x pr Bud Godina I. Izlari prvog i petnaestog svakog mjeseca. CIJENA JE LISTU: U Dubrovniku na godinu 2 forinta, Za naću Monarhiju, Bosnu i Ercegorinu 2, for, i 50. nov. Za ostale Europejske države 3, forinta, U DUBROVNIKU, 15 Aprila 1883. Broj 12. ŠTER PUČKI LIST. Za ostale sirane svijeta 3. foriata i 50. nor. Poljeće i tromjesec razmjeruo, Pretplate prekogranične moraju biti u zlatu, Pretplata, dopisi i oglasi Talja se Oprariteljstru ,,Gušterice“ u Dubrovniku, Rukopisi se ue rračaju. Za oglase plaša sa sraki redak u trečini lista po 8, u po lorini po 12. a na cBeloj strani po 18. nor, Poseban broj ,,Gusterice“ zapada 10. mor., stariji broj 12. nor. Poslovice rtereke. glasovitijeh > ljudi. SIDE ES EEGSESEĐSES Obraz je temelj moralnog života. Ć N. P. engleška. k No u tmini koja te opkruzi Da poznadeš vr jeme i šrrkore, Glas ćes cuti što se gorko tuzi, Glas sto cv" jeli i na pomoć zove. Kazali - Glas iz pustinje. Gušterica je mali mjesni list namje- njen našemu puku da mu predstavlja nje- govu proslošt, pak na tomu temelju da zagovara pred njim narodno načelo. Kako mi paka shvaćamo to načelo, ne može ni govora biti & kakvoj drugoj narodnosti, nego o našoj narodnosti srpskoj, pošto srpski jezik, što ga mi svi govorimo, i et- nografski naš položaj koji, na kojugod stranu svrnemo oko, sjeća nas da ova naša zemlja nije drugo van primorje kr- šovite Hercegovine, govore nam jasno, da smo mi ogranak srpskog naroda. Kad je s tako nevinijem namjerama ižljegao na svjetlost 4.og novembra prošle godine naš prvi broj, napadoše nas, ne baš vele uljudno, s one strane na kojoj su izumili narodnost hrvacku za svu onu političnu cljelinu koja sačinja sadašnju dalmatinsku pokrajinu. Premda se to ne daje opravdati, ni s historičkoga, ni sa znanstvenoga gledišta u opšte, i premda i sama čustva spram tomu prosvjeduju, nas nije ni malo iznenadilo. Najmanje se pa- ka tomu čudimo danas, kad nas najbliže iskustvo uči, da nema stvari na bijelome svijetu kojoj bi se mi čuditi smjeli; a položaj je taki da se o nama može reći: diviserunt sibi vestimenta et super vestes meas miserunt sortem. E S druge strane tjesilo nas je i to, da monopoliste narodne misli bijahu nekad već isto tako razdraženo dočekali i Srpski List, u čemu se, bar kako se nama pred- stavlja položaj, pokazaše tako kratkovidni da, mješte pomoci, škodili su mnogo svo- joj vlastitoj. stvari. A to, jer je lako uzru- jati strasti, utažiti ih pak svegj mučno, a višekrat nemoguce. Politični protivnici nijesu nas ni naj- manje poštedjeli. Ali mi ne gledamo na osobe. nego na stvari, pak zagovaramo sve što je. značajno i narodu korisno. Radi česa mislimo, da bi počinili djelo preo- pako kad ne bi združili svoj glas s glasom onijeh koji se u sadašnjem teškomu stanju podigoše na obranu narodnoga jezika. Čini nam se očito paka da bi bilo sasvijem neplemenito otegodivati im na kojimu-tra- go način, budi činom, budi prigovorom, položaj, PI po samoj svojoj naravi mnogo mučan i tegotan. Osim toga, i ne obzirajući se na ona plemenita čustva koja nas na ti put upo- ravljaju kao na jedini što ga moramo sli- jediti, cijenimo, da smatrajući stvari i sa samoga političkoga gledišta, kad ne bismo postupali tako, da bi upali u onaj isti grijeh i pokazali istu kratkovidnost koja nekad bi pokazana s druge strane prema nama. Ograničeni okrug u kojemu se naš list kreće, nalaže nam dužnost da se ko- liko manje bavimo velikom politikom ; a nada sve da