Strana Ž, »S LOG A«<« Broj 183. KRSTA SMILJANIĆ Prvi Ban Zetske Banovine! Slavni vojskovođa Srpskih ratni- čkih jedinica u doba najvećih i naj- slavnijih pobjeda, junak sa Kajmak- čalana, stratega i čovjek, kojeg je cio naš narod upoznao po njegovim neocjenjivim. djelima, danas je po- glavica naše banovine. — Kao što je znao u junačkom pohodu preletjeti krševite vrleti naše Albanske Gol- gote i donijeti svom narodu prvi po- bjedu i oslobođenje, kao što je znao u miru sprovađati konsolidaciju na. ših vojnih jedinica, tako će znati i na novom položaju da povede brigu oko uređenja naše Banovine, i kao Soko sa Njegoševih Visova, biti će čuvar naše obale i našeg plavog Jadrana, za kojim se gramizive ruke jagme, da ća pretvore u jezero nevolje i pat- nje! “Lovćenskom Sokolu Krsti Smilja- niču kličemo iskreni i oduševljeni Zdravo! Krsta Smiljanić, armijski general. Rođen je 17, decembra 1868 u Ljubi- šu, užička oblast, U Vojnu Akademi. ju stupio je 1888 godine,, a za inži- nirskog pporučnika proizveđen je. .cuskioj u 74 pješadijskom puku, 1891 g. Za generala je unapređen oktobra 1918 g, a za armijskog gene- rala oktobra 1923 g, Prolazeći kroz sve vrste vojne slu. ožbe svršio je višu vojnu školu i bio je pripravnik za generalštabnu struku. 1909 do 1910 bio je na stažu u Fran- Od 1910 od 1912 g, bio je šef saobraćaj- .nog (mobilizacijonog) odsjeka opera- tivnog odjeljenja Glavnog General. štaba. U ratu 1912 i 1913 godine bio je Načelnik Saobraćajnog odjeljenja Vrhovne komande, U svjetskom ratu bio je najprije komandant Obrenova- čkog odreda, zatim komandant Drin- ske divizije drugog poziva, a od 1916 do 1918 g. komandant Drinske divi. zije prvo& poziva, Po svršenom. ratu bio je najprije šef vojne misije u Lju- bljani, zatim komandant Dravske di- vizijske oblasti, pa pomoćnik koman- danta treće armijske oblasti, zatim 1922 g. komandant treće armijske oblasti, pa onda komandant druge armijske oblasti, Nedavno je penzio- nisan, tako da na položaj bana dola- zi kao armijski general u penzisi, Osnovanje upravne pokrajine — Zetske Banevine — odgovara histo- riji Dubrovnika, a jednako, ako ne možda još i više njegovim sadašnjim ekonomskim i kulturnim potrebama i željama. Time je riješeno i ostvare- no jedno veliko pitanje, koje se od davna imperativno nameće, da ga se oživotvori, Dubrovnik se nalazi u jednom upravnom i gospodarskom organizmu sa svojim historijskim, sa svojim pra- vim i jedinim zaledjem. U nedavnoj prošlosti upravna politika kretala se baš u protivnom pravcu: ona je išla za tim, da Dubrovnik drži odijeljeno od toga zaledja, što više da ih drži u sedjusobnoj svadji i mržnji, Takova politika bijaše moguća po tome, što se politikom trgovalo takodjer i u političkom smislu: vi ćete nas podr. žavati u parlamentu, nekad kao stranka vlađine većine nekad kao pasivna opozicija, — a za to ćemo mi vama dati slobodne ruke u tim i tim pokrajinama, pa ćemo u tu svrhu na važnim i najvažnijim mjestima držati vaše ljude ili barem svakako vama prijateljske, I tad je ta stranka čak i u samim državnim temeljima kopala tupe i unutra postavljata barut, To je smjela, da slobodno čini, jer je prema pogodbi imala slobodne rukel Danas je takovoj politici učinjen kraj. Posljedice pred: ašnje politike nijesu doduše još posvema uklonjene 1 sanirane, ali svakako se odlučno krenulo pravcem, da se i te posljedi- ce korenito isčupaju i otstrane, Jer se maijskrenije i najozbiljnije prihva- tio rad na temeljitom i zdravom ure. djivanju unutrašnjih prilika u Državi. Ništa što čovjek radi nije savršeno. pa bi bilo neozbiljno