ko je
naš Dekan i što je učinio za boljak i napredak Ko-
navala. Gdje ste Konavljani, ustanite, jeste li čuli
napitnicu? Kažite onomu gospodinu, ko je naš De-
kan i što je učinio za boljak i napredak vaš. Gdje
ste dični Konavljani, Bećiri, Stanoši, Klaići, Milo-
gledi, Lasići, Taraši, Pušići, Obradovići, Bogišići,
Memedi, Svagi, Gjangradovići i t. d. neka se i va-
ša čuje.

Dum Crni piše u Crnoj-Crvenoj da su ne-
slani naši dopisi; da gu neslani ne bi ga bili sme-
li, i zavili ga u žalosno stanje. Ali ne govori tako
Vukale, nego kad ih štije vazda usklikne: ,Ah!
majku mu... ko ovo piše, Boga mi, da ga znam
učinio bi mu da umre kao i pok. Puhać. Puhać
bio je ubijen u vlastitoj svojoj kući od nepoznate
dosad ruke.

Do vigjenja!

Epidauritanus senior

sije

Trebinje, 11. Septembra*).

(Šetnja po Trebinju). — Moj prijane! Evo me
opet sa malom sitnicom, da ti javim, kako sam se
na putu zabavljao:

Došao sam na 7. o. m. oko 7 sahata na voe-
čer, te mi je upalo u oči rasvijetljenje katoličke er-
kve a začudio sam se, jer nijesam znao da Trebi-
njani imadu kakvu slavu; radi toga sam se uputio
k jednom prijatelju, da ga raspitam, kako stvari
stoje u Trebinju i kakva je to svečanost. Moj pri-
jatelj g. K. odvedo me najprije do katoličke crkve,
gdje mi stade razlagati neke sitnice koje mi se ni
malo nijesu dopadale, te sam ga s toga zamolio da
prekine, jer nas teže preteže.

A sada, dragi prijane, da prenesemo razgovor
0 samoj svečanosti, kojoj sam djelomično glavom
prisustvovao: prijatelj mi reče: Nazad 5 dana dr-
žao je ,Slavulj“ sedđutu, u kojoj se je vijećalo
o sazivu gostiju na zabavu. Još istog dana, ako se
ne varam, bili su tako zvani Hrvati na zabavu po-
zvani, a od Srba nije niko pozvan bio, jer je ,Sla-
vulj“ (Svraka) zaključio, da mu ne služe Vlasi.

Na 7%. 0. m. oko 11 sahata pred podne po-
zvao je sadašnji kotarski upravitelj Večera preda ge
švrakaše, pa ih je upitao: ,Kako je to, da nije
primio poziv nijedan pravoslavne vjere? Nijesu mu
znali odgovoriti, a kako su se opravdali ne znam,
znam samo da su istog dana već oko podne letili
odbornici ,Slavulja(?)“ od kuće do kuće, te las-
kavo nudili i gilom tiskali pozive Srbima pravosla-
vno vjere u ruke. — Neki su primili, a neki od-
bili, premda su jedni i drugi jednako mislili, biva,
da gu to oni uradili radi toga, da im više novaca
u crkvenu (odnosno u njihovu) kusu uljegne, jer su
mislili, da Srbi prav. vjere njihove špekulacije ne
poznaju, te da će im svi in corpore večernoj zaba-
vi prisustvovati, kad su se najposlije udostojili, da
ih pozivima počaste. Na njihovu veliku žalost, na-
da mi se izjalovila — jer su skoro svi Srbi prav.
vjere, koji su pozive primili, kod kuće večerali i
doma se zabavljali.

Poslije poduljeg razgovora ponudi mi prijatelj,
da se svratimo u kuću Svilokogijevu, u kojoj se je

*) Zakašnjeno radi preobilnog drugog materijala. — (Ured.)

držala ta zanimljiva zabava. Ušavši u kuću sjedemo
ja i moj prijatelj blizu vrata, otkuda smo mogli
svo pregledati. | '

Čuo sam prekrasni govor nekog dičnog hrva-
ekog sina ,Živila hrvatska i njezina pra-
va....“ i još takijeh preslanijeh govorničkijeh ri-
ječi, koje uznose srce slušaoca dotle, da počne zi-
jevati, te zaspe kao da je hipnotizovan, koje ge ni-
jegu mogle nikome dopasti osim onome koji pošte-
nja nema, pak se radi toga diže naš vrijedni gra-
gjanin trgovac i veleposjednik Zahiraga Bjedić, ko-
me je već srce prekipilo, pa reče: ,Ne živila! a
gdje smo mi? tai mi moramo živjeti“, pak
go je udaljio.

