Strana 2. đe sapubliKoske grupe proklamova- la ujedinjene: u jednu Republi- kansku: Demokratsku. Str- anku; izrađeni: deklaracija, pro- gram i statuti, upućen Narodu mani- fest i organizovan Privr. Glavni Od- bor, a »Republika« je primljena kao organ te stranke, Na prvom stranki- | nom kongresu u novembru pr. god. izmenjeno je ime strankino i ona je nazvana: Jugoslovenska Re- publikanska stranka, U nekadašnjoj studentsko-građanskoj organizaciji bila su dvojica od najjačih boraca : -okolić, obojica poginuli u ratovima za oslobođenje i ujedinjenje. Danas su u Glavnom Odboru naše stranke: iz Beograda gg. Radiša . Nikolić, Nikola Raspopović i Pavle Todorović, a iz u- nutrašnjosti gg. Živojin. Milošević inž. u Šapcu i Miloš Nedić adv. u Čačku. U glavnom Odboru jugoslovenske istie Stranke i u samoj stranci ima članova i iz drugih pred- ratnih stranaka naše zemlje, koji su, kao čestiti ljudi, pristupili stranci da se u njoj bore za pravu narodnu vla- davinu, u kojoj će celokupna državna Uprava zavisiti od volje naroda, u . kojoj neće biti povlašćenih i podjar- mljenih, eksploatatora i eksploatisa- nih, i u kojojiće najšire mase radnog sveta: imati obezbeđen ugodan život, slobodu i građanska prava — za:re- publiku socijalne pravde oijednakosti Jaša M. Prodanović, Rad naših poslanika »Knežev Dvor“ Pitanje upućeno g. Presjedniku ministarskog Savjeta,. povodom pre- tvaranja ovog historijskog spomeni- ka Republike Dubrovačke, u dvorac kralja Aleksandra, . Gospodine Predsedniče, Doznajemo 'da je predsednička pa- lata u Dubrovniku, zvana »Knežev Dvor«, prvo pretvorena u kasarnu, zatim po nekom rešenju Min. Saveta određena za dvorac Kralja ove države. A Smatramo da je bila — dužnost upravnih faktora očuvati opšti na- rodni karakter ovog najlepšeg kul- turnog .spomenika iz XVI. veka i sprečiti njegovo kvarenje, Narod, ko- ji nije u stanju respektovali ono što ima dobroga u svojoj prošlosti nije = kulturan ni dostojan bolje budućno- sti. Naše vlasti do sad ogrešile su se: prvo, što su od »Kneževa Dvora« bi- Je napravile kasarnu, mesto za voj- ničku posadu; drugo što su gradu Dubrovniku zatvorene kapije njenog dvora; i treće, zatvoren je pristup strancima ovoj istorijskoj palati, koja svedoči o kulturi naše stare i slavne republike, Eduard Friiman ovu zgra- du, koja je. znak nekadašnje kulture i snage dela našeg naroda u Dubro- vačkoj Republici, upoređuje sa duž- devom palatom u Mlecima, Stranci su uvek imali uvaženja prema toj sta- rini daleko više, nego što je, eto, da- nas imaju rođeni sinovi ove zemlje! To je jedna ružno osenčena neuvi- davnost. Ako su Dubrovčani ili Kraljevska Vlada hteli Kralju stvoriti dvorac u Dubrovniku, mogli su to učiniti ot- kupom kakve druge moderne zgrade ili zidanjem nove, To ne bi ni mno- go više koštalo nego što će koštati prepravka i kvarenje predsedničke palate »Knežev Dvor«, Sa tih razloga čast nam je umoliti Vas da nam pismeno odgovorite: 1.) Kakvi su razlozi rukovodili Kraljevsku Vladu da jednu lepu sta- Slavko Krčevinac i Bora Ni- - : To die «i A k sE Republikanska Straža“ g rinu zatvori pristupu i dopogednoj sa oslanja se na S 2 starog austrij- stranaca, pretvorivši je u. Kraljev | Dvor u Dubrovniku? | sg š“ ši 2. Misli li Vlada ispraviti grošišu , koju je učinila? sa! Beograd, 10, s 1922. god. Učtivi: Jovan Đonović, Krsto Pejović, narodni poslanici, »Milijunaška afera“ pred Narodnom Skupštinom. Pitanje upućeno g. Ministru Prav- de povodom aboliranja. krivaca i sa- učesnika u ovoj aferi: Gospodine Ministre, Kraljevskim ukazom od 28. febr.- 1921. g. Br. 9033 naređeno je da se obustavi dalji kazneni postupak za- veden pod oznakom spisa N.o 182/19 kod Sudbenog Dvora I molbe u Du- brovniku, nad dvanaestoricom kriva- ca i saučesnika u t, zv. »milijunaškoj aferi«, čija su imena redom u pome- nutom ukazu navedena, Šo < ši u skog krivičnog postupka, po kome je austrijski car mogao i najveće deli- kvente i lopove pomilovati. na taj način, što će narediti obustavu pro- cesa. Takvih odredaba nema u našem Krivičnom Zakonu, a teško ih je naći u zakonodavstvu ma koje druge polu kulturne zemlje. Kako je ovde u pitanju ne samo jedna ogromna zlouporaba, nego i povreda javnog morala, čast mi je upitati g. Ministra Pravde i zamoliti ga da mi odgovori u Narodnoj Skup-+ štini: “1. Koji je javni_1 državni interes zahtevao da se ovaj proces. abolira, na štetu materijalnih interesa države, kao i na štetu javnog norala? 