Godina, I. U | | DUBROVNIKU, 1 Aprila 1883. Broj 11. PUČKI LIST. UŠTERICA Islazi prvog i petnaestog svakog mjeseca. “CIJENA JE LISTU: : U Dubrovniku na godinu 2 forinta. Za nasu Monarhiju, Bosnu i Ercegovinu 2, for, i 50 nov Za. ostale Europejske države 5, forinta. sg -——— Za ostale strane svijeta 5. forinta i So. nor, Poljeće i tromjesec razmjerno, Pretplate prekogranične moraju biti u zlata, Pretplata, dopisi i oglasi šalja se Oprariteljstvu ,,Gušterice“ Rukopisi se ne rračaju. Za oglase plača se svaki redak u trečini lista po B, u po- lorini po 12, a na cijeloj strani po 18. nor, Poseban broj ,,Gusterice“ zapada 10. nor., stariji broj 12. nor. “Poslovice i izreke glasovitijeh ljudi, M snio o as Biće bolje samo dobre volje. : NP. o( di DE ĐDBESNĐESKS E | Es a NIJEMČENJE! : ima njeko vrijeme da se u pokra- jinskoj našoj politici dogagjaju stvari pred kojima ne smijemo ostati hladnokrvni, Mi priznajemo dakako da malo ili ništa vrijedimo u javnom majenju, pak zato valjda velikaši neće se ni okrenuti na naš glas, ali kao javne hroniste, i pošto je naš list namijenjen puku, mi moramo svoju riječ buš tome puku upravljati kad god vidimo da mu se, bilo s koje strane, radi o glavi. I to evo hoćemo i danas da učinimo. Iz promjena koje su se u ovo zadnje vrijeme dogodile u burokraciji, reklo bi se, da se nastoji oko toga kako će Dal- macija postati do brzo njemačka pokra- jina. Za tu svrhu dolaze nam shodni pi- jemjeri-iz Beča, kojekakvi principi i gro- fovi, koji ne poznajući ni riječi srpskoga jezika, odregjeni su za to da nam vla- daju jezikom koji mi ne razumijemo ; su- tra će nam pak muštravati djecu u školi sa ein, zwei, ili će nam suditi..... a mi za to nećemo znati ništa. Ta šta bi trebalo da i znamo što? | Do jučer imali smo talijanskog bu- rokrata, poslije njekoliko godina ljute bor- be njekako smo ga se tisili, ali regbi da nam je to slabo koristilo jer evo nam ssdal uv dotjeka. “20 o ET gospodar. ........< nur deutsch! 'To se nijemčenje goni u Dalmaciji svaki dan to više, ali se to čini tiho tiho, kao da je njekoga strah da se ne bismo pro- budili, ali mi koji od davna ne spavamo s uha na uho, dosjetismo se staroj maj- storiji, pak sa svijem pravom pitamo koga se tiče: šta je ovo? Eto je, Bogu hvala, mladih njemčića došlo njekoliko; sada se opet pronose glasovi da će i na školsko vijeće doći nijemac kao inspektor, a u Beču u toliko snuje se, kako nam kažu, školski zakon kojim će upravitelji pučkih i gragjanskih škola biti poduženi poznavati njemački ojezik. Ako je to zbilja tako, ne bi doista ve ć ; ! d od ije im značilo drugo nego da će nam danas sutra u Dubrovniku, doći na upravu naših škola nijemci, jer da kako dalmatinci ne mogu poznavati nikad njemačkog jezika kao što bi taj zakon zahtjevao. Primjeti će nam valjda kogod, da od kako je Austrija zapremila Bosnu i Her- cegovinu, kakova se politika goni gore takova treba da bude i dolje kod nas. Biće sve to tako, ali valja i promisliti da Mi imamo svoje stanovite zastupnike u Beču što Hercegovci nemaju, da smo mi pravi podanici austrijski, što oni nijesu, da je naš odnošaj dosta: lješnji s ukup- nom Monarhijom nego li je Bosansko- Hercegovački — po tom dakle imamo više prava i dužnosti da branimo naše, jer znamo da je naše, a tim opet radimo i za interes ukupne Monarhije isto onako kao članovi u jednoj zadruzi. A sada, pi- tamo, ide li u prilog državnoj austrijskoj ideji da se baš pod sadašnjim ministar- stvom koji hoće tobož da svijem narodno- stima dade njihova prava, ide li u prilog, kažemo, da se sve u Dalmaciji