Moj prijatelj g. K. gurnu me rukom, da po-
gledam na lijevu stranu, da vidim divan prizor. Ja
dok tamo pogledah upade mi u oči čelik Hrvat —
Ciganin Čončo sa trobojnicom i Gundulićevom me-
daljom na prsima, gdje se sa hrvackijem plemićima
zabavlja, deklamuje i u hrvacko zdravlje pije —
pravi rahatluk za Cigane. Ja se samo nasmijem
i slegnem ramenima pred ovijem divnijem prizorom.
Taj je ciganin svu zabavu kitio sa svojom prisut-

onosti i govorom. Nijesam prijatelja ni pitao za tu

ličnost, jer sam bio toliko sretan, da mi je isti ne-
koliko puta moje stvari za mnom nosio. Iza toga
ukaza mi se opet divan prizor: Diže se stoloravna-
telj filozof — brat Sokratov i Demosthenov — Gju-
ro Redžo sa čašom u ruci, završi govor u slavu
hrvacku ovako: ,Ovdje su sami Hrvati(?), ko
nije Hrvat nek ide van“! Ja pomislih da se to
i mene tiče, te sam bio spreman, da se udaljim, nu
nijesam mogao, jer se je dogodilo nešto, što se nije-
sam nadao od ,izobraženih“ Hrvata, biva, da su
jednog 6: i kr. potčasnika ugostili psovkama mjesto
da ga počaste birom, što je želio. Ja sam se divio
i čudio kako se to može dogoditi kod izobraže-
nijeh Hrvata, a još u prisustvu ovdašnjeg kance-
liste, koji je poslan od strane ureda, da pazi samo.
Dotični kancelista nije se sa svog mjesta ni ma-
kao, dok je ciganska bagaža sa Naglićem skupa
6. kr: potčasnika častila svakojakijem  pogrdama i
psovkama, već se jednostavno raskomodio na svom
stocu i pitao potčasnika, zašto je tamo došao i na-
redio mu, da se iz lokala uđalji.

Nu tome se ne čudim, jer, kako mi pripovi-
jedaju, g. kancelist puše u iste gajde sa Hrvatima:
A zašto? "Po će g. kancelist sami najbolje žnati:

Za tu večer bilo mi je zabave dosta, te za-
molim mog prijana, da me do stana doprati; što
je isti drage volje i učinio.

U mojoj sobi, gdje sam spavao ponudim mo-
mo prijanu jednu cigaru da zapali i da mi priča
kakva su to hrvaska gospoda, koja se u sve miogu-
će pretvaraju, samo da dogju do slave svoje i hr-
vaćke propagande; na što mi prijan poče pričati:

»Onaj kuljavi sa bradom, kojom bi se mogao
dimnjak čistiti, jest naša dika plemić hrvacki
g. Franjo Naglić bivši kočeber, u Bileću kafedžija,
u Beču kelner, u Češkoj Bog si ga znao što je sve
“bio, kome dohodi i rashodi u slabom razmjeru sto-
je i koji se je pretvarao u sve moguće i nemoguće
načine.

Drugi njegov najbolji dost, jest bivši i pro=
tjerani računarski potčasnik a sada gladni orevljat;
koji ge je dovukao trbuhom za kruhomi, koga siid
spasili od glada i nevolje, kome smo mi iz početka
pravili sve, da postane dobar i pošten čovjek, —
ali što ćeš — postavi cigana na kraljevsku stolicu
— on opet ostane ciganin“,

Govorio mi je još o nekijem plemenitijem
Hrvatima, na koje se sada više sjećati ne mogu, —
što mi je vrlo žao — da ti barem pokažem kakvi-
jeh Hrvata imađe u Trebinju. Iza toga razgovora
legao sam spavati; moleć prijana, da mi bude pri
ruci, da sutradan građom proći mogu, da razgledami
znamenitosti hrvacke i na što oni svoje hrvacko
pravo u grpskoj zemlji tnaslanjaju.

Sutradan oko 8 sahata jutrom šjedeti  gr6d
kafetariju B...., sa mojim prijateljem, gdje smo
bili jednu crnu naručili, Ispred nas progje Srbin
kupa sa Dubrovačkijem hrvackijem muzikantom u
laganom koraku, te sam čuo pitanje sa strane Sr-
bina: ,Kako je?“ odgovor muzikanta: ,slabo, brate,
gladni smo, žedni, prevarili su nas“.

Daljeg razgovora ove dvojice čuo nijesam, jer
su go udaljili. Malo vremena iza toga čujem neke
oficire gdje megju sobom govore o ovoj velikoj sve-
čanosti: Sehuster bleibt immer Sehuster“.

u na istom mjestu prigje k meni moj poz-
nanik rodom iz Župe, pak ga upitam  ,čisto hr-
vaoki“: ,Kako ste ge zabavljali i kako Vam se
dopada ora festa“? Župljanin, — pravi Hrvat —
začugjeno me pogleda, pa mi odgovori: ,Ne razu-
mijem, što govorite“. Na što mu ja odvratih: Opro-
stite, mislio sam, da znate hrvacki“.

Da, malo ti ne zaboravih kazati kako muzika
u Trebinju progje za vremena moga boravka. Pri-
jatelj mi je kazao, da je došla u dvoja teretna ko-
la natrpana, da je svirala koračnicu ,Oj Banovci“
kad je ulazila u grad, da se je svratila pred ko-
tarsku zgradu, te tu cdsvirala ,Carevku“ a ota-
len se uputila pred stan kotarskog prestojnika, koji
se sada na dopustu nalazi, te tu opet odsvirala :
»Oj Banovci“, otalen se opet uputila pred gjene-
ralov stan, koga nije bilo kod kuće, jer se nalazi
na dopustu u Magjarskoj, gdje je odsvirala ,Ca.

i