Cijena listi.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i dKE
Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno. :

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 14. Marča 1897.

šalju se administraciji ,DUBROV
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
ed retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima-
ju se.

Broj 11.

Ezlazi svake Nedj elj e.

Godina VI.

Sadržaj: Biskupska poslanica. — Kralj
Aleksandar u Sofiji — Kraljevina Dalmaci-
ja iz Norddeutsche Allgemeine Zeitung —
Naši Dopisi — Domaće vijesti — Bosna i
Hercegovina: Bosansko hercegovačka deputa-
cija iz Ostdeutsehe Rundsehau — Fregled —
Dubrovačke vijestt — Bibliografija — Pod-
listak : Dubrovačka književnost, piše Ivan ka-
nonik Stojanović.

Biskupska poslanica.
I.

Mjeseca januara ove godine nadbiskupi
i biskupi Austrije upravili su vjernicima svo-
jih biskupija poslanicu kao upustvo za izbo-
re na carevinsko vijeće, u kojoj se ističe
osobita važnost ovih izbora, što su prvi put
na biranje pozvani i oni narodni slojevi, ko-
je je dosadašnji sustav od izbora isključivao.

U ovoj je poslanici od osobite važnosti
kakvo stanovište zauzimlju biskupi u narod-
nom, školskom i socijalnom pitanju, jer ova
velevažna pitanja svakoga zanimaju i o nji-
ma zavisi dobrobit i red u svakoj državi.

»Svako pleme ima naravno i povjesno
pravo na njegovanje i razvijanje svojega na-
rodnoga života; ali nijedno pleme ne smije
u svojim zahtjevima tako daleko ići, da na-
rodnost, koja s njim i uza nj živi, bude u
svojim pravima povrijegjena . ...“ dalje se
u poslanici veli; ,Ako nasuprot ljubav pra-
ma vlastitoj narodnosti pretvori se u narod-
nu sebičnost; ako se postavljaju zahtjevi ko-
ji vrijegjaju druga ravnopravna plemena u
njihovim pravima ...... tada se ne će mo-
ći uspostaviti, niti će moći opstojati toliko
vruće željeni mir megju narodima Austrije“.
Doista zlatne riječi. Na spomenutoj poslanici
potpisani su i dalmatinski biskupi, pa doslje-
dno bi bilo da oni u prvom redu nastoje
one zlatne riječi uliti u srca njima podre-
gjenih svećenika, a ovi pak da ih šire u na-
rod. A tamo u našoj je pokrajini sve proti-
vno. Svećenici su kolovogje novog hrvatskog
pokreta, koji u narodnom pogledu fanatički
vojuje protivu svega što nije hrvatsko, a 0so-
bito protivu srpskoga plemena, na drski mu
način niječući i opstanak. Ko je u pokrajin-

skom saboru prvi doviknuo: ,Nema Srba,

Srbi su u Srbiji“? — Svećenik. Koji listovi

najpogrdnije pišu o srpskom plemenu, do

onih koje uregjuju ili nadahnjuju svećenici?

Ko je strasniji agitator na izborima bilo op-
ćinskim, bilo pokrajinskim, bilo za carevinsko
vijeće, osobito kad se radi protivu srpske
stranke — od svećenika? Kad svećenici, koji
gu prvi pozvani da meću u djelo upustva
svojih stariješina, to ne samo što ne rade
već , postavljaju zahtjeve, koji vrijegjaju dru-
ga ravnopravna plemena“, onda  presvijetla
gospoda nadbiskupi i biskupi za cijelo neka,
ne krive vjernike svojih biskupija, ako u
obrani svoje ugrožene narodnosti možda kad-
god i granice pregju odnosno onakovih sve-
ćenika, jer takovi zbilja nijesu božji već vra-
žji služitelji.
Kao što smo upustva biskupi u naro-
dnom pogledu odobrili i pohvalili, žao nam
je što se jednako ne možemo izraziti o nji-
hovu školskom programu. Doista čitajući onaj
dio poslanice gdje se veli ,kako crkva u
Austriji slobode ne uživa“ i da ,školsko za-

konodavstvo i uporaba istoga, kako je već |

g početka uregjeno bilo, ne zajamčuje ni osi-
gurava podnipošto vjerski odgoj djece ni u
pučkoj školi, niti u srednjim i višim  škola-
ma“, reklo bi se da su ga sastavili francu-
ski ili italijanski biskupi. U Francuskoj i
Italiji zbilja državna vlast strogo pazi da
svećenstvo ne prekoračuje djelokrug svoga

