Godina, I. U
| |



DUBROVNIKU, 1 Aprila 1883.

Broj 11.



PUČKI LIST.

UŠTERICA



Islazi prvog i petnaestog svakog mjeseca.
“CIJENA JE LISTU:
: U Dubrovniku na godinu 2 forinta.
Za nasu Monarhiju, Bosnu i Ercegovinu 2, for, i 50 nov
Za. ostale Europejske države 5, forinta. sg

-———

Za ostale strane svijeta 5. forinta i So. nor,
Poljeće i tromjesec razmjerno,
Pretplate prekogranične moraju biti u zlata,
Pretplata, dopisi i oglasi šalja se Oprariteljstvu ,,Gušterice“

Rukopisi se ne rračaju.

Za oglase plača se svaki redak u trečini lista po B, u po-
lorini po 12, a na cijeloj strani po 18. nor,
Poseban broj ,,Gusterice“ zapada 10. nor., stariji broj
12. nor.



“Poslovice i izreke glasovitijeh

ljudi,

M snio o as
Biće bolje samo dobre volje. :

NP. o(
di DE ĐDBESNĐESKS E | Es a
NIJEMČENJE!

: ima njeko vrijeme da se u pokra-
jinskoj našoj politici dogagjaju stvari pred
kojima ne smijemo ostati hladnokrvni,
Mi priznajemo dakako da malo ili ništa
vrijedimo u javnom majenju, pak zato
valjda velikaši neće se ni okrenuti na naš
glas, ali kao javne hroniste, i pošto je
naš list namijenjen puku, mi moramo
svoju riječ buš tome puku upravljati kad
god vidimo da mu se, bilo s koje strane,
radi o glavi. I to evo hoćemo i danas da
učinimo.

Iz promjena koje su se u ovo zadnje
vrijeme dogodile u burokraciji, reklo bi
se, da se nastoji oko toga kako će Dal-
macija postati do brzo njemačka pokra-
jina. Za tu svrhu dolaze nam shodni pi-
jemjeri-iz Beča, kojekakvi principi i gro-
fovi, koji ne poznajući ni riječi srpskoga
jezika, odregjeni su za to da nam vla-
daju jezikom koji mi ne razumijemo ; su-
tra će nam pak muštravati djecu u školi
sa ein, zwei, ili će nam suditi..... a
mi za to nećemo znati ništa. Ta šta bi
trebalo da i znamo što? |

Do jučer imali smo talijanskog bu-
rokrata, poslije njekoliko godina ljute bor-
be njekako smo ga se tisili, ali regbi da
nam je to slabo koristilo jer evo nam
ssdal uv dotjeka. “20 o ET
gospodar. ........< nur deutsch!

'To se nijemčenje goni u Dalmaciji
svaki dan to više, ali se to čini tiho tiho,
kao da je njekoga strah da se ne bismo pro-
budili, ali mi koji od davna ne spavamo
s uha na uho, dosjetismo se staroj maj-
storiji, pak sa svijem pravom pitamo koga
se tiče: šta je ovo?

Eto je, Bogu hvala, mladih njemčića
došlo njekoliko; sada se opet pronose
glasovi da će i na školsko vijeće doći
nijemac kao inspektor, a u Beču u toliko
snuje se, kako nam kažu, školski zakon
kojim će upravitelji pučkih i gragjanskih
škola biti poduženi poznavati njemački

ojezik. Ako je to zbilja tako, ne bi doista

ve ć ; ! d od ije im
značilo drugo nego da će nam danas sutra





u Dubrovniku,

doći na upravu naših škola nijemci, jer
da kako dalmatinci ne mogu poznavati
nikad njemačkog jezika kao što bi taj
zakon zahtjevao.

Primjeti će nam valjda kogod, da od
kako je Austrija zapremila Bosnu i Her-
cegovinu, kakova se politika goni gore
takova treba da bude i dolje kod nas.
Biće sve to tako, ali valja i promisliti da
Mi imamo svoje stanovite zastupnike u
Beču što Hercegovci nemaju, da smo mi
pravi podanici austrijski, što oni nijesu,
da je naš odnošaj dosta: lješnji s ukup-
nom Monarhijom nego li je Bosansko-
Hercegovački — po tom dakle imamo više
prava i dužnosti da branimo naše, jer
znamo da je naše, a tim opet radimo i
za interes ukupne Monarhije isto onako
kao članovi u jednoj zadruzi. A sada, pi-
tamo, ide li u prilog državnoj austrijskoj
ideji da se baš pod sadašnjim ministar-
stvom koji hoće tobož da svijem narodno-
stima dade njihova prava, ide li u prilog,
kažemo, da se sve u Dalmaciji hoće da
ponijemči, u toj Dalmaciji koja je sla-
vjanska pokrajina ako je igdje koja? ...

