POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU. HRVATSKA s PŠ NE ak zani Boks ia Bre PES o di iii nona DUBROVNIK, 7. FEBRUARA 1926. RIJEC CIJENA 30 DINARA ZA POLA GODINE. Pojedini broj: Din. 1.50. Oglasi po pogodbi. IZLAZI NEBJELJOM. Štamparija »JADRAN« (Milan Gčszl) Dubrovnik, Izdavači i urednici; Stijepo 1. Bjelovučić i Miho Kisić — Dubrovnik. Pretplate, dopisi šalju se upravi i uredništvu »HRVATSKA RIJEč« u DUBROVNIKU, Stjepan Radić u Dubrovniku | e Već na prvu vijest u »Domu«, koja je tačno utvrdila dolazak predsjednika HSS. u Dubrovnik, zavladalo je u gradu i u okolici veliko zanimanje i započele su se pripreme za njegov doček i veli- ku skupštinu. U ponedjenik, dne 1, veljače na dan dlaka. oko 10 sati prije podne, počeo se ispunjavati ve- liki prostor na Pilama, od Hotel Imperiala de gradskih vrata, a već oko 11 sati vas je onaj veli- ki prostor bio preplavljen pukom i gospodom du- brovačkom. Ulice gradske, osobito ulica regenta Aleksandra, u čas se pretvoriše u more trobojka. Na visokim standardima, na Stradunu, zalepršaše redom velike dubrovačke, hrvatske i srpske za- stave, Kad je s ponosne Minčete, opalio prvi hitac, ko- jije najavljivao dolazak predsj, Radića u Gruž, ogromno se mnoštvo na Pilama, u rastućoj užur- banosti i nestrpljivoj izvjedljivosti, počelo tala- sati poput nemirne površine mora, Na stanici u Gružu stajali su u očekivanju, po- redani na peronu, predstavnici organizacija HSS. i vlasti s Vel. Županom na čelu. Pred stanicom se okupiše članovi organizacije HSS, u Gružu i ko- njanički banderij seljaka iz Župe, sa velikom hr- vatskom zastavom, u skupocjenoj narodnoj nošnji. Kad su se prvi automobili s izaslanicima, koji. su bili na dočeku u Gružu, počeli vraćati na Pile, interes je publike dosegao vrhunac. S Minčete su odmjereno palili pozdravni hitci, publika je još uvijek nadolazila i u općem komešanju naizmje- nice se čulo sad praskanje motora u najvećoj ti- šini iš ičekivanja, a sad opet žagor i nestrpljivi uzvici, | Tačno dit pol, kod Glavićeve vile, poka- zao se je banderij župljana a za njim predsjedni- kov auto. Brže i ako s naporom čini se špalir a s krajeva je počelo nemilosrdno natiskavanje tko će bolje vidjeti.. Banderij se u čas našao u sredini mnoštva a visok predvodnik-konjanik s mukom uzdržava konja u klicanju i nasrtanju mnoštva na predsjednikov auto, Jedva je nastala tišina i jedva se čuo tek u najbližoj okolini pozdravni govor opć. upravitelja 6. N, Koprivice. Nezasitnim očima gleda publika prvi put u svojoj sredini toliko spominjanog, to- liko napadanog i opet toliko uzdizanog vođu hr- vatskog seljačkog pokreta, Uspravna tijela, malo pognute glave, sluša pozdrav opć. upravitelja, ne ono rastreseno kao stranac koji dolazeći u novi ambjenat hoće odjednom da sve obuhvati, vidi i čuje već pozorno kao da je odavna tu udomaćen i kao da naročito pazi da štogod ne prečuje. “Kad se utišalo iza pozdrava opć. upravitelja, predsj. Radić se zagledao u publiku, brzom kret- njom skinuo je krzneni kaput i progovorio du- brovčanima. Dubrovčani su znali tko im govori a ipak je dojam bio preko očekivanja. Čuli su riječ skladnu i otmenu, mudru i muževnu, šaljivu i duhovitu, Sve je to u isto vrijeme, pod blagim proljetnim nebom, između Lovrijenca i Minčete, bio govor predsj. Radića, pred ulaskom njegovim u starodrevne zi- dine hiljadugodišnje republike sv. Vlaha. »Salomon je tražio od Roga da ga očuva od velikog siromaštva i od velikog bogatstva. Ali da mu je dobri Bog dao da bira između isnag i dru- 608, eh, sigurno bi bio izabrao ono drugo... Tako je redom predsj. HSS. lakoćom doda. juć naše opće sad ekonomske, sad političke prili- ke, hotice ili nehotice sintetizirao jednovremeno duhovitim digresijama duh starih i novih dubrov- čana u trgovini i politici. Kad je svršio, mnoštvo ga je pozdravilo, Sišao je s auta i zamijenio klobuk s crvenkapom, upu- tio se je s gospođom