izbjegavamo svaku polemiku, jer pošto proste riječi, ako.su i najbolje, bez djela ništa ne vrijede, svegj nam se činilo, pak nam se čini i sada, najprili- čnije ostaviti da nas u svakoj pojedinoj prigodi po djelima sude. Nego mislimo da je sad zgodan čas prispio da svoju sklonost na dobro pokažemo metajući se odlučno, kako se pristoji slobodnijem lju- dima koji bez predsuda rade, na onu stranu što se za pravo i pravicu bori. Ima, u životu naroda, ozbiljnijeh časova koji nameću neizbježivijeh obveza. To se nada sve dogagja javnoj ada u opšte, pak se to, u ovo posljedno doba, zgodilo i na- ma, koji, protiva svojoj vlastitoj volji, po- zvali smo dase bavimo o položaju svojijeh političkijeh stranaka, što je teško u času kako ovaj, u komu bi rekao da su uzru- jane osobne mržnje i strasti nametnule svijema na oči gustu koprenu, tako da bi čovjek cijenio da veće nijesmo ni kadri trijezno razložiti. Sred žestoke borbe za život, koja se danas kod nas bije, činila nam se u našoj najivnosti neizbježiva nužda da budemo svi složni, ipak sa žalosti uvigjamo da toga nema, Nego baš, ako, za veliku nesrecu našu i u ovomu važnomu pitanju ima izmegju nas različitijeh mwnenja, budimo bar trijezni kako velika ozbiljnost ove stvari zahtijeva. U jednu rijeć; budimo ljudi! A na- dasve i sjedne i s druge strane okanimo se proštačkijeh navala s kojijem samo u- gagjamo onijem koji nam o životu rade trujuć i ono malo dobra što još preostaje u nas. Svegj je neumjesno, a nada sve u po- ložaju sličnom našemu, da jedna stranka predbaca drugoj grijehe u prošlosti poči+ njene, u doba kad tako pustupanje obe slabi i iznemaga. U opšte je svegj škodljivo, a kad i kad pogibeljno, rešetati prošlost političkijeh stranaka, jer je mučno da se u tome re- šetanju ne pojavi s nova na vidjelo stvari kojijem se nijedna ponositi ne smije, io kojijem bi bilo najbolje da se muči kad se dobro rijeli ne da. Rekli bi smo, kad bi imali komu, 0- stavimo prepirke i prigovore “a bolje dane a sada svi skupa ustanimo smjelo na 0- branu opšte koristi, jer ćemo ovako samo zadovoljiti svojoj plemenitoj zadaći, i svoj ugled sačuvati. Ne budemo li postupati tako, posta ćemo ruglom Slavenstva,i svega izobraže- noga svijeta. Nasa će glupost biti bez kraja jer to i djeca znadu da će se oni koji nas mame sami okoristiti našom neslogom. Bez naumljenoga izopačivanja činjeni- ca, nije moguće današnje goruće pitanje svesti na to: je li bolji činovnik tugjinac ili naš čovjek. Ko tako ograničuje stvari nije ozbiljan niti je iskren, jer i stare babe znadu da se o tome ne radi, niti ikomu svijesnu može panuti na pamet, nalagati upravljajućoj vlasti da imenuje činovnikom Petra a ne Pavla. Ali ono što se kod nas zgagja sve je drago; pak borba se vodi o načelu, pošto jena neki način postalo pra- vilom ono sto u redovitom položaju, ne može biti nego rijetka izminka. Budimo ljudi! jer kod stanja kako je ovo, sva mudrovanja ni najmanje ne vrijede. Nije dosta, pak bilo i majstorski, kri- tiku praviti svemu i svačemu, pak zamjenito jedan drugomu svašta ružna predbacati; niti je dosta pokvarenost napadati, nego treba sa svoje strane i samu sumnju iste izbjegnuti. U jednu riječ treba raditi kako po- štenje od nas zahtijeva, i to ne za ničiju volju ni ljubav nego da sačuvamo svoj vlastiti ugled. Naša nam savjest nalaže da shvatimo ovako današnji položaj; a u ovomu ćemo smislu raditi dosljedno, do skrajnosti, mi- slili drugi i činili kako im drago.