poduprta od birokracije, dok od nazad trideset go- dini, a to baš zaradi birokratskih manevra i silo- ovite natege vladine, hrvacka stranka gospoduje u zemlji. Kad je dr. Bajamonti govorio ,slaveni i danas, ali hrvati nikad“, tim je prosto razumijevao političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvackom, pripo- znavajući ipak i mogućnost spojenja sa drugim sla- venskim zemljama. Čingrija. Nije istina da se je naša stranka popela do moći pomoću vlade; popela se boreći se s vladom. Istina je da smo njekad tražili samo pa- rifikaciju jezika; to su nam nalagale okolnosti i što smo iz nevoljne prošlosti naslijedili; ali sada, pošto su se nakon toliko godina okolnosti promi- jenule, možemo i moramo zahtijevati da isključivo naš jezik svuda gospoduje. Što se tiče podizanja talijanske škole u Spljetu, predgovornik se oslanja na ministarstvenu naredbu što je imao u džepu. Neka pamti da je vlada samo egzekutivna vlast, i da glasovanje o predračunu pripada samo Komorama. Govore Mrkušić i Bjankini. 6. Sjednica dneva 9. februara: Predsjedništvo : Potpredsjednik Dr. Kvekvić. Vladin povjerenik: namjesništveni Potpredsje- dnik Alfons pl. Pavić. Trojanović interpeliše Vladu o zlostavljanju njekih radnika iz Sutorine sa strane vojnika. Prelazi se na dnevni red. 1. Treće čitanje zakonske osnove kojom je ovlašteno da se globe za šumske prekršaje zamije- ne u nadnice radnje. Osnova je prihvaćena bez rasprave i u tre- ćem čitanju. II. Drugo čitanje zakonske osnove kojom se ovlašćuje zamjena globa udarenih radi zanemarenog pohagjanja učionica u nadnice radnje. Ovaj zakon sa nekim ispravcima č. Ivčevića glasovan je u drugom čitanju i primljen. Po ovom zakonu globe udarene zbog zanemarenog pohagja- nja škola, a ne utjerane zbog siromaštva osugjeni- ka, zamijeniće ge u zatvor ili u nadnice radnje, koje se imaju izvesti ili u školskom vrtu, ili na putu, osobito onom što vodi k učionici, a uvijek u poreznoj: općini osugjenika. Za dan radnje računa se globa u iznosu od jednoga forinta za muškarce a od 50 nov. za ženskinje. Pokr. škol. nada. Peričić odgovara Lubinu i Smerchinich-u odnosno uspjeha i pohagijanja pu- čkih učionica. Godine 1894-1895. ukupni je broj muške i ženske djece što su pučke škole pohagjali, iznosio do 84.290. Školske godine 1895-96 pa i ove 1896-97 broj djece upisane za pohagjanje iznosi do 40.000. I zbilja od velike je utjehe fakat, da kroz ovo za- dnjih godin4, pohagjanje se je naših pučkih škola podvostručilo. Pohagjanje je gragjanskih škola u pakrajini vrlo povoljno pogledom na broj duša do- tičnih gradova, gdje su take škole zavedene. U koliko je bilo govora o zavedenju pučke škole s talijanskim nastavnim jezikom u gradu Splje- tu, imam istaknuti ipak, da je tu po srijedi jedna odluka Visokog Ministarstva za bogoštovje i na- stavu, koja se ima smatrati kao konačna s pogle- da redovitog tijeka molba u administrativnom po- stupanju. Radi toga ja imam čast, po nalogu Vi- Sokog Ministarstva za bogoštovje i nastavu za- moliti Visoki Sabor, da izvoli uvrstiti u proračun za tekuću godinu 1897., potrebitu svotu za pome- nutu učionicu. ' Ghiglianovich. Kad većina ne popušta u ni- čemu talijanskom elementu, to ona vrijegja njego- Va prava i u isto vrijeme nanosi štete slavenskom plemenu. Poštuje slavensko pleme, ali je talijauski elemenat u Dalmaciji genijalniji. Rat što ga veći- na vodi proti jeziku i talijanskoj kulturi ne