Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i dKE Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. : Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 14. Marča 1897. šalju se administraciji ,DUBROV KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. ed retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 11. Ezlazi svake Nedj elj e. Godina VI. Sadržaj: Biskupska poslanica. — Kralj Aleksandar u Sofiji — Kraljevina Dalmaci- ja iz Norddeutsche Allgemeine Zeitung — Naši Dopisi — Domaće vijesti — Bosna i Hercegovina: Bosansko hercegovačka deputa- cija iz Ostdeutsehe Rundsehau — Fregled — Dubrovačke vijestt — Bibliografija — Pod- listak : Dubrovačka književnost, piše Ivan ka- nonik Stojanović. Biskupska poslanica. I. Mjeseca januara ove godine nadbiskupi i biskupi Austrije upravili su vjernicima svo- jih biskupija poslanicu kao upustvo za izbo- re na carevinsko vijeće, u kojoj se ističe osobita važnost ovih izbora, što su prvi put na biranje pozvani i oni narodni slojevi, ko- je je dosadašnji sustav od izbora isključivao. U ovoj je poslanici od osobite važnosti kakvo stanovište zauzimlju biskupi u narod- nom, školskom i socijalnom pitanju, jer ova velevažna pitanja svakoga zanimaju i o nji- ma zavisi dobrobit i red u svakoj državi. »Svako pleme ima naravno i povjesno pravo na njegovanje i razvijanje svojega na- rodnoga života; ali nijedno pleme ne smije u svojim zahtjevima tako daleko ići, da na- rodnost, koja s njim i uza nj živi, bude u svojim pravima povrijegjena . ...“ dalje se u poslanici veli; ,Ako nasuprot ljubav pra- ma vlastitoj narodnosti pretvori se u narod- nu sebičnost; ako se postavljaju zahtjevi ko- ji vrijegjaju druga ravnopravna plemena u njihovim pravima ...... tada se ne će mo- ći uspostaviti, niti će moći opstojati toliko vruće željeni mir megju narodima Austrije“. Doista zlatne riječi. Na spomenutoj poslanici potpisani su i dalmatinski biskupi, pa doslje- dno bi bilo da oni u prvom redu nastoje one zlatne riječi uliti u srca njima podre- gjenih svećenika, a ovi pak da ih šire u na- rod. A tamo u našoj je pokrajini sve proti- vno. Svećenici su kolovogje novog hrvatskog pokreta, koji u narodnom pogledu fanatički vojuje protivu svega što nije hrvatsko, a 0so- bito protivu srpskoga plemena, na drski mu način niječući i opstanak. Ko je u pokrajin- skom saboru prvi doviknuo: ,Nema Srba, Srbi su u Srbiji“? — Svećenik. Koji listovi najpogrdnije pišu o srpskom plemenu, do onih koje uregjuju ili nadahnjuju svećenici? Ko je strasniji agitator na izborima bilo op- ćinskim, bilo pokrajinskim, bilo za carevinsko vijeće, osobito kad se radi protivu srpske stranke — od svećenika? Kad svećenici, koji gu prvi pozvani da meću u djelo upustva svojih stariješina, to ne samo što ne rade već , postavljaju zahtjeve, koji vrijegjaju dru- ga ravnopravna plemena“, onda presvijetla gospoda nadbiskupi i biskupi za cijelo neka, ne krive vjernike svojih biskupija, ako u obrani svoje ugrožene narodnosti možda kad- god i granice pregju odnosno onakovih sve- ćenika, jer takovi zbilja nijesu božji već vra- žji služitelji. Kao što smo upustva biskupi u naro- dnom pogledu odobrili i pohvalili, žao nam je što se jednako ne možemo izraziti o nji- hovu školskom programu. Doista čitajući onaj dio poslanice gdje se veli ,kako crkva u Austriji slobode ne uživa“ i da ,školsko za- konodavstvo i uporaba istoga, kako je