Godina L Bidai lalazi prvog i petnaestog svakog mjeseca. CIJENA JE LISTU: U Dubrovniku na godinu 2 forinta, Za našu Monarhiju, Bosnu i Ercegorinu 2. for, i 50. nor. Za ostale Europejske države 5 forinta. U jan KR LNANA 1. Februara 1883. GUŠT RI PUČKI LIST. Za ostale strane svijeta 3. forinta i 50. nor. Poljeđe i tromjesec ražinjerno. Pretplate prekogranične moraju biti u zlatu. Pretplata, dopisi i oglasi šalja se Opraviteljstru ,,Gašlerice“ u Dubrorniku, Broj 7. Rukopisi se ue vračaju. Za oglase plala se svaki radak u trešini lista po B, u po lorini po 12, a na cijeloj strani po 18. nov, Poseban broj ,,Gusšterice“ zapada 10. nor., 12. nor. stariji broj Poslovice i izreke žlasovitijeh | “ljudi, oeesanessesa Ljubav k domovini jedna je od najprvih dužnosti... N,.P; O ljubavi domovine Svakom stvorenju prirogjeno je neko uzvišeno i plemenito zanesenje za onim mjestom, gdje. se je prvom svježim zra- kom napojio, gdje je prvom oči: otworio te se nauživao divote naravi, gdje je pr- vom okusio slatki. poljubac i mili posmjeh svojih dragijeh roditelja. Za čudo je kako se mogu. napomenuti: oni. nevini. časovi djetinstva, sprovedeni u veselju i društvu svojih, milijeh ; roditelja, braće, sestara i prijetelja; a ne sjećati se nekim osobitim zanesenjem i ljnbavi onog mjesta, u ko- jem se ovo sve zgagjalo,.od kojega treba da nam najskrajniji ugao, kao prionut, u | pameti ostane! Ipak ljubav domovine ne sastoji se samo.u tom da je svakomu mje- sto; gdje se je rodio i othranio, milije, ne- go sva druga:na svijetu; jer ovo je pri- rogjeno i nijemoj životinji, koja se ne ra- do, otugjuje od mjesta, gdje se je iz po- četka obikla i prvom na svijet izišla, te češće: se zgagja da životinje, kada se ka- mo daleko premjeste, izmaknu i pobjegnu na svoje prvo selište. Ako je pako podato od naravi i ni- jemoj. životinji, da teži za svojim prvim selištem, ne iz prirogjenog svojeljublja ne- go iz zahvalnosti prama nauci mjesta i othraniteljima, koliko ne treba da bude probugjen i uzvišen u razumnom čovjeku ovaj isti prirogjeni nagon? On treba da iz zahvalnosti i blagodarnosti prama svojim milijem i slatkijem roditeljima gleda da usreći i: uzvisi. blagostanje i ugled svog rodnog mjesta, gdje je prvom svjetlost u- gledao, gdje se je prvom života nauživao Treba da uspomenom na svoje mile pri- jatelje, u čijem je društvu sproveo naj- bolje doba svoga života, ljubi i grli i bra- ni, ma u kojem kraju bio, svoj rod i ci- jeli narod, koji je istoga roda i jezika i da se Š njim vazda: vedrim: čelom ponosi. Ima za nesreću i sramotu cijelog mje- sta, nekijeh podlijeh i gorijeh od živinskijeh stvorova, bez ikakvog plemenitog čustva i osjećaja, kojijem je načelo ubi bene ibi patria te drže, gdje paša britvu, i domo- ' vinu i narodnost i jezik i običaje i rodi- telje i sve što bi im imalo hiti najsvetije i najmilije, te kadri su sve ovo upropastiti i časno svoje ime i narodnost pod noge metnuti, dapače i cijeli svoj narod oernit, samo da što za svoju sopstvenu korist izvedu i dostignu, te ne haju što ih puk izdajicama svog imena nazivlje i prstom kazuje. Istina rijedak je broj ovijeh ali to- liko opasniji za domovinu i narod, koli- ko je koristan onijeh, koji žrtvoju svoju sopstvenu korist i često dragovoljno i sam svoj zivot preziru i predaju za“ korist i sreću svoga mjesta i svojih suplemenika. Doklegod u kom narodu ne bude dovoljan broj takovih plemenitijeh domoljuba, svag- da će on ili na jeduu ili na drugu stra- nu hramati; nu buduce da se od tako uz- visenijeh. domoljuba traži junačka krepost i požrtvovanje, zato se ne može naći ve- liki broj onakijeh, dok se u vas narod othranjenjem i podučavanjem i