hoće da ponijemči, u toj Dalmaciji koja je sla- vjanska pokrajina ako je igdje koja? ... Ne, doista! Tim se neki članovi za- druge ozlovoljavaju jer vide da jači u njoj traži da nadjača slabije, kako će u za- drugu uvesti njeke nove zakone kojih do sada nije bilo. S toga uzroka ljadi koji zastupaju našu stranu u zadruzi, to jest narodni zastupnici treba da u Beču junački po- dignu svoj glas proti ovom nijemčenju, jer je to pitanje bića našeg — hoćemo li dalje biti ili ne biti — i što god reku i učine na obranu svoga jezika, svi će u Dalmaciji, bili Srbi ili Hrvati, kao jedan čovjek, bacivši za čas na stranu svoje razmirice, njima zavikati: U srebru vam se kovala! Blagoslovila vam se ! Naše Stanje. Nije nam namjera ovdje baviti se stanjem našijeh Epikureja, jer smo uvjereni da oni dobro stoje te ine hajuza druge, misleći kad oni uživaju da cijeli svijet uživa a za tegobe i nevolje drugijeh ni briga ih. Mješte da svom dušom pristanu eda kako olakšaju stanje našeg radnika pružajuć mu sredstva po kojima bi mogao upotrebiti svoj trud na veću svoju korist a odnosno i na njihovu; mješte poticati i pomagati obrtnost i trgovinu, koja je neophedno potrebita dla se uzdigne niži sta- liš i ugled cijelog mjesta, oni sasvim zanemareno plivaju u svom bogatstvu i raskošju puštajuć nek svak za se misli. Istina, treba da svak za se misli, jer neće niko jednog neslaštinu ili predrtinu pomoci, koji cijeli dan rukama u džepu planduje i na suncu se grije iščekujuć kako će mu što s neba pasti; ali opeta koliko i koliko izvrsnijeh i sposobnijeh radnika, misle i vrte u glavi kako da iz- vedu koje poduzeće ili radnju, kojom bi više ljudi našlo čim da pošteno prežive, ali treba da se u njima ta plemenita mi- sao utre, jer nemaju srestava da je sami ostvare a niko opeta neće da im priliku pruži, dapače svaki odobrava i uvigja ko- rist, koja bi odatle iznikla, ali ništa drugo. Da se podigne materijalno stanje cije- log puka a u opšte radnika, koje je jedina činjenica za svako poboljšanje i napredak, trebalo bi da imućniji potrebnijem pri ruci budu u izvršivanju njihovijeh djela i u izve- denju njihovijeh namjera, jer videći se sami bez ičije pomoći i ono malo dobre nakane što su dosad imali, iščezne im, bace se na veliko zanemarenje te tako oslabi u njima svako plemenito čuvstvo i prama na- rodnosti i prama domovini i prama samijem sebi. Narav nas je lijepijem položajem na- darila odakle bi lako mogli biti u doticaju drugijem naprednijem narodima, gdje bi sva trgovina pograničnijeh pokrajina sila- zila, kao sto i prije, te odavlese širila po drugijem krajima i tako oživljenjem trgo- vačkog pokreta procvalo bi i materijalno stanje svijeh skupa koliko bogatijeh toliko i siromaha. Ali promjeniše se vremena i šnjimai okolnosti te da se sada ovo dostigne trebalo bi da smo kojom željezničkom pru- gom združeni s drugijem pokrajinama, trebalo bi da se i kod nas tvornice grade ili da se sadašnje usavrše, te tako bi svoje proizvode po svijetu širili mješte što nas sad dvostruko stoje jer ih moramo doba- vljati iz drugijeh strana a megjutim tugjin nek naše sirovine iznaša i iz njih nek blago muze. Svemu bi se ovome našlo lijeka sama da je dobre volje a i Vladine pomoći do čijeg interesa mnogo stoji, jer koliko je u jednoj državi materijalno stanje njezinijeh podanika bolje, toliko je i ona u boljem cvijetu, te svaki tačno vrši svoju podaničku dožnost i dragovoljno prinaša što joj je dužan, jer uvigja iz ovijeh svojijeh požr- tvovanja neku korist a ne zanemarenje. Gradiće se nove željeznice samo za vojničke