o" kgovr prava, svake časti vrijedna! Zahvaliti je dakako va. prvom mjestu gosp. presjedniku Anti Butiganu, kao i već spomenutom gore tajviku gosp. P. An: čiću, koji su svojim svijesnim radom na društveno dobro gledali, zshvaliti je i odboru, a i svakome članu po nastojanju njegovu oko društvenog do- bra. Da ide hvala i gg. društvenim učiteljima Vo- lansky-u (pjevačkom) i Kolleru (glazbenom) neće niko zanijekati. A ne smije se niti pokraj publi- ke Šuteć proći, dapače najvećom zahvalnosti spo- menućemo budno joj zanimanje za društvo i do- bro njegovo što je kod svake zabave mnogobroj- nim svojim posjetom zasvjedočila, Gosp. presjedniku iskazalo je društvo svoju zahvalnost što ga na glavnoj skupštini po novo iza- bralo sa većinom glasova. Žalimo samo da se je on na toj časti zahvalio, ali nadamo se ipak da će na općenitu molbu svih ipak kao takav ostati. Izabran je i novi odbor, koji će kod prve redovne odborske sjednice primiti upravu društvenu iz ru- ka staroga odbora u svoje. Nadamo se od novog odbora, da će on svo- jim svijesnim i požrtvovnim radom nastojati op- stojeće društvene mane otkloniti, a to tim više se nadamo, jerbo su u isti izabrani vrijedni naši bo- rioci gg. Don Franjo Miličević, urednik ,Glasa Hercegovca“, kao i staroznani naš delija_ Marko Šešelj. — Novi odbor birati će tajnika i arkivara. — Kako nam je poznato, hoće naš mnogo vrije- dni i općenito poštovani gosp. tajnik P. Ančić, da svakako ostavku dadne. To je već unapred tuga — i to velika — našem društvu, ta možemo re-- ći, da je u današnjim okolnostima božja kazna našem društvo, ako nam sadavji g. tajnik i za bu- duće ne ostane. Zato se čvrsto uzdajemo, da će on iz ljuba- vi »pram domovine kao i spram društva, a na sve- opću molbu svoje mjesto zadržati. Naše je društvo tako plemenito da mu se mora ta plemenitost i od neprijatelja priznati. Evo ove godine priredilo je isto društvo izim više za- bava, takogjer tri u dobrotvorne, plemenite baš svrhe. liki žitkom i veliki i- jala 94 itkom b la za mana grada ; druga za olakšanje putovanja u Dubrovnik svojim siromašnijim članovom prigodom otkrića spomenika slavnog i neumrlog hrvatskog pjesnika Ivana Guodulića, a treća za potporu k nabavi gla- bala ,Narodnom pjevačkom društvu“ u Trebinja, koja je takogjer donijela liep čisti prihod. Uopće rečeno, društvo napreduje lijepo, ako i ne koliko bi moralo kad bi se svaki pojedini vi- še puta svojih dužnosti bolje sjetio. Glavnica sa kamatima za gradnju narodnog doma lagano se povećava, pa će nam sigurno u skoroj budućnosti naše društvo da bude smješteno pod vlastitim krovom u udobnom narodnom domu, Dao Bog čim prije ! Da su naši neprijatelji kivni sbog našeg na. pretka, jasno je svakome, a nama je drago da je tako, a još draže što mi njima višta ne zavigjamo. Najveći trn u njihovim očima jest naš vrije. dni ,Glas Hercegovca“ jer on ovdje kod kuće sve vidi i čuje, pa nemilice koliko god smije i može Biba protivnike, vičuć: prate k sebi, neda Hvat avoje | Za danas neka je toliko dosta, pa bude li zgode svratiću se pobliže i na druge okolnosti. Sa našim najljepšim pozdravom : Živila Hrvatska ! po- zdravljajući Vas, preporučam se Vašoj naklonosti, AE, Ilidža, 25 Septembra. Baveći se ove godiue na Ilidži kod Saraje- Va, veselio sam se papretku toga lijepoga mjesta divne mi domovine, ali su mi mutile veselje ne- prestane pravedne tužbe mojih suvjernika muha medanaca radi čitava uregjenja ovih važnih topli. ca. U slučaju kad je nekoj mubamedanskoj obite. lji neophodno nužno poći, da se banja na Ilidžu, ne može naći pristojna konaka, zdrava jela, koje bi udovoljavalo islamskim zahtjevima. Pa i kod sa- mih banja ima poteškoća, jer nijesu bavje odije- ljene sa. mubamedanske gospoje, a poznato je da se naše žene nerado miješaju sa muškarcima, a osobito sa inovjercima, latina pa Ilidži imadu dva lijepa ovratišta i jedna pristojoa gostiona, ali se kod tog pije