Qaodina I. a _— i . »* = = a = = — _ lslazi prvog i petnaestog svakog mjeseca. CIJENA JE LISTU: U Dubrovniku na godinu 2. forinta. v Za nasu Monarhiju, Bosnu i Ercegorinu 2. for, i So. nov Za ostale Europejske države 3, forinta. PUČKI LIST. Broj 15. GUŠTERI Za ostale strane svijeta 3. forinta i So. nor. Poljeće i tromjesec razmjerno. Preiplate prekogranične moraju biti u zlata, Pretplata, dopisi i oglasi šalju se Opravjeljstvu ,,Gušterice“ u Dubrorniku, | Rukopisi se ne vrabaju. Za oglase plaka se svaki redak u trešini lista po 8, u po« lorini po 12, a na cijeloj strani po 18. uor, Poseban broj ,,Gusterice“ zapada so. nos., stariji broj 12. nor. Poslovice i izreke glasovilijelh ljudi. Xi GDE EESEEBGEGSE (SKSx '".. zedj . O ( Nije dosta jačati duh; treba W se misliti i za tijelo. VI | A Montaigne. . G udi seossocssossaEESx sk Neka ti je čista zraka. Od poroda sve dok izdahnemo mi plivamo u zraku kao ribe u vodi. Taj providni zrak okružuje nas sa svijeh strana, prodire u našu pljuću a iz njih u krvi širi se do u najskromnija mjesta u našem mesu, u kostima, u mož- danima, te nam nosi svako dobro i zlo sto on prima od naravi i od onoga što živi na zemlji, U zraku je .sve, u zraku je život ali katkad ima u njemu i otrovi. Ništa nema tolikog upliva na naše zdravlje i u našijem nemoćima koliko zrak, on u malo časa može da nas sasvim promjeni. Mi dišemo dakle taj providni zrak kroz usta i nozdrve (a jedan dio i kroz kožu) te ga šaljemo u one izvrsne slro- jeve sto su naše pljuće. Da imamo pljuće ufam da zna svak, ali zašto služe i gdje su? U malo riječi pljuće su sjedne i s druge strane srca, ima ih dvije a sasta- vljene su od hiljada malijeh cijevčica od kojih svaka najmanja na dnu se širi i . zaglavljuje malijem mjehirićem, okolo mje- hirića koji se napunja zrakom krv se u malijem cijevčicam razlijeva te se čisti uzimajući oksigen od zraka. , Krv koja dolazi da se očisti pokva- rena je, tamna je a dolazi iz srca pošto je već proputovala po cijelom našem tijelu. Dušnik kroz koji zrak iz usta i nosa prolazi te ide u pljuću dijeli se u dvoje pak njegovi dijeli opet sve naprijed se dijele dok stignu do širine sasvim malene i tu zaglavljuju imalim mjehirićem koji nije širi od 0:06" do 0:2. > Pljuće su tako kao dva grozda grož- .gja na jednom prutu. prut prije nego se razdijeli u dvoje prestavlja. vam dušnik, ostale grančice po manje cijevi a male patrljice pak koje nose jagode, najmanje cijevčice s mjehirićima. U pljuću ide krv da se pročisti od petnaest do dvadeset puta svaki minut te a kroz njih izmeće gnusobu koju mi izdi- šemo kroz usta i nos. U isti čas kad se čisti krv upija u se oksigen, bez kojega mi ne bi se mogli razgrijali, naši živci ne bi mogli vladati, u jednu riječ prestali bi življeti. Ovo čišćenje krvi i upijanje oksigena u pljuće zove se disanje, . Za nekoliko vremena od svega se možemo ustegnuli, možemo ne hoditi, ne jesti, ne piti ali ne disati ni za malo časa ne možemo. . Kad čovjek diše vidi se lijepo kako mu se rebra dižu i snižuju, kako se trbuh nadiže i upada ali ne vidimo što je naj- više, ne vidimo kako se ta vanjska radnja Spaja s unutrnjom od našijeh pljuća. Mnoštvo mišica koje uzdižu i snižuju rebra, način kako se ova u zglobima uz kralješ miču, kako se usred prsi s hra- kavicom uz grudnicu (Sternum) spajaju, glatkost i način kako su polojene male vreće u kojem