poštari farina plaćena. IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA PRETPLATA :. Godišnje E . *“ . . Din. 50.— - Polugodišnje . Din. 25.— Za inostranstvo _ . . Din. 100.- Pošt. pretinac br. 3 - Dubrovnik Šek konto br. 4227 - Sarajevo " —— —— > Dubrovačku luku u Dubrovniku II. U prošlom broju u jednoj kraćoj notici osvrnu- li smo se na ovu stvar, a danas to pitanje ponovo tretiramo, obzirom na njegovu ogromnu važnost za razvitak našeg grada i cijelog primorja kao i za veliku dobit naše trgovine i cjelokupnog uvoz- nog i izvoznog prometa, Hoćemo da svratimo pa- žnju kompetentnih, kojima je predano u ruke da odlučuju sudbinom ovog, bez sumnje za nas naj- važnijeg pitanja, a hoćemo da imformišemo i jav- nost bar približno, što se je do sada uradilo i šta se misli uraditi, Do sada je pitanje podizanja dubrovačke luke u Gružu ili Dubrovniku II. bilo samo stručno te- oretski obrađeno, u detalje, uzete su u obzir sve važne činjenice, koje se mogu iskoristiti i na os- novu kojih se misli započeti sa rađom, Dubrovačka luka u Gružu ima sve uslove da se razvije. Njezin prirodni položaj je takav, da se od nje može preudesiti luka, koja bi imala sav kon- fort, koji se zahtijeva za n. p. ukrcavanje i iskrca- vanje tovara sa velikih parobroda, za pohranjiva- nje robe u velikim magazinima i dr. Prvi prirodni uslov je njezina dubina. Do sada je ta podesna i iskorištavala se, Naravno u koliko to nije imalo poteškoća sa tehničke strane. Ne može se ostati samo na ovome na čemu smo sada. Jer ako idemo k progresu, onda se moraju riješavati najprvo vi- talna pitanja, Za Dubrovnik je vitalno pitanje nje- gova luka, On je primorski grad, teritorijalno smješten na prilično nezgodnom mjestu i ako mu se zapostavi ta jedina mogućnost, da svoju intere- snu sferu proširi, dapače upravi na more, onda je njegov položaj kao trgovačkog centruma južne Dalmacije stavljen u pitanje, šta više on je osuđen na polagano ali sigurno umiranje. Svak ima svoje asniracije i nretenzije. svakomu se je već privred- na kriza pnonela nu glavu, pak ako se Dubrovnik osjeti i u ovom pitanju pogođen, na možda proble- matičnu korist drugoga, onda ćemo doživjeti, da Će i nal našim obalama porasti gusta trava i da ćemo veoma rijetko ugledati jarbole transocean- skih parobroda, Javnost je ovim pitanjem veoma zainteresovana, Dubrovnik hoće da bude ono što mora biti i što mu je moguće biti; on ima svoju hi- storiju, zavidnu i veliku, i nitko nema pravo, da ugrožava njegov život i sposobnost. Nije sam Dubrovnik ovdje interesiran već i sva ona mjesta, koja su u svojoj trgovini upućena na nj. To je Hercegovina, jedan veliki dio Bosne i Crna Gora. Austrija je zapuštala ove krajeve i DUBROVNIK, 1 14. ] romam ra 1926. i i. 2 i i a i RR 3, o 3. s s s a. - so > oni onda za nas nijesu imali onu at koju imaju danas i koju će imati onda, kada projekto- vana željeznička mreža poveže sva glavnija njiho- va mjesta. Na njih se mora misliti, jer su oni naše najbliže 1 veoma važno zaleđe. Pomorska tehnička uprava, ili kako se sada zove Pomorsko građevinska sekcija u Dubrovni- ku, živo se briga za ovu stvar. Oni su stručnjački cbradili sve nacrte, koji su podneseni na uviđaj 1 cdobrenje, Stvar je uspjela, jer se — kako smo već javili -— ovog mjeseca vrši druga licitacija u Splitu. Ovdje se radi o proširenju obale i to onog = dijela između starog i novog mula. Tu se ima na- praviti jedan nasip i tako proširiti onaj dio, a iz- među ovog nasipa i novog mula ostaje jedan pri- lično velik prostor, koji će biti osobito podesan za male lađe. To je sada fakat, Za ovu gradnju odo- bren je kredit od 8 milijona dinara i Direkcija ima da to preda na izgradnju najboljem, najsposobni- jem, dakako i najkulantnijem licitantu, Sa radom bi se počelo odmah i tako bi već na proljeće mo- $li imati preuređenu i novu operacionu obalu, ko- ja će