odvisi od ličnog uvjerenja pojedinih članova, već od stra- ha da ne izgubi popularnost. (Prekidaju ga s de- snice). Jedna vas mlagja stranka tlači i u isto vri- jeme otimlje vaš položaj, a vi, od straha da ga ne izgubite, napadate na nas većom mržnjom i ljutinom. Nije mu čudo ako radikalci vole sjaj zagreb- skog mjeseca nego sunce talijanske kulture; ali mu je čudo što se za njima povode i ljudi narodne stranke. = Nije istina što č. Čingrija kaže da je većina došla do moći protiva volje vladine. Pošto je izgu- bljena Lombardija i Mletačka, vlada je počela po- opuštati slavenima u Dalmaciji; inače govornikova bi stranka još gospodovala. (Nemir na desnoj ; odobra- vanje na ljevici). Pošto nije bilo više povoda da se po ugovoru u Villafranki vodi talijanska politika, a po bitci kod Kraljičina Grada da se vodi nje- mačka politika, pomislilo se je logično na slaven- sku politiku, počela se Austrija orijentirati, poslat je u nas Fluok i Rodić. Vi ste se dakle pomoću slavenske politike podigli do mcći, a nije samo va- ša zasluga. (Povlagjivanje na ljevici). Sada pak nije više potreba da se ta politika nastavlja. Dotiče se i administracije Bosne, prelazeći tako na predmet o vanjskoj politici. : Potpredsjednik ga pozivlje da se povrati na predmet. Ghiglianovich. Kad bi Bosna i Hercegovina bile s nama združene, taj narod, koji neće da pri- mi njemačku kulturu, bio bi sretan što bi na ovim obalama našao jezik i kulturu talijansku. Proti re- solucijama što su u pogledu ital. škole u Spljetu prihvaćene na bečkom parlamentu nije niti jedan od hrvackih zastupnika smio svoj glas podići. Perić. Ja sam to učinio! Ghiglianovich. Autonomna stranka može reći da je sve, ali da nije stranka birokracije. S nama je veći dio inteligencije. (Povlagjivanje # nemir na trjemovima). Govori o pokrajinskom školskom vijeću što je neprijatelj talijanskom elementu. Hrvacka stranka smatra škole kao njeke tvrgja- ve, a učitelje kao topnike. Zato svaki naš zakoniti zahtjev učini u protivnoj stranci utisak kao da se kida njeno živo meso. Čingrija. Kad bi govor č. Ghiglianovicha imao biti primjer talijanske kulture, žalosnu bi smo onda ideju dobili o toj kulturi, tolikom žući i ljutinom bijaše taj govor začinjen. Vi ste nam tim govorom bacili rukavicu, a mi je prihvaćamo. Predgovornik tvrdi da mi radimo pod utjecajem mlagje hrvacke stranke i radi popularnosti. To nije logično. Pravaška stranka nije se još bila ni pojavila, kad smo se mi na jednaki način ponašali prama pokušaju da se zavede nova talijanska škola. Tvrdi da smo mi uprav manjina, te da se na sve načine upiremo da uzdržimo makar sjenu većine. Mi smo velika većina i kao stranka i kao narod. Ako sada težimo za tim da pokupimo različite frakcije, da bi se tim ponovila stara većina koja će da se od- važnije bori protivu vas, te da ste smjeliji po- stali, to nas zdrav razum savjetuje, pa ako se to postigne, tim će se moja najvruća želja ispuniti! Zaffron. Što je prije &. Smerchinich govorio da bi se opet zavela realna gimnazija u Korčuli, to je učinio u dogovoru sa svim mjesnim faktorima svoje zemlje, te za to i on pristaje zaključku što ga je prikazao, samo što se ne slaže s razlozima što je on naveo da podupre svoj prijedlog, pošto je tim hotio da ocrni gragjansku školu u Korčuli. Sla- že se dakle sa č. Smerchinichem glede novog za- vedenja stare niže srednje škole u Korčuli; ali se s njim ne slaže u tome, što bi