.cija ta + “gia iz Bpljeta, Kaštela, Zadra, Vrlike itd., koji — gogo biči Bkovani i u Dubrovniku, ali koji jasno odaju mišljenje onoga te ih piše. Lika i Krajina je srpska, kako se to vidi po dopi- srpski .su> predjeli. U Zagrebu takogjer živu Srbi ispremješani “sa Česima koji tamo imađu i ,češku besjedu“ i sa pohrvaćenim došljacima. Srijem je skroz srpski a u Slavoniji žive srpski narod koji govori čisto srpskim jezikom, te se neće predati hrvatskoj propagandi. Gdje su dakle ti Hrvati ? >< Ioni drže posve naravnim, da se iza svega ovoga može pisati za slogu sa Hrvatima! A ta sloga imala bi sankcijonirati sve njihove težuje, imala bi potvrditi da je sve srpsko što njima pu- hne u glavu da srpskim nazovu. Hrvati nemaju Dego na ovo pristati i mir je gotov. Hrvatima je pak potrebita sloga sa Srbima, Oni bez Srba ne mogu ništa. Njih će zadaviti Nijemci i Magjari ako im Srbi ne priteknu u pomoć. Ovako oni pišu. Faktično stvari stoje obrat- no: Oni bez Hrvata ne mogu ništa kako su to već dokazali, jer od kad su se od nas odmetnuli mi amo neizmjerno napredovali, a oni su bili pri- siljeni, da proti nas pozovu u pomoć i talijanaše i Nijemce i Magjare. Ko dakle istinu govori? Ero kako oni rade. U Srijemu pravoslavni narod veoma je iskvaren i zagreznuo u svaki ne- moral. Mi sad ovome ve ispitujemo uzroke, ali fa- kat je da onamo pravoslavni propadaju i čitave o- bitelji i sela po malo izčezavaju, dok kod katoli- ka toga nema. Na ognjišta pravoslavnih kuća do- laze Nijemci. Ovi Nijemci većinom su protestanti, dovode sobom svoje pastore i učitelje te organizu: ju njemačke kolonije. Tako se u Srijemu nakupi- lo 50-60.000 Nijemaca. U toliko Srijemski Hrvati izazvani srpskim šovinizmom ustadoše na junačku obranu svojih prava. Što su učinili Srbi? Združili su se su ovim njemačkim paseljenicima. Zustupvik i mitrovački načelnik Ćuro Milekić pokrenuo u Mitrovici pje- mački list ,Mitrovitzer_ Zeitung“, a Srbi činovnici pišu u njemu. Oni, plaćeni od hrvatskog naroda, uče da u Srijemu i Slavoniji uewa Hrvata, da ta- mo živu Šokci, Srbi i Nijemci | Ova činjenica baca sramotnu ljagu na Srbe i mi im to nećemo nikad oprostiti. Ali naš ,Du- brovnik“ u svojoj vaivnosti izvrnuo je čitavu stvar. U izmišljevom dopisu iz Mitrovice pripovijeda on da su Hrvati izazvali njemački pokret u Srijemu i taj pokret veoma žali, jer veli da mu je bhži Hrvat nego Nijemac. Ali, nastavlja, tako se doga- gia ko neće s bratom, te prijeti da će nekakav njemački pokret poplaviti čitavu Hrvatsku. A da ge to ne dogodi najbolje je da se Hrvati združe sa Srbima bez kojih im nema opstanka | Što ćemo na ovo odgovoriti? Ništa nego ih puštimo neka pišu i rade kako su počeli. Vidje- ćemo ko će od koga imati potrebe, Onaka hotomi- čnu izvrtanja gadnog saveza i ovako bizantinstvo otkrivaju podlu dušu svoga auktora. Nije nama toliko teško $to nam ovako licumjerski nude ruku na pomirbu u istom času kad nas pomoću tugjina hoće da u ponor strovale, mi se ne srdimo ua njihovu naivnost s kojom sebe hoće da operu; sr- dimo se jedino što ovi misle da im mi vjerujemo. Naši Dopisi. Sarajevo, 13 Maja. Kako je već javljeno kroz mnoge novine, 0- dlični grogjanin i napopularniji muhamedovac na- še domovine, Esad ef. Kulović zaručio se je sa icom iz najodličnije familje bosanskih be- gova Tuslić-Gradaščević. ugo bi otišao kad bi uzeo opisivati sve detalje sarajevskih svadba uopće, a nekmo li ova- ku rijetku svečanost, kao što je Kulovićeva svai- ba ; s toga ću da što brže pregjem na stvar. Svetkovina je zapoćela na 28 prošlog mje- geca. Na 28 bile su pozvane na objed birane go- s sarajevske i gospogje visokih činovnika, a I njima i barunica Kučera, Na 29 krenuli su svatovi po mlada djevojku u Tuzlu, njih na broju BO najodličoijeh i aga i begova. Mnogo prije Tugle, va Bistrica doćekaju Tuslaci svatove. Osveln kojih 60 kola izredaše se tu muo- gobrojni atlije (konjanici), a pred njima barjaktar na gjogatu sa zelenim barjakom. Kad vlak stade i gvati se počeše