bez sumnje nadomjestiti mnoge manjkavosti, koje su do sada kočile promet. Mi oduševljeno pozdravljamo ovu činjenicu s uvjerenjem, da neće nastati više nikakovih sporova, koji bi ponovo to pitanje zakačili za oblake, Nego, radi se o nečem drugom, mnogo većem i korisnijem. Gornjim faktom luka dobiva, to je ne- sumnjivo, ali opet ne toliko, da bi bila potpuno osigurana od njenih rivala i da bi bila osigurana njezina prava i potpuna djelatnost, Projekt je mno- 60 veći i dotjeraniji. Obala ispred željezničke stanice bi se pomo- ću nasipa proširila i protegla čak onamo do Kan- tafiga a možda čak i do Batahovine. Na njoj bi se postavili strojevi za prenašanje tereta u velike magazine. Samo kod ovoga nastaje jedan žalostan lakat. Onaj riedavno sagrađeni magazin na željez- ničkoj stanici bi izgubio svoju važnost koju ima sada i to radi toga, što bi bio odveć udaljen od ru- ba obale, Njegova djelomična vrijednost bi isto os- tala, jer bi ipak bio upotrebljavan, pogotovo za terete, koji imaju veze sa željezničkim saobraća- jem. Onda dolazi pitanje, koje je u kompetenciji Ministarstva Saobraćaja, naime prenos želiezni- čke stanice na novo sagrađenu operacionu obalu Prenosom stanice stvorila bi se mogućnost lakše i bržeg ukrcanja, iskrcanja i prekrcavanja robe. — Zatim dolazi temeljiti popravak Batale (čitav dio ispred Elektr, Centrale). Taj predio je već sa- da u tako strašnom stanju, da je postao skoro ne- .—-_-»-"-."-.-»;..—aammmmmpp em... # # . pa . . ADMINI IJA | REDAKCIJA : * ADMIUSTRAGUA | BEDAKOJA Otvoreno od 10 do 12 jutrom Plativo i utuživo u Dubrovniku. Oglasi po tarifi. Rukopisi se ne vraćaju. ——-———mmm mugo — ete God. IV. upotrebljiv, Inače on je od velike važnosti, ako za ništa, a to bar za stacioniranje. Najzad je uzeta u obzir i Mokošica u Rijeci dubrovačkoj. Tamo ima jedan veoma zgodan i prostran teren, koji bi mo- gao, kada bi se uredio, veoma korisno da posluži. To su u glavnom sva ta pitanja naše luke i ako jedanput svemu ovome ograne sunce, moći ćemo se zaista ponositi i biti sretni, da je riješeno jedno najvitalnije pitanje i biti sigurni u svakom pogledu, da nam je osiguran prestiž, dobra budućnost i na- predak. Nijesmo nimalo naivni, da mislimo, da će sve to biti odmah, ali imamo uvjerenje, da naši pred- stavnici, interesenti i stručnjaci neće ta pitanja pustit da se rasplinu u ništa! Pitanje opštinske uprave u Dubrovniku Posle reorganizacije Radikalne Stranke u Du- brovniku g, opć. Upravitelj pozvao je organizacije radikalnu, radićevsku i pučku da se sporazume odnosno sastava opć. Odbora. Sastanak je održan prošlog ponedeonika, od N.R.S. prisustvovali su tri delegata i u ime du- brovačkih radikala izjavili da su spremni sarađi- vati sa radićevcima i sa njihovim Upraviteljem. Ali odmah zatim dogodilo se nešto što nije nit- ko očekivao, naime sada radićevci ne pristaju da radikali imaju jednak broj odbornika kao i radi- ćevci, a natrag tri meseca njihovi delegati predla- gali su prvi taj razmer samo da radikali uđu u Odbor kome bi predsedao g. Koprivica, Kada su radikali progutali taj njihov zahtev, sada kažu razmer vam je ovaj: 12 radićevaca i 2 pučkaša, a samo 8 radikala, k njihovim treba pri- brojiti još i 6. Upravitelja, dakle radikalima sađa daju samo trećinu odbornika, Jeli to mirotvorno, čovečanski i pošteno, svaki može lako prosuditi, a radićevci takovo svoje dr- žanje u privatnom razgovoru opravdavaju tako, da su prisiljeni radi agitacije republikanaca i da moraju imati obzira prema osećajima svojih čla- nova. Lepo gospodo radićevci, kada stvari tako sto- je radikali su voljni čuvati vas od republikanaca, i pristati u tu svrhu na razmer koji vi smatrate potrebnim, ali 1 vi onda treba da imate malo ob- zira prema osećajima radikala, pak nam za opć. Upravitelja dajte na pr. g, Dr. Pokovića, kojega je već jedna vaša frakcija predlagala