već | g početka uregjeno bilo, ne zajamčuje ni osi- gurava podnipošto vjerski odgoj djece ni u pučkoj školi, niti u srednjim i višim škola- ma“, reklo bi se da su ga sastavili francu- ski ili italijanski biskupi. U Francuskoj i Italiji zbilja državna vlast strogo pazi da svećenstvo ne prekoračuje djelokrug svoga zvanja, u državnim se školama u opće uče-, nici ne poučavaju u nauku o vjeri, niti se podvrgavaju vršenju crkvenih obreda. U Francuskoj i Italiji vjera se smatra privatnim pitanjem t. j. savjesti. Ali reći da u Austriji crkva ne uživa slobode i da se u školama ne osigurava vjerski odgoj djece, pravi je anakronizam. Ko je od današnjeg mlagjeg naraštaja marljivo učio nauk o vjeri u puč- koj školi i u gimnaziju, može doista kazati da je bolji teolog od nekih seoskih paroha. Sjećamo se da je nama u višim razredima gimnazija najmilija tema bila raspravljati o dogmatskim, obrednim pitanjima i crkvenoj povjesti, o čemu smo se najvećim interesom s katehetom razgovarali. Pa smo kasnije u zre- lijim godinama došli do uvjerenja da se toga odviše uči u gimnaziju, ne zbog predmeta već zbog razumijevanja. Neka nam presvije- tla gospoda ne zamjere, što ćemo se usuditi otkriti koprenu sa njihova školskog progra- ma. Po našem mišljenju nije u pitanju vjerski vdgoj djece, već ko će imati vrhovni nadzor ' nad školama: država ili ti isključivo kler. Kler bi htio opet da dobije isključivo u svoje ru- ke vlast postavljanja učitelja i uregjenja nau- kovne osnove. Nama se čini da se vremena konkordata ne bi smjela više povratiti, a to bi najmanje imali željeti učitelji, a s druge strane mislimo da i gragjani imaju pravo da ge čuje njihov glas, jer se tiče njihove dje- ce. I ako nijesmo veliki obožavatelji dana- šnjeg školskog zakonodavstva, ipak priznaje- mo da je ovo crkvi odredilo u školi ne sa- mo odlično već prvo mjesto. Ko protivno tvrdi, taj ili ne pozna školske zakone, ili kri- je za tijem kakvu drugu namjeru, što smo već istakli. Kler najviše zazire od učenja prirodnih nauka i fizike, jer da se tobože ovim naukama ruši, što je nauk o vjeri sa- gradio. Ne znamo koliko u ovoj tvrdnji ima istine, al: nam je poznato da ima ozbiljnih teologa koji tvrde: da se prava nauka ne protivi učenju crkve. Da se u školama pou- čava prava nauka i ništa drugo, to jamči stroga cenzura državne vlasti. Dakle zašto se protiviti učenju prirodnih nauka i fizike? Ovim se naukama baš prosvjetljuje narod, njima se iskorijenjuju iz naroda štetne pred- rasude i daje mu se pravi pojam o samom gebi i svijetu. Neka se uvjere presvijetlja gospoda da svijet napreduje, i da se stara vremena ne mogu povratiti. Današnja škola treba da je resultat savremene nauke, a ničije poprište za prevlast u državi. Svaki pokušaj da se današnja škola reformira u smislu isključive klerikalne prevlasti nailazi i nailaziće na naj- veći otpor, a jačati će s druge strane baš one redove koji teže za društvenim prevra- tom. Uvijek se dogagja da jedna skrajnost izazivlje drugu. Kralj Aleksandar a Sofiji. Poluzvanični bugarski list ,Mir“ u li- ' jepom članku o dolasku kralja Aleksandra u : Sofiju na jednom mjestu piše: ,U ovom tre- nutku, kad ispod Balkanskog Poluostrva bi- jesni čitav vulkan, Bugarska 1 Srbija mogu da otklone užasnu katastrofu, koja se spre- ma opće evropskom miru, prušajući jedna dru- goj bratsku ruku“. Ima novina (kao zadarski ,Narodni List“) koje ne pripisuju ovoj