U Dubrovniku g. Januara 1897. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Ža sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godino surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i di“ šalju se administraciji ,DUBROV& KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 3. Ezlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Jedna nova tekovina — Od- govor dopisniku ,Zastave“ br. 188, — Me- morandum Srba pravoslavne crkve u Bosni i flercegovini — Proslava dvjestogodišnjice di- nastije Petrović- Njegoš (Naš telegram) — Domaće vijesti — Pregled — Posjed = Dubrovačke vijesti — Umjetnost. Jedna nova tekovina. Još nas malo dana dijeli od čina kada će ge, kako kažu, na svečan način i u pri- sustvu odličnih stranih gostiju otvoriti ,,Ho- tel Imperial“, sagragjen na najljepšem mje- stu ubavoga predgragja Pile. Ovaj dogagjaj sam po sebi ne bi bio baš od velike vašnosti; ta, Bože moj, koliko li se dan današnji po svijetu ne gradi većih i sjajnijih hotela za primamljivanje stranaca, a da se ne pišu uvodni članci. Ali, pošto smo mi u svemu zemlja izuzetaka i nevolja, usljed čega smo i skeptici postali, cijenimo da nije na odmet da se pozabavimo ovijem dogagjajem, koji možda zasijeca i dublje u naše gradske prilike, nego što se na prvi mah i opaziti dade. Do sada smo u više navrataka imali prilike da govorimo o gradnji novoga hote- la, kao i namjeri pokretača ovoga preduzeća: da od Dubrovnika učine liječilište i klimati- čku staciju. Ispovijedamo sasvim iskreno da je grad u boljim ekonomskim prilikama ne bi nas mnogo moglo uduševiti slično preduzeće, koje usprkos koristima, što ih ovomu ili onomu mjestu donosi, ima i svojih slabih strana i štetnih posljedica u mnogom pogle- du. Utopljenik se i za slamku hvata. U ovoj mudroj riječi oličeno je i ekonomsko stanje našega grada i okoline, što svakim danom svojim očima gledamo, a da pomoći ne mo- žemo, jer smo od ostaloga svijeta ne samo odijeljeni već i napušteni; a od zemlje kojom nas je božja providnost privezala, te nas nje- zinim primorjem i stovarištem učinila kine- škim smo zidom odijeljeni. U ovakim prilikama nije li bio oprav- dan odziv velike većine našega radinog i preduzetnog gragjanstva, kad se je kao na dalekom zenitu pokazao, ako hoćete, i slab žračak nade t. j. boljega izgleda za buduć- nost? Pozivu na upisivanje akcija za novi hotel dubrovački gragjani odazvali su se sa lijepom sumom od 80.000 for. i tijem do- kazali da im na srcu leži napredak i blago- stanje rodnoga im grada; i ako uvjereni da tijem ne će sebi okoristiti, već su više sma- trali taj upis kao neku dužnost: žrtvu. Otvaranjem novoga hotela Dubrovnik stupa u novu fazu života. Ovijem se udara temelj preokretu u našem ekonomskom sta- nju. Za ovijem imalo bi se, po već ustano- vljenom - projektu, odmah započeti gradnjom kupališta u Lapadu i t. d. Iz svega ovoga proizlazi da ljudima koji upravljaju ovijem preduzećem, ne oskudjeva dobra volja. Dobra volja nije jedini faktor. Najbolja volja razbija se o neuspjehu, s toga je gla- vno pitanje koje. se nameće svakomu: A ka- kav će biti uspjeh? Na ovo pitanje teško je odgovoriti s prostoga razloga što nemamo željezničke sveze, a svijet ne naviknut moru, boji ga se kao kakove nemani, sto nije opravdano, kad se uzme u obzir plovidba od nekoliko sati uz lijepu obalu naše pokrajine. Dubrovnik sa svojim blagim podnebljem, veo- ma lijepom okolinom, istorijskom skladnosti i čistoćom bez hvalisanja najprikladnije je mje- sto na obalama jadranskoga mora za liječi- lište i klimatičku staciju. "Drugo je pitanje ne manje važno: Koli- ku će korist odatle imati Dubrovčani? Jedan dio, i ako maleni, uspjeha zavisi i o samijem Dubrovčanima, a koliko će se ovijem predu- zećem okoristiti zavisi sasvim _ o nama i o nikomu drugomu. Budemo li stajati skršte- nih ruku, a puštali strance da vuku odatle koristi, biće samo naša krivica; s toga bi trebalo da se na vrijeme pobrinemo da nam ne izmakne iz ruku ono, što nam niko oteti ne može. U Dubrovniku ima i kapitala i pre- duzetnog duha, dakle dva glavna faktora; samo treba da se malo otregemo i malo 7»2- skiramo, jer. samo smjela čovjeka sreća . po- maže. Odmah u bb kada se je gradnja hotela istom zemišljala, podizalo se je pri- govora proti ovom poduzeću sa narodnog stanovišta. Neki su se bojali a možda se“ j danas boje da se ovijem ne utre put germa- nizaciji. Tineo Danaos et dona ferentes (t. j. Bojim se Danajaca pa i darove nosili), obi- čno se kaže za lažne prijatelje, ali mi ne di- jelimo tu preveliku bojazan, jer jedna stotina, recimo, Nijemaca, ne može da oduzme na- rodni karakter grada i okolice. Ovom prili- kom padaju nam na pamet nadmetanja Srba i Hrvata za Dubrovnikom, jedni i drugi ga: sebi prisvajaju, jedni i drugi se njim diče, pa evo sada prilike da tu ljubav i zanos na realniji način pokažu. Svake godine na sto- tine bogatih Srba i Hrvata traži Abaciju i t. d. za odmor i uživanje, pa zašto ne bi u Du- brovnik došli, gdje bi se osjećali kao u svo- JOJ KUL. Ovoliko smo cijenili zgodno ovom pri“ likom na ovom mjestu reći. : - DUBROVNIK, 15. januara. Ne ćemo se upuštati u polemiku s do- pisnikom novosadske ,Zastave“ br. 188 pr. godine u koliko se tiče rada političkog dr. R. Kvekvića, ali je nepravedna i netemeljita optužba da on radi iz lične koristi. Mi koji smo mu susjedi znamo najbolje da je on: premda neimućan žrtvovao svoje advokatsko zvanje i izložio se je materijalnim štetama da radi na korist našega naroda. fako isto imali smo više puta prigode da se uvjerimo o svojskom zauzimanju i zaslužnom radu za- stup. Vukotića. Žalimo ove javne razmirice koje bi mogle donijeti teških posljedica, a novosadska ,,Zastava“ prije nego je uvrstila dopis one vrste, mogla se je izvjestiti o na-. padnutijem zastupnicima od uredništva ,,Srp- skog Glasa“ i ,Dubrovnika“. o 49/0 Memorandum Srba pravoslavnijeh Bosne i Hercegovine Vaše Carsko i Apostolsko Kraljevsko Veličanstvo ! Najponiznije dolje potpisani predstavnici srp. prav. opština: Sarajeva, Mostara, Donje "uzle, Br- čke, Gračanice, Stoca, Doboja, Gradiške, Prijallara, Novagi, Dubice, Sanskog Mosta, Zvornika i Bije- ljine; u ime spomenutih srp. prav. ork, škol. opšti- nau B. i H., u najdubljem strahopoštovanju, usu- gjuju se stupiti pred svijetlo lice Vašeg Veličan- stva i najsmjernije položiti na podnožje previšnjeg prijestola ovaj MEMORANDUM. Još od vajkada, do prije okupacije ovih po- krajina u god. 1878. za vrijeme otomanske vlada- vine, imala je srp. prav. crkva i škola svoju pot- punu autonomiju. Srp. prav. erkv. školske opštine same su so- bom upravljale, slobodno su upotrebljivale u školi i crkvi srpski jezik sa ćirilicom i srpsko ime. Slo- bodno i neograničeno su bez prijave ili prisustva političkih vlasti svoje skupštinske i odborske sjed- nice držale. Crkveno-škol. svečanosti, spoljne vjer- ske obrede, vršile su slobodno bez prijave i bez uticaja političkih vlasti; upotrebljavane su u erkva- ma i školama bez zapreke: pravoslavne ikone, na- ročito pak srpskih svetitelja, a osim toga i istorij- ske slike u opštinskim zgradama i školama; sve- štenike i učitelje postavljali su slobodno bez ikakva uticaja političkih vlasti; slobodno i bez smetnje podizali gu i obdržavali svoje vjeroispovjedne osno- vne