ništa. uzelo u obzir v& muhamedanski elemenat; ništa se nije učinilo u avratištima, da bi mogao muhame- danski svijet, a osobito ženski naći u njima ko- naka, a da se ne iznevjeri propisima islama. Činilo bi se ovo komu smiješno, pa bi do- viknuo: pa načinite vi sebi a za sebe. Jest, ali štogod je do sad načinjeno na Ilidži, sve je to načinila zemaljska vlada, dapače je propisala 0n- dašnjem gostioničaru, pošto ima prodavati jelo i piće, a privatnom se čovjeku tu ne dopušta štogod graditi, pa .uz ovake prilike pravedna je tužba muhamedanaca, jer su prisiljeni zavlačiti se po nez- dravim kućercima, ako su sa ževskivjem, dočim su došli da zdravlje poboljšaju. Može li se ovo poj- miti, neka misle stanoviti faktori i oni tamo na Bendbaši, koji znadu sve zaviti u svilu i kadifv, a na srijedi ništa. Ista je nesreća kod čekaonica na stanicama i kod vlakova, pa bili mjesni ili kakovi drugi. Ni tu se nije uzeo obzir na Muhamedance. , Bošnjak“ je jednom javio, da su odregjeni kupeji za muha- medanske gospoje, ali mi se čini, da je to samo u Bosnjaka“ na papiru, jer u stvari zaista ne- ma ništa. U opće rekuć; do danas se kod nas malo učinilo, da se muhamedanskom ženskom svijetu 0- mogući što udobnije putovanje. Od velike bi potrebe bio jedan park na Ilid. ži za muhamedanske žene. Kad se mogu graditi onako divni parkovi za Švabice, mislim da se mo- že što takva načiniti i za nas, da se i mi možemo osjetiti da smo svoji, a u svom, Evo iznesoh nekoliko skromnih želja, a o Djihovoj potrebitosti neka sudi šire ang Gruž, 1 Oktobra. Pišemo pod dojmom velike ogorčenosti ra- di nasilja ljudi, koji u svojoj velikoj glavi misle, da je njima svašta slobodno. Na av. Mihajla naša je domaća svečanost, koja se je prije slavila mir- no, ali otkad je načelnikom Gondola, nema godi- ne, a da se što ne dogodi, pa eto i ove god. pro- ti volji i želji crkovinarsiva matice poslao je svo: ju srpsku muziku, da svira u Gružu i u samoj blizini sv. Mihajla i da nas provocira. Ali to su male stvari. Neki Pitarević u ba- štini krajem puta sv. Mihajla objesio nam je pod nos tri srpske trobojnice. Ma da su nas neposva- nom glazbom izazvali, mi smo mirno gledali srp- ške zastave, jer znamo da je svak gospodar na svomu posjedu. Ali neka djeca sa kamenom oba. liše jednu zastavu. Rekoše Pitareviću da ju je po- godio mali R-ć, a on ti brže bolje na konja te odleti u grad na općinu. O podne evo ti brzo u- šijera i Gondole. Niente meno! Ušijer trči u ku- ću rečenog djeteta, a Gondola čeka ga na mulu. Čeljad u R-6a bijahu upravo sjela za trpezu, kad bane redar, koji je zahtijevao, da dijete ide od- mah š njime na općinu. Otac djeteta uspriječi se, govoreći da je danas svečani dan, tim više sad su na objedu, da oni ne bježe; ako je mali što skri- vio, on će ga dovesti na općinu i tu su se jadna čeljad ustresla_ do mile volje. U toliko eto ti i njega u karoci. Skočio gori kao izvan sebe i po- čeo vikat onako kako on sam umije: ,Vodi gal vodi ga unutra! vodi ga!“ Obitelj djeteta, prestra- šena radi maloga, stala plakati i zaklinjat da ga pusti, da oni odgovaraju ako se vagje da je što učinio ali zaludu. On se još gore mami, a jadan otac pripaden pada na koljena! Pobunilo se su- sjetstvo, te izmegju ostalih došao je bio i prati. kanat na sudu g. V. Svilokos, koji stanuje u g. M. pl. Giorgi i njemu je jedva pošlo za rukom, da ga utaži govoreći: ,Pustite, pustite, danas je fo. sta, vidjećemo“ ., itd. Mi se ovomu činu nijesmo začudili, jer on nije ni prvi ni posljedni sa strane čovjeka, koji misli da je njemu sve dopušteno, Svačija dopire do nekijeh granica, pa bi mogla | ona današnjeg općinskog načelnika, Ali ova i sličoa postupanja imadu i svoju cijelj. Gondola se š njima služi većinom kod niže čeljadi, koje pozna da su mirne i plašive ćudi. Treba imponirati puku, koji će misljet, da je on bog zva koji veliki i pametni čovjek, jer se umi- je dobro krivit i jer soa satvarati