tvrditi, da je sa- Dubrovnik u Žetsk oj Banovini vršen ovaj sadašnji veliki državnički rad na unutrašnjoj reorganizaciji i konsolidaciji Države, Ali se svakako mora priznati, da su njegove smjerni- ce temeljite i dobre, te da u najve- ćoj mjeri postoji iskrena i dobra že. lja i ozbiljnost volje i akcije. Pogreš- ke će se lako ispraviti, dapače u te- | meljima i sistemu zdrav i dobar rađ. on sam od sebe opaža i ispravlja svo- je greške. | U Dubrovniku danas svak odobrava i pozdravlja osnutak upravne pokra- jine Zetske Banovine u ovim grani- cama, Čini to svaki trijezven i rodo- ljubiv čovjek. Ima dođuše i takovih, koji s novim stanjem nijesu zadovolj- ni, Ali ko te nezađovoljnike bolje po- zna, zna i zašto su nezadovoljni, jer zna, đa su sve to samo takovi ljudi, koji su imali ličnih koristi — bilo ma. i terijalnih bilo moralnih — od pre. djašnjeg stanja, a sađ su im one izmakle. Od tuđa njihove suze. Ali oni se u tome varaju, Nužno je, đa se | prilagode novome stanju, i neka to- čim prije učine, pa će i u ovom no- vom stanju imati još i više ličnih ko- risti —— koli materijalnih toli moral. še vrilike i moćućnosti. Oni su naime već takovi ljudi, koji samo za svojom koristi teže i prema njoj se unravlia- tu, Nur, Jakako, s njima ne smije biti političke trgovine ni posadianja, ier tada njikovom ucjenjivaniu neće biti kraja ni mere, Dubrovnik, ovako snoien u jedno urravno-orćanskoj cielini sa svolim zalediem, ima nred sobom veoma rrostrano nolie rada i nanretka, — materijalno6 i moralnos, Ovaj staro. drevni 6rad_ je od svoća nostanka uvjek živio i napredovao od svoga | Risan u Boci Kotorskoj, bila je prije. I E i nih —, jer im je sađa i šire polje i vi. f i d nezavisnost, jer su oboje pod sigur- osnovali Budvu, a Grci Epidaur na oAgronova država sezala do Kosova i aj d naroda i krvi, njegova slovinsk« g je- (zika i duha. On danas ne treba da a 1 5 zaledja i od svoga mora. Preko Du- brovnika se odvijala trgovina; iz po« morskih zemalja u njegovo zaledje i obratno iz njegova zaledja u pomor- ske zemlje, Tako u pogledu materi- jalno$ života, Ali jednako bijaše i u pogleđu moralnog života. Iz preko. morskih zemalja Dubrovnik je unosio i primao kulturni napredak i civiliza. ciju, a iz svoga zaledja je dobivao na- šu narodnu slovensku krv, duh i svi- jest. Iz svoga zaledja je pomladjivao | svoje nerve i svoj mozak, Danas su se Dubrovniku poslije stotinu i toliko godina ponovno širom otvorila vrata, uklonjene su sve umjetne zapreke i širom mu je otvo- rena čitava granica, bolje rekuć uklo- njena mu je svaka granica prema nje- ovom. zaledju. Dubrovnik je uslijed toga u punoj slobodi i mogućnosti, da sada punim grudima udiše svježi, zdravi i okrepljujući zrak sa hercego. vačko.crnogorskih brđa i da svim si- lama pregne, da nastavi prekinuti mu rad i posao, Dubrovnik je danas još u mnogo boljem položaju neso li bi- jaše u vrijeme svoje zasebne državne nezavisnosti, Jer on je danas u cjelini jedne velike i moćne države, a ta je država — država njegova slovinskog svaki dan strepi za svoju slobođu i nom i moćnom zaštitom. Šta više Du. brovnik danas nije više ni u pogledu kulturnog napretka. i civilizacije pri. moran, da se utiče prekomorskim zemljama, jer i takove potrebe, ako ih bude osjetio, može, da namiruje t: svojoj vlastitoj državi, Naši Hercegovci i Crnogorci po- znaju oni dobro svoj Dubrovnik, oni ga ljube, omi se njim diče i ponose, Oni znadu dobro, da je Dubrovnik njihov, da je plod njihove krvi i nji- hova duha, samo što se taj plod do ovog stepena razvio i usavršio, jer se odnjihao na slobodnom