$$ A “+ ka. Ze » k š A Kai 7 Sao b kh kaki ne O. va ok n ag . " Pošisrina plaćena. + >< ; y AKOG POKEDEČNIKA PRETPLATA: mamine.“ a Bine Polugodišnje. . <. Din. Ž5..< Za inostranstvo . . Din. 100.- Pošt. pretinac br, 5 - Dubrovnik Sek koušto br. 4247 - Sarajevo Br. 21. a aa DUBROVNIK, 19. Decembra 1925. | Eko —————— _— Proslava 80 - godišnjice rogjenja gosp. NIKOLE P. PAŠIĆA. Predsjednik naše kralj. stranke g. Nikola Pašić navršuje danas 80 godina svog burnog i za naš narod i državu prezaslužnog. života, Svi pravi i dostojni sinovi ove države, pa ma kom plemenu ili stranci pripadali, vinuće se u ovom znamenitom momentu umom svojim u mi- nulu prošlost. Srbije i u opće cjelokupnog našeg naroda za cvo zadnje pola. vijeka; izazvaće us- pomene svih onih događaja u kojima je imao vid- nog i aktivnog učešća naš prvi i najveći držav- nik; — ocjeniće po zasluzi sve goleme i nepro- cjenjive njegove vrline i zasluge, i odaće mu za- hvalnost i priznanje, kakve nijesu do sad odal: nikojem+ drugom našem političaru i državniku i kakve je malo koji drugi na njegovu položaju do- čekao u opće u čitavu svijetu ne samo u bližoj, no i u daljoj prošlosti raznih naroda i stranaka, 1 zbilja je ovo jedinstven primjer da je jedan poli- tičar onako krjepak, neumoran, mudro i sretne, vodeći narod i državu kroz najznamenitije 1 naj- odsudnije faze njihova života, dočekao onako du- boku starost, još uvijek čio, istrajan 1 nesavlad- ljiv, stojeći na upravi, s malim prekidima, za. sve vrijeme svog neumornog rada, i kao vođa stran- ke i kao ministar i državnik, On je bio jedan od slavnih boraca za unutraš- nje slobode Srbije zbog čega je teško stradao 1 bio prisiljen tražiti zaklona u tuđini za duže vre- mena. Njemu se u prvom redu ima zahvaliti, što je Srbija, izvojevavši glavne Garancije za veliku ulogu našeg Pijemonta, bila u stanju da se pri- pravi za veli ko djelo oslobođenja Kosova, kao i eće i Z načajnije, oslobođenje i ujedi- šeg naroda, i što je sve to voju i cjelokupnog na- .iako uz još mnogo ve njenje cjelokupnog na z na vječnu slavu i s eg naroda onako divno i. veličanstveno ore napore i strašne očajne žrtve. Pašićevo je veliko političko djelo i sporazur: između braće u ujedinjenoj nacionalnoj državi, ta] najjači oslon i garancija unutrašnje meći, nepo- bjedne jačine, sve većeg napretka i veličine, na- šeg naroda, Njegov auktoritet, ne samo u držav: no i u cijelom svijetu, silan je i moćan do najve- ćeg stepena; i najmučnija situacija, u kojoj bi se našla naša država, nije kadra da baci u brigu i očaj patriote i prave sinove naroda: — velika državnička mudrost Pašićeva vodi i u najtežim momentima slavi i sigurnoj pobjedi. U znak zahvalnosti i priznanja ovom našem najvećem i najzaslužnijem političaru i državniku izdaće se ovom prigodom, opsežna s biografijom njegovom i istorijom radikalne stranke. Naročiti odbor prikuplja već priloge za podizanje spomenika g. Pašiću, još za života nje- LOovcg. Prava proslava“ £0,.godisvjice našeg velikog vođe i šefa stranke sljedovaće docnije. Glavni odbor. Noredne Radikalne Stranke izdao je ovaj komunike: »Na svojim sjednicama od 25, i 26. no- vembra 0. g., glavni odbor Narodne Radikalne preko stranačkih Stranke donio ' je jednoglasno odluku, da se na cvečani način proslavi 80.