NRNRFEFEIIIIIINIRIRNRRNRRKRKRNRIIIIRIEINRESESESESESSESASSnED
A x .
Za sk
e > x x
fa
Dubrovnik, 28 Jula.
“vu prošlom broju ustupili smo mjesta član-
u u kome se odgovaralo ,Katoličkoj Dalmaciji,“
: i-njesinim osjetljivim opaskam na naš članak o
sisačkom slavlju. Neka je rečeni članak bio preo-
" štar, ipak ga propustismo, a sada da mi rečemo
o njemu i nazorima, koji iz njega izbijaju naše
mnijenje.
Gosp. pisac ima pravo, kad kaže da izme-
gju našeg naroda trijuh vjera ne smijemo otvarati
one stare rane prošlih vjerskih borba, kako se to
moglo lako izazvati ,proslavom“ sisačke pobje(e.
Mi se moramo : tog Čuvati navlastito. radi narod-
nog pitanja, koje nam svima na srcu leži, jer mi
na tom polju ne, gledamo, da li se ko krati ili
klanja, već ko je dobar rodoljub. Ali istodobno
naš: dopisnik » zaletio se predaboko u vjersko pi-
tanje i izrazio njeke tvrdnje o kršćanstvu, s ko-
jima se mi ne slažemo, prvo jer su pogre-
šno postavljene, a drugo jer bi ove mogle da o-
pet s druge strane otvore one stare rane, oko
kojih toliko se mučimo da ih zacijelimo. Zato je
najbolje da se u našem političkom i narodnom
životu baci koprena zaboravi na njeka delikatesa
pitanja, ne raspravljajuć na čijoj je strani bilo ve-
će ili manje krivice.
Još o Gundulićevoj Svečanosti.
Divimo se moralnoj snazi Srba! Oni jos
sveudilj viču protiv nas, koji da smo u Dubrov-
niku njima ištetili svečanost, a u isti čas tvrde
da je ova imala čisto srpsko obilježje. Nabacaju
se na Hrvate da su oni provocirali, jer je hrvat-
ski pjevački savez, — jedan od naj izvrsnijih zbo-
rova u Europi, pisao je Francez Loisseau u pari-
škoj ,Veritč“ — pjevalo hrvatske pjesme. Dalmatinci,
Hercegovci, Bošnjaci, Dubrovčani, Bokelji svi su
takogjer Srbe provocirali, jer ih je došlo u toli-
kom broju da ih je bilo — deset puta više nego
Srba. Najviše su provocirali Stonjani, Riječani,
Slanjaoi, Konavljani, Lopugjani, Šipanjani, Oraša-
ni — jer su došli pod hrvatskim trobojnicama, a
na prsima sa hrvatskim kokardama. Provocirale
su i hrvatske općine jer su poslale hrvatske
vijence i jer su za spomenik priložile daleko višu
svotu od srpskih, kao na pr. Spljetska, Stonjska,
Makarska, Šibenska, Mljetska, Dobrotska, Zagre-
bačka, Korčulanska itd. itd. koje su dale koja 20,
koja 50, koja 100 fior, Provocirao je Zagreb, koji je
sam za spomenik posla a više nego svakolika Srbija.
Svi ovi nijesu dali ni pare nego so došli na go-
tovo, pred srpskim novcem podiguut spomenik !
Smijmo se !
Kako da smo im mi krivi, što su pokazali
svoju golotinju, da narod š njima nije i da ona
šačica Srba, što izdiše u Dubrovniku, žive od mi-
losti dubrovačkijeh autonomaša koje sad u oči
izbora liže, moli i zaklinje neka se &š njome zdru-
že, jer inače neće dobiti ni 100 glasova |
Srbi su se u Dubrovniku podnijeli uzorno.
Došli su — plaćeni i oružani, došli su a nijesu
znali kud idu: doveli su ih, mnoge obukli u tu-
gja odijela, dapače i beogradski muzeji ostadoše
pusti, jer se iz njih iznijela vezoja Natalije, koja
je u Dubrovniku imala da progje pod firmom na:
rodne nošnje.
Hrvati su začinili svečanost sa šest muzika,
a oni su doveli cigane iz Banata da im po Du-
brovniku udaraju srpske pjesme. Srpska potpuna
pobjeda !
Najviša svakako pobjeda jest pobjeda srp-
ske narodne svijesti, U tome su se odlikovali
Srbi Bokelji. Oni su tako oduševljeno hrlili na
narodau svečanost, da im je valjalo platiti po &
fiorina i čibuk u ruku, Ali ni to im nije bilo do-
sta i jadni zastupoik-organizator čibukaša ima sad
posla da miri Grbljane koji od njega traže 10 flor,
jer su gotovo svijeh 5 potrošili i nije im ništa ostalo.
Krivošijani još su svijesniji Srbi. Njihov gla-
var (gornjih Krivošija) nije ni došao u Dubroynik,
jer kaže: ,svakoj su fukari.i najgoremu ino
risanskomu dali 6 flor, a meni kao k.,.,u mora-
li su dati nešto viće, a sato ću go čuti u pr-
mi sed
Dakle : jedan od prvih Krivošijana. ne dola-
zi na Gundulićevu svečanost jer mu je malo bilo
5 fior.! A sutra kad ih popovi vjerom fanatizuju,
eto nam iz Zapada Engleza i Franceza da ih mo-
tre kroz svoje naočale i da slave nj hovu srp-
sku svijest !!!
