U Dubrovniku 13. Dećembra 1898. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretnlata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROYV- NIKA“. ji 6 novčića od retka. Ako se“ puta štampaju, po pogodbi. | Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 25. Kzlazi svake Srijede. Godina II. DUBROVNIK novo liječilište. Od nazad nekoliko vremena mnogo se govori u svijem društvenijem krugovima ka- ko bi se podigla u Dubrovniku jedna li- jepa zgrada za čuvanje i oporavljanje zdra- vlja. Prijedmet zaista zaslužuje pažnju, pošto kad bi se postiglo, tad. bi se naše mjesto uputilo x očitome boljitku svojijeh ekonom- skijeh prilika. Već od nekoliko godina više dobrijeh patriota o tome je pretresalo, nebi li se tako koga pokrenulo, da prouči to djelo koje bi učinilo da Dubrovnik opeta oživi. Treba da budemo .bez kraja harni g. presjedniku Lloyda Baronu Kalehbergu, koji sad to iznosi na srijedu, uvjeravajući nas o mogućoj svojoj pomoći. Dubrovnik zbog svoga topografičkoga položaja nije mjesto gdje bi se svraćali put- nici, a malo ih u nj i dolazi osim onijeh koji putuju poslom. Neki koji su došli k na- ma radi zdravlja ostaviše nas na žalost br- 20, a to od muke gdje je naše mjesto bez konforata, a nadasve e je bez peći, kojijeh ne mogu da se liše oni te se na njih na- vikoše. Hoteli, onaki kako su sad kod nas, ne mogu zadovoljiti nego one koji putuju za zabavu, a nipošto one koji žele mjesto kori- snije svome zdravlju, bilo da se kupaju u moru; bilo da provedu zimu u blažemu pod- nebju koje bi učinilo da im bude lakše. Baš s toga što Dr. Schroetter_ preporuča dubro- vačko podneblje kako ono što je zgodno za liječište, ima se cijeniti da on namjera go- voriti o zavodu kome bi bile dvije svrhe: kupanje i zimnica. Da može odgovarati zahtjevima zdravlja, sanatorij te vrste, neophodno je potrebito da bude na obali morskoj i lakijem pristupom k moru i da dno bude pjeskovito ili od ža- lića, da ne bude izloženo žestokijem vjetro- vima, da bude imati u blizini šetališta sa hladom, i lako općenje s bližnijem mjestima, a da je daleko od glavnoga puta gdje zbog neprestanog jurenja kola i kočija podiže se na oblake užasna i bolesnicima štetna prašina. Dvako liječilište treba da predpostavlja prostranu zgradu sve u jednome stilu sabi- rajući u sebi sve moguće udobnosti, koje se nalaze u svijem evropojskijem zavodima za zdravlje, valja da je uza nj prostrani perivoj s lijepom okolicom i s krasnijem šetnicama. Liječilište, kcje bi imalo sve što ge mo- že pravom zahtijevati, sve bi više napredo- valo, i onaj koji bi mu okušao udobnost, na- govorio bi svoje znance i prijatelje, da ga posjete. Mi imamo Opatiju koja je od malo go- dišta, a postaje jednijem od onijeh liječilišta te se najveće cijene a pohode ih i najviši društveni razredi. Vidimo takogjer, da se je poveo za Opatijom i Lošinj Mali, i da već može računati svake godine na lijepi broj polaznika potrebnijeh da se oporave, koji do- laze ili da se kupaju ili da uteku ispred ne- mile zime. Ko god pozna Dubrovnik red je da ispo- vjedi, da on daleko nadilazi spomenuta mje- sta i radi blagoće svog neba, i radi svoga divnoga položaja, i radi raznoličnosti svoji jijeh čarobnijeh panorama, te ga stranci z0- vu u svome jeziku kraljicom Dalmacije. Je- dina nezgoda koja ga ostavlja iza Opatije i Lošinja, jest njegova udaljenost