PPS ER ORANRJU Cijena lista | Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 15. Novembra 1898. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBRC NIKA“. š .Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, račnnska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 21. Ezlazi svake Srijede. Godina JI. SRBI PRAMA HRVATIMA. | Riječi, koje je izustio srpski zastupnik Dr. R. Kvekvić na carevinskom Vijeću, po- digle.su kuku i motiku; hrvacka je štampa zagrajala, da ga gotovo kamenuje. Hrvacki- jem političarima dakako smetalo je, što je srpski zastupnik ustao u obranu češkijeh pra- vica, a još više što je izazvan rekao, da je hrvacko državno pravo šuplja fraza. Hrvacki političari htjeli su da srpski zastupnik muči. Po hrvackoj poznatoj teoriji Srbi ne ra- de za slovensku solidarnost, oni su renegati, dakle ne treba da se brinu da li je pravo ili krivo Česima, što im je nametnuto izni- mno stanje. Srb u Trojednici nema, svi su to hrvacki državljani, dakle ne smiju napa- dati hrvacko državno pravo, to sidro spase- nja za veliku nezavisnu hrvacku. Da su Srbi u Trojednici renegati pra- ma slavenskoj solidarnosti, to su stare baj- ke, trice i kučine, kojima već ni djeca ne razbijaju glavu. Srbi su u više prigoda či- nom posvjedočili da su u tome mnogo dalje omakli od nesugjene braće svoje. Izlišno je više o tome i govoriti, Kazaćemo samo da je glavno poticalo za Srbe u toj solidarnosti orukovodilo uvijek ona ,krv nije voda“ i za nju se izlagali kad god je potreba bila po onoj ,na muci se poznaju junaci“ ; naprotiv nesugjena naša braća o nju glavu lome, kad mogu iz nje mirnom glavom izvući nešto u svoje vlašte svrhe, a kad toga nema nevješti se čine, njih se ni najmanje ne tiče. To nam je u zadnje vrijeme potvrdila i hrvacka štampa, koja je predbacila svojijem prestavnicima u Beču, što podupiru Čehe, kad ovi neće da postupaju prama Srbima, kako postupa sva hrvacka stranka u Troje- dnici. Dakle sva ta njihova oglašena slaven- ska solidarnost ne proizlazi iz ljubavi prama Česima, nego iz svoje vlastite koristi. Ovu našu nesugjenu braću osobito je upekla ona izjava Dr. E. Engela presjednika kluba mladijeh Ceha na parlamentu, predana srpskom zastupniku Dr. R. Kvekviću, gdje se govori, da češki klub ne može se nipošto upletati u naše unutrašnje poslove, i time indirektno osudila hrvacki ekskluzivizam. Nije čudo dakle što je hrvacka štampa ustala proti Ceha, pa čak govori da je hrvacko državno pravo pravednije i čvršće od samog češkogu prava. Dokle dovodi šovinizam i sljepilo! Da je hrvacka štampa rekla, a ne bi lagala, da su oba ta prava različita u jezgri i smjeru, mi joj ne bi ništa prigovorili, ali da je njihovo pravo pravednije i čvršće od češkoga prava, mi ne možemo a da svoju ne kažemo. Češko pravo ne samo što je pravedno, nego je i čvrsto, jer _ mu je podloga zakoni- tost i pravica, temelj mu je prirodan i jak a ne artificijozan i na brzu ruku skrojen. Tako pravo vrijedno je da ga svaki brat slavljanin hvali i po mogućnosti štiti. Naprotiv hrvacko državno pravo hoće po što po to da zbriše sve, što u njegovom obsegu nije i neće da bude Hrvat, a što je više hoće da pruži noge i tamo, gdje mu mjesta nije po nijednome starome ili novome naslonu. Jednom riječi ono je u suštini ne- gacija srpstva. Ovo je pravo, kako pametno reče jedan uvaženi