se pljuće puzu i gibaju, sve je ovo dokaz da stroj koji mi imamo u prsima bolji je od svešto umjetnijeh. Pak ništa to, ali pogledajmo unutra samu pljuću pak ištom tad ćemo se u- prav nadiviti. Da mnoštvo krvi u isti čas se dota- kne kraka vidimo kako u najmanjim ci- jevčicama posve tankom opnom odjevenim krv oblijeva one malašne mjehiriće pune zraka. A toliko je mnoštvo tijeh malijeh mjehirića (po Zuschke 1700-'880 milio- na) da ih mi razasteremo zauzeli bi po- vršje od 220 četvornih metara. Ali nije ni to još sve, one male ci- jevčice od mjehirića unaprijed sve do usta, dakle i dušnik, pokrivene su malijem dlačicam koje su manje od najmanje vlasi što naše oko može da vidi, tako malene da ih samo mikroskopom vidimo, i te male dlačice neprestano se miču, po danu i po noći i to sve u jednom smijeru, sve put usta te tako čiste neprestano pljuću i ne puštaju prašinu, gnusobu što mi di- šemo da se sakuplja. Grehota je samo da je ovaj izvrsni stroj prem lijep, a što je najviše tako nje- žan da se posve lako pokvari, a tad je i liječnik na mukama kako da ga pona- čini, a ne rijetko valja da ga pušti da radi dok se istroši jer mu on ne može po- moći. Ko naopako diše ili nečisti zrak diše, probavlja zlo, krv koja mu napaja tijelo pokvarena je; mesa malo po malo nestaje a u isto doba i naše snage. Strašno mnoštvo ljudi kose nemoći pljuća, dosta je da zavirimo u statistike velikijeh gradova, tvornica, tamnica pak i da se obazremo oko nas vidjećemo tu pusta istinu, pak ne samo one što bacaju krv, što kašlju progoni nemoć, već viši dio ljudi žive slabo, ne može da se nau- živa ovoge svijeta jer naopako dišu; pa ako nije u njima nemoć tako ljuta da ih od jedne satre ipak im truje životi neda im da se ničim naslade. Strašno nam život ogorča, omrzne kad se ne ćutino dobro, kad ne dovrši jedna nahlada a počne druga, kad prije neg uredimo naše probavljanje opet se pokvari, kad valja da neprestano se uste- žemo od onoga što nam ne bi škodilo da smo zdravi, kad smo uvijek usilovani ku- cati čas na vrata liječnika a čas na spi- čareva. Taki život nije onaj pravi, koga mi valja da želimo, gdje lijepo zdravlje je najprvo naše veselje. Svijem ovijem nesretnicima valja na vas glas vikati, nek dišu dobro, nek dišu mnogo, nek dišu čista zraka i nek ne zaborave da imaju pljuću. Zdrav čovjek koji se vlada po naa- kama higijene diše onoliko puta koliko mu zahtjeva njegova narav, njegove go- dine i vanjske okolnosti, u opće koliko mu više srce kuca toliko više i diše tako da u svijem godinama disanje prati ku- canje srca. Jeli čovjeka na svijetu a da ne pre- stupa zakone higijene? Koliko ljudi se zabija u kuću, u male sobe, u koje po vazdan ne ugje č:sta zraka, koliko ljudi progje po po dana u zduše- nijem kafanama, koliko je ljudi svegj uko- pano megju zidovima grada u tijesnijem ulicama te ni za čas ne izagju izvan grada na otvoreno. Koliko ljudi sjedi po vazdan te mje- šte da dišu 20 puta na minut ne dišu nego 45 ili 48, te mješte da šire prsi koliko je od potrebe samo malo po malo srču zrak kao da ga se boje, pak tako krv koja se ne iščisti potpuno, vraća se opet u srce a iz njega po cijelom tijelu te im malo po malo truje život. Najgori neprijatelj pljuća je sjedanje te ko se više kreće taj bolje diše. Predavanje, čitanje na glas, pjevanje to je gimnastika pljuća pa zato su i nji- hovi dobri prijatelji.