od središta monarhije radi nestašice, s tugje krivine, gvozdenog puta, kojeg kad bi bilo, tad nebi bili stranci usilovani da se izlažu hirima ele- menta koji ne poznaju. Liječilište koje je napomenuo i pod za- štitu uzeo g. Baron Kalchberg, a koje pre- poruča jedan Sehroetter, nije moguće da ne bude imati sretnu budućnost. Ali sanatorij za ljeta i za zime opskr- bljen svijem potrebitijem udobnostima, to je posao koji iziskuje da se ulože velike glavnice. Ne smije se misliti da će se pojedinci megju kapitalistama primiti tako zamašita zauzeća, koje, hoćemo li nećemo li, nije bez neke bojazni, i koje bi za koje godište bilo bez koristi. Za to se je nadati, da će odbor, koji je izabran da prouči stvar, predložiti dioničko društvo. | Budući da će mnogo ovisiti o zgodnu izboru položaja za gradnju liječilišta koje bi odgovoralo svijem potrebitijem zahtjevima, ra- zumije se da će dioničari prije nego li se s vežu svojijem potpisima htjeti da poznaju mjesto odregjeno za zidanje zavoda o kome je ovdje riječ. “> Isključivši iz pretresanja sva ona mje- sta što nijesu u neposrednoj blizini Dubro- vnika, pa i same Pile, koje za sve da su prekrasne ipak za mnogo razloga nijesu zgo- dne za liječilište, nebi ostajalo da se uzme u obzir drugo osim Gruža i Lapada. Gruž je zlamenit zbog svoje prirodne divote, zbog romantičnijeh vidika kojijem se ističe, zbog neprestanoga pristajanja paroplo- va, i radi zgodna saobraćaja; nu, sa svijem tijem, ipak je bez onijeh zahtijeva koji su neophodni jednome sanatoriju. Gruž bez pu- ta sa hladom, bez gajeva, izložen prašini kojom viju vjetri i svegjerna navala kola i kočija, provigjen zaista prekrasnijem pri- staništima ipak neudešenijem za kupalište, ito što mu je dno većinom kalovito, ne od- govara onome što se zahtijeva za namještaj zavoda za kupanje i za čuvanje zdravlja. Lapad ko da je mnogo zgodniji i regbi stvoren da postane liječilištem u svako doba godišta. Lapad zaprema jednu dolinu zaklo- njenu izmegju glavica i brežuljaka vazda sa zelenilom, Lapad ima obalu pjeskovitu, more plitko i svegj bistro te ko stvoreno za ku- palište; nije izložen žestini vjetara, sjever i zapadnjak ne čuje se, smorac (majstro) je ljeti blagotvoran, jedini jug što smeta. Blizi- na jedne i druge Petke vazda zaogrnute ze- lenilom preporuča se neizmjerno, Kad bi se izvele stazice i napravilo glorijeta, one bi si- nule ko divna šetališta, a onaj zrak sve je- dan dah miomirisnoga bora bio bi na veliku korist onijem koji bi bježali ispred nepovolj- nijeh utisaka oštroga zimjeg doba. Iz Lapa- da_suviše lako se pristupa svuda u okolicu. Moglo bi se prigovoriti, da u Lapadu nema do mora ni jednoga puta za kočije. Istina. Za to bi bilo neophodno potrebito da ge napravi put za kočije i s malijem nagi- bom. Taj put mogao bi početi sa dva mje- sta: ili s baštine Pitarevićeve ili s baštine Natalićeve na Boninovu. Put od baštine Pi- tarevićeve zapao bi manje, ali njim bi bilo dalje iz Lapada u grad; dok kad bi se pro- krčio od baštine Natalićeve u Sklišinu, vodio bi upravno u Lapad sve lijepo krajem baština. U ovoj prigodi valja da svaki dobri gragjanin nastoji, sve kad bi se radilo i o kojoj žrtvi, da se ostvari ova namjera koja bi donijela neizmjerne koristi ne samo gra- du, Gružu i Lapadu, nego i svoj okolici i s jedne i s druge strane. Neka se promisli na to, da bi