Strana Ž,

»S LOG A«<«

Broj 183.

KRSTA SMILJANIĆ

Prvi Ban Zetske Banovine!

Slavni vojskovođa Srpskih  ratni-
čkih jedinica u doba najvećih i naj-
slavnijih pobjeda, junak sa Kajmak-
čalana, stratega i čovjek, kojeg je
cio naš narod upoznao po njegovim
neocjenjivim. djelima, danas je po-

glavica naše banovine. — Kao što je

znao u junačkom pohodu preletjeti
krševite vrleti naše Albanske  Gol-
gote i donijeti svom narodu prvi po-
bjedu i oslobođenje, kao što je znao
u miru sprovađati konsolidaciju na.
ših vojnih jedinica, tako će znati i na
novom položaju da povede brigu oko
uređenja naše Banovine, i kao Soko

sa Njegoševih Visova, biti će čuvar

naše obale i našeg plavog Jadrana,
za kojim se gramizive ruke jagme, da
ća pretvore u jezero nevolje i pat-
nje!

“Lovćenskom Sokolu Krsti Smilja-
niču kličemo iskreni i oduševljeni

Zdravo!

Krsta Smiljanić, armijski general.
Rođen je 17, decembra 1868 u Ljubi-
šu, užička oblast, U Vojnu Akademi.
ju stupio je 1888 godine,, a za inži-

nirskog pporučnika  proizveđen je.

.cuskioj u 74 pješadijskom puku,

1891 g. Za generala je unapređen
oktobra 1918 g, a za armijskog gene-
rala oktobra 1923 g,

Prolazeći kroz sve vrste vojne slu.
ožbe svršio je višu vojnu školu i bio je
pripravnik za generalštabnu struku.
1909 do 1910 bio je na stažu u Fran-
Od
1910 od 1912 g, bio je šef saobraćaj-

.nog (mobilizacijonog) odsjeka opera-

tivnog odjeljenja Glavnog General.
štaba. U ratu 1912 i 1913 godine bio

je Načelnik Saobraćajnog odjeljenja
Vrhovne komande, U svjetskom ratu

bio je najprije komandant Obrenova-
čkog odreda, zatim komandant Drin-
ske divizije drugog poziva, a od 1916
do 1918 g. komandant Drinske divi.
zije prvo& poziva, Po svršenom. ratu
bio je najprije šef vojne misije u Lju-
bljani, zatim komandant Dravske di-
vizijske oblasti, pa pomoćnik koman-
danta treće armijske oblasti, zatim
1922 g. komandant treće armijske
oblasti, pa onda komandant druge
armijske oblasti, Nedavno je penzio-
nisan, tako da na položaj bana dola-
zi kao armijski general u penzisi,

Osnovanje upravne pokrajine —
Zetske Banevine — odgovara histo-
riji Dubrovnika, a jednako, ako ne
možda još i više njegovim sadašnjim
ekonomskim i kulturnim potrebama
i željama. Time je riješeno i ostvare-
no jedno veliko pitanje, koje se od
davna imperativno nameće, da ga se
oživotvori,

Dubrovnik se nalazi u jednom
upravnom i gospodarskom organizmu
sa svojim historijskim, sa svojim pra-
vim i jedinim zaledjem. U nedavnoj
prošlosti upravna politika kretala se
baš u protivnom pravcu: ona je išla
za tim, da Dubrovnik drži odijeljeno
od toga zaledja, što više da ih drži u
sedjusobnoj svadji i mržnji, Takova
politika bijaše moguća po tome, što
se politikom trgovalo takodjer i u
političkom smislu: vi ćete nas podr.
žavati u parlamentu, nekad kao
stranka vlađine većine nekad kao
pasivna opozicija, — a za to ćemo mi
vama dati slobodne ruke u tim i tim
pokrajinama, pa ćemo u tu svrhu na
važnim i najvažnijim mjestima držati
vaše ljude ili barem svakako vama
prijateljske, I tad je ta stranka čak i
u samim državnim temeljima kopala
tupe i unutra postavljata barut, To je

smjela, da slobodno čini, jer je prema

pogodbi imala slobodne rukel

Danas je takovoj politici učinjen

kraj. Posljedice pred: ašnje politike
nijesu doduše još posvema uklonjene
1 sanirane, ali svakako se odlučno
krenulo pravcem, da se i te posljedi-
ce korenito isčupaju i otstrane, Jer
se maijskrenije i najozbiljnije prihva-
tio rad na temeljitom i zdravom ure.
djivanju unutrašnjih prilika u Državi.
Ništa što čovjek radi nije savršeno.
pa bi bilo neozbiljno tvrditi, da je sa-