* *
*
Bolje bi bilo njihovijem novinarima da mu-
če, da nagovaraju svoje ljudi neka plate što joć
imaju da plate u Dubrovniku; bolje bi im bilo da
ne prenašaju hvale njemačkijeh slaveno-žderskijeh
novina, koje ih jedine hvale, a da nas pušte u
miru. Zar ne vide da njihova ljutina odava nji-
hov poraz? Iza svečanosti mi se nijesmo ljatili
već pisali oduševljenjem.
Za danas ćemo završiti — jer imamo pre-
čega posla. A s kijem bi ako ne bi s Živkovićem,
koji je Srbe vodio na Medov grob gdje su se dr-
žali govori, protiv kojim je Medova porodica pro-
testirala. Ko je taj Živković ? Čujmo.
Rodom je Srijemac. Pod Rauchom bio je
njegova desna ruka. Pod Mažuranićem prestojaik
hrv. vlade u kojoj službi isticao se kao veliki
— neprijatelj Srba. Iza Mažuranića služio je
pod Pejačevićem, magjaronom, i š njime je pao.
Prošao je u opoziciju i pisao protiv nagodbe ko-
joj je kumovao, te je bio duša centruma i chef
redakcijonalnog odbora novoustrojenog hrvatskog
lista na njemačkom jeziku, ,Agramer Tagblatta.“
Pisao je u hrvatskom ,Obzoru“ članaka proni-
kautih hrvatskim duhom, a u isto doba kad je
bio članom centruma, položio je kauciju za hrvato-
žderski ,Srbobran“ koji je onda počeo izlaziti! U
sotoru pak u srpskoj čitaonici držao je iza jed-
nog profesurčića slovo, kojim obeća da će od sa-
da biti uvijek protivnik sloge Srba i Hrvata!
Ovo je čovjek koji je vodio Srbe na Medov
grob, a Gjuro Vojnović je zahvaljivao! Mi ne za-
vidimo Srpstvu na ovakim vogjama.
Ali barun Joco ne miruje. Čini izjavu u
»Dubrovniku“ protiv patrijotičaa i velevažna pro-
testa Medove porodice. U ovoj spominje i izjavu
M. L. Pozze. Anakronizam | Izjava Pozze štampa-
na je u Dubrovniku na 19 Jula; oma Živkovićeva
datira iz Zagreba od 20 Jula. Kako je on mo-
gao nju sutri dan čitati u Zagrebu to je srpska
tajna — izim da mu nije ,svijesna omladina“ pod
njegovim potpisom i bez njegova znanja koješta
umetala. Zanimivo je kako će ona to razjasniti.
I za danas — kako rekosmo — punctum !
Naši Dopisi.
Bosna, mjeseca Jula.
Ovih dana u mojem poslu desio se u Ba-
njojluci, iz koje ponesoh najžalosniji utisak. Treba
samo započeti razgovor sa kakvim katolikom ili
muhamedancem koji hrvatski osjeća, da se osvje-
dočiš, kako se u Banjojluci postupa sa svim, koji
hrvatski misle.
Ja samo navagjam istinite slučaje, a čita-
teljstvo neka samo kroji sud 0 ravnopravnosti i
jednakosti, koja je u Bosni i Hercegovini zakonom
zajamćena. Due 1 Juna t, g. na katoličko tjelovo
dva mladića, koji su u procesiji crkvene barjake
nosili, u žarkom zanosu hrvatske svijesti, okitili
svoje grudi hrvatskom trobog;nicom. To se ne do-
palo službenomu svijetu, te redarstveni povjerenik
po nalogu gosp. okružnoga prestojnika, na oči ci-
jeloga općinstva, dao strgati hrvatske vrpce sa
grudi hrvatskih mladića.
Malo iza toga naši naručili i dobili iz bije.
loga Zagreba dvije hrvatske zastave sa dva šta.
pa obojena hrvatskom narodnom bojom. Premožai
ga to doznao i zabranio porabu tih zastava. | do-
bio priliku da zabranu činom izvede, Dne 3 jula
posjetio Banjuluku preuzvišeni gosp. poglavar ze-
mije, baron Appel, Tom prilikom sve što je služ-
beno okitilo svoje stanove i javne sgrade, car.
skom, magjarskom i bosanskom zastavom, dočim
su brisćani na svojim stanovima, školi i Grkvi iz.