čaljad, To je botio isvesti i ovoga puta, jer da je ono dijete va ulijerom polio u grad, Mo bi bili ptiaili? Te: mo nema načelnika, koji je u Lapadu, nema či: novnika jer je bio prošao sat uredovanja, nema ni- koga. Bili bi ga dakle jednostavno zatvorili. Smije li pak općina na mirno ulaziti u ku- će, hvatati čeljud i još k tomu malu djecu te ih zatvarati ? Ona to ne može i ne smije. Zakon do- pušta općini da zatvori čovjeka samo onda, kad ga nagje u opasnom prekršaju, a mali R-ć nije se bio s nikijem potukao, te se je, kad je ušijer do- šao, valazio mirno u svojoj kući. Pa najpotlje ko- je je veliko zlo i učinio? Ako je obalio srpsku zastavu nije to ni deseti dio onijeh provokacija, koje mi bez kazne slušamo i gledamo sa njihove strane. Sva je prilika da ponašanje Gondole išlo je za tim, da se zaplaše oni koji su Hrvati, jer se ne može pretpostavit, da je on (koji ne zna ništo su Srbi, što Hrvati, a što autonomaši, koji ne zna ni sam što je) išao da obrani tobože povrijegje- no srpstvo — Pitarevićevijeh maslina. Moguće je pak da je on sovim udarom htio uloviti još jedou muhu, biva, da se je htio iska- zati osobi koja je tužila i njezinoj današnjoj svoj- ti. U tom slučaju mi ne znamo je li radio kao načelnik ili kao čovjek koji ima osobnih obveza, Gručanin Hrvat. Perast, 1. Oktobra. Izjava. — U br. 14 , Dubrovnika“ pročitao sam njeki dopis sa strane starijeh ,nekijeh Pera- štana* i osvrnuo se na ono redaka koji se izrično a neosnovno odnose na mene, i to u ime opaske sa strane Uredništva pomenutog lista, Premda bi morao svesrdno zahvaliti ,Dub.* što me tim izazivlje, te tako daje mi povoda da javno očitujem nakazno postupanje i strahotou ne- harnost vjekijeh svoj:jeh sugragjana na usluge, ko- je sam istijema počinio, kad smo zajedno sasta- vljali izbornu posebnu straoku (privatnu, razumije se, a nipošto političku), čim bi isčezla sva pojava kojoj se »Dubrovnik“ čudi, a prijavila druga ko- joj se ne bi mogao dovoljno načuditi; ipak, zva- jući da slučajno takovo očitovanje potvrgjeno ne- osporivijem faktima i svjedodžbama žigosalo bi vi- ša nA jednoga izmegju svojijeh sudrugova, to na» ću da dogjem do tog žalostnog koraka bes isri- čnog posiva dotičnijem potpisima poduprta sa strane tijeh starijeh Pecaštana. (jer, Dubrovniku“ nijesam dužan ni bob). Ako je dakle opaska ,Dub.“ odnoseća se na moju osobu glasnik vašijeh čuvstva spram mene, (a sva je prilika da jest, jer znam vrlo dobro, ka. kvijem ste me pa baš divnijem naslovima podari- li, na čem evala vam kao braći), Peraštani soko- lovi, pozovite me, ipak neka znam ko ste, onda e- to i mene na polje otvorenijem čelom bez krinke, pod štit svoje savjesti a s perom u ruci. Ali u- vjerite se, momei, da neće vam podlo okrenut pleća, nit će se ispred vas u bijeg izmaći sid svo- jijeh predaka Josip Collovich Peraštanin. Pogled po svijetu, — Najvažniji dogagjaj u našoj monarkiji jest Proglas mladočeha, koji je izišao štampan u Lipskom i Budimpešti. Tu se prosvjeduje proti iznimnom sta- nju i zabrani proslave kraljevskog reskripta. Pro- glas, pisan oštrim tonom razgrabljen je od pućan- stva po svoj Češkoj. Redarstvo ga plijeni. Domaće vijesti. Previšnje odlikovanje. — Na bečkom sveu- čilištu promoviraće se brzo jedan Hrvat is Bosne za doktora prava sub auspiciis Imperatoris, Ovaj mladi Bošojak, g. Nikola Mandić katolik is Do- ca kod Travnika svršio je sve škole sa odlikom, te mu je N. Vel. podijelilo ovu počast. sI) Rinnovamento," — Ovako se sove list što izlazi u Gorici te na talijanskom jesika sago- vara interese Hrvata i Slovenaca, Wiasnik mu je grof Alfred Corovini milijoner, us to slotemački gastupnik na carevinskom vijeću i goričkom eabo- ru, a urednik hrvatski publicista g. Ivan Košat. Od nekoliko brojeva ovaj list donosi, iz pera je- dooga Dubrovčanina, seriju krasnih članaka pod naslovom : Gonni sulla“ guostione: Oroto- Dalmata, po boje opadne pošnji galije ikaj