ka nk ši sa kazati o srpskom narodu, a divni primjeri U Dubrovniku 24. Januara 1897. Cijena listi . Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. > Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV; Ae Ž >. Dopisi ge šalju uredništvu. | Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 4. Kzlazi svake Nedjelje. Golina SL Sadržaj: Srpstvo u borbi — Bosna i Hercegovina — Naši dopisi — Domaće vijesti — Izjava zastupnika Vukotića — Pregled — Naš telegram — Posjed — Dubrovačke vijesti — Književnost — Različilo — Podlistak. Srpstvo u borbi. U pregjašnjim brojevima ove godine do- nijeli smo dva članka o srpskom narodu u prošloj godini, izostavivši namjerno Bosnu i Hercegovinu da o ovijem zemljama na po se koju rečemo; ali iz postuvanja našijeh sla- vnijeh cenzurnijeh vlasti razabire se da se o novom evropskom eldoradu ne smije govori- ti, jer smo u kratko vrijeme doživjeli tri za- pljene radi Bosne i Hercegovine, s toga da se napasti progjemo prisiljeni smo prekinuti rečenijem pregledom, s primjedbom, da me- morandum bosansko-hercegovačkijeh erkveno- školskijeh opština najrječitije karakteriše po- ložaj srpskoga naroda u tajinstvenom eldo- radu ne samo u prošloj godini već i onijem koje su ovu prethodile. Kad bi nas kogod upitao, što mislimo, kakav je bilans rada srpskoga naroda u prošloj godini, daleko bi se od istine od- makli, kad bi kazali da je bio sretani da za- dovoljava, jer sreća i zadovoljstvo jesu konačni ciljevi rada i borbe našega naroda. Ali ne može se premučati da smo prosle godine dali sjaj- nijeh znakova rada i svijesti, i da smo do- živjeli nekoliko sretnijeh dogagjaja, što do- kazuje da narod ne očajava, što više da se junački bori. Borba je život. Narod koji ne osjeća u sebi dovoljno snage za borbu, osu- gjen je da propane. A to se baš ne može jesu Skoplje, Bosna i Hercegovina. Ove ze- mlje mi smatramo kamenom kušnje za op- stanak nacionalnog Srpstva, malaksa li u nji- ma srpska svijest, onda se matematički mo- že bolno uskliknuti: Propadosmo! To naši narodni neprijatelji veoma dobro znaju, pa za to udruženijem silama i svakakvijem sred- stvima navaljuju koliko na Skoplje toliko na Bosnu i Hercegovinu, ali je srpska narodna svijest i tamo i amo kao vulkan prokljuvala i ispriječila se. Protesti i uzbune naroda u Skoplju protiv nametnutoga mitropolita, Grka Ambrozija, i memorandum Bosanaca i Her- cegovaca dokazuju da se na Srpstvo očajno napada, ali da se Srbi junački brane, i dok bude ovake junačke obrane i samopregorije- vanja ne bojmo se za opstanak. U utornik slaviće Srpstvo veliki praznik, gv. Savu Nemanjića, sina srpske kraljevske kuće, kojt prezrevši sjaj i bljesak kraljevskog doma stupa u kalugjere, da kasnije kao ge- nij pomiriteljni miri zavagjenu braću i pro- svjećuje narod istinom vjere, narodne srpske misli i ljubavi. A Pred nama stoji hrpa poziva na sveto- savsku svečanost, što se priregjuje svuda gdje Srbin živi, kao afermacija prava na ži-: vot i napredak srpski. Razgledajući te pozi- ve oko nam zapinje o jedan, koji glasi: ,Sr- bi Solunjani, podanici Nj. V. Sultana Abdul Hamida IL., ohrabreni pažnjom, ukazanom im prošle godine od strane ovdašnje štovane pu- blike i mnogim rodoljubima sa strane, pri- | regjuje i ove godine na dan 'sv. Save.... zabavu sa igrankom u korist sirotnih gjaka ovdašnje Srpske škole ....