2. Zašto su, u ovom slučaju, pozi- vanjem na S 2. austrijskog krivičnog zakona, jugoslovenskom kralju date prerogative austrijskog cara? 3. Dali g. Ministar Pravde misli “preduzeti korake da se opozove obu- Prema obaveštenjima koja imam po toj stvari, krivica optužene dva- naestorice bila je od istražne vlasti utvrđena. Tu je bilo u pitanju ne sa- mo razgrabljenih i upropašćenih 80 miliona, nego i raznog saobraćajnog i drugog materijala u vrednosti više od stotinu milijona. Obustava proce- stava procesa i naredi da se produži istraga i u interesu države i javnog morala? Beograd, 2. aprila 1922. g. | ' narodni poslanik Jovan Gjonović s. r. . U broju od Nove Godine priopćiti ćemo odgovore ministara na ove interpelacije i po- zabaviti ćemo se sa najnovijim komentarima »Milijunaške afere“. Ribu Kuka adis pokret. u Konavlima. * s e » Seljački zborovi u: Čilipima i Grudi. > Blokaši i odista zajednički šire laži. — Zna- čajne vijesti, Novog Doba“, Večernje Pošte“, Jutarnjeg lista“i,,Cicvarićevog Dnevnika“, | (Pismo ,,Straži“). > Konavle, u Junu 1922. Treba li da vam dokazujem, da su Konavljani republikanci? Treba li da Vam kor kako je i na selu čaša prepuna i koliko "Konavljani poštuju borce za o Rosiku. bez koje se nećemo nikad skutarisat monar- hijskih varalica i zločinaca što se silom popeše na narodnu grbaču...? - Znadu Konavljani gdje je istina, a" gdje laž i zato ih od njihova uvjere- nja nemože maknuti nikakva sila, a još manje slavohlepna četa avokata što se je radi svojih računa zbila u tako zvanu »zemljoradničku« stran- . ku, kako bi se što prije dočepala Be- ograda i zbila pod skute Pašićeve Velike Srbije. Ali se ovi vukovi u ovčijoj koži grdno varaju kada misle, da će medene riječi 1 medeni naziv »težaka« i »zemljoradnika« upaliti 1 ovu šarenu družinu iznijeti na povr- šinu, koja je prepuna sličnih mešeta- ra i monarhijskih ulizica. Poznadu Konavljani »sitne« želji- ce krupnih gospara i dotura kao što je dubrovački Dotur Ljubo Leon- tić i janjinski beg Dotur Nikola Zvo- nimir Bjelovučić, Zna se, zašto su se oni tako smrtno »zaljubili« u težaka i motiku poslje nego su prošli bunu i bunicu iskajući, koja bi im stranka bolje osigurala mjesto deputata, a L. Leontiću još i masni priložak - konsu- lat u Americi! Ćorava sreća profesura Lovriče- vića i dobro prodana dušica »zemljo- radnika« Vošnjaka (danas konsula u Pragu) — otvorila je apetit »zemljo- radničkoj« gospodi, da se i oni_osi- guraju dok traje ova mutež i dok ima još koja »mrvica«, koju Pašićeva i Pribićevićeva družina nije stigla da proždere, Pametni su ljudi ovi gracki gospari ali nijesu ni Konavljani — kukumari ! s Led je sebkiicai Kao zraku toploga sunca dočekali političarima od zanata, su Konavljani prvi republikanski glas u svojim selima, Otvorenost sa kojom su republi- kanci započeli svoj rad u Konavlima može da služi za izgled svim onim koji se sa lažnom obrazinom uvlače u naša se- la, vješto krijući i izvrčući svoje stra- načke programe i osobna uvjerenja, kako im se čini da će najbolje upaliti. Veliki pobornici težaka - kmetova znadu da u hladu — onako ispod vo- de — šuruju i sa seoskim zapostatom (gazdom), kako je to pametno provo- dio janjinski beg Bjelovučić sa zapo- statom Anić-Koceljom, pred republ. skupštine u Čilipima i Grudi. Ali, još nešto jasno pokazuje gadno mešetar- stvo ovih ljudi: u gradu razvikani Ju- goslaveni, a na selu? — sve drugo... Niti da pisnu! Niti jedne riječi o je- dinstvu i jugoslovenstvu misleći kukavci! — da Konavljami mrze pra- vo jugoslavenstvo kao obilježje is- tinskog sporazuma izmegju braće, koja hoće da žive u jednoj plemen- skoj zajednici, u kojoj neće biti pre- vlasti velikosrba, imati jednaka