zvanja, u državnim se školama u opće uče-,

nici ne poučavaju u nauku o vjeri, niti se
podvrgavaju vršenju crkvenih obreda. U
Francuskoj i Italiji vjera se smatra privatnim
pitanjem t. j. savjesti. Ali reći da u Austriji
crkva ne uživa slobode i da se u školama
ne osigurava vjerski odgoj djece, pravi je
anakronizam. Ko je od današnjeg mlagjeg
naraštaja marljivo učio nauk o vjeri u puč-
koj školi i u gimnaziju, može doista kazati
da je bolji teolog od nekih seoskih paroha.
Sjećamo se da je nama u višim razredima
gimnazija najmilija tema bila raspravljati o
dogmatskim, obrednim pitanjima i crkvenoj
povjesti, o čemu smo se najvećim interesom s
katehetom razgovarali. Pa smo kasnije u zre-
lijim godinama došli do uvjerenja da se toga
odviše uči u gimnaziju, ne zbog predmeta
već zbog razumijevanja. Neka nam presvije-

tla gospoda ne zamjere, što ćemo se usuditi
otkriti koprenu sa njihova školskog  progra-
ma. Po našem mišljenju nije u pitanju vjerski

vdgoj djece, već ko će imati vrhovni nadzor '

nad školama: država ili ti isključivo kler. Kler
bi htio opet da dobije isključivo u svoje ru-
ke vlast postavljanja učitelja i uregjenja nau-
kovne osnove. Nama se čini da se vremena
konkordata ne bi smjela više povratiti, a to
bi najmanje imali željeti učitelji, a s druge
strane mislimo da i gragjani imaju pravo da
ge čuje njihov glas, jer se tiče njihove dje-
ce. I ako nijesmo veliki obožavatelji dana-
šnjeg školskog zakonodavstva, ipak priznaje-
mo da je ovo crkvi odredilo u školi ne sa-
mo odlično već prvo mjesto. Ko protivno
tvrdi, taj ili ne pozna školske zakone, ili kri-
je za tijem kakvu drugu namjeru, što smo
već istakli. Kler najviše zazire od učenja
prirodnih nauka i fizike, jer da se tobože
ovim naukama ruši, što je nauk o vjeri sa-
gradio. Ne znamo koliko u ovoj tvrdnji ima
istine, al: nam je poznato da ima ozbiljnih
teologa koji tvrde: da se prava nauka ne
protivi učenju crkve. Da se u školama pou-
čava prava nauka i ništa drugo, to jamči
stroga cenzura državne vlasti. Dakle zašto se
protiviti učenju prirodnih nauka i fizike?
Ovim se naukama baš prosvjetljuje narod,
njima se iskorijenjuju iz naroda štetne pred-
rasude i daje mu se pravi pojam o samom
gebi i svijetu.

Neka se uvjere presvijetlja gospoda da
svijet napreduje, i da se stara vremena ne
mogu povratiti. Današnja škola treba da je
resultat savremene nauke, a ničije poprište
za prevlast u državi. Svaki pokušaj da se
današnja škola reformira u smislu isključive
klerikalne prevlasti nailazi i nailaziće na naj-
veći otpor, a jačati će s druge strane baš
one redove koji teže za društvenim prevra-

tom. Uvijek se dogagja da jedna skrajnost

izazivlje drugu.
Kralj Aleksandar a Sofiji.

Poluzvanični bugarski list ,Mir“ u li-

' jepom članku o dolasku kralja Aleksandra u
: Sofiju na jednom mjestu piše: ,U ovom tre-

nutku, kad ispod Balkanskog Poluostrva  bi-

jesni čitav vulkan, Bugarska 1 Srbija mogu
da otklone užasnu katastrofu, koja se spre-
ma opće evropskom miru, prušajući jedna dru-
goj bratsku ruku“.

Ima novina (kao zadarski ,Narodni
List“) koje ne pripisuju ovoj posjeti politi-
čke važnosti, već je smatraju prostom kurtoa-
zijom, da pravo kažemo takim novinama za
cijelo ne ide u prilog zbliženje i sporazum
izmegju Srbije i Bugarske, jer im sigurno
ruši kule na pijesku sagragjene.