srpeki list, ,nacionalno ekskluzivno, i očito neslavensko“. Tako i jest. Hrvacko državno pravo slu- ži najvećoj reakciji i najneslovenskoj težnji, koje utvrgjuje most za širenje protivu-sla- venske politike. Ali Hrvati tako ne misle, ili valjda ne vide, jer ih je to pravo zaslijepilo. Oni samo vide pred sobom Srbe. Donekle imaju i pra- vo. Oni znadu što su bili nazad _ 30 godina u Banovini i u Dalmaciji. Ako su nešto po- stigli, sva je zasluga bila SrbA a ne njih. Uvigjaju da bi sa Srbima mogli opet da u nečemu uspiju, ali su im Srbi legja okrenuli, pa zato sva hajka na njih do istrebljenja, jer neće da ih kao slijepee vodi njihovo drža- vno pravo, koje im na hartiji iz milosrgja popušta svu slobodu, a tamo im nameće hr- vacko državljanstvo, kako bi ovo s vremenom progutalo 'ime i narodnost srpsku na to veću korist i slavu velike neodvisne Hrvacke. Nesugjenoj braći našoj ne smetaju ni Nijemci, ni Magjari, ni Talijani, pa ni naj- noviji pokret slavonskog naroda. Srbi su za njih najslagji zalogaj, jedina misao koja im muti planove. Ne čudimo se dakle da oni danas ne ispituju srestva, da su udrili putem, kojijem krenuti ne može niko ko je iole svi- jestan, pa naravno ni mladi Česi, koji rekoše da ne mogu nipošto upletati se u naše do- maće poslove. | A kakav je taj put? Da poriču Srbe sve i svuda, koji ne mogu i neće da su Hrvati; da Srbe proglasuju iz lajnicima i ne- vjernicima Kralju i Cesaru, jer im u glavu ne ide oporbenjačko državno pravo; da na- padaju sve one, koji simpatiziraju prama Sr- bima i neće da sviraju u iste hrvacke diple prama Srbima; da se druže i sa glavnijem svojijem protivnicima, samo da vragu Srbi- nu na vrat stanu. Nu Hrvati da dajbudi u nekoliko oprav- daju pred bijelijem svijetom ovo svoje po- stupanje, iznose da Srbi u Trojednici nemaju nikakva stalna programa, da tumaraju s gla- vom u vreći bez ikakva cilja, da su glupi i pokvareni, te da su dorasli za sjekiru. Ne, gospodo! — Narod srpski u Tro- jednici svijestan je u svome zadatku. Ne traži mnogo od vas, a zahtjevi su njegovi zakoniti i opravdani. Srbi od _ vas ne traže nikakav izuzetan, povlašten, političan položaj. Ne tra- že od vas da im ustupite koje zemljište isklju- čivo vaše. Ne traže da vas zbrišu ispod kape nebeske. Ne šalju vas preko granica. Ne, od svega toga oni ne traže ni makovo zrno. Srbima je u Trojednici čist i pravedan pro- gram. Oni ga imaju, ali ste vi gluhi i slije- pi. Oni žele da udjela imaju u narodnoj ra- vnopravnosti u zemlji, koja je i njihova, ko- ja je njihovom krvlju obilato natopljena u obrani njenoj. Oni žele da ime Srbin stoji ravnopravno uz ime Hrvat u školi, u dvoru i na dvoru. Ako je ovo što nepravedno, protivno za- konu i cjelokupnosti zemlje i Monarhije tada Hrvati imaju pravo, što su zauzeli ovaki po- ložaj prama Srbima, imaju pravo što su sve moguće strijele okrenuli put Srba, imaju pra- vo što izlijevaju na Srbe ijed i inad, žuč i otrov. Ako je ovo neslavensko postupanje, tada je i opravdani razlog hrvacke štampe, kad je doviknula, da je neiskreno saučešće bilo srpskoga naroda preko svog zastupnika u nemilijem zgodama češkog naroda. Neka drugi iz ovoga izvode pravi zaključak, a mi ćemo se dohvatiti drugoga. | Položaj Srba prama Hrvatima prestavlja se posve opravdan, jer nijedan svijestan ro- doljub neće tražiti od Srba da