na

Cijena lista,
Za Dubrovnik na godinu fior, 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu ua godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior. 5.

Za šve ostalo zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

| Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 27. Dećembra 1893.

Pretplata i. di ib

šalju se. administraciji a aahov.
NIKA“, Ba
Dopisi se ši ka slika

Rukopisi se to voj. o

Za oglase, pripislamicinji“.
ve, javne zahvale, računska

6 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ve pri-
maju se.

Broj 27.

Izlazi | svake Srijede.

Godina ue

UOČI NOVE GODINE.

Još malo dana pa nas ova godina za
uvijek ostavlja a nova nas polazi. Po novi-
narskoj dužnosti red bi bilo da na izmaku
stare a na pragu nove godine stupimo pre:
naše prijatelje, te se š njima bracki proraz-
govorimo, biva, kakva nam je stara godina
bila a kakva nam se nova prestavlja.

Doduše težak je to zadatak jer, nije la-
sno sebe hvaliti ili kuditi, nije lasno obeća-
vati a tamo ne izvršiti. Bilo kako bilo, nešto
valja da se reče, da nas prijatelji bolje razu-
miju i da bolje shvate naš težak položaj.

Kad smo prvi put stupili pred našu
braću Srbe nijesmo im pružili pregršti pune
nada i obećanja, već smo im prosto kazali,
da nas je nevolja nagnala da obranimo što
je naše i drugo ništa. Pokazasmo stazu ko-
jom mislimo udariti da tu našu svrhu po-
stignemo, obilježismo granice našemu pothvatu,
i našemu radu. Naše riječi bile su proste
ali iskrene, skromne ali patriotične, sirotne
ali oduševljene. Stupismo na poprište bez
buke i vike.

Da li je naš rad do danas bio onakov,
kako su ga naši prijatelji u prvi mah shva-
tili, neka oni sami presude; mi zavisimo od
njihove svijesti i savjesti.

Za nas je dovoljna utjeha što smo kroz
ovo. doba stekli dvojako uvjerenje, koje nas
bodri da ne potkidamo potku naše osnove.

Prvo je uvjerenje da smo ovaj naš list
pokrenuli baš u shodno vrijeme, kad nam
se protivnici najviše groze, i kad najveću
vatru na nas siplju, kad su konačno pregli
da nam glave dogju.

Drugo je uvjerenje da je naš rad stekao
odobravanja i pohvale, čime se mi dičimo, i
što nas sokoli za budući rad.

Naši prijatelji u nakrst bijeloga svijeta
priznali su da ovaj naš list ne brani načelo
jedne izvjesne osobe, da on nije pokrenui
iz prazne razdraženosti jednog uskog skupa
ljudi, a što je više, da ovaj list nema spe-
kulativnijeh smjerova. Priznali su da je naš
list izazvala sama potreba i naše sadašnje
prilike, kad najviše treba ozbiljna rada u
obrani srpskoga imena i narodnosti. Priznali
su da nijesmo pedalj odmakli od misli na-

šeg starijeg druga ,Srpskog Glasa“ komu:
su već davno nepristrani ljudi odali zasluže- |
nu pohvalu, istakli pravu vrijednost, i rijetku.
sposobnost.

e

onaj vrhunac, gdje se nagjosmo sa srpskijem
narodom u ovoj našoj monarhiji.

S druge pak strane postadosmo žestoki
otpor našijem protivnicima, kojijema mrsimo

Kroz ovo doba otkad  prihvatismo ovo | | nepoštene račune, budno stražarimo njihove

teško oružje zakonite samoobrane pa do da- :
nas, mnoga smo iskušenja podnijeli, mnoge |
su oluje preko našijeh glava projurile, mno- |
ge prepone put nam  zapačavale, ipak ne |
malaksasmo, naprijed koračasmo. To nas je
dapače snažilo, učilo, bodrilo, po onoj ,bez
muke nema nauke“.

Ali ako smo ustrajali u borbi bez stra-
ha i ukora, nije samo naša zasluga, nego i
mnogijeh našijeh prijatelja, koji iz daleka i
iz bliza poticahu nas na ustrajnost savjetima
i poukama, moralnom i materijalnom pomo-
i, te danas otvoreno kazati možemo da ni-
jesmo nasjeli i da se je za nama zavelo di-
vno kolo, pa složno igramo na istom zemlji-
štu a uz iste popijevke, sve za srpsko svoje
ime, a to slavno ime ni za što.

Da, ova krasna pojava nas veseli, jer
vidimo da smo mnanišanili i pogodili. Naš
glas ne pada na neplodnu zemlju, već ide
od srca k sreu, koje kuca za sve što je sve-
to i uzvišeno, biva, za pravdu i istinu. Na-
še riječi siju sjeme slobudoumlja, jednakosti
i ljubavi, izviru iz duše u dušu, koja osjeća
sve te plemenite vrline. Naš rad postao je“
tvrdi stanac kamen, o koji se lome otrovne
strijele nesugjene naše braće, jer svjetlost
suzbija mrak, pravičnost nepravdu, slobodo-
umlje crnu vjersku nesnošljivost. Naš poklič
na obranu srpske narodnosti i imena u ovoj
ustavnoj zemlji nagje velika odziva, da nam
je kolo postalo nedogledno i svijetlo. Naše
pregnuće postade jaki otpor najezdi bjesomu-
čnijeh čorda divljijeh otmičara.