veći dio novca potrošena u zidanje liječilišta ostao megju nama, i da bi ekonomno stanje Du- brovnika i okolice krenulo veoma na bolje kad bi malo po malo sreća nanijela mnoge strance; što bi se pod zaštitom jednoga Sehroettera moglo lako obistiniti. Cijena obli- žnjijeh baština poskočila bi na dvostruko, pa baš se je za to nadati da bi vlasnici ustu- pili za malo zemlje kuda bi se imao prove- sti spomenuti put. Suviše neka se svrati pomnja na to, da bi liječilište pohodile bez sumnje visoko položene ličnosti koje bi odmah uvidjele ka- ko je neophodno potrebit gvozdeni put, pa nebi pomanjkale da potaknu nadležne oblasti da se dogje do njegova ostvarenja. Glavni je posao da se gvožgje kuje dok je vruće, da se ne pusti. da nam uteče zgo- da koja bi se mučno veće mogla povratiti s ovako lijepom nadom kako što nam se evo danas pruža. . M. Pismo iz Beča. Beč 21 Norvembra. (Dopuna i razjašnjenje svpske istorije). — Što- vali G. Uredniče! Jedino zarad istorijske istine upravljam Vam ovdje ispravak onoga mjesta u dru- gome članku Vašega cijenjenoga lista Br. 21 0. g., gdje se pominju dogagjaji 1848-49 god. u Vojvodini. Godine 1848 nije general Stefan Šupljikao Srbe u bojevima predvodio, već ja i moji potko- mandanti Biga, Surdučki, ,Čiča“ Jovanović i drugi. Poslije Majske skupštine i odlaska patrijarha Rajačića u Innsbruck, ostao sam ja kao predsjednik Glavnoga Odbora u Karlovcima, i kao taki sam rat s Madžarima započeo. Od prvoga sukoba s Madžarima na Duhove 1848. kod Karlovaca, pa do dolaska izabranoga voj- vode Stefana Šupljikea krajem oktobra 1848, bio gam ja vrhovni zapovjednik ,srpske narodne voj- ske“ sa zvaničnim naslovom ,privremeni pre- dvoditelj vojske“. Kad je vojvoda Šupljikac stigao, predao sam mu vrhovnu komandu. Podlistak. KNJIŽEVNO PISMO Učenom Gospodinu Profesoru N.N. Biograd. Gospodine! Pošto sam već davno sklon, da javno iznesem svoje — i ako vrlo skromno mišljenje — o nekom dijelu naše knjizevne kritike, to se veoma radujem, što mi se je ukazala prilika, da preko ovog uvaže- nog lista, odgovorim, na Vaše — privatnim putem — meni upravljeno pismo. Ja Vam se dakle lijepo zahvaljujem, što sto povoljno ocijenili moja pisma ,lz Boke o Boci“, koja sam Vam u rukopisu na pročitanje poslao 1 Vi me hrabrite, Vi me savjetujete, da ta svoja pi- sma nastavim istim načinom, istom koordinacijom, kojom sam započeo: prema čemu, ne vjerujete, da će go naći kritički intrazigenat, koji bi po- menutim pismima prigovorio nesistematičnost u iz- laganju svega onoga, o čemu se u njima pisalo bude. I opet Vam hvala na cijeloj i mnogo poučnoj sadržini Vašega pisma; ali ćete mi dozvoliti, da budem toliko slobodan, te da Vam izjavim, da se moje mišljenje ne podudara s Vašim, u koliko se tiče: da ne će biti izvjesnih prigovora o nesiste- matičnom izlaganju, kako pojedinih epizoda, tako i drugog koječega u odnosnim mojim pismima. Ne, ja se ne slažem s Vama u ovom pogledu — na protiv, držim kao svršenu stvar, da će se po od- štampanju istih pisama, sa takovim tobože razlo- gom, oružati i istaći, više nego jedan novinarski recenzenat, kojima je — kao što se vrlo često pri- mjećuje — po gotovo u krvi, da s te strane prigo- varaju i presugjuju nekoje književno djelo ovoga ili onoga pisca. Jest, biće ih — i neka bude, te da svoju naviku ne bi iznevjerili. Meni će ipak ostati slo- bodno