on hotio nižu real- nu gimnaziju, dok bi govornik želio prosto nižu gimnaziju sa tehničkim tečajima što danas već po- stoje. Preporučuje zaključak č. Smerchinicha sa ispravkom što ju je on predložio. Trojanović. Nezna kako bi u veliku oceanu, gdje nakon tišine uzburka se more tifonima i či- klonima, doveo do spasa svoju lagju. Govorit će o pravom zadatku pučkih škola. U Zagorju mnoge su školske zgrade nedostatne i nepodobne, a puno dje- ce ide u školu napola golo, bogo, razdrpano. Čudoredno ponašanje djece izvan škole ne od- govara svrsi. Vidio jednom djecu gdje su se ka- menjem bacala u gnijezdo lastavice. Dobro bi bilo paziti na postupanje učitelja kad primaju djecu u školu. Našao negdje učenika, kojemu se svi dru- .govi rugahu, a učitelj ga kaznio dok on bijaše bo- lestan paralizom. U načelu nijesam proti mješovitim školama, ali gdje vlada bolest škrljevo, ko u Kijevu, ženska se i muška djeca ne bi imala miješati. Neki se hrvatski učitelji ne drže propisa da zovu jezik srpsko-hrvatski, dok srpski učitelji čuva- ju se kao od vatre da ne prekrše tu naredbu. Neka su školska djeca nosila kartice sa ,Živio Starčević“. To nije bilo u školi, pa nemam ništa proti tomu, ali zašto se zamjera ako se srpskoj djeci nastoji ' oplemenit srce imenom sv. Save i svetinjam srp- skog naroda? Zašto se srpski učitelji tuže i progone? Govori o srednjim školam. Kateketa kod du-- brovačke gimnazije Bućin otpušten je, jer kazao da je Dubrovnik srpski grad. Nevini srpski djaci u Du- brovniku protjerani iz gimnazije radi profesora koji zove Crnogorce lupežima, koji gagjaju iz busije. I u Kotoru se počelo s makinacijama. Na- mještaju se hrvati Novak, Perušić, a ,srbinu“ Dr. Milanu Rešetaru, Katiću it. d. ne da se u Du- brovniku mjesta. Mrkušiću će reći, da je šteta i žalost, što se hrvatska trobojnica kroz Bosnu prošetala, dok srp- ski narod u Bosni strada radi policajske na žalost | hrvatske p.opagande. Spominje memorandum pravosl. Srba iz Bosne; i tuži se što srpskim novinam za- branjen je ulaz u Bosnu. Govori Mrkušić. 7. Sjednica dneva 10 februara. Predsjedništvo. Potpresjednik dr. Kvekvić. Vukotić interpeliše Vladu za pripomoći na- rodu što je nastradao od povodnje u Boki Kotorskoj. Kulišić interpeliše Vladu o egzekucijama radi poreza, globa i t. d. u općini Vrličkoj. Prelazi se na dnevni red. I. Nastavljanje rasprave o školskom proraču- nu za god. 1897. : Potpredsjednik. Preporučuje govornicima da .ne budu otezati, pošto bi želio da se taj predmet još ove večeri iserpi. Korlaet u ime Zemaljskog Odbora upozoruje Sabor na njeke pogreške što sus se izmakle u ti-- skanju školskog proračuna za god. 1897. Govore Perić i Bjankini. Salvi. Neće da se upusti u novu polemiku sa č. Perićem i Bjankinijem, tim razbjeglim ovčicama što se sad vraćaju u tor većine. (Bjankini: Nek vas za to ne boli glava!) Ali mu je dužnost da po- stane kod onoga što je č. Mrkušić rekao. On je za- nosni panegirik izrekao vrhu spljetske gimnazije, te govornik misli da se ovdje baš radi o excusatio non petita, accusatio manifesta. Način govora kojim ge je govornik poslužio pokazuje nam uljudnost za- voda, kojoj je on priviknut; odbija te nepristojne izraze. Nije istina da se napada na Spljetsku gi- mnaziju, samo zato što je nastavni jezik slavenski. Nikad se nijesmo potužili na slavenske gimnazije u Dubrovniku i Kotoru. Da se pokaže kako su anor- malne prilike u spljetskoj gimnaziji, eto