prava i jednake dužno- sti, I dok Leontić na selu lukavo kri- tikuje pljačku i po kojega ministra — u svom listu »Rad« nikad se nije oz- biljno oborio na ovaj zločinački re- žim, a još manje i nikako, na one sil- ne lupeštine, bruke i nasilja sa ko- jim nas skoro svaki dan usrećuju be- ogradski vlastodršci. Uzalud! Njiho- va im dvoličnost neće pomoći, Bilo što bilo, monarhiste će i u nastajućim izborima imati priliku, da se još je- danput uvjere, da u Konavlima ima različitih mišljenja u pojedinim pita- njima, ali da su svi skupa republikan- ci i ništa drugo... Skupštine u Čilipima i Grudi to su jasno pokazale, Zato čast i hvala re- publikancima radi odvažnosti sa ko- jom su nastupili na ovim skupština- ma i omogućili da se čuje slobodna riječ seljaka, koji su na svojoj koži sipanje narodne i u kojoj će svi Godina I. osjetili tolike nevolje: batine tamni- ce.i vucarenja po Makedoniji. U čilipima na Duhove. Praćeni od žandara i činovnika du- brovačke policije došli su u Čilipe ne prvi dan Duhova: tajnik jugoslov, republ, stranke Miloslavić i gragja- nin Monić. U gostioni Simovića do- znali su, da je upravtelj cavtajske općine Kovačević telefonski naredio nekom Schwarzu, a ova opet polja- ru, da se republikanski proglasi ne- smiju lijepiti po selu. Ova zlobna na- redba djelovala je sasvim drugačije na osjetljive Konavljane, nego je to mislio gosp. općinski upravitelj i svi oni, koji su kumovali ovoj zabrani. Po svršenoj službi u Crkvi, našlo se je pred Crkvom iaticom okolo 200 Konavljana iz raznih sela i prilično velik broj ženskoga svijeta, Iznena- gjemu prisutnošću žandarmarije i po- licijskog činovnika iz Dubrovnika, propitivali su Konavljani, koji je uz- | rok. tome čudu, »Došli su republikan- cil« — glasio je odgovor, koji je u tren oka sakupio mnoštvo na mjestu gdje se je imala održati javna skup- ština, Doznalo se je takogjer za za- branu upravitelja općine Kovačevi- ća, što je izazvalo otvoreno ogorče- nje i neobično interesovanje za re- publikanski manifest, Nastala je pra- va jagma na još raspoloživih 120 pri- mjeraka, pak su ljudi neprestano pri- lazili g. Miloslaviću i tražili, da se i u njihova sela pošalju republikanski proglasi i održe javne skupštine. Megjutim, stigao je megju saku- pljete policijski činovnik g. Petko- vić, Nastala je tišina, znak, da Ko- navljani znadu biti jako obzirni pre- ma ovoj vrsti »prijatelja«... G, Miloslavić započinje svoj govor ističući zadovoljstvo, što prvi put na javnoj skupštini govori pred oenanjam ita na selu, gdje je zrak sitnica, daleko od grada, koji tone u egoizmu bankara, zloći i osveti »dr- žavotvornih«, što nam u ime Srbije navlače špijunski i nasilni duh Au- strije. (Često mnogo gori! op. ured.) Pokazujući na policij. činovnika i pojačanu žandarmeriju, kaže, da re- publikanci bolje pratnje nemogu za- željeti. On je zahvalan u prvom redu onim, koji su ih poslali, jer nas danas nitko jače i sigurnije ne približava Republici nego bjesno haračenje gra- $janskih sloboština, pljačkanje i ra- imovine, gonjenje, mučenje i prebijanje sirotinje, koja prestavlja opasnost za ovaj zločina- čki režim, Zabranu javnog izlaganja republi- kanskog manifesta u Čilipima nazi- vlje mizerijom opć. upravitelja 6. Kovačevića, ali je i njemu zahva- lan obzirom na efekat, koji je učinila ova zabrana, Sad se je javio g. Pupica, kojega je govornik označio kao izvršitelja ove zabrane poćinskog upravitelja, i koji se je proslavio kidanjem republ, ma- nifesta. Blied ko krpa, sav izvan se- be, vikao je ovaj mutikaša: »Nije istinal« GG, Miloslavić opetuje svoju tvrdnju i kaže, da je Pupica glavom došao u gostionu g. Simovića i ovo- me razložio, kako je g. Kovačević telefonski naredio nekom Schwarzu, a ovaj poljaru, da se republikanski manifesti nesmiju lijepiti po selu. Da je to istina, poziva se na g. Simovića, koji mu je to priopćio u prisutnosti &ragjanina Monića i starine Mitra Capora pok, Mitra, Zatjeran u škripac, Pupica — oči- to naručen — hoće da _ izazove kavgu sa seljacima, .koji su odcbra- vali govorniku i tražili od Pupice, da