i srednje škole sa slobodnom nastavom, gdje su slobodno njegovali svoju pragjedovsku vjeru i Svoju milu srpsku narodnost, svoje ime, jezik i svi- jest; slobodno i neograničeno su primale testamen- talne zavještaje i poklone crkvi i školi; slobodno raspolagale svojim imetkom; kupovale i mijenjale opštinska dobra u korist crkve i škole; osnivali crk. školske fondove bez prethodne dozvole politič- kih vlasti; slobodno raspolagale opštinskim zgrada- ma, sa školama i orkvama, bez razlike dali gu sa- borne ili ne, isto tako i sa manastirima i sa ma- nastirskim školama i imetkom, gdje im je to u upravu predano bilo; učestvovale su pri postavljanju vaselenskog patrijarha i najzad su imale pravo mol- be, peticije, zemaljskim, svjetskim i crkvonim vla- stima, vladi i vladaru. — U ovome, u glavnome, sadižavala ge crky. školska autonomija prije okupa- cije, u čem je i naša prav. vjera i 2. narod - nost svoga osiguranja našla. A kada je u god. 1575., na osnovu čl. 25. ber- liuskog ugovora, kojim je Austro-Ugarskoj radi od- klonenja nezadovoljstva i nemira povjerena Bos. i Her., da s njima upravlja, to je u proklamaciji na naše stanovništvo od 13.(25.) Jula 1878. naročito naglašeno: da V. V. zapovijeda, ,da svi sinovi ove zemlje imađu uživati podjednako pravo po zakonu, da svikolici imadu biti štićeni, glede svoga života, glede svoje vjere, glede dobra i imetka svoga. Vaši zakoni i vaše uredbe neće se samovoljno ukidati a štedi će se vaše svetinje i običaji vaši; ništa se nasilno preinačiti neće, svakom će se zgodom ras- motriti i presuditi čega vam treba“. Pored toga, 9.(21.) Aprila 1879. izmegju vla- de V. V. i vlade Nj. V. sultana, pri utvrgjivanju pojedinosti okupacije, u zaključenoj konvenciji, na- ročito je naglašeno: da će se u razne činove i zva- nja uvoditi u prvom redu urogjenici ovih pokrajina, & u drugom članu ,osigurava se onima, koji žive ili ge bave u Bos. i Her., sloboda i ie obredi sviju postojećih vjera“. Po oyome dakle osigurana je i nama crkv. školska samouprava, koju smo prije okupacije uži- | vali, već berlinskim ugovorom, jer ta autonomija nikad nije bila izvor nezadovoljstva, sukoba i ne- mira, zbog kojih je i povjeren mandat Austro-Ugar- skoj, te prema tome nije se na njoj ništa ni mi- jenjati imalo, što nam je opet ujamčeno previšnjom proklamacijom od 13.(25) Jula 1578. i konvenci- jom od 9.(21.) Aprila 1879., kojima se osigurava naša vjera, naša stečena prava, naši običaji, naše imanje, naše ustanove i naši spoljni obredi; naše srpsko narod. ime, jezik i duh — naše narodne svetinje! Srpski pravoslavni narod u okupiranim pokra- jinama očekivao je prema tome sa pravom da će ta njegova vajkadašnja i tako zajamčena crkv. škol- ska autonomija, ta vjerna čuvarica njegove vjere i narodnosti, ne samo očuvana biti, već da će una- prijegjena i proširena biti po pojmovima naprednih prosvjećenih zemalja. Osamnest godina je već pro- šlo od okupacije i to očekivanje ne samo da se ni- je ispunilo, već naprotiv zemaljske vlasti sve odlu- čnije idu za tim da nam unište našu starodrevnu i previšnjom prenn V. V. zajamčenu auto- nomiju. Dugo i dugo čekali smo “i se stanje okrene na bolje i tražili smo pomoći kod Zem. Vlade pro- tiv njenih vlasti, ali ne dobismo prava, ne nagjo- smo zaštite, vlada je sve, našoj samoupravnoj crkvi i školi protivne korake potčinjenih vlasti, potvrgji- vala i odobravala. Šta više i samašVis. Vlada išla je i ide zatim da te naše narodne svetinje uništi, i u tu svrhu donosila je i donosi razne uredbe i na- redbe, koje se kose sa našom pragjedovskom crkv. škol. autonomijom, pa samim i pojmom svake samou- prave, te nam