to: da ostanem i dalje zatucan pa zatucan, i da se, ako i za trenut, nakostrešim, kad je u pi- tanju — ili bolje — kad neko iz duga vremena, počne zahtijevati strogu (4 ovamo ne odregjenu) sistematičnost, pri književnim radnjama, u vidu mojih pisama ,lz Boke o Boci“. Osobito nije mi onda u glavu išla, niti da- nas može ući, a zlo i naopako ako i u poznije ugje, ona sistematičnost, koja se u svoje vrijeme zah- tijevala od g. Srete L. P. u njegovim pismima ,Po novoj Srbiji“ — te kojima je i sam vrsni akađe- mik g. Čeda Mijatović, prigovorio nesistematičnost; dočim malo kasnije, eto ti ga sa ostrva Vajta u Engleskoj svojim pismom g. Sreti. U tome pismu kori sebe g. Čeda, što je u početku mučio g. Sretu, prigovarajući mu nesistematičnost prvim djelovima njegovog putopisa ,Po novoj Srbiji“ — primjeću- jući dalje, da takom prigovaranju nije bilo mjesta, u koliko je istu nesistematičnost opazio, čak i u pismima ,Iz Italije“ od Emila Kastelara. (Vidi knjigu ,Putovanja po novoj Srbiji“ od Sretena L. P.). I g. Sreta u koliko se tiče nesistemati- čnosti u svojim putopisima, pobjedio je; zahva- ljujući po hiljadu puta čuveunome Kastelaru, koji je nesistematičnošću u svojim pismima ,lz 1ta- lije“, dao u neku ruku sistematičan način i po- desnu koordinaciju, svemu onome, što je g. Sreta u pismima ,Po novoj Srbiji“ iznio. 1 tako sjedi krivo a sudi pravo. Moćnijem au- toritetom španjskoga velikana, a kroz brčno pero simpatičnoga g. Čede Mijatovića, koji je u — po- znije — preinačenom mišljenju, dobrođdušno i vrlo sa- vjesno, progovorio u prilog pisama ,Po novoj Sr- biji“, g. Sreta L. P. paralizovao je u golemoj dozi, više kritičkih cjepidlačenja, koja bi iz neopravda- nih razloga ovoga ili onoga, ponovo htjela izaći da ponesu košiju. Sa ovim što navedoh nije mi ni iz daleka na- mjera, da potisnem izvjesna, tako reći, sankeijoni- sana pravila, kojih se donekle mora pridržavati svaki onaj, koji se književnim poslovima zaninmia — jer kao što je poznato, mnogoj književnoj radnji uda- rene su vriježi, postavljen tehničan način, po kome iste radnje dobijaju savršeniji oblik; ali ne mogu da olako preturim i oprostim, mnogim ter mnogim nazovi kritičarima u našoj književnosti, koji nijesu živi ako ne potraže dlaku u jajetu, ako ne iznesu nešto, čime bi nekom književnom djelu smanjili ci- jenu, ili ga čak s korice na koricu potukli, pa sve da isto djelo ima lijepih strana na pretek. Ovoliko budi rečeno — nota bene samo za one koji svojom praksom, a pri svojoj učenosti (ako je zbilja imaju) i ocjenivalačkom kriterijumu, nemaju niti hoće da imaju, one gavjesnosti, one objektivnosti, bez koje se ni za dlaku ne da zami- gliti u istini i na svome mjestu kritičar, to koji su pri svojim ocjenama jednog ili drugog knjiže- vnog djela, ono isto, što i svaki iz reda pravoza« stupnik, kad upre po što po to, služeći se zakon- skom elastičnošću i izvrtanjem, da svoga zaista kri- voga branjenika, u glavama sudija nekrivijem učini. 1 ako megju pomenutim kritičarima i jednog pra- vozastupnika iz reda, postoji i ima kakve razlike, to je ta: što pravozastupnik najčistijom savješću i zahtjevanom od njega dužnošću, vrši svoj posao ča- sno i pohvalno, kad svoga — de facto — krivoga branjenika, nastoji napraviti nekrivijem ; dočim kri- tičar gorenaznačene vrste, biva, onaj koji pri ocje- » ita Šivi i ž a. rop o