Ovo naglasujemo nekijem osobitijem za-
dovoljstvom, jer je u stvari zbilja tako. Isti-
nu ljubimo, od nje ne bježimo, ma se i ogri-
ješili o našu skromnost.

Svemu tome najbolji je biljeg, što je
naš list prodro u sve slojeve našega naroda.
Svak ga nestrpljivo iščekuje, milo dočeka,
slatko čita, a što je najbolje, zbori i tvori,
kako mu list kaže. A to je bila jedina naša
namjera, to smo željeli i postigli smo. Mi

druge nagrade ne tražimo, popeli smo se na

korake, i odbijamo sve njihove navale na
ono što je naše. Oni to dobro vide i znadu,
a to je ono što smo mi željeli i čime ćemo
ge i na dalje baviti, jer nam je to glavni
zadatak.

gtupajući u novu godinu s naše strane
izjavljujemo da će nas ova uz dojakošnje is-
kustvo još tvrgje držati vezane sa preduzeti-
jem zadatkom. Dosadašnji povoljni prikojasi
našeg rada biti će nam najbolje poticalo na
ustrajnost u svetoj i zakonitoj borbi.

Sa strane pak našijeh prijatelja drugo
ne tražimo, nego da sačuvaju dosadašnju pri-
jaznost i naklonost prama nama u istoj mje-
ri. Sa združenijem silama bićemo jaki a uz
to orni da prinosimo potrebite žrive na ol-
tar naše mile i krasne domovine. Budimo
kao i do sada, više ne tražimo.

“U toj slozi čestitamo svijem našijem pri-
jateljima novu godinu, želeći svakom pojedi-
nom obilatu sreću, a svijema nama ukupno
da bude ova godina od časti i koristi.

Skladište za duhan
u Gružu.

Otragu malo dana bavio sam se u ovo-
me štovanome listu podignućem jednog  sa-
natorijuma, za bolesne strance. Nema  su-
mnje, ovo je jedno važno pitanje za naš
grad, ali, žalibože, kako je izvršenje ovoga
prijedmeta veoma trudno i ovisi o mno-
gijem prilikama, svak se boji hoće li mu se
moći doskočiti.

Lakše se prikazuje prijedmet da se po-
digne jedno stavno skladište za duhan u
Gružu, koje se sada privremeno nalazi u ku-
ći gosp. Luka mark. Bone.

Kad je ovdje bio, nema vele, gosp.
Spereh glavni nadzornik, izrazio je želju da
mu se prikažu mjesta, koja radi položaja i
prostora bila bi shodna za gragju kuća i
magazina za rečenu svrhu. Izmegju mjesta,

koja su bila prestavljena najviše mu omili
ograda na Batali gospogje knjeginje Ane
Gjorgji.

U ovoj prigodi isti gospodin dao je ra-
zumjeti, da, ako se ne nagje u Gružu mje
sto da odgovara namjerama i interesima
erarijalnijem, on bi bio usilovan učiniti pri-
jedlog svojoj starijoj vlasti, da duhan iz Ko-
tora i Dubrovnika bude prenesen na obalu
morsku i direktno upućen put Spljeta, gdje
je Vlada stekla zemalja za eventualne svoje
potrebe.

Svak može lako razumjeti koliko bi to
bilo štetno za Dubrovnik, kada bi se puštilo
da nam ova lijepa pomoć pri današnjem si-
romašnom stanju iz ruka omakne.

Ovoga puta, kad se isključi nekoliko se-
la na Brgatu i u Postranju, koja su bila te-
gnuta od grada, moglo bi se reći, da je du-
han svuda dobro uspio.

Dubrovnik i Slano predali gu u Gružu
523 kvintala duhana, a primili su za nj
34.101 fiorin, osim toga onijem težacima,
koji su dobro i pametno radili, bilo je dato
kao nagrada fior. 2581. Ž

Prostor kuće Bonine prikazao se je ti-
jesan prama količini duhana koji se je pri-
mio, a sasvijem malašan ovoga puta, kad &o
je morao duhan sušiti radi mokrog vremen:,
kada se je predavao.

Čisto se vidi da Ravnateljstvo usilovano
je da providi koliko prije više mjesto zu
svoje potrebe.

Ovog premaljeća dolazi u Pihrovnik go-
spodin Baron Krickel generalni Direktor. On
će se u mjestu osvjedočiti može li se ovdje
iznaći zemljište, koje bi bilo u svakome  po-
gledu ugodno za spomenutu gragju.

Neka se uzme u obzir da sada ima 33
osobe, koje rade okolo duhana: 15 muškijeh
a 18 ženskijeh, prvi s platom od 1 fior. do
60 novč. druge od 60 do 50 novč., daklo
nekoliko hiljada fiorina na godinu dobiti, ko-
ja teče u kuće našijeh radnika.