posjeti politi- čke važnosti, već je smatraju prostom kurtoa- zijom, da pravo kažemo takim novinama za cijelo ne ide u prilog zbliženje i sporazum izmegju Srbije i Bugarske, jer im sigurno ruši kule na pijesku sagragjene. Poslije one divne vidovdanske zdravice knjaza Nikole, koju je izrekao u Biogradu, zdravice kneza Ferdinanda i kralja Aleksan- dra znamenite su, jer su pune ljubavi i po- litičke zrelosti i uvigjavnosti. Kad knez Fer- dinand kaže: ,U vašoj povjesti, Veličanstvo, mi vidimo izraz osjećaja brastva i uzajamno- sti, koji vezuju naša dva jednoplemena i je- dnovjerna naroda; mi vidimo izraz želje i volje za iskrene bratske odnose i zajedničko djelovanje u svim životnim pitanjima“. Pa svršuje: , Uvjeren sam da će Vaša posjeta imati blagotvorni uticaj u pogledu tom, što će obilježiti jedan važan korak u našim od- nosima i biti potvrgjenje politike uzajamnog sporazuma i jednodušnosti“. A kad na to odgovara Srbijin vladar ovako: ,Zadahnut tim osjećajima (t. j. iskrenog prijateljstva t bratskih osjećaja), ja potpuno dijelim uvjere- nje V. Visočanstva o potrebi iskrenog spo- razuma, u svima pitanjima, koja se tiču in- teresa naših jednoplemenih i jednovjernih na- roda # gotov sam sa svoje strane doprinijeti sve što je potrebno, da se bratske veze izme- gju Srbije € Bugarske učvrste € razviju, po- što sam najdublje proniknut uvjerenjem o za- jednici naših interesa“. Ovo nije samo kur- toazija, već predteča formalnog sporazuma i saveza. O raznim svečanostima priregjenim u počast kralju Aleksandru i srpskim gostima, kojih je bilo onih dana u Sofiji do 3000, dugo bi bilo govoriti. Mjesto opisa svečanosti donijećemo nešto važnije: Povodom bavljenja kralja Aleksandra u Sofiji držali su narod- ni bugarski poslanici konferenciju, u kojoj je donegena odluka da vlada treba od sada da vodi računa o faktu da u Maćedoniji ima € Srba, i da Bugari u Maćedoniji ne Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST opiše KANONIK IVAN STOJANOVIC m nE SADAŠNJA VREMENA. Iz hrvacke stranke bukne stranka pravaška i narodnjačka. Tome se je imalo i nadati, jer stran= ke imaju, — kako smo rekli svegj i svukud neiz- brojnijeh nuances, kako i svaka vjera!') i svaki si- stem filozofijski. Stranka pravaška bogme neće ni- pošto, da bude međium germanizma, ni da služi onom njemačkom » Weltgeist-u“ kao narodnjaci. U tome se suglasuje, — kako se od prve vidi, — sa strankom srpskom. Kako što Srbin hoće da bude Srbin i u kulturi i u vjeri; tako bi 1 ovi Hrvati hoćeli da budu Hrvati i u jednom i drugom. Do- !) Sv. Avgustin piše o vjeri: ,ln dubiis libertas, in neces- sariis unitas, ia omnibus eharitas“. Da ge uvjerimo, dosta je da se spomenemo nesuglasica u prvo doba erkve, kao: »de regno millenario“; ,de rebatizandis hereticis“; raspra megju sv. Ivanom Zlatoustom i sv. Epifanijem, kad je jedan drugoga kleo; i ako ih i latinska i grčka crkva počituje oba dva, i zove ih, da su sveti oci; raspra sv. Vasilija Velikoga sa nje- kijem episkopima latinskijem, koje om zove da su naduti Tr Švopuxp T0g« (oholasti zapadnom). vle se nema ništa zamjeriti toj stranci. Kako s nji- ma vlada postupa ab alto, — nije potreba govori- ti: to vidimo po svakdašnjem iskustvu prama po- jedinijem. Samo ovdje treba da upitamo: šta je uprav po njihovu shvaćanju ta izobraženost i knji- ževnost egentialiter hrvacka? — Je li to klasicizam grčko-latinski, e per conseguenza