Dubrovnik u Žetsk

oj Banovini

vršen ovaj sadašnji veliki državnički
rad na unutrašnjoj reorganizaciji i
konsolidaciji Države, Ali se svakako
mora priznati, da su njegove smjerni-
ce temeljite i dobre, te da u najve-
ćoj mjeri postoji iskrena i dobra že.
lja i ozbiljnost volje i akcije. Pogreš-
ke će se lako ispraviti, dapače u te-

|

meljima i sistemu zdrav i dobar rađ.

on sam od sebe opaža i ispravlja svo-
je greške. |

U Dubrovniku danas svak odobrava
i pozdravlja osnutak upravne pokra-
jine Zetske Banovine u ovim grani-
cama, Čini to svaki trijezven i rodo-
ljubiv čovjek. Ima dođuše i takovih,
koji s novim stanjem nijesu zadovolj-
ni, Ali ko te nezađovoljnike bolje po-
zna, zna i zašto su nezadovoljni, jer
zna, đa su sve to samo takovi ljudi,
koji su imali ličnih koristi — bilo ma.

i

terijalnih bilo moralnih — od pre.

djašnjeg stanja, a sađ su im one
izmakle. Od tuđa njihove suze. Ali

oni se u tome varaju, Nužno je, đa se |
prilagode novome stanju, i neka to-

čim prije učine, pa će i u ovom no-
vom stanju imati još i više ličnih ko-
risti —— koli materijalnih toli moral.

še vrilike i moćućnosti. Oni su naime
već takovi ljudi, koji samo za svojom
koristi teže i prema njoj se unravlia-
tu, Nur, Jakako, s njima ne smije biti
političke trgovine ni posadianja, ier
tada njikovom ucjenjivaniu neće biti
kraja ni mere,

Dubrovnik, ovako snoien u jedno
urravno-orćanskoj cielini sa svolim
zalediem, ima nred sobom veoma
rrostrano nolie rada i nanretka, —
materijalno6 i moralnos, Ovaj staro.
drevni 6rad_ je od svoća nostanka
uvjek živio i napredovao od svoga

| Risan u Boci Kotorskoj, bila je prije.

I
E

i

nih —, jer im je sađa i šire polje i vi. f

i

d

nezavisnost, jer su oboje pod sigur-

osnovali Budvu, a Grci Epidaur na

oAgronova država sezala do Kosova

i

aj

d

naroda i krvi, njegova slovinsk« g je-
(zika i duha. On danas ne treba da

a
1
5

zaledja i od svoga mora. Preko Du-
brovnika se odvijala trgovina; iz po«
morskih zemalja u njegovo zaledje i
obratno iz njegova zaledja u pomor-
ske zemlje, Tako u pogledu materi-
jalno$ života, Ali jednako bijaše i u
pogleđu moralnog života. Iz preko.
morskih zemalja Dubrovnik je unosio
i primao kulturni napredak i civiliza.
ciju, a iz svoga zaledja je dobivao na-
šu narodnu slovensku krv, duh i svi-

jest. Iz svoga zaledja je pomladjivao |

svoje nerve i svoj mozak,

Danas su se Dubrovniku poslije
stotinu i toliko godina ponovno širom
otvorila vrata, uklonjene su sve
umjetne zapreke i širom mu je otvo-
rena čitava granica, bolje rekuć uklo-
njena mu je svaka granica prema nje-
ovom. zaledju. Dubrovnik je uslijed
toga u punoj slobodi i mogućnosti, da
sada punim grudima udiše svježi,
zdravi i okrepljujući zrak sa hercego.
vačko.crnogorskih brđa i da svim si-
lama pregne, da nastavi prekinuti mu
rad i posao, Dubrovnik je danas još
u mnogo boljem položaju neso li bi-
jaše u vrijeme svoje zasebne državne
nezavisnosti, Jer on je danas u cjelini
jedne velike i moćne države, a ta je
država — država njegova slovinskog

svaki dan strepi za svoju slobođu i

nom i moćnom zaštitom. Šta više Du.
brovnik danas nije više ni u pogledu
kulturnog napretka. i civilizacije pri.
moran, da se utiče prekomorskim

zemljama, jer i takove potrebe, ako

ih bude osjetio, može, da namiruje t:
svojoj vlastitoj državi,

Naši Hercegovci i Crnogorci po-
znaju oni dobro svoj Dubrovnik, oni
ga ljube, omi se njim diče i ponose,
Oni znadu dobro, da je Dubrovnik
njihov, da je plod njihove krvi i nji-
hova duha, samo što se taj plod do
ovog stepena razvio i usavršio, jer se
odnjihao na slobodnom morskom ža.
lu i u slobodnom saobraćaju sa čita-
vim svijetom. Najbolji i najljepši plod
kulture i civilizacije, što ga je đo sa-
da dao ovaj naš hercegovačko-crno-

gorski narod, — to je Dubrovnik, 1

“kao takav Dubrovnik je bio negda, a

još više bi mogao i trebao da bude
danas, — kulturno i duhovno sređdi-
šte i uzor čitavom narodu današnje
Zetske Banovine, Nitko mu protivan
tome neće biti, nego će ga još i rado
podupirati čitav ovaj narod, jer ose
dobro znađe, da podapirajući Du.

brovnik, podupire svoje i sebe sa.

moga!