“ Na prvi mah, Čini se, stvar neznatna, jedna prosta zabava ; ne, ova je pojava značajna. U Solun se ide preko Maćedonije i Stare Srbije, gdje je Skoplje i Prizren, odakle srpska svijest na- preduje pravcem put Soluna. U jednu riječ od Soluna prama sjeveru preko Dunava i Save, a od granici Bugarske do Bara i Du- brovnika u utornik će da odjekne srpska ri- ječ i srpska pjesma sloge i ljubavi. Prizor divan i veličanstven, koji onijem, što imaju oči da gledaju i uši da slušaju, nameće da o tome dobrv promisle, jer se ovaka kom- paktna snaga ne ruši lako, a to znade naj- bolje Turčin, komu se junaštvo odreći ne može. U borbi je život, a u prosvjeti snaga. Srbin borbu ne želi i izbjegava je, ali napa- dnut znade se braniti; a da za prosvjetom teži dokazuju svetosavske svečanosti. Bosna i Hercegovina. "Primili smo izvještaj iz Hereegovine, u kome | nam se javlja, da je lijuboje Dlustuš, školski refe- rent zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, pri- likom posljedneg pregledanja škola, usmeno naredio svim učiteljima komunalnih osnovnih škola u B.i H., da pravoslavnu djecu ne smiju od sada učiti latinicu, a muhamedansku i rimokatoličku ćirilicu. Smjer ove naredbe očit je, kad se znade da su srp- ska knjiga i srpski listovi zabranjeni. Žao nam je što radi kratkog prostora lista ovaj izvještaj u oje- lini ne možemo donijeti. Spominjemo samo ovoliko na potvrdu njegovu, jer je bio objelodanjen u predposlje- | dujem ,S. G.“. Spljetsko ,Jedinstvo“ ne vjeruje u | ispravnost ove vijesti, a mi kad ne bistvar i suviše ozbiljna bila, mogli bi smo mu opkladu ponuditi! od ij-e- ve o nea | Naši dopisi. Buenos Aires, dećembra 1896. (Imanje Nikole Mihanovića). — Na 29. ok- tobra, kao što ćete znati, umrla je ovdje gospogja Nikole Mihanovića. Po argentinskom zakonu budući su sva dobra g. Mihanovića stečevina poslije ženid- be, s toga polovina njih pripada gospogji, odnosno njezinoj djeci. U ta je svrha učinjen inventar za podjelu, a imanje je procijenjeno od prilike deset milijuna talijera. Podjela dobara, koju iziskuje zakon, više je nego išta formalne naravi, jer se kuća nastaviti gvoj rad kao i do sada u cjelini. A_ može se reći da tek gađa g. Mihanović počinje raditi kao što treba, a kad je on u 24 godine iz ničega umio stvoriti silno blago, što će tek uraditi sada kad ima na raspoloženju ovaj silni kapital. Ovo je doista sjajan primjer, kako našinci još uvijek pred svijetom nose visoko stijeg stare slave i ponosa naše otadžbine. Kao karakterističnu crtu, vrijedno je spomenuti, da je prije 20 godina g. Nikola Mihanović jednom zatrebao 5 tona uglja da pošlje na put prvi svoj brodić, i nikako nije mogao naći, ko će mu ih povjeriti. Danas njegov potpis valja stotine hiljada. U jednom amošnjem listu izašao je kratak izvještaj o imanju g. Nikole Mihanovića, te ga ša- ljem u prijevodu: Nasljedstvo gospogje Mihanovića. — Pred gu- cem u gragjanskijem poslovima, Dr. Garay i tajni- kom 'Tornesse došla je na red rasprava o nasljed- stvu gospogje Katarine Mihanovića, rogjene Bale- stra. Zaiskao ju je muž, gosp. Nikola Mihanović za se i svoju maloljetnu djecu: Nikolu, Santiaga, Adol- ia, Mariju Elenu Mihanovića ; Francisco Fortunato, Ilija, Luis, Karlo i Juan Lavarello; Bartuo Miha- nović za svoju suprugu Jovanku Geronimu Lavarello, Pero Mihanović i Emilio Bianchi de Carcano za svoju suprugu Antoniju Mihanovića. Po predatome spisu, pokojnica prvi put udala se god. 1857. s Juanom lLavarello, a drugi put god. 1572. s gosp. Mihanovićem, nemajući u ono doba ni jedna ni druga strana svojih dobara. Da- kle sve je poznija stečevina. Evo sada popisa do- bara: is Kuća sa zemljištem u Belgranu, koja zauzi- mlje čitav blok megju ulicama Juramento, 3 de Febrero, Chacabuco i Rivadavia; kuća i zemljište u ulicama Chile i Balcarce (u gradu); kuća u ulici Pedro Chendoza (na Boki); zemljište na južnoj obali na Boki, gdje su škver i radionice gosp. Mihanovića; zemljište u Bahia Blanca; 32 lege (800 [_] kilometara) polja u Chaco gdje je radionica drveta, nasadi trske za šećer, sto- ka i ost. (Kolonija Dalmacija); kuća u ulici Defensa (u gradu); kuća u ulici Santa F8 (u gradu); jedan hi- potekarni kredit od 30.000 talijera ; pokućstvo u kući u Belgranu i 25 de Chayo; parni brodovi 52 na broju. jedreni brodovi 57 na broju. Sada se ima načiniti inventar, a za admini- stratora dobara bio je imenovan gosp. Nikola Mi- hanović. e—_\ (hPa Bap, 12. jasyapa 1897) (TeeraTka e cpneko-upuoropekor upamopja). — V oBy upomy 1896. r. pase cy 6uzre 200 r. llunaeraje Herposnli-Iberoma, og kan je najnpBu Blazap u3 czasne kylie Ilerposulia 1696. r. Bza- muka lauumjo noueo BJagara Hag mMajemom aju oreeBurom llpuomropom, kojom ca cpeliom u zanac Ta upoezaB;ena kylia Blaga u Bljajale ako Bor la 34 MHOTO BETA H TOJHHBA HA IOHOC H AUKY IH- jemor CpnucTBa. Iomro mnora 6prkajy mojmoBe o mapojnocTu H pezuruja u ako uujecaM KAKBH CTPY4EbAK; AJIH u3 conerTBsennjex 1mo6yna NpHJIHKOM OBe CBETKOBHHO Koja lie ce zpyror Janyapa 07 HOBOra IpeTa na Ile- Ty ua najeseuanuju naumu npoenaBuru, pujemao caM ce 0 TuMA y KpaTKkO pujeu noBecru, nazgajylia ce za lie 1o6po ynauBueaT4 Ha one Koju ne cBa- lajy pas.uKky usmeljy Bjepe m HapozuocTn. CJroBenegku napon jecer jeguo Bezuko era6o, og Kojer epuegu je napon jezua rpana. Ilo eyn6nu- uu Boxjoj og nperacka em7iHor nanazava a uajsu- me gomalier paszopa, opncku ce Hapoy packoma- nao u Asujary Nnokopuo; camo jego rie370 coKo- 2) Osaj gomue jeguor yBaskenor Myxameganna u3 Papa yBpcrTueMo 6e3 ugakBe npomjene, u ako ce ca jezuom Ta- UKOM HO CJIA2KEMO, ZA CE BHAH KAKO MHCIOe HAMA Gpaha Cp6au Myezumanu. — IIpumj. Ypez. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LXV. SADAŠNJA VREMENA.) Budući je Dubrovnik bio utočište: ne samo svakoga plemena jugoslavjanskoga, već i svakog tu- gjinskog naroda na okolo, — tako da postade u malenu oio, što su sad u većemu prostoru sjedi- njene države u sjevernoj Americi, nije čuda, što su u novije doba sve žešće borbe i prijegonice politi- čke oko toga: spada li on Srpstru ili Hrvastvu! Na taj način on postaje pravi Buridanov magarac!). Dubrovnik čini, — piše IId Bogdanov — ,,da priča o *) U našem podlisku pred ovijem, u 2. broju ,D.“, ispušte- na je u štampi na 2. str., 4. stupeu, u 8. retku ozgor, riječ »Jelačića“, te se ima čitati: ... ,gjenerala austrijanskoga Je- lačića“ i t. d,; tako isto u 6. primjetbi u 2. retku iza riječi republika, treba da se umetne još ,bila monarhija“; te s toga molimo pošt. gg. čitaoce, da to sami izvole ispraviti. ') Ivan Buridan, profesor filozofije u Parizu XIV. vijeka po- stavi zadaću: jedno magare gladno nahodi se megju dva snopa sijena, jedan mu je na desnu, a drugi na lijevu stranu — isto daleko, uz to oba snopa još i iste veličine: na koji će snop magare prignut?! Ako se prigne ili na jedan ili na drugi; svakako kaže tijem da ima slobodnu volju; — dakle i životi- | po gospodaru, koji je bacio psima golu kost, da vidi, kako će se poklati, nije više priča, nego povjest!“ Takogjer jedan anonim, kad opisuje otkriće kipa Gundulićeva u Dubrovniku, slikuje to čoporu pasa, koji dogjoše pred kip i zarežaše; ali prisustvo vla- de ne dade, da napanu jedan na drugoga: nje jesu slobodne. Ta zadaća premda je sofizam, dade ipak po- voda, da se o njoj učini mnogo rasprava po školama u ono doba. I Čudnovato je, da u opće mnogo nauka, ima njeke čla- nove, koji se zovu »magareći“, — ,Prošo je magareći most“, govori se u matematici, kad učenik dobro nauči, kako se jedan broj podiže na treći uzmnog po formuli (a -H b)* = a? + 2 a? b + 2 ab? -d- 05. U bo- goslovlju ima Baalamov magarac. Nema legende, koju neće izvesti bogoslovci i propovjednici ,hoc asino freti“. Takogjer Virgilije piše svome prijatelju Pedianu, da će jedan stih u Enojidi biti klanae, gdje će nasrnut mnogo filološkijeh ma- garaca: Die quibus id jeme...