Valja promisliti da skladište duhana zah-
tijeva tri velike gragje, jednu za spremu du-
hana, jednu za ured i za stan činovnika, i
jednu za raspačavanje duhana, dalje da viši
dio troškova za ove velike gragje i: u
Dubrovniku.

Podlistak.
CA RE V LAZ.

.  (nasiavak)

Alil kao špijun izvukuje Mustavu još više za
jezik, pa mu prijateljski govori:
»Moj Mustava, dragi brato,
Od Boga je caru dato,
Da on radi kako hoće
No se progji tužbe — zloće“!...

Na koje mu Mustava odgovara razjareno:

»Zar Alile Bog je reka,
Da vješanje pravog čeka, |
Da na njima pravi strada
Posred muka, posred jada ;
A zlikovac da i dalje
Na vješala drugog šalje?! —
.. Kada na to mislit stanem,
Ja ne žalim i da panem,
Jer živjeti bez pravice |
Mogu samo ulizice“!
ANI je jednako gledao da što više iz njega
iskuči, ne bi li i njega poslao u tamnicu, da se uli-
ža caru i još više preporuči da mu je vjeran ; nego

je Mustava vidio, da s nečovjekom ima posla, i da
je podlac, prevrtljiv i dvoličan, uzvikne posije krat-
koga razgovora:

,Goni care poganove
A prikupi sokolove,
Ovakvi će da učine,
Propast tvoje carevine“! —

Čim Mustava ovo izusti prezrivo pogleda Ali-
la pa odlazi brzo. U toliko dolazi car, koji se po-
kajao i oprašta Smaila vješala i naregjuje Selimu
da odma glas odnese. Car se razgovara sam sobom
kako nije dobro držati špijune, ulizice, pa će u to-
liko ugledati Alila, zove ga sebi i pita ima li što da
mu kaže? — Onda Alil odgovara i priča za Mu-
stavu da ga je sramotio i grđio nastavljajući:

»Slobođu neku od tebe traži,
Koja bi zemlji korisna bila,
Bez koje, veli, neima krila
Niti napretka nijedan narod —
Sve mi je tako rekao izrod“.

Pa predlaže caru, da ga okuje i u tamnicu
baci. Car znajući Mustavu kao iskrenog i harakter-
nog svog slugu, nije mogao vjerovati ništa Alilu,
pa mu prigovara da nije moguće, da je takav Mu-
stava postao i da nije istina što je govorio. Alil
da bi bolje cara uvjerio stane govoriti opet:

Sve je istina vjeru ti dajem,
vobro sam čuo kad je rekao:
Kome Smaila gad nije žao,

Niti je čovjek, niti za ljude,

A svašta drugo može da bude.
Pa i car sami što ga osudi,
Igračka bješe takvijeh ljudi“!
Dok mu ja rekoh: ,ma neka čoče
Kad kudiš carsku osudu pravu
Gotovo bih ti slomio glavu“...
Još ne dovrših a on priteče

Te bruku svaku za mene reče,

1 špijun da sam, rgja i zlica
Prodana duša i izdajica,

1 mnoge druge opore stvari,

Pa sunu i još da me udari!
Neka te rekoh — kazaću caru:
Obojici ću skuvat poparu.

»Ii si gad, špijun, a on mučitelj,
Ja ću pravijeh biti branitelj“.

To glasno viknu, pa dalje pogje,
A ja posramljen ostadoh ovgje“!

Car čim ovo Alil izgovori skoči srdito poviče na
njega :
»Istina nije, priznaj laga gi“.

Alil ge uplaši pa sa strahom odgovara:

» Oprosti silni laž sam zborio“!
Car prezrivo i oštro:

, Odmah se vuci zloćo opaka
Koji opanut šćede junaka“! —

Alil odlazi, onda car nastavlja sam za sebe:

»Sad ću uredit' zemlju drukčije:
Špijuna više biti ne smije,
Jer mi mraze i ruže i kude
Slavne junake, poštene ljude;
Uništit treba te gadne rgje
Pa će mi presto stojati tvrgje.
Ko se u krive putove nada
Taj samo bliži čas svoga pada“!

Sa ovim se svršava treća promjena za koju
možemo reći, da je prema prvim dvjema velika.
Podkrala se jedna pogreška na str. 41. u trećem
redu. Tamo stoji:

»Zovite mi Smail pašu“. a trebalo bi kako
ge vidi iz samog rada: ,Zovite mi Selim pašu“.
Ima nekoliko pogrešaka u slikovima ritmama i sto-
pama. Na str. 36. drugi i treći red odozgo; na 37.
poti i šesti odozgo i na 45. osmi red nema svog
odgovarajućeg druga. Interpunkcija treba da je bo-
lja, iz čega se vidi da je slabo vogjena korektura.
Što se tiče dramskoga rađa stoji u skladu sa prvi-

izvješća i slične objave plaća se

“ x
By

ko sr SRA