iskrcavati barjaktar opali garubi- nu, a za njim se prosuše hitci iz ostalih pušaka kao iz jedne. Svatovi posjedaše u kola i krenuše, atlije kasahu pored kola pjevajući i puškarajući. Barjaci se vijali, konji poigravali a puške pucale tako da se svatovi od veselja razigraše. Ljudi i ae- hote pomišljahu na stare naše svadbe koje pje- sma još i danas spominje, na svadbu ličkog Mu- staj «bega | U Tuzli ostadoše svatovi jedan dan. Kad su drugi kući pošli sa djevojkom, opet ih je ista po izbor pratnja ispratila i sve dok je daleko vlak za- makao čula se grmljavina starinskih garubina, Sva - tove je do u Doboj i dočekao i ispratio Tuzlanski načelnik Ibraim beg Džindo sa nekoliko Tuzlan- skih odličojaka, Megjutim još dok su svatovi bili u putu, a- mo kod Kulovića izmjenjivaše se u posjetu i gozbi sarajevski odlićnjaci. A u srijedu oko 9 sati vidio se moogobrojni narod gdje u kolima ili pješke hr- li kolodvoru. Fijakeri lećeli tamo amo vozeći svi- jet na štaciju, a od Kulovića ulice pa sve do že- ljeznice na svakom mjestu skupilo se na buljuke svijeta muškog i ženskog bez razlike vjere, gdje izvjedljivo ćekaše prolazak svatova. A na kolo- dvoru sve se tiska ćini od naroda. Oko 11 sati prispiju svatovi sa djevojkom i posjedaju u go- spodske karoce. Kolar koji je curu vozio bijaše svećano obučen u sjajne haljine od ervene čohe izvezeue zlatuvim gajtanima, a kovjima o grivni vi- sjele po tri zlatve čevre. Fijaker u komu je dje- vojka sjedila jurio je naprijed, za njim svatovi a za ovim oštali narod. Bilo je preko 60 kola, Istog dana započne prava svadba. Na taj dan zovnu se rogjaci i ostala rodbina, zaanci i tjesni- Ji prijatelji. To traje od srijede do petka po po- dne. Gosti se zabavljaju dan i noć, malo se spa- va, jer neda svirka (čalgija) i pjevanje. Uva zaba- va i veselje tekla je u potpunome redu jer je go- ste zabavljao domaćiu svojom prirogjenom ljube- žljivošću i uljudnošću. U petak po podne gosti su se rasuli i otišli svojim kućama. Još dok su svatovi bili u Tuzli došlo je ,če- jiza“ 46 kvintala. Ko bi sve izbrojiv Sto se tu na- lazi, samo znam da je mnogo dragocijenih stvari. Pak Šta treba da sve i opisujem ?/ Ovo je sjajan i presjajan čiu koji se malo kad dogagja u nas, ova slava što narod priredi jednoj strogo obiteljskoj svećanosti dostojua je našeg Kulovića. Da ga Bog poživi njega i njegovu gospogju na ponos i diku |. naše domovine. Dug im isretan život ! Beg Sarajlija. Vrlika, 14 Maja. Nazad koje vrijeme izegjoše u , Dubrovniku“ ueki dopisi iz Vrlike, u kojima se govorilo proti Hrvatima i o velikom srpstvu svijeh Vrličana bez razlike vjere. Na jednom ti dopisi prestali i do danas mi više o Vrlici u Dubrovniku“ ne čitasmo, Doznsjeno da su tome krivi sami Srbi ili ti hrišćani. (Amo nazad koju godinu Srba nije bi- lo nego katolika i hrišćana, a i jedni i drugi bi- jahu Hrvati) Dakle Srbi — kako čujemo pisali su tamo u Dubrovnik moleći da ne primaju ako bi ko što o Vrlici pisao, jer kažu da je to netakti- ćno. U Vrlici, vele, mi živemo u slozi i bratski, te bi se onakovim srpskim dopisima ova sloga mo- gla lako pomutiti. Ovo hrvatski hoće reći da gu katolici u Vrlici veoma poslušni ljudi, da Srbi # vjima čine što im je drago i zato ne va- lja ih bockati, da se ne osvijeste i ne pobune se na hrišćane-Brbe, što bi bilo štetuo po srpsku gtvar. To su oni tamo poslušali i dopisi prestali. Mnogi će se začuditi ovoj bratskoj susretlji- vosti vrličkijeh Srba, te će posumnjati da li mi istinu govorimo. Ali kad im kažemo kako stvari stoje, uvidjet će da imamo pravo. Hrišćani (i po tom Srbi) muče se na sve mo» guće načine da s vrličkim katolicima u slozi, živu i zato je načelnik gledao da stvori što više 0s0- boih prijatelja izmegju katolika, što mu je, uspje le. On je žestoki Srbenda a zaboravlja da su nje- govi stari kad su vojevali za narodnu stvar bili žestoki Hrvati. Ali ipak on to avoje srpstvo što moguće yite prikriva — radi katolika. Naravno da na općini mora disati sve u srpskom duhu, ali to