italijanski, na- vrnut na formu jezika slovinskoga?! Ako je to, — nikud bolje; ali čemu onda ono njihovo anatema- tizanje na svaki nauk i izobraženost italijansku, kad je ona za toliko dugijeh vjekova bila jedina dojilja i u Dubrovniku i po Dalmaciji? Kako dakle nijesu s autonomašima nokat i meso u pogledu kulture? — Ako pak to nije; onda koja je to kul- tura slovinska exentialiter njihova, a da ne bi bila a isto doba i srpska? Nijesu li pripoznali i Sami veliki književnici hrvacki, kao: Vraz, Gaj, Prerado- vić, Križanić, Mažuranić i ost., što se tiče jezika književna, da im se treba obrnuti na srpske izvore, a nadasve na književnost dubrovačku, koja je prvo= rogjena kći srpska?! Ne zaista radi svoje krivine Hrvati nijesu mogli razvijati malenu kulturu slo- viusku, ili bolje orugja prave kulture; te s toga su u njih već davno izumrle u većem dijelu ujihove | pjesme narodne, i u opće sve prave narodne umo- tvorine. Dobro je, da kroz toliko vjekova odanosti tugjinu, nijesu sasvijem zaboravili i govoriti naški U zao čas, da je još ondao bio raširen sistem da- našnjijeh škola. To bi se ipak bilo zaista dogodilo, da ge, — i ako u malenu broju, — nije ragjalo po Hrvackoj učenjaka, koji su gojili duh slovinski. Dakle sva ona mržnja pravaša na Srbe nema ni- kakva osnova ni u prošlosti ni u sadašnjosti, a još manje ima razloga za budućnost; no se svodi je- dino na vjerske, ili bolje — crkvene razlike. Bour- delaux govori: ,Si "on n'y prend garde une guer- re de religion divient une guerre de passion“ (Rat je vjerski — rat strastveni). Gdje je strast, tu se ništa ne vidi. Toliko je to istinito, da će ti oni u oči zabezočit, da se u pisanju nikad ne služe stilom, rečenicama i frazama srpskijeh spisatelja. Pošto je sve, kako smo rekli; njeki ih zovu: ne ,strankom“, — nego ,sektom“. Sekta je riječ upotrebljena samo u vjerskoj povjesti; ali premda pravaštvo nije ni- kakva vjerska sekta; ipak se po njekijem odnošaji- ma može prelijepo prispodobiti kakvoj vjerskoj sek- | ti. Najprvo: jer je u njoj najveći broj crkovnjaka; drugo: jer se ne oslanja na nijednu realnost, već sasvijem na idealonst, za koju cijene, da će se vre- menom ostvariti. Ta i sami njezin utemeljitelj (A. Starčević), nazvan je ,prorokom“. Goleme po- teškoće, upravo nemogućnosti suprot njoj vojuju. Nema nego sami Bog, koji to njihovo čudo može . učiniti; s toga su na svoj grb stavili poznato ge- slo ,Bog i Hrvati!“ Dobro im je rekao njekom prilikom umni Hrvat Maretić, da sa svijem svoji- jem naporima ,lijevaju iz pustoga u prazno“, — baš kao i Danaide u staroj mitologiji. Svak zna, da Hrvacka spada pod ugarsku krunu, a ugarska kruna pod bečkog Cara; te s toga treba, da Hr- vati, videći vladine naredbe, svaki dan opetuju, kako i popovi na večernji, psalam : ,Dixit dominus domino meo....“ Ovdje je zgodno prenijeti njeke stihove Sun- dečića, poznatog zagovornika sloge izmegju razbra- ćene braće, S.ba i Hrvata, namijenjene bivšem vo- gj pravaškom (,Dr. Anti Starčeviću, uzdarje za prenemio dar“). »Samo ljubav, Brastvo, sklad ; Mogu od nas otisnuti Napast, bijedu, Poraz, jad. — nStaro pravo“ — kada Jača ruka s njime drma S njim po ćefu vlada Tek za ono — u šakama Našijema što je, Sm'jemo danas ustvrditi: »Ovo mi je moje!...“ Istina je, da oba dva gospodara nastoje širiti i gojiti ideju Hrvastva, ali na što oni smjeraju s njom? pari daa Pretplata i oli Mi > —._odod;"_a;aAa_a