Ali, Dubrovnik sa svoje strane ima
dužnost i odgovornost — prema sebi
i prema čitavom našem narodu, da
ispravno shvati današnji svoj položaj,
svoj veliki poziv i zadatak, pa da u
duhu sloge i ljubavi svim svojim sila-
ma, muški i čovječki čestito — onako
kao negda stari Dubrovčani! — pre»
gne, da bude na visini i da svojoj duž-
nosti i svojem velikom pozivu dostoj-
no odgovori. | |

Ovo malo riječi neka je rečeno
kao na prvi blagdan našeg narodnog
ujedinjenja u Zetskoj Banovini —

Dubrovniku! 4

=
zra

Historijski pregled naše banovine

Historija naših zemalja započinje:
kad su se kulturni narodi Feničani i
Grci počeli naseljavati na istočnoj
obali Jadranskoga mora, Feničani su

mjestu današnjega Cavtata, Ovi fe-
nički i grčki kolonisti trgovali su i
općili sa divljim ilirskim plemenima,
koja su nastavala cijeli zapadni dio
Balkanskoga poluostrva.

U trećem vijeku pr, Hr, ratoborni
Ardieji sa svojim kraljem  Agronom
osnoju prostranu državu, koja je obu-
hvatala sve zemlje od Neretve do ri-
jeke Vojuše u Albaniji, Na istoku je

polja, a na zapadu su njoj pripadala if
velika dalmatinska ostrva Hvar i
Korčula, Stari ilirski Rizon, današnji

stolnica ovoga kralja i njegove na-
sljednice, ponosne kraljice Teute.
Pođanici Teutini bili su opasni gu-

sari, oni su nemilo pljačkali trgovač. |

ke lađe i redom osvajali grčke kolo-
nije, Grci se potuže Rimljanima, pa
ovi zavojšte na Ilire, Nakom teških
borba na kopnu i moru konzul Gnejo
Fulvije Centumal razbije Teutinu voj-
sku i brodovlje g, 228. px. Hr. Ovim
ratom počinje rimska invazija na
Balkansko poluostrvo,

Ardieici se i dalje ovirahu pod De-
metrijem Farskim te Agronovim po.
tomocima Plevratom i Gentijem, Na-
nokon rar rimski Oktavijan August

“

pokozi cijelu Iliriju, On osnuje pro-

vinciju Dalmaciju, koja je obuhvatala,
sve 'zemlje od rijeke Raše u Istri do
blizu rijeke Mat u Albaniji, te od Ja.
dranskoga mora đo na dohvat rijeka
Kolubare i Ibra, 18

Slavni rimski car Dijoklecijan  ro-
dio se u građu Doclea, nedaleko đa-
našnje Podgorice, njegova sjajna pa.
lača Salone postala je osnovom đa-
našnjem gradu Splitu, Dijoklecijan
je sproveo velike reforme u rimskoj
državi. među ostalim podijelio je i
provinciju Dalmaciju na dva dijela;
na Dalmaciju, sastavljenu od Libur-
nije (od Raše do Krke) i od prave
Dalmacije (od Krke do blizu dana.
šnje Budve) sa središtem u Saloni,
i na Praevalis (provincia Praeval:-
tana) sa sjedištem u Skodri, Kad se
rimsko carstvo g, 395. podijelilo na
dva dijela, Dalmacija pripadne za-
padnom carstvu, a Praevalis istoč-

.

nom, |

Za doba velike seobe narođa, na.
še su zemlje pustošili Huni, Goti i
Avari, Slaveni su skupa s Avarima
porušili mnoge rimske gradove, pa

4
L£,

)x

među njima i Epidaur g, 614. Pre-'

ostali stanovnici ovoga ponušenog
grada osnovali su današnji Dubrov.
nik, Avari su propali, a slavenska stf
se plemena naselila u naše zemlje,
Na teritoriju današnje zetske ba.
novine Slaveni su osnovali četiri
oblasti, Diokletiju, koja je obuhva-

tala primorje od rijeke Drina u Al-

baniji do Kotorskog zaliva, tu su