u grad na noge. Mnoštvo ga je pratilo kroz grad kličući i sve do hotel Odaka na Pločama, gdje je odsjeo. Grad je pun stranaca, izaslanika iz Kotora, Korčule, Metkovića itd, Svud je užurbanost i sve je udahnuo liepotu | u svečanom ajedddoie što od dolaska g. S, Ra- Sv. Vlaha, kojoj ove godine prisustvuje papin po- klisar monsigr. Pellegrinetti te biskup mostarski i šibenski, ispred zgrade Malog Vijeća stare republike dubrovačke, podignuta je preko noći tribina. (poci 2000 godina nisu vidjeli, što to znači, nego su dića i skupštine, koju će održati, što od proslave | htjeli otimačinom stvarati velika djela. Naš Velebit odijelio je dalmatinsku Hrvatsku jače od gornje Hrvatske, nego svi susjedi, nego svi neprijatelji, Naša je zemlja geografski tako razdijeljena, da je lud tko misli, da se ovo može održati odozgo ili carskom ili kraljevskom krunom U jutro su već oko deset sati stigli sa zastava- | ma organizacija, seljaci iz Župe, Rijeke, zatonske | općine, Slanog, Stona i otoka (Mljeta, Šipana i Lopuda). ti i Korčulana. Sav prostor između Općine i Divo- ne, sv. Vlaha i Drobčeve apoteke, bio je pun. Do- lazak predsjednikov u 10 sati, bio je burno poz- dravljen, U čas se je ispunila prostrana tribina s koje se pružao značajan prizor: između klasi- čnih crta barokne zgrade sv. Vlaha, lombardsko- venecijske Divone, na dogled veličanstvene ku- pole Gospe Velike i teškog romanskog stupovlja Dvora, a pod sjenom narušene facade Malog Vi- jeća, stojao je kmet i seljak, odasvud s teritorija | stare republike dubrovačke, miran i dostojan- stven, u cvijetu svoje svijesti i političke snage, pred vođom hrvatskog seljačkog pokreta, Dubrovački su gospari gledali dirnuti ovu sliku svježe snage i njezina ravnaoca u grandioz- nom okviru onih monumentalnih zgrada, koje je odvažnost, mudrost i štedljivost dana čudesno ta pod historičke crte i duh, koji ha 2 rmoniju njihovih linija. Jesu li pametni Pia i više od tog vidjeli? Ko- lika grehota. da njihovom krivnjom ili nekrivnjom, ovdje kao i drugovdje, bez njih manjka dostojna kopča. adekvatna veza između te snage i njezina ravnaoca, manjka kotač, turbina, (o kojoj je go- vorio 6. Radić na Pilama u govoru na svom dola- sku u Dubrovnik), primjerena za onaj slap, onu snagu i njezina ravnaoca i neophodno potrebna za konačnu rezultantu njihova postojanja i djelova- nja. Turbina se ne vidi, ne pokreće, od silna slapa vrlo neznatan pogon, što ga daje klempesav ko- tač, s vratnicama skucanim od konca i konopca, koji nije kadar okretati mlin da melje ni tustu ba- natsku pšenicu a kamo li tvrdi balkanski kukuruz. »Velika vojska i veliki general ali bez adekvatnog štaba«, govorili su taj dan gospari. U najvećoj tišini, s crvenom kapom na glavi, progovorio je 6. S. Radić: »Hrvatski narode, seljački puče! Od Kotora kada pogledamo, vidimo neobičnu sliku. Vidimo ovo naše sinje more, kako se tala- sa, Sve sili čovjeka i govori mu: Brate, hajde na more, ako hoćeš da živiš! Ali zaleđe i Zagorje govore nam: Nije ti dosta more, potrebno je da zađeš malo i u nutrašnjost, jer tamo ima više kruha i više života. I zato su ovaj govor prirode najbolje razumjeli stari Du- brovčani. Oni su smjeli i znali morem zaploviti. ali su istodobno nastojali da stvore svojom diplo- macijom ugovore i s bosanskim i sa srbskim vla- darima. Probijali su se kroz klance jadikovce i stvarali trgovinu na cijelom Balkanu, kao i na Le- vantu, Htjeli su da stvore i bogatstvo! i znanje da stvore književnost na našem divnom narodnom jeziku i divni govor dubrovački, koji je u isto vri- jeme i bosanski i hercegovački, Ali ipak stari Du- brovčani nisu uspjeli da spriječe dolazak Osman- lija s istoka i bijesnog lava sa zapada. Taj bijesni lav bio je mletački Talijan. Dubrovačka republika bila je istina slobodar- ska, ali gospodska, ne tiranska, oplemenjena du- bokom vjerom kršćansko-katoličkom, plemenitom knjigom i divnim