upravlja- njem ne uveđe razumna ljubav časti 1 lijepa imena. Jer doklegod u kojem. na rodu nije mnogo veći broj dobrijeh i prav- doljubivijeh, nego zlijeh i nepravednijeh. ne može se naći dovoljan broj najholjijeh. Ovdje nije namjera tužiti se i jaditi što nije taj i taj takav, a onaj i onaj 'dru- gačiji, jerbo to ne pomaže ni za dlaku; nu moguće je poznati u čemu stoji pogreška i početi se ispravljati i po mogućnosti po- boljšavati i to svakomu napose a svijem u opšte. Da se dade ovoj preblaženoj na- kani povod i rukovostvo, može li što bo- lje biti i spasonosnije, nego častoljubnoj mladeži a u opšte puku pred oči metati iz domaće i svijecke povjesti takove kre- posne ljudi, koji su ljubavlju domovine i svoga roda za sobom besmrtno ime osta- vili? Dosta nam je obići po građu, a da i ne prevrneimo listove svoje domaće povje- sti, naći ćemo mnogo i mnogo spomeni- ka, koji nam predočuju i kao svjedoci tu- mače ljubav, koju su naši stari gojili za svojim rodnim mjestom. Ne onu ljubav, koju često sadašnji sebičnjaci goje, samo da sebi ime steku ili da se kakvog do- stojanstva dočepaju, ili, ako gdjegod mi- lostinju udijele da siromaha utješe, ne uvigjaju u ovome nego šaka praha i ništa više, Dapače onu ljubav domovine, koja ragja poboljšanje i sreću cijelog mjesta, koja ublažuje nevolju i kukavno stanje cijelog puka, koja po zasluzi svakoga nagragjuje i po kojoj se svaki može dičiti svojim rodom i jezikom; u kratko onu ljubav i požrtvovanje, koju su naši stari gojili i vazda se isticali. Godine 1540 sa- gradiše bonieu za nemolne siromahe, za koju trošiše preko godine više hiljada du- kata dijelom iz opšte blagajne a dijelom darežljivošću privatnijeh ljudi. U isto do- ba sagradiše nekoliko kuća te ih namje- niše onemoglim i siromašnim starcima i staricama, koji pritisnuti godinama ne mo- gahu steći zalogaj kruha da se prehrane te tako po danu prošahu a po noći do- lažahu kući da odmore svoje zastarijele kosti, i koje opšta blagajna i puk poma - gase. Godine 1432 sagradiše kuću na Pi- lama za kopilad, jedna od najprvijeh, što se u Evropu utemeljiše, te ne imajuć ni- kakva dohotka, opsta blagajna i darežlji- vost pojedinijeh skrbljaše za svaku potre- bu. Da se doskoči potrebama puka a uni- šli kamatnike, koji bez noža i bez ikakvog milosrgja davljahu siromašnu čeljad, što na žalost ima još mnogo i gorijeh, ute- meljiše godine 4674. Založionicu. Godine poko 4300 utemeljiše Milosrdno djelo čija glavnica sastojaše u početku od samih Za- Pisaka ali u kratko vrijeme dosiže do šest miljuna dukata a godišnji dohodak razdije- ljivaše se siromasima, bonicama, za prčiju siromašnijeh djevojčica, za otkupljenje robova i za pomaganje obitelji, koje, kad uzmogoše, dopriniješe mnogo ovoj us- lanovi. Gdje su mnogobrojna bratimstva i društva, koja smjerahu vazda na dobro svog mjesta, na megjusobno pomaganje i na mesjusobno odgajanje koliko moralno toliko fizično? Hoćemo li uzdržati poštenje, slavu i sreću svojeg mjesta i puka, njegujmo sve što je naše a navlastito svoj narod, jezik i običaje, kao što i naši stari njegovaše, te nije dosta sjećati se njihovijeh krepo- snijeh djela, nego po primjeru njihovu svak nek se za njima zanese i svaki nek prinese svoj kamičak a palača će bit go- lova, Polumjesečna hronika. (AUSTRO-UGARSKA). Kako već javismo u zadnjem broju, earevinsko se vijeće, nakon četiri nedjelje počinka, opet sakupi na 45 pr. Ali do sad nije bilo nego tri ili četiri ukupne sjednice, pošto se vas parlamentarni rad ograničuje za sad na vijećanjima u raznijem odborima. Megju ostalijem sakupi se na 22 pr. mj. odbor za pretresanje predloga.učinjenoga od za- stupnika Wuabiauda da se njemački