-godišnjica predsjedni- ra glavnog cdboera, šefa radikalne stranke i pred- sjednika kr, vlade Nikole Pašića. Proslava ima se “zvesti u cijeloj zemlji na dan 22. maja 1929, (naime na dan ljetnoga sv. Nikole), kako bi se do- bilo što više vremena za šio potpuniju pripremu cko svečanog provođenja ove i za narod i za dr- žavu i za narodnu radikalnu stranku, a i za sije- do$ vođu značajne proslave. Putem javnosti, a organizacija ima se zasebnim cirkularima obavijestiti cjelokupna naša javnost i pristaše radikalne stranke o proslavi i o nači- nu njena izvođenja. Iz sjednice Glavnog Odbcra Nar. Radikalne Stranke u Beogradu. 26. novembra 1925. godine. Pridružujući se i mi općem priznanju i zahval- nosti prema prezaslužnom šefu Nar, Stranke i predsjedniku kr. Vlade, želimo mu od sveg srca, da dočeka u najboljem zdravlju ovaj znameniti dan i da poživi do krajnjih granica ljud. skoga vijeka, te da dovrši potpuno i uredi veli- ko svoje djelo, i preda u sigurne ruke dostojna zamjenika vodstvo stranke i uprave državne! vlade i šef radikalne . spomenica. 1914. — 1918. — 1925. Prošlost je bila zaboravljena bar u vanjskom odnosu ljudi, uspomene su bile izbrisane, život je sve imao izgladiti i bratska ljubav je imala da sve to nadomesti, zajednički nesebičan rad imao ye da sagradi nove i lepše uspomene. — Ali unutra u duši ostalo je ipak ono, što se lako ne briše, os- tala je bol s jedne strane a s druge brutovski ci- nizam. Kada je jedan c. k. major držao govor 1914. nekoji su ljudi akceptirali njegove ideje i pošli su u »svečanom obhodu« gradom. Mežnja je domini- rala, rugcba kainske duše diktirala je i oni su ru- šili svoj grad, domove svojih prijatelja, un ništavali su milijone, Smejali su se. Uživali su i plesali kao divljaci sa Istoka promatrajući svoju žrtvu, kako se okreće na ražnju. »Pobeđeni« su ćutali, Šta su i mogli drugo, zar da se upuste u borbu sa zveri- ma, koje da su ih nagrizle, ne bi pomagao na Pa- steurov zavod. Oni su pamtili, nadali se, verovali u pravdu i po prirodi slavenske duše u — osvetu! 29, oktobra! »Nepobedivi« su pobeđeni! Po- tlačeni pred 4 godine postaju gospodari situacije. I svak zna što se događa. Tri polomljena prozora i par boca. Nikome ni vlas sa glave nije pala! Ne- ka svak prosudi kojim bi to imenom okrstio! Nad- čovečanska ljubav i praštanje! Plemenitost! — Zar bi danas netko mogao zameriti ili osuditi, da je jedan potlačeni zadavio jednoga, koji mu je 4 pune godine podgrizao i trovao srce i dušu? Ne bi! To se ipak nije desilo, Danas nakon 7 godina zajedničkog rada, na- prezanja i bezciljnog idiatskog konvencionalizma vraćaju se neki na stare metode. Nisu baš jedna- ke, ali s moralne strane one su teže i pogibeljnije. __ Kada jedan samozvani i umišljeni pučki tribun u svom govoru ocrtava svaku sitnicu jednog ple- mena (po malo i neistinito), ne nalazi ni jedne reči, da bar nuzgredno spomene 1 drugu stranu, kud i kamo slavniju od one prve, bar za nas i da- našnjicu. I to još sa velikom dozom cinizma pra- ma enima, koji su žrtvovali svoje živote za naci- iu. — To je trebalo učiniti bar iz pristojnosti. Ovde je reč o proslavi hrv, milenija, Jer konačno ova proslava nije smela biti ni separatistička, ni plemenska ni partijska, već opšte narodna sveča- nost, a bila je sve pre nego li to, LE Još jedan patriotski e9vor pri dočeku Njih. Veličanstva u Boki Kotorskoj. Prostor našega lista nije nam, na žalost, do- ruštao, da iznesemo ni sve glavnije govore pri dočeku Njih. Veličanstva na ovijem stranama, pa se eto zadovoljavamo, ako će i podockan, da uz lijepi govor nar. poslanika g, Mirka Komnenovi- ća, štampan u prošlom broju »Sloge«, objelodani- nm REPUBLIKA HRVATSKA 92 NANDFNA RIRITATEVA. NIRDNUMIH Ne ik Radikalne: Primerak 1 Dinar ADMINISTRACIJA l REDAKCIJA: Ulica Garište br. 445. Otvoreno od 10 do 12 jutrom Plativo i utuživo u Dubrovniku. Oglasi po tarifi. | Rukopisi se ne