jezikom, Ali stari Dubrovčani nijesu poznavali te jednostavne istine, koju je pro- povijedao Isus: Da se velike stvari stvaraju odoz- do, Isus je pokazao put za sva vremena, ali slijep- nijesu razumjele ni najmudrije naše glave. . divni Dubrovnik rodio je jednu čudnu četu gospo- njihovih otaca namrla, ne njima, nego i ovoj snazi, koja im je tog > ili silom kundaka i pušaka, Samo onaj koji tu sta- nuje, onaj koji zemlju obrađuje i u svojim šakama drži, samo on to može držati na okupu. Zato naša održava mora biti seljačka demokracija, ne samo Malo pred skupštinu došli su parobrodom iz | ako hoće da cvate, nego ako hoće da ostane na Cavtata Konavljani, Vidjelo se još mnogo Bokelja | životu. Braćo, vi vidite ovu jednostavnu istinu i nju Ovaj de, koji u onoj reakcionarnoj Austriji htjedoše Ta- lijanima žrtvovati ovaj divni naš govor i jezik. Oni su pošli ravno u Beograd preko Hrvatske i mimo Hrvatske. Tako je nastalo katoličko srbstvo u Du- brovniku. Plemenita ideja, dalekovidna, ali veoma nepraktična, Preći mimo Hrvatske i preko Hrvat- ske bila je vidovitost, ali je bila krajnja neprakti- čnost, Mnogo je umniji bio onaj makarski sin naš Pavlinović i onaj umni Klaić, koji su kazali: Srbi su naša braća, ali naš put vodi u Zagreb. Mi smo nerazdijeljivi duh hrvatskog naroda i samo ujedi- njeni s Hrvatskom hoćemo da budemo ujedinjeni | sa Srbijom. (Tako je! Živio!) I ne samo to, nego su oni shvatili ako i ne sasvim, da crven-kapa mora voditi Dalmaciju i da je samo ona s Hrvatskom mo- že ujediniti preko Velebita i Biokova, Braćo! Pravednost ie da se kaže, da je naše narodno ujedinjenje i oslobođenje pripremano je- dnim velikim pokretom, koji je tim ujedinjenjem donio ili, bolje da kažem, imao mu dati definitivan njegov oblik. Mi smo stvorili domovinu, mi stvara- mo državu, hoćemo kad smo uredili konje i kola, da mi uzmemo uzde u svoje šake. (Burno odobra- vanje), Mi nećemo da budemo uvijek tuđi kočijaš ili da trčimo iza kola i svaki čas dobivamo bič po šiji, (Tako je!) Taj veliki naš pokret postavio je 1920. gromoglasni zahtjev prvi put, godine 1923. drugi puta, nedavno 1924. i 1925. pod obznanom treći puta. I kad su vidjeli gospoda Srbi — onda još nisu bili naša braća — da se hrvatski seljački pokret ne može silom slomiti, zamislili su se, no nijesu se odmah opametili, 1 ja sam u hapsu i za- tvoru osjetio, da je Pašić počeo misliti. (Smijeh.). On je čovjek iskusan, čovjek uman, koji zna gdje se ima stati i ja sam znao u zatvoru šta se događa u njegovoj duši. Znao sam, ako se sada pruži ruka otvoreno, bez kolebanja, bez okolišanja, ako se etvoreno kaže ono što veoma smeta, republika molim, to je naslov, to je forma (Smijeh.) to je je- dna fina zdjela i mi ćemo drugu zdjelu metnuti samo da se mlijeko ne prospe, (Oduševljeni uzvi- ci: Tako je! Veselost.). Drugo, vi se bojite federalizacije, Mislite, ako budemo tražili sabor u Zagrebu, doći će Slovenci i tražiti sabor u Ljubljani, i Bosanci u Sarajevu i raznijeti državu, Mi poštujemo tu vašu bojazan, ona nas je stajala mnogo batina, ali mi ju razumi- jemo. Vi drhćete nad državom, a mi nad narodom. Vi branite državu, a mi narod. A to dvoje je jedno. Ako je narod bez države, onda je rat, ako je dr- žava bez naroda, onda je sirotinja, ako je protiv njega, onda je tiranija, koju će narod srušiti. Ne mislimo dozvoliti, da se kod nas razvijaju prilike kao nekada u Mađarskoj i Austriji, jer na- rod ne smije ostati u opreci sa državom, a još ma- nje država u opreci sa narodom, I ja sam tu poru- ku izdiktirao svomu sinovcu Pavlu, i mi smo po- stavili za temelje naše politike seljačko pravo, se- ljačku politiku i seljačku demokraciju, i prema to- mu drugi temelj, da dolazi narod na vladu, a ne dva ili tri Hrvata, a desetak Srba. Treći je uslov bila poruka, da mi Hrvati jeti: mo da se razvijamo kao Hrvati. To jesmo i to os- tajemo. Srbi su Srbi, i mi ih najvolimo, kada im zo s. ti