govora č. Mrkušića, kojim pobugjuje nevještu djecu da se opiju politikom; to je glorifikacija jednog činovni- ka kažnjena što je prekršio svoje službene dužnosti; to je poticanje na mržnju proti jednome dijelu dal- matinskog pučanstva. Zastupnik Mrkušić ima pravo što tako radi, kad je vlada pasivna prama takvom obijesti. (Odobravanje na ljevice). Govornik prelazi zatim na pitanje o talijan- skoj školi u Spljetu. Zemaljski je odbor svojim izvještajem iznio bez ikakve primjetbe školski proračun, te u tom je izvještaju spomenuto ono 25 novih škola što će ge otvoriti kroz ovu godinu, a megju tima je i spljetska škola. Financijski odbor Sabora nije na to ništa primjetio, kako smo čuli u izvještaju, što ga je č. Borčić pročitao. Govornik se sada začudio kad je vladin po- vjerenik pozvao Sabor da opredijeli poštu za tali- jansku školu; pa ge na novo začudio, kad je izvje- stitelj Odbora došao da izjavi, da su riječi ,talijan- ska škola u Spljetu“ pogrešno uvrštene u razjašnje- nja predračuna što su u štampanom izvještaju. Da iz takve neprilike jzagjemo, i ako izvje- stitelj izrijekom ne izjavi da iznos što je predra- čunat za spljetsku školu, stoji megju ostalim izno- sima što se imaju ukupno podvrći glasovanju, pri- kazuje konkretni prijedlog da bi se u predračunu opredijelilo 1075 fior. po podacima školske vlasti za podizanje javne pučke škole sa nastavnim jezi- kom talijanskim u Spljetu, a to odnosno na zaklju- čak 5. avgusta 1896. br. 13641. Kad bi Odbor odbio prijedlog manjine, Sabor bi se pobunio proti pozitivnom zakonu što ga je Sabor sam prihvatio i proti odluci vladine oblasti koja je za to kompetenta. Naprema takvoj intranzigenciji i nasilju, auto- nomnim bi se zastupnicima uskratila mogućnost da ikad više sudjeluju oko zajedničkih interesa pokra- jine. (Odobravanje na ljevici). Iučeveć. Pošto se č. Ghiglianovich poslužio njekim izrazima naprema hrvackoj narodnoj stranci, dužnost mu je da mu u ime te stranke odgovori. Č. je dr. Ghiglianovich rekao da mi tako ra- dimo jer tražimo popularnost i jer se bojimo radi- kalne stranke; nikad se nije tako što neosnovata tvrdilo što se toliko ne slaže sa istinom. Mi nije- smo popularnosti nikada ništa žrtvovali; glas naše stranke vrhu saborskog zaključka što ga časni Pu- gliesi bijaše predložio, da u Čitankama ne bude za- tajano ime naroda hrvatskoga kao ni srpskoga i naš glas proti prijedlogu č. Ljubića vrhu adrese Kruni za sjedinjenje. Mi smo znali da ćemo su ona dva glasa okr- njiti našu popularnost, ipak smo onaj prvi prije- | dlog prihatili da budemo conseguenti našemu pro- gramu: glasovali smo proti drugome jer bijaše ne- shodan i samome načelu štetan. Nama nije toliko do popularnosti bilo, koliko do pravog interesa za naš narod. Na isti se je način podao krivom na- gonu, kad je on tvrdio, da je narodna stranka po- stigla većinu pomoću vlade. Istorija dokazuje da smo do toga došli bore- ći se proti vladi, dobili smo, jer smo se za sveti- nju borili; s nama je bilo 500.000 duša, s vama 16.000. Dovoljno je bilo da ne bude više nepravi- ce sa strane vlade, te artificiozna većina od nje- kada eto se u manjinu pretvorila. Nije istina da su bitke kod Kraljičina Grada i Solforina značile propast talijanske stranke u Dal- maciji. One su dvije bitke odlučile propast apsolu- tizma i nastajanje konstitucionalizma. Pod ovim su pošljednjim srbi i hrvati mogli u narodnom smislu izaći na