za to mesto. S. M. Paležanski: Lopov. U prostranoj i raskošnoj plesnoj dvorani hotel Imperijala tiho i nostalgično je gudela glazba. Ne. koliko mladih dubrovčana i masa elegantnih stra- naca spareni sa ljupkim damama okretali su se po glatkom parketu. Kada se oko jedanaest časo- va ples utiša mis Berta Uaghton priđe svom uja- ku i diskretno mu došapnu da bi se moglo poći za sto. Njen ujak, prosedi starkelja sa večito svežim licem, još diskretnije to saopšti damama i gospodi i, malo zatim, jedna se grupa lagano _ odvoji iz dvorane. Za stolom pored mis Uaghton sedeo je mladi slikar Oktav Šimić i svojim vedrim humorom za- bavljao je i lepu mis, i sve ostale za stolom. Pri- čao im je o smešnim zgodama svoga zavičaja, o lepoti grada Sv, Vlaha, smejao se i veselio druge. Samo, pokadkad bi dobio ozbiljan izraz lica. Oči mu se zavlaže nekom sanjarskom mekotom, usne mu zadrhte osmehom mučenja neke predaleke patnje i onda, kao da se trgne iz sna, nanovo po- stane čio 1 veseo. I za sve vreme večere sa sim- patijom je obraćao pažnju lepe mis. A lepa mis kao Amerikanka volela je živahnost i humor, i ni- je se trudila da zaviri u dušu mladog slikara. Kada je posle večere pukla boca šampusa, mis Uaghton se trže, uznemiri se, pobledi i lagano us- tade od stola, To niko ne primeti; samo njen stari ujak koji odmah pođe za njom. U predsoblju je stiže i brižno zapita: — Berta, tebi nije dobro? Ona sva bleda i uzrujana šapnu mu tiho: — Ujače... nestalo mi je brilijantskog broša sa grudi.... — Kad]... lis li... — Ne. Večeras na plesu sam ga imala na gru- dima, a mislim i za vreme večere..... Stari ujak mis Uaghton se zacrveni, steže pes- nice, namršti se i vrati se u trpezariju. Za stolom je još uvek sve bilo veselo. Smešeći se, on drhta- vim glasom izusti: — Gospodo, veoma mi je neprijatno što vam moram saopštiti ovo: mojoj sestrični je nestao brilijantski broš. Kako on predstavlja jednu dragu uspomenu i vrednost od nekoliko tisuća dolara, molim vas, dozvolite mi da ga potražim...., Sva se gospoda pokrenuše za stolom, a dame nehotice uputiše svoje poglede na mladog slikara. Posle dugog i uzaludnog traženja, jedan mladi du- brovčanin iz plemićske porodice očito zbunjen uz- viknu: — Gospodo i dame, ne treba žamiijati ni u či- ju čast, ali da bi smo otišli odavle onakvi kakvi smo došli, pretresimo jedni drugoga. Molim vas, dame u jednu, a gospoda u drugu sobu. Za stolom nasta komešanje. Jedni su protesto- vali, drugi su odobravali. Najzad, gospoda su prvi isškeli “+ otišli u jednu poprečnu sobicu. Mladi pm Oktav Šimić posmatrao je ar sanje, uzrujuvao se, i, kao od nekog straha drhtao je telom. Kada je došao red na njega da svuče ko- mad po komad svoga odela, on drhćući izusti. ... — Ne... ja ne mogu dozvoliti premetačinu nadamnom...... Svi ga pogledaše začuđeno, neki mu se osmeh- nuše ironično i slegoše ramenima. On i ne sače- kavši njihov protest, izleti iz sobe, dograbi svoj šešir i kaputi izgubi se put Pila. Dva minuta kasnije, kad je mladi slikar stigao u svoj stan, neko zakuca na vrata. On još ne iz- govori ni jednu reč, a vrata se sa praskom širom otvoriše, U sobu uđe jedari agent a za njim ujak mis Uaghton. Stari amerikanac baci jedan ironi- čan pogled na bledu i mršavu slikarevu ženu, ko- ja je alapljivo gutala korice kruha, i upita: — Gospodine Šimiću, radi čega ste na onaj na- čin napustili hotel? Mladi slikar se bolno osmehnu, pogleda sa oči- ma punim ljubavi svoju ženicu, priđe o srasičite i lagano mu odgovori: — Zato.... što sam ipak lopov. Nedelju da- na ja već gladujem sa svojom ženom. Večeras sam bio kod Vas na večeri... Ja nisam mogao đa je- dem a da se ne setim nje...., Eno, one komadiće kruha i mesa ja sam dasa sa vašeg mola:ć2 0: Topla i svetla suza skliznu iz Amerikančevog oka, On raširi ruke, zagrli slikara i iskreno zapla- ka: — Jadni čoveče,.,,., .. ti a