vraćaju. God. lil. mo i čustveni i patriotski pozdrav naše dubrov- kinje gge Marice Apolenio, rođ, Šuković' sestre našeg vrijednog vojnog svešt u m. gosp. Rista Šukovića, sad učiteljice na Zelenici, koja je kao učiteljica srpske škole u Šibeniku, zbog svoga žarkog i nepekolebivog rodoljublja, stradala po austrijskim apsanama i lagerima za Sve vrijeme rata od 1914—1918, god. Evo toga njezinog govora: »Iz posute krvi daleko su išli veliki srpski si- novi. Išli su vođeni viteškom desnicom praunu- ka i sina velikih Karađorđa. Vodio ih, da padnu posljednji, ko što paše prvi, dok se prvo polu- mjesec, a za njim troimeni Tirjani ne srušiše u blatnoj krvi, Oštrica iz viteške desnice rastrga okove ropstva i ujedini tri mržnjom zavađena brata Srba, Slovenca 1 Hrvata! I diže se velika, troimena država na kostima najboljih srpskih heroja, a na daska krvi naj- milijih naših sinova! Pred Tim velikim sjenama i pred Tvojom vi- teškom desnicom Oče i Kralju naš, stoje danas Bokeške majke i učiteljice troimenog naroda, stoje 1 kunu se! Da će živote svoje i djecu svoju davati Onome Kralju, koji im je dao život i slo- bodu. Ljube ti vitešku desnicu, a junačko čelo kite lovorovim vijencem neumrle slave! : A Ti o Velika Majko naša! Sreća nek' Ti kiti pute i otklanja brige ljute. .Veo zdravlja resio Ti čelo i očuvao za nas srce Tvoje vrelo!l! Da živi naš Otac i Kralj Aleksandar E rađer. | dević! Da živi naša Majka Kraljica Marija i naše zajedničko čedo prestolonasljednik Petar!« I mali sedmogodišnji učenik Aleksandar Apno- lenio, sin spomenute učiteljice, predavši Njeg. Ve- kak lovor vijenac, izgovorio je ove riječi: o»I ako smo mali, u srcu nam «stoji, da su naši djedi krv za Velikog Ti oca lili, a ta je ista krvca iu našoj žili. Živite za nas, umrijet ćemo za Vas!« Nj. Vel. Kralj, zanesen zagrlio je maloga, te zaželio da ostane pokraj njega sve do njegova polaska. Majku djeteta, g.du učiteljicu, počastio je oduljim razgovorom, raspitujući za sve tamo- šnje prilike i potrebe naroda, Pravda i čovečnost pre svega Raspisan je natečaj za mesto redar. povere- nika kod Općine dubrovačke. Tu službu već duže vremena savesno i is- pravno vrši jedan pošten radikal Milan Brangjolica, omladinac £$. G, Brangjolica je i dobar patriota, četrnaeste ga je Austrija zatvorila 7 meseca, a kroz celo vreme rata bio je označen kao politički sumnji- vac, U zatvoru je potrošio sve što su roditelji ima- li i tako obitelj ekonomski uništio, Posle rata odštete nije primio, a kao dobar patriota nije je ni tražio, već pozvat je na vojnu vežbu u 32. peš. puk, ta vojna vežba trajala je za njega ne 6 sed- mica kao što je obično već 9 meseca i to na de- markacionoj liniji prama Italiji god, 1919. i 1920, 26. VIII. 1920. god. dobio je mesto pisara u Općini, a zatim 1921. imenovan je zamenikom redar, poverenika gde kako je poznato Dubrov- čanima od jula 1922, neprekidno do danas vrši dužnost redarstvenog poverenika, a to usled bo- lesti 1 smrti bivšeg red, pov. pok, Ljubomira Me- dini. Tu delikatnu službu vršio je na potpuno zadovoljstvo svojih starešina i kroz celo vreme nije dobio nikakvog ukora niti je bio pod disci- plinarnom istragom. G, Brangjolici prigovara se da mala matura nije dovoljna školska kvalifikacija za to mesto, a fakat je da su njegovi predšasnici bili sa manjom školskom naobrazbom. Nadamo se da jedan iskusan, sposoban i is- pravan činovnik ne će biti zapostavljen zato što je radikal nekome bilo kome samo zato što je taj. drugi radićevac, a G. Koprivica će verovatno kao disciplinova- ni član partije pri odluci u ovom pitanju u prvom 1 /4 4