se čini tako lukavo i bizautinski da se Hrvati ne osjete i da miruju. U Kninu ge postupa drukčije, A zašto ova razlika? Evo zešto. Općina vr- lička nije tako velika općina, ali ima veliku poli. tičku važnost. Kako je poznato Kninski kotar Ša. lje tri zastupnika u dalmatinski sabor. Za ove gla- suju općine Knin, Drviš i Promina. Njima je u. mjetno skovanim izbornim redom pridružena i Vr. lika koja spada kotaru sinjskom. Drniš i Promina hrvatske su općine i one bi nadvladale Knin te po. glale u sabor tri Hrvata, ali tu dogje i Vrlika ko- ja Srbima dade prevagu i tako gornju Dalmaciju zastupaju tri srpska zastupnika. Razumijemo li sada zašto u Vrlici glade ka- tolike i zašto su preporučili da se o Vrlici ne piše? Katolici u Vrlici sačinjaju većinu pučanstva i samo srpskoj lukavosti i prevejanosti pošlo je za rukom da ovo pučanstvo za nos vuče — u ime sloge i ljubavi. A to naši dopuštaju, njima dapače godi kad ih _ malo ližu i ulagivaju im se. Da je imalo volje i rada, mi bi mogli pokazati tim ljudi- ma ko smo i što smo. A tako nemarnost nje- kih naših Vrličana čini, da u zadarskom sa- boru sjede tri srpska zastupnika. Nama je veoma žao konstatovati ovu za nas nemilu istinu. U čitavoj Dalmaciji radi se žilavo Za narodnu stvar. Eto Spljećana, eto Šibenčana, eto našijeh Dubrovčana, Bokelja, Primoraca ! O- krenimo se na desnu pak ćemo vidjeti kako se junački drže knioski Hrvati, koji sasvim da su u manjini žrtvuju se za hrvatsku narodnu ideju. A što se radi u Vrlici? U Vrlici se ,u ime sloge i prijateljstva“ pušta neka Srbi gospoduju u općini a naši ljudi to miruo gledaju. Dvije obitelji srp- ske danas rsspolažu uašijem udesom u ovoj varo- ši a odlične hrvatske obitelji miruju ,u iwe sloge.“ Njihova je dužnost da se prenu, da rade za svoj narod i za hrvatsko načelo kako se i drugov- dje radi, jerbo na njih pada teška odgovornost radi ovog srpskog p šaluka u sjevernoj Dalmaciji. Sva Dalmacija pozdravila bi radošću njihov po kret a krasna Vrlika svrnula bi va se pažnju cijelog brvatskog naroda. Ustanite dakle gospodo! Borite ge za narodna brvatska prava! Osvojite Vrliku! Jedan koji nije Vrličanin, Zadar, 15 Maja. Časni gospodine Uredniče! Otrag nekoliko zemana razne naše novine mnogo su govorile o ovdješnjem Zuwajevićevom zavodu, a na osobiti na- ćin o O. O. LIsusovcim, koji su pozvati da uče naš svećenički podmladak. Utemeljiteljeva misao bila je ova, da svećenici budu uzgojeni u hrvatskom jegiku, pošto isti mo- raju općiti sa prostijem narodom, a mnogo put isti su iz prostog seosko; staleža, te drugim je- zikom ne znadu ni beknuti. A što čine sada M. P. 0. 0. Isusovci ? Mješte uzgajat Levite u mate- rioskom jeziku, a oni iznarogjivaju, Evo dokaza. Početkom školske godine bi naregjeno pi- tomcima cijelog zavoda da nemadu, pod prijetnjom pedepse, megju sobom govoriti nikakvijem drugijem jezikom neg samo talijunski, a vipošto pak hrvatski. Doisto naredba teška! Regbi da su Isusovci poslati u Dalmaciju da vrše naredbe zloglasnog Barzilaja, ali jok toga valaj neće doživljeti P. 0.0.1 pošto i u Zmajevićevu Sjemeništu goje ona nevi: na srca čistu ljubav za svoju domovinu *), te ni pedepse, ni pročerivanja iz zavoda me.mogu ib prestrašiti. Ovijeh dava bi proćeran iz zavoda je: dan klerik imenom Nižić rad toga što je pala su- mnja da je rekao ,Živio Starčević“ ; klerik Na gler bi proćeran jer je rekao Živila Hrvatska“ ; pitomac Matković morao je pobjeći iz zavoda zato jer je bio pedepsan što je govorio hrvataki ; pito- mac Pelicarić morao je i on čistit iz zavoda rad toga što su mu našli na knjizi napisano: »Živila Hrvatska.“ Jednom drugom pitomeu došao mu list od kuće, u komu bi slučajno .zapisano ime 0. Pavi- šić. 0. Dominioni predao list dotičaom pitomcu sa slijedećim riječima: ,Oggi mangierete pave ed ac- qua perche il Pavissich non si serive in Croato, ma in Italiano.“ *) Ovo nije nikakva politika, o veliki pedagosi oruih i šarenih haljine, koji usrećivate Dalmacija! Politika je ve- bio drugo, Up,