vjesili srpske trobojnice, a katolici na toranj svo-
je crkve uz carsku izvjesili i hrvatsku zastavu. Nu
taj ponos, ta svetinja hrvata nije se dugo takmi-
la sa isvješenim srpskim i magjarskim sastavama,
dva općinska redarstvenika, poslata od okru-
prestojnika saplijeniše hrvatsku | Gtetavu |
u obćinsku soba sahraniše. Hrvatska zastava 4
Bosni i Hercegovini — ako ne više — ima toliko
prava koliko srpska, te se je čuditi kako njeki
činovnici mogu zabraniti hrvatsku zastavu. Ili mi-
sle tom zabranom zaustaviti bujicu narodne hrvat-
ske svijesti? Toga neće postignuti. I oni koji još
spavaju bade se i pitaju: zašto brane hrvatsku,
a dopušćaju arpsku zastavu? Ili se od nas hoće
srbe učiniti ? Ali bi tek onda imali & nama posla;
kada bi se mi sa našim hrišćanima s te
njima oagnuali preko granice. Katolici su
niji svojemu vladaru pak glej, : ae. pišti
dozvoljava, a srbima sve. Tim progonsteitma n
bi se lijeka ako se katolici Bosne i Hercegovine
prituže neposredno preuzvišenoma.gosp. .glavaru
zemlje, ili Njegovomu Veličanstvu našemu premi-
lostivomu vladaru. Samo na taj način bilo bi m0-
guće osvjedočiti njeke naše niže činovnike, da nas
radi naših narodnih svetinja progoniti ne smiju,
pošto naši narodni osjećaji kreću se u okviru mo-
narhije dočim oni drugi kojim se povlagjuje teže
vanka.
I hrvatski zastupnici na carevinskom vijeću:
te visokim delegacijama. mogli bi u zaštitu uzeti -
Hrvate Bosne i Hercegovine te njihove narodne
svetinje, a ga to mogu imati dokaza punu ruko-
vet. Dao Bog tomu lijeka!
Jedan bosanać isvan okružja Banjalučkog.
Ss Pelješca, 15 Jula.
Javlja nam prijatelj s' Orebića, da je onaj
glasoviti srbenda, dopisnik skladnog , Dubrovnika,“
bio prisilovan da ostavi onu uobavu varoš, te da'
se otseli tamo — bliže onoj šačici svojijeh sami+
šljenika, da ga ova do potrebe obrani, sko bi ma
se imalo da dogodi što slična onome — — što
se sad dogagja njegovom kolegi i prijatelja u Sto-
na, . . .'. I ost'o tako u Orebiću sam Risto. To
je onaj Risto, što je cijeli poluostrov, klatareći se
amo i tamo, obaš'o, pa svurg'o sad megju one pi-
tome varošane u nadi, da se okući kod njih. No
neće ni tu mjesta ugrijat. Svijestan se narod po-
čeo već odmetat od njega, pa će morat da seli
. Mislio je delija, da će bilježnik uvijek bilje- :
šit njegove izmišljene laži, te ih slat, da ih čr-
čkaju u svoj lijepi organ — a njema davat na-
lješ sa to, al se jadan ljuto, ljuto prevario .. . .
Bilježuik otputov'o, a on ost'o eto sam — k'o i
rak na osjeci. — — u!
Sa zadovoljstvom iznosimo na javnost ovu
objavu prijateljeva, ne dodavajući joj od naše atia-
ne za sad niti slovca. Kad stvar ovako ide, dosta
je da same fakte konstatujemo. Počelo te, ogsbilj-
no počelo s čišćenjem . . . . Potjerali najprije tt-
panjci parun Mata, sad ode iz Orebića nobile Luko,
do malo će kunovljani rittera von Jovo — a za
ostale ćemo da govorimo uzajvijed — kako na
koga red dogje.
Danas smo na odlomku \Pijavičina. Iuto
čisto hrvatsko selo, gnijezdo sivih sokolova, uvu-
klo se ojekako dvoje isroda. To Mylady Mery i
Sir John (što ćete . . . velika čeljad, pa hoću
da se pišu po englešku I) Od nazad vremena su to,
ali ih sve mirno trpjesmo. Više nećemo. Imali smo
do sad obzira na nevolju i siromaštvo — od sad
ga nemamo. Ko nije s name, taj je protiv nas;
a ko je protiv nas u našoj kući, pa bio ne stam
ko — — na dvor š njim . . ._Dosta_je više to-
ga oklijevanja ; dosta je više tijeh. obzira, Ne
smijemo da dopustimo, da nam.se okolini svijet
tuga, & izmegju ovoliko samih sgoljnit; Hrvata —
uzdržimo kojekakve potepuhe i ... šuplje glave
+... Na dvor š njima dakle! ,
Neka se ne promisli po ovome, da nijesmo
i mi spram nevolje boleća srca — e dapače.
| saviše, al smo do njeke mjere, A njihova je
mjera, mjera te. dvojice prevršila, Al sami su sebi
krivi — neka dakle sami sebe i bijede. Ne bija-
hu se uzdizat više no su im sile dopuštale, Ne
bi im služilo sad, da ovako s visoka: padaju, — —
Sir Johan im'o je da bude valjan kopač (k'o što
je iz početka i bi), & ue umišljat njeko
stvo i združivat se sa miss Marijanom (ou
lady Mery); — Mylađy Mery imala. je a. a
valjana švelja (k'o što je iz. početka. i. bija),;s ne
hodit sa onijem . . , za što ju narav nije dala —
pa ne bi sad “na ovaki načiu i
A toto = dode | gore, labia