svijetlo, ali su u Dalmaciji još odavna živjeli i srbi i hrvati. Č. je Ghiglianovich rekao da njegova stran- ka predstavlja inteligenciju; to se je moglo reći | prije trideset godina, ali je danas anakronizam. Ali vi, gospodo, vi ne gledate što je okolo vas, vi zaboravljate sve, pa vam se sniva da ćete stati na put našemu narodnom pokretu. To je iluzija, koja nije na diku vašoj stranci, Budete li onako nastavljati, moraće ge o vašoj stran- ci inteligencije reći, da je to prosto jedna stranka koja ništa nije naučila i ništa nije zaboravila. (Odo- bravanje na desnoj strani). Govori Mrkušić. dobitnik uzeo bi sebi i bogove naroda pobijegjeni- jeh. Za to sveti Lav papa piše, da je stari Rim, > pošto osvoji svijet, častio i bogove i presude svega fd siti , > . Ž roi oso 2 = pa e zala js keve. < = Ri =. pe RE DL pora sa F Mr g Sp A Kire ZORRO To Ee EE ne a e >> svijeta ,omnjum gentium serviebat erroribus“. Mi smo rekli, da ukusna moralnost i izobra- ženost zajedno razdjeljuju ova dva pojma. Pukovi na prvome stepenu pitomine shvaćaju sve zajedno: i narodnost i vjeru; pogrješka je dakle prirodna, koja še malo po malo liječi sa (nota bene) evan- gjeoskom moralom i izobraženosti, jer bez ukusne evangjeoske morale in prawi postavljene, — sa sa- mom izobraženosti ta snošljivost postaje indiferen- tizam, sto puta više štetan, nego i sami vjerski fanatizam. . Pošto smo sve ovo rekli, vratimo se na narod. Narod naš, iza kako se osvijesti, da opstoji, da ima svoj jezik pun estetičkijeh ljepota, da je uprav na- rod, uvigja, da je razdijeljen u dvije vjere, dapače u tri, — ako ćemo brojiti Muhameđance, čiji se praoci silom poturčiše u navali Islama. Uvigja, da nije nikad ni bio združen pod jednom istom vladom, ako ne za malo vremena. To sve učini, da se naš narod, i ako je imao jezik zajednički, — nikad ni- je megju sobom zbližio i- Upczuao, nego samo za jedan čas od god. 1848. unaprijed (godine su samo časovi na polju historije). > Sve ovo megju nama prirodno učini dvije stran- ko: hrvacku i srpsku. Ne treba ni napominjati, da vlade, koje imaju svaka svoju namjeru s ovijem na- rodom, goje i pire u te stranke razliku vjere i ple- mena. Kad se reče razlika vjere i plemena, treba znati, da su i to nejasni pojmovi na polju nauke; ali treba govoriti kako puk govori. Govorimo: raz- lika vjere, a tako uprav nije po znanstvenoj anali- zi. Nije razlika vjere: ista je vjera; no je razlika crkve (osnov crkve), — ako se još i to može rijet;?) jer istočne crkve, budući sve autokefalne, nemaju one opće solidarnosti, ko što je ima katolicizam. Ovdje nije mjesto, ni da spominjemo, kako se do- godi raskol megju istočnom i zapadnom crkvom ; a kamo li da se o tom duže bavimo. To zahtjeva go- lemu knjigu na po se, a mi ćemo samo to toliko primjetiti, da u opće sve što se je pisalo i piše s obje strane i proti jednoj i proti drugoj erkvi, ne može dostić svoj cilj (t. j. uniju); jer se spisatelji od obe dvije crkve vazda inade na polju dogmati- *) Kad čitaš poslanicu pravoslavnoga metropolite Čegaree Antimu, vasionskomu patrijarhi earigrackomu, od 23. Februara 1895, sumnjaš, da ne bude i u istočnoj orkvi prvjenstvo jed- noga vrhu vasionske crkve. Evo te poslanice: »Ova šljaka (pastorale) danas ti je podana, o presveti vladiko! — ne kako pastjeru ovaca, nego kako pastjeru pastje- ri, da upravljaš povjerenijem ti pastjerima; jer je pasti pastje- re (episkope) trudnije nego pasti ovce! Nek ti ova šljaka bude šibika pravde i uprave, i t, d.