tako osporava i one ustanove i obi- čaje, koje smo za vrijema otomanske vladavine slv- bodno i neograničeno vršili. A kad smo se obraćali Vis. zem. vladi sa uč- tivim molbama, da preinači svoje take naredbe, ona nas je ili prosto odbijala ili nas nije nikakvim odgovorom udostojavala. Sve ovo duboko je rastu- žilo i zabrinulo srp. prav. crkv. škol. opštine i nji- hove članove, te je to i pobudilo najponiznije do- ljepotpisane najuglednije opštine sr. pr., da se pre- ko svojih prestavnika, u sinovljoj ljubavi, odanosti i vjernosti, obrate V. V., svome najmilostivijem za- štitniku i caru, i polože na podnožje previšnjeg prestola, najiskreniju spomenicu svijeh tegoba i že- lja umoljavajući očinsko blagovolenje i milostivo saslušanje. Vaše Veličanstvo! Dug je niz naših žalba, koje ojagjavaju vjer- na srea Vaših zaštićenika, Vaše djece. | mi ćemo se držati samo kod najkrupnijih, jer smatramo svojom otadžbeničkom dužnošću, ća otvoreno i iskreno obavijestimo V. V. o onom, što u nama ragja bol i nezadovoljstvo. Naša srpsko-narodna crk. školska autonomije, a sa njome i naša vjera i naša narodnost, ugroža- va se, šteči, unazagjuje, zapostavlja raznovrsnim pu- tevima i načinima, koje nijesmo u stanju sve da nabrvjimo, te se moramo ograničiti ovdje na naj. krupnije. I to: | Političke vlasti ne dopuštaju nam da, kao za vrijeme otomanske uprave, naše cr. šk. opštine sa- me sobom upravljaju, već se pod izgovorom vrhov- nog nadzora miješaju u naše najsitnije poslove. Vladini povjerenici ga žandarima ulaze u školu i rasturuju opštinske skupštine, koje se ondje drže, i to bez ikakva uzroka (kao n. pr. u Bosanskoj Gra- nici 1884. god.) Iuovjerni, nepravoslavni povjereni- ci, prisustvuju u sjednicama i učestvuju u rastjeri- vanjima, paze na dnevni red, što se i sa kanonima pravoslavne crkve ne sudara; nasilno skidaju isto- rijske slike, a megju njima i take, koje je naša crkva ubrojila u svetitelje, zabranjuju kupovanje i gruntovno prepisivanje nepokretnina na crk. škol. opštine, bez prethodne dozvole politične vlasti; “za svečanosti sv. Save ištu rasporede i na njima čine promjene; ne ispunjavaju naredbe koje se odnose na upotrebu ćirilice prema crk. škol. opštinama, već naturuju latinicu i hrvatizam (n. pr. u Stocu, Bos. Novom, Bos. Gradišci); nište upotrebu srpskog imena i prijetnjom nameću opštinama naziv bos. jezika, naročito u tiskarnicama za školske iskaze; uskraćuju name slobodan izbor paroha (n. pr. Mo- star); išćeruju i premještaju sveštenike (n. p. Bos. Novi); gone i globe lično pojedine članove opštine, tajnike i učitelje za stvari za koje prima odgovor- nost opština, čemu oni lično odgovorni nijesu (n. pr. Sarajevo, "Tuzla, Novi, Prijedvr, (Gradiška); zi- danje srpskih prav. crkava otežava se i otiskuje ge iz uglednih mjesta varoši u neugledne krajeve i van mjesta (n. pr. Bos. Novi); ne dozvoljava se skla- panje crk. pjevačkih društava radi ukrasa obreda i bogosluženja (n. pr. Novi, Gradiška, Brčko); oteža- vaju se primanja zaklada i darova tražeći prije primanja dozvolu politične vlasti; naregjuju pod globom opravke na crkvama koje nijesu potrebne (n. pr. Prijedor); uvode kuluk, da narod stražari oko crkve, kad narod ne prima silom nametnutog sveštenika (Prijedor, Bos. Novi); politične vlasti nasilno ućeruju nezaragjenu i nezakonitu stolarnu pristojbu, i naplaćuju istu od predsjednika opštine, kada cijela opština ne prima nametnutog svešteni- ka (n. pr. u B. Novom.); crkve zatvorene stoje a narod bez dušopopečiteljih obreda ostaje (B. Novi i Vitosavica); na naše sr. pr. crk. škol. opštine pri- mjenjuju naredbe o korporacijama, političkim dru.