ga izmijene i da izvrše nad sobom samoubistvo. S toga Srbi u Trojednici bude i budiće narodnu svijest i radili, da ne budu nikada i nika- kve faktične prilike i okolnosti odlučniji fak- tor od volje i samoodluke srpskog naroda, nego da srpski narod odlučivao i stvarao bude sve faktične prilike i okolnosti, te da iste odgovarale budu njegovijem prirodnijem i narodnijem pravima i interesima. | Evo, to je program srpskog naroda u Trojednici. Taki je naš položaj. Mi se bori- mo za priznanje našijeh prava. To su nam i mladi Česi priznali u poznatoj izjavi, koju veselo pozdravismo. Zahvalni smo pak klubu mladijeh Čeha, koji Srbima ukazuje svoju simpatiju, u koju mnogo oni računaju. Neka pak bude uvjeren, da ono što je srpski zastupnik rekao na Ca- revinskom Vijeću, jest odziv cijeloga srpskog naroda u Trojednici, biva, da je želja ovog naroda, da češki pravi i zakoniti prestavnici uspiju u svojijem pravednijem i zakonitijem zahtjevima. SRBI I HRVACKI DENUNCIJANTI. lI. Nije nam ovdje ni mjesto, a niti pro- stor nam ne dozvoljava da istaknemo sve slučajeve, kojijema se srpski narod pokazao kao pravi i iskreni prijatelj naše države; spomenućemo samo njekoliko ih, koje je Au- strijska istorija dobro zabilježila, jer da tada ne bješe našeg naroda, možda bi se danas po bijelome Beču i Pešti dizale turske dža- mije, pošto ne bi uvijek bilo viteške pomoći poljskoga gospodara Ivana Sobjeskoga. Bilo je minulo preko 300 godina od ko- sovske pogibije, a patrijarh Arsenije III. za- jedno s austrijskijem carem Leopoldom tri- jebi turke sa Balkana. Srpski narod pod tur- skom carevinom bio je tada ratni saveznik našoj državi. Da za sebe predobiju srpski | Podlistak. RIMSKA BAHANALIJA Slikao O. Celestin Medović. U mramornome hramu bijele se stupovi, ljašti so hladni pod mozajika, oko ponosnijeh zidina, na tlu, posvuda, posmijeh zelenijeh vijenaca, pregršti pro- sutijeh suza i veseli traai sunca. Stari Bogovi .ne vidješe skoro ljepšega hrama, ni hladovitijega za- kloništa. Zato su i kivni na Baoohus-a — tu bo- žansku ,mješinu“ kako ga besmrtnici zovu — što mu se golišavi mjedeni kip, — Bože prosti dosto- jan ljepote Apolona — diže u mirisavome hladu veličajne kupole. Jutrnja tišina divnoga hrama go- vori duhu o zlatnoj dobi Rima, kada se sve ljueko dostojanstvo dičilo samo jednijem imenom : rimsko- ga gragjanstva. U toj samoći govori kamen o vje- čnosti, al ne o dobi i o strasti što čovječanstvo mori; kadikad kakav bijeli plašt augura povuče so lijevo oko žrtvenika, razgaljujući pepeo u zapreta- nomu ognjištu. Negdje u daljini pjevuca vodopad — a tamo gori na korintskome kapitelu zaovrku- tala čiopa. mirna i bezbrižna kao na krovu kakve kolibe u rimskoj Kampaniji. — Larto, što čekaš? — ne čuješ li daleki šum oluje, mnoštva, šta li? — U hramu je pusto i hladno. Tihi miris zamrzlijeh ruža lebdi po mramoru mozajika, umire ispod nijeme kupole. — Evohe! Evohe! — zabuči na jednom iz daleka sila ljustva. Voć sa svijeh ulica, kao da je grom udario u kapitol, bježi prestrašeni puk. Nešto se tamo valja kao neman, kao bezimeni strah što ljustvom hara. — Eto i hram zaječi. Još je daleka oluja — valj- da tek pod ,Karakalijevijem Termama“ — ali puk leti kroz ulice, zatvara se u kućarinama. U hramu nestade tišine. Senatori, gospogje, svi rimski možnici, dovukoše se, posmijehom na