“ Kad ovo čitaš, čine ti se iste riječi, koje je upravljo sv. Atanasije papi Juliju 1. Ne znam kako bi drukčije jedan episkop katolički pisao papi rimskomu | čkomu ; a tamo niti je sad niti je ikad bio kakav predmet dvgmatički koliko prvi uzrok, toliko povod i trajanje raskola, nego je politika raskol učinila, i politika ga drži, a kad općoj politici već od nje- ga ne bude potrebe, dospjeće sam po sebi; a parbe dogmatičke »She non sono altro ehe pretesti“, — piše jedan Francuz — ,dopo essersi fra le due par- ti bene intego, svaniseono da ge“. Raskol izmegju vasionske crkve i na istoku i na zapadu ,nacque dal connubio della politica colla ohiega“. Već se u sjemenu začme pod Konstantino. : »Qduel Constantin, di cui doler si deve La bella Italia, fineho dura il sole“.5) Dante. Ali progjimo se ovoga, jer ovo nije predmet našijeh opisa. Vratimo se opet na nas. Više od po- lovine naroda jugoslavjanskoga spada istočnoj crkvi, biva Bugari i veći dio Srba, — ostali spadaju er- kvi zapadnoj, a to su: Dalmatinci, Hrvati i Kranj- Gi. Ni Hrvati, ni Srbi, ni Bugari ni ostali, nijesu raskol učinili: oni su ga našli, i tako ostali u sri- jedi megju dvije moralne sile kao u kolovratu, bi- va: megju političko-crkovnom silom Carigrada i er- kovno-političkom Rima: čas bi prignuli jednoj, čas drugoj, naćerani od historijskijeh zgoda Svojijeh *) Isti Franeuz veli: ,la teologia ci entra nella digunione delle due chiese, quanto la astrologia ci entra nella astro- nomia!“ ( plemena. No prosti puk, — kako smo rekli, — ko- ji sve shvaća ujedno, nije sposoban da analizira, jer mu izobraženost nije dotle došla, te ko je vje- ran katolik, zove se Hrvatom, a Srbinom ko je odan istočnoj crkvi, — te cijene: da katolik ne može biti plemena srpskoga, ni pravoslavan hrvac- koga. Velim, tako se u opće cijeni i govori u puku. Iz toga izlaze oni žalosni, a u isto doba i smiješni potpisi, koje gusretamo po novinama, biva: Srbin katolik“, i ,pravoslavni Hrvat“. Ovi pridjevci oz- načuju neku iznimku, to se po tome već he zna, koje je opće pravilo. Vjera je jedini povod stran- kama izmegju Srba i Hrvata, jer se druge razlike ne nahodi. Stranka je hrvacka poduprta od kato- licizma: svećenici rade za taj cilj. Radi još, i po- dupire tu stranku i ono , Weltgeist* njemačko,*) — kako smo govorili; ta stranka sluši kao medium za ponjemčivanje?). 2 » Weltgeist“: to je združenje onoga što je ograničeno, sa onijem, što je neograničeno (il finito o0ll infinito). 'Taj pantei- zam egoistički — to je vrhovni stepen izobraženosti njemačke. Na svrhu nije drugo, nego prvašnji Bramanizam: Brahama i Brama. Bog dvolik sam sebe prikazuje u isto doba kao neo- graničena, 1 ograničena u čestice. Dobro kažu neki bogoslovci da ni Italija ni Franeuska nijesu uprav ognjišta bezbožnosti. Pravo je ognjište ishrana neznaboštva — Germanija ! 2 »Weltgeist“ učini i protestantizam, t. j. ono ,lo“ — finito ed infinito cijeni se doraslo, da i samo tumači riječ Božiju. *) Hrvatizam je pokrenut od dvije sile: erkovne i političke Dobro je dakle, — biće jedno 30 godišta, — njeki upravitelj sjemeništa dubrovačkoga, a poslije biskup, prigodom jednog osvjetljenja stavio na vrata zavoda zavjesu, na kojoj su bili na- slikaui u nakrst top i sablja, a poviše njih kalež i križ, s nat- pisom: ,viribus unitis“, — kao da je prorokovao što se ima dogoditi !