Ne, doista! Tim se neki članovi za-
druge ozlovoljavaju jer vide da jači u njoj
traži da nadjača slabije, kako će u za-
drugu uvesti njeke nove zakone kojih do
sada nije bilo.

S toga uzroka ljadi koji zastupaju
našu stranu u zadruzi, to jest narodni
zastupnici treba da u Beču junački po-
dignu svoj glas proti ovom nijemčenju,
jer je to pitanje bića našeg — hoćemo
li dalje biti ili ne biti — i što god reku
i učine na obranu svoga jezika, svi će u
Dalmaciji, bili Srbi ili Hrvati, kao jedan
čovjek, bacivši za čas na stranu svoje
razmirice, njima zavikati: U srebru vam
se kovala! Blagoslovila vam se !



Naše Stanje.

Nije nam namjera ovdje baviti se
stanjem našijeh Epikureja, jer smo uvjereni
da oni dobro stoje te ine hajuza druge,
misleći kad oni uživaju da cijeli svijet
uživa a za tegobe i nevolje drugijeh ni
briga ih. Mješte da svom dušom pristanu
eda kako olakšaju stanje našeg radnika
pružajuć mu sredstva po kojima bi mogao
upotrebiti svoj trud na veću svoju korist

a odnosno i na njihovu; mješte poticati

i pomagati obrtnost i trgovinu, koja je
neophedno potrebita dla se uzdigne niži sta-





liš i ugled cijelog mjesta, oni sasvim
zanemareno plivaju u svom bogatstvu i
raskošju puštajuć nek svak za se misli.

Istina, treba da svak za se misli, jer
neće niko jednog neslaštinu ili predrtinu
pomoci, koji cijeli dan rukama u džepu
planduje i na suncu se grije iščekujuć
kako će mu što s neba pasti; ali opeta
koliko i koliko izvrsnijeh i sposobnijeh
radnika, misle i vrte u glavi kako da iz-
vedu koje poduzeće ili radnju, kojom bi
više ljudi našlo čim da pošteno prežive,
ali treba da se u njima ta plemenita mi-
sao utre, jer nemaju srestava da je sami
ostvare a niko opeta neće da im priliku
pruži, dapače svaki odobrava i uvigja ko-
rist, koja bi odatle iznikla, ali ništa drugo.

Da se podigne materijalno stanje cije-
log puka a u opšte radnika, koje je jedina
činjenica za svako poboljšanje i napredak,
trebalo bi da imućniji potrebnijem pri ruci
budu u izvršivanju njihovijeh djela i u izve-
denju njihovijeh namjera, jer videći se sami
bez ičije pomoći i ono malo dobre nakane
što su dosad imali, iščezne im, bace se
na veliko zanemarenje te tako oslabi u
njima svako plemenito čuvstvo i prama na-
rodnosti i prama domovini i prama samijem
sebi.

Narav nas je lijepijem položajem na-
darila odakle bi lako mogli biti u doticaju
drugijem naprednijem narodima, gdje bi
sva trgovina pograničnijeh pokrajina sila-
zila, kao sto i prije, te odavlese širila po
drugijem krajima i tako oživljenjem trgo-
vačkog pokreta procvalo bi i materijalno
stanje svijeh skupa koliko bogatijeh toliko
i siromaha. Ali promjeniše se vremena i
šnjimai okolnosti te da se sada ovo dostigne
trebalo bi da smo kojom željezničkom pru-
gom združeni s drugijem pokrajinama,
trebalo bi da se i kod nas tvornice grade
ili da se sadašnje usavrše, te tako bi svoje
proizvode po svijetu širili mješte što nas
sad dvostruko stoje jer ih moramo doba-
vljati iz drugijeh strana a megjutim tugjin
nek naše sirovine iznaša i iz njih nek
blago muze.

Svemu bi se ovome našlo lijeka sama
da je dobre volje a i Vladine pomoći do
čijeg interesa mnogo stoji, jer koliko je u
jednoj državi materijalno stanje njezinijeh
podanika bolje, toliko je i ona u boljem
cvijetu, te svaki tačno vrši svoju podaničku
dožnost i dragovoljno prinaša što joj je
dužan, jer uvigja iz ovijeh svojijeh požr-
tvovanja neku korist a ne zanemarenje.
Gradiće se nove željeznice samo za vojničke