usnama, do sjedala što okružuju svetilište, uspeše so do nakićenijeh trijemova. Bjelasaju se peplumi, žare se u polutami iskre zlaćenijeh dijadema. Senat je rimski tu — našljednici Fabija, Scipiona, Pom- peja, tijeh božanstava čovječjega roda. Gledaj ih iz daleka! — isti klasični profili, isto ponosito drža- nje, isti harmonični zvuk Cićeronova zbora. Posje- doše. Da vijećaju o ratu za Španijom? — o davnoj propasti varvarske Azije? — o rimskijem orlovima, koji sakriše zemlji sunčano svijetlo?... Oh!ne... Evohe! Evohe!... urliče kao grom oko sto- ljetnije zidina hrama. Senat se nasmije, — razblu- dna košnja preleti živcima rimskijeh matrona. -- Bahanalija su tu! — Eto sveštenika ovjenčana 10- vorikom Bogova; bacio tamjan i mirhu na ognji- šte, a lagani dim podigao so kao jesenska magla. Vrijeme je! — vrata go rastvaraju, — čopor furija zaleti ge, posrne —- podigne se, — klupko zažarenijeh tjelesa baca se po glatkome podu, ijuče u bijesnome paroksizmu. Svaka glava urešena cvi- jećem, svaki pogled zacaklio mahnitošću. Bijela uda zarumenila, orosila se u isparivanju pijanstva, — pokrila stube, razvalila se kao u ložnici s trzanjem pijane razblude. — Evohe! zaječi ta furda do ne- ba, kada se pokazaše na vratima orijaške mišice dželata, kako za sobom vuku svezano bijelo stado — što? — utvare, sjene, ljude zar? Evohe! kliče vas hram, — ,Agnus Dei qui tolis“... — pjevaju tihi glasovi čudnijeh prikaza. — ,Dona nobis pacem“... vape djevičan- ske blijede usne. | Ah! oni su — oni! Pjevaju u miru, 0 car- stvu nebesa, mole ispod zemlje za krvnike i careve rimske, mirni gu, poslušni, govore o ljubavi iskr- njega — oni su, oni — Christiani! Ubijte ih! — zaviče sav puk, kao Izrael na Kalvariji, zaviče Senatus populusque roma- nus: Ubijte neprijatelje carstva. Sveštenik podigne ruke prama Bacehu, ma- čevi dželata zablistaše. Tihe žrtve padaju kano sr- panjsko snoplje, — glave se koturaju, krv protrčala . zmijevito izmegju uvehlijeh ruža. Bodeži krvnika zabijaju se u labugja grla, pogane ruke razgaljuju rimskoj pohoti djevičanstvo ljiljanovijeh tjelesa, ali — starci i djeca i djevice i sva ta mladost, ti bo- žiji jaganjci umiru bez proklinjanja, bez srdžbe... Jesus Christus! šapću usne odrubljenijeh glava... U mramornome hramu buči i valja se pijana rulja. Smrad izriganijeh pića, zažete krvi, pretvorio tempal u gnjusnu mesarnicu. Senat umuknuo od naslade. Matrone bulje u mrtva tjelesa, — kraj ulaza hrama postadoše dvije Bacchantice. U mah- nitome urliku ostalijeh, zanijemile. Zar ih je pre- strašilo zgrčeno tijelo mrtvoga mučenika koje leži pred njima? — Ne — zagledale se kako burci kr- šćanske krvi tihano ližu bijele stube i skoro dopu- zli do zelenijeh triumfalnijeh poma što je neznana ruka položila na podnožje žrtvenika. Ja se trgnuh! — pokrivši naglo rukama upiljene oči, protrem lice i razgledah oko sebe. — San?.. halucinacija? .... Ja sam još uvijek na mome sto- cu u galeriji slika izmegju nepoznatijeh Nijemaca, | lngleza, — ali — vaj! radosti i ponosa. Pređamnom sav prizor rimske okrutnosti i Hristove slave iz ki- sta, ne — iz duše iz genija našega čovjeka, na- šega fratrića. Nećete vjerovati ali obuzme me neko ganutljivo veselje. Htjedoh skoro zagrliti sve one strance koji prolažahu pokraj slike, pozdravlja- jući sa glasnijem ,wunderbar“! Htjedoh vikati na