morskom ža. lu i u slobodnom saobraćaju sa čita- vim svijetom. Najbolji i najljepši plod kulture i civilizacije, što ga je đo sa- da dao ovaj naš hercegovačko-crno- gorski narod, — to je Dubrovnik, 1 “kao takav Dubrovnik je bio negda, a još više bi mogao i trebao da bude danas, — kulturno i duhovno sređdi- šte i uzor čitavom narodu današnje Zetske Banovine, Nitko mu protivan tome neće biti, nego će ga još i rado podupirati čitav ovaj narod, jer ose dobro znađe, da podapirajući Du. brovnik, podupire svoje i sebe sa. moga! Ali, Dubrovnik sa svoje strane ima dužnost i odgovornost — prema sebi i prema čitavom našem narodu, da ispravno shvati današnji svoj položaj, svoj veliki poziv i zadatak, pa da u duhu sloge i ljubavi svim svojim sila- ma, muški i čovječki čestito — onako kao negda stari Dubrovčani! — pre» gne, da bude na visini i da svojoj duž- nosti i svojem velikom pozivu dostoj- no odgovori. | | Ovo malo riječi neka je rečeno kao na prvi blagdan našeg narodnog ujedinjenja u Zetskoj Banovini — Dubrovniku! 4 = zra Historijski pregled naše banovine Historija naših zemalja započinje: kad su se kulturni narodi Feničani i Grci počeli naseljavati na istočnoj obali Jadranskoga mora, Feničani su mjestu današnjega Cavtata, Ovi fe- nički i grčki kolonisti trgovali su i općili sa divljim ilirskim plemenima, koja su nastavala cijeli zapadni dio Balkanskoga poluostrva. U trećem vijeku pr, Hr, ratoborni Ardieji sa svojim kraljem Agronom osnoju prostranu državu, koja je obu- hvatala sve zemlje od Neretve do ri- jeke Vojuše u Albaniji, Na istoku je polja, a na zapadu su njoj pripadala if velika dalmatinska ostrva Hvar i Korčula, Stari ilirski Rizon, današnji stolnica ovoga kralja i njegove na- sljednice, ponosne kraljice Teute. Pođanici Teutini bili su opasni gu- sari, oni su nemilo pljačkali trgovač. | ke lađe i redom osvajali grčke kolo- nije, Grci se potuže Rimljanima, pa ovi zavojšte na Ilire, Nakom teških borba na kopnu i moru konzul Gnejo Fulvije Centumal razbije Teutinu voj- sku i brodovlje g, 228. px. Hr. Ovim ratom počinje rimska invazija na Balkansko poluostrvo, Ardieici se i dalje ovirahu pod De- metrijem Farskim te Agronovim po. tomocima Plevratom i Gentijem, Na- nokon rar rimski Oktavijan August “ pokozi cijelu Iliriju, On osnuje pro- vinciju Dalmaciju, koja je obuhvatala, sve 'zemlje od rijeke Raše u Istri do blizu rijeke Mat u Albaniji, te od Ja. dranskoga mora đo na dohvat rijeka Kolubare i Ibra, 18 Slavni rimski car Dijoklecijan ro- dio se u građu Doclea, nedaleko đa- našnje Podgorice, njegova sjajna pa. lača Salone postala je osnovom đa- našnjem gradu Splitu, Dijoklecijan je sproveo velike reforme u rimskoj državi. među ostalim podijelio je i provinciju Dalmaciju na dva dijela; na Dalmaciju, sastavljenu od Libur- nije (od Raše do Krke) i od prave Dalmacije (od Krke do blizu dana. šnje Budve) sa središtem u Saloni, i na Praevalis (provincia Praeval:- tana) sa sjedištem u Skodri, Kad se rimsko carstvo g, 395. podijelilo na dva dijela, Dalmacija pripadne za- padnom carstvu, a Praevalis istoč- . nom, | Za doba velike seobe narođa, na. še su zemlje pustošili Huni, Goti i Avari, Slaveni su skupa s Avarima porušili mnoge rimske gradove, pa 4 L£, )x među njima i Epidaur g, 614. Pre-' ostali stanovnici ovoga ponušenog grada osnovali su današnji Dubrov. nik, Avari su propali, a slavenska stf se plemena naselila u naše zemlje, Na teritoriju današnje zetske ba. novine Slaveni su osnovali četiri oblasti, Diokletiju, koja je obuhva- tala primorje od rijeke Drina u Al- baniji do Kotorskog zaliva, tu su