mp Godina I. | U DUBROVNIKU, 1 Marta 1883. pm PEN mtr — ZZ E larla 18 GUŠTERICA ik. PUČKI LIST. Broj 9. lelazi prvog i prinaestog svakog mjeseca. CIJENA JE LISTU: 5 U Dubrovniku na godinu 2 forinta. Za nasu Vlonarhiju, Bosnu i Erceg Za ostale strane svijeta 5. forinta i bo. nov. Poljeće i tromjesec razmjerno. Pretplate prekogranične moraju biti u zlatu. Pre! plata, dopisi i oglasi šalja se Oprariteljstvu »Guš terice“ a Dubrovnika, s Rukopisi se ne vračaju. Za oglase plača se svaki redak u tređini lida po 8, u pom lovini po 12. a na cijeloj strani po 18. uov. Poseban broj ,,Gusterice“ zapada 10. nov., stariji broj 12. nov, orina 2. for. i Šo. nov. Za ostale Europejske države 3, forinta. D. IVAN AUGUST VIT. KAZNAČIC U noći izmegju 19 i 20 februara umrije D.r IVO KAZNAČIĆ, nakon kratka bolovanja u 66.0j godini Života svoga. On bijaše Upravitelj ovdješnje zemaljske bonice, učitelj pomorske higijene pri Dubrovačkoj nautici a za koje godište i namjesni učitelj pri našemu Gimnaziju. Vrlo sjajnomu ukopu, koji bi u ntornik 20 feb, učestvovaše sve muške škole, miloine sestre gragjanske bonice, gragjanska muzika, sveštenici redovni i svijetovni, zastupnici raznijeh društava, i ovdješnjih vjerskih opštinstava, sve gragjanske i vojničke vlasti za mnoštvo najodličnijega svijeta Dva Liječnika D.r Šarić i D.r Luxardo i dva Profesura Castrapelli (gimnazijalni) i Pavlica ( nautični) držahu rubove mrtvačkog lijesa, na kojemu su bila njekolika lovor -vijenca i nekoliko epigrafa i pjesama, koje su bile i prilijepljene po gradu kud je sprovod imao prohoditi. Kako je Pokojnik bio liječnik Male Braće, tako su ovi isprosili, da mu se zadušnice drže u njihovoj crkvi. Misu su pjevali dubrovački diletanti u društvu s nekoliko pjevača teatralne družine, koja se onaj dan još nalažaše u Dubrovniku, a odriješenje bi podijeljeno od samoga Presvijetloga Biskupa, Vodopića, koji bješe saučenik i lični prijatelj .Pokojnikov. Na grobu je pako Prof. Castrapelli istaknuo, u lijepu prigodnu govoru, zasluge pokojnikove sa svijeh gledišta. oi ' Svak ga u Dubrovniku žali, jer je D.r KAZNAČIĆ bio obljubljeno od svakoga čeljade sa svoje dobrote, znanja, duhovitog i veseljačkog uma a najskoli jer je on bio jedan od provodića narodnog preporogjenja. Poslovice i izreke glasovitijeh ljudi. | KN EDDEX ES EDESSE Nije dosta ljubiti svoju domovinu, valja je i lijepo poznati. NP. d BĐsESES »BsExok Lijepa kuća a rgjav domaćin, Hajde da počneino s jednijem pita- njem: Šta mi Srbi znamo o svojoj domovi- ni? Je li možda dosta nas da odgovorimo na ovo pitanje? Znamo li mi kako smo ovdje, kada smo dosli; znamo li mi sve nesreće i nevolje koje su se prevele kroz povjesnicu naše kuće ? Stavimo ruku na prsi pa iskreno recimo da ne znamo nista, recimo (premda je još žalosnije) recimo da ne znamo ni za one slavne časove koje su nas rasvijetlili pred ostalijem narodima. Kako ćemo se dakle braniti od neprijatelja koji psuju na nas; kako dakle da ljubimo ovu svoju domovinu kada za nju mal da ne ništa ne znamo? Imamo spomenika svoje prošlosti ali ovi spomenici nijesu nego mukli svijedoci, jer ih mi u svojem neznanstvu ne razumijemo ; pa katkad ču- jemo i glas tugjinca gdje hvali našu kuću ali ga mi domaćini ne razumijemo; a to sve na našu sramotu. Kriva je naša gojidba što nas ostavlja u takvom neznanstvu. Mi što smo opho- gjeni od tolikijeh uspomena slavnijeh vre- imena, u jednome gradu gdje svaka ploča spominje stopu kojeg slavnog domoljuba, mi smo prvi koji smetnemo sa pogleda one knjige koje će nam tu slavu pri- povjedati, a prvi koji se latimo tugjijeh knjiga, tugjijem jezikom napisanijeh i što tugju slavu slave. Megju našom mladosti koliko ima o- nijeh koji znadu divno tugji jezik, tugju povjesnicu i tugje slave, a ne znadu što su im pragjedovi bili i kakvo su ime do- movini ostavili; a kad promislimo da smo mi potomci tijeh pradjedova, moramo da se sramimo. A još je žalosnije kad vidimo da megju nama ima vrlijeh osoba koje bi mogle dosta i dosta koristili, a kad tamo ili su krivim putem zašle pa zaboravljaju ono šlo bi najviše imale ljubiti, ili gube svoje dane, na opću štetu, u pustoj ne- radinosti, dočim ih domovina zove na rad. Ovaj je rad dužnost naša, a ova bi duž- nost morala biti najsvetija i najljepša _zaba- va svačija. Prava je ljubav za domovinu često u krićom smislu shvaćena. Nije samo s ma- čem u ruci da ćemo mi pokazati onu lju- bav: pravi je temelj prava gojidba i strogo mišljenje. Gojidbom ćemo prosvijetliti svoje ime i domovinu pred tugjinstvom koje će nas tada štovati, a ovo je štovanje prvi temelj za svaki narod. Ali najprije da se staramo da poznamo svoju povjesnicu; a vjeruj, puče, ti što se baviš tugjinstvom i što uvijek napominješ tugja slavna djela kao uzor, vjeruj da i ti možeš nabrajati dičnijeh djela; kad ti na- rodna pjesma napominje jednog Obilića, nije zaista potrebe da uzajimiš takvog ju- naka u drugijeh naroda. Zar i naš Bunić nije uzor ljubavi za svoju domovinu ? Zar se ne možemo dičiti svojijem Gundulićem i Gjorgjićem? Ali ti ne znaš za svu ovu našu slavu; ti u tvome neznanstvu prvi si koji slaviš što je tugje, i koji se pos- mijehivaš na ono čim bi se imao i morao pp