“ Tres pateat coeli spatium non amplius ulnas“. Neki tumač Dantovijeh spijeva govori, da je ,magareći most“ i tumačenje onog stiha : »Pape Satan! pape Satan! aleppe“. premda je opće tumačenje, da je to jedna izreka jezika arap- sko-maltešsoga, koja je bila rasp ostranjena u ono doba svuda po Italiji, te da je značila: ,Fugite partes adversae, vicit (Hri- stog)“ — što je najviše vjerovatno. U geometriji zovu kFrancu- Zi ,pont aux anes“ četvorinu na hipotenuzi, jer ima legenda, da je Pitagora žrtvovo sto vvlova Zeusu, kad joj je iznašo vrijednost. »1o je slika i otkrića Spomenika Gundulića !“ Dubrovnik, — kako kaže i Ild Bogdanov, — nije mogao biti ni hrvacki ni čisto srpski. — Za naše ge oce ne može rijet po ničemu da gu bili Hrvati. Zemlje na okolo, koje su posvojavali u tijeku vje- kova, pripadale su banovima i kraljevima plemena srpskoga. Ali kako ćemo sad vidjeti, i zakoni mo- ralni slijede iste pojave kao i zakoni fizični u hemiji: dva elementa ili plina sastavljena u sudić hemije, kad se stope učine njeki treći plin, koji kadgog ukaže novijeh svojstava, koja prije zamješanja nijesu pri- padala ni jednomu ni drugomu. Tako i ona plemena srpska u većemu dijelu, a štogod i obitelji, koje su došlo iz hrvacke Dalmacije, pa iz Italije, Arbanije, Grčke, i t. d., stopiše se ujedno, te učiniše ,Du- brovčane“, koji su se zvali ,Stato Raguseo“; ali, ne vele tačno, jer su bile ideje izprva pomućene, »Nažione ragusea“. "To se sve ima razumjeti samo za grad; a sva okolna sela bez razlike ostala su čista i prosta od svake tugje primjese i upliva, te gu i do dana današnjega očuvala svoj urogjeni, pr- vobišni srpski harakter, što ge očito vidi i pozna- je: po običajima, po govoru, po narodnijem pjes- mama, nošnji i t d. I sami pristaše hrvacki, kad pišu o Hrvastvu Dubrovnika, ne mogu naći jasnijeh dokaza, te kežu prosto: , Dubrovnik je hrvacki!“ A | za što?! — Za to, jer ,stat pro ratione voluntas !« Ild Bogdanov za to navagja i sami list ,Crvenu Hrvatsku“ od 10. Maja g. 1894, koja ovako piše: » Dubrovčani smo, ,jer“ smo rogjeni u negda zva- noj dubrovačkoj državi i tim se ponosimo; Dalma- tinci smo, ,jer“ je Dubrovnik u Dalmaciji; Au- strijanci smo u toliko, ,jer“ smo podanici... .“ Dovle je sve logički osnovano; sve je logično i ja- sno; svaka je tvrdnja popraćena sa jednijem ,jer“. Pa slijedi: ,ali smo sinovi hrvatskoga naroda i hrvatskijem jezikom govorimo!“ Pitam ja: gdje je ovdje ,jer?!“ — Kad ga nema, odgovaramo, — znak je, da ga je bilo trudno naći, u povjesti i u etnografiji. Da su ga mogli naći; ustali bi tad isti- jem pravom i Arbanasi, i Italijanci, i Grci, jer je i njih njekolicina bila napučila Dubrovnik"). No ako igda bude sloge izmegju Srba i Hr- vata; polje toga sastanka i pomirenja imao bi biti oDubrovnik, koji sebe od davnijeh davnina prozove po svojijem spisateljima ,narodom slovinskijem“, kao i sva srodna plemena naokolo. Taj naziv ,Slo- *) Istina je, da je neki Kušar izdao brošuru (Dubrovčani, jesu li Hrvati?“) u kojoj dokazuje da su Dubrovčani esentia- oliter Hrvati; ali to spada samo onome vrhovnome političko- me načelu njemačkomu, po komu, kako smo dosta puta čitali po listovima njemačkijem »nieht nur Dalmatien, Bosnien und Hercegovina, sonder auch Montenegro und so weit sind die kroatisehen DLinder“. Kad je bila proslava Boškovićeva u Du- brovniku, bečki su listovi pričajući o tom nazivali Boškovića Hrvatom. ,Er war ein kroatiseher Astronom !“