Poslije one divne vidovdanske zdravice
knjaza Nikole, koju je izrekao u Biogradu,
zdravice kneza Ferdinanda i kralja Aleksan-
dra znamenite su, jer su pune ljubavi i po-
litičke zrelosti i uvigjavnosti. Kad knez Fer-
dinand kaže: ,U vašoj povjesti, Veličanstvo,

mi vidimo izraz osjećaja brastva i uzajamno-

sti, koji vezuju naša dva jednoplemena i je-
dnovjerna naroda; mi vidimo izraz želje i
volje za iskrene bratske odnose i zajedničko
djelovanje u svim životnim pitanjima“. Pa
svršuje: , Uvjeren sam da će Vaša posjeta
imati blagotvorni uticaj u pogledu tom, što
će obilježiti jedan važan korak u našim od-
nosima i biti potvrgjenje politike uzajamnog
sporazuma i jednodušnosti“. A kad na to
odgovara Srbijin vladar ovako: ,Zadahnut
tim osjećajima (t. j. iskrenog prijateljstva t
bratskih osjećaja), ja potpuno dijelim uvjere-
nje V. Visočanstva o potrebi iskrenog spo-
razuma, u svima pitanjima, koja se tiču in-
teresa naših jednoplemenih i jednovjernih na-
roda # gotov sam sa svoje strane doprinijeti
sve što je potrebno, da se bratske veze izme-
gju Srbije € Bugarske učvrste € razviju, po-
što sam najdublje proniknut uvjerenjem o za-
jednici naših interesa“. Ovo nije samo kur-
toazija, već predteča formalnog sporazuma
i saveza.

O raznim svečanostima  priregjenim u
počast kralju Aleksandru i srpskim gostima,
kojih je bilo onih dana u Sofiji do 3000,
dugo bi bilo govoriti. Mjesto opisa svečanosti
donijećemo nešto važnije: Povodom bavljenja
kralja Aleksandra u Sofiji držali su narod-
ni bugarski poslanici konferenciju, u kojoj
je donegena odluka da vlada treba od sada
da vodi računa o faktu da u Maćedoniji
ima € Srba, i da Bugari u Maćedoniji ne

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

opiše KANONIK IVAN STOJANOVIC
m nE
SADAŠNJA VREMENA.

Iz hrvacke stranke bukne stranka pravaška i
narodnjačka. Tome se je imalo i nadati, jer stran=
ke imaju, — kako smo rekli svegj i svukud neiz-
brojnijeh nuances, kako i svaka vjera!') i svaki si-
stem filozofijski. Stranka pravaška bogme neće ni-
pošto, da bude međium germanizma, ni da služi
onom njemačkom » Weltgeist-u“ kao narodnjaci. U
tome se suglasuje, — kako se od prve vidi, — sa
strankom srpskom. Kako što Srbin hoće da bude
Srbin i u kulturi i u vjeri; tako bi 1 ovi Hrvati
hoćeli da budu Hrvati i u jednom i drugom. Do-

!) Sv. Avgustin piše o vjeri: ,ln dubiis libertas, in neces-
sariis unitas, ia omnibus eharitas“. Da ge uvjerimo, dosta je
da se spomenemo nesuglasica u prvo doba erkve, kao: »de
regno millenario“; ,de rebatizandis hereticis“; raspra megju
sv. Ivanom Zlatoustom i sv. Epifanijem, kad je jedan drugoga

kleo; i ako ih i latinska i grčka crkva počituje oba dva, i
zove ih, da su sveti oci; raspra sv. Vasilija Velikoga sa nje-
kijem episkopima latinskijem, koje om zove da su naduti
Tr Švopuxp T0g« (oholasti zapadnom).

vle se nema ništa zamjeriti toj stranci. Kako s nji-
ma vlada postupa ab alto, — nije potreba  govori-
ti: to vidimo po svakdašnjem iskustvu prama  po-
jedinijem. Samo ovdje treba da upitamo: šta je
uprav po njihovu shvaćanju ta izobraženost i knji-
ževnost egentialiter hrvacka? — Je li to klasicizam
grčko-latinski, e per conseguenza italijanski, na-
vrnut na formu jezika slovinskoga?! Ako je to, —
nikud bolje; ali čemu onda ono njihovo anatema-
tizanje na svaki nauk i izobraženost italijansku,
kad je ona za toliko dugijeh vjekova bila jedina
dojilja i u Dubrovniku i po Dalmaciji? Kako dakle
nijesu s autonomašima nokat i meso u pogledu
kulture? — Ako pak to nije; onda koja je to kul-
tura slovinska exentialiter njihova, a da ne bi bila
a isto doba i srpska? Nijesu li pripoznali i Sami
veliki književnici hrvacki, kao: Vraz, Gaj, Prerado-
vić, Križanić, Mažuranić i ost., što se tiče jezika
književna, da im se treba obrnuti na srpske izvore,
a nadasve na književnost dubrovačku, koja je prvo=
rogjena kći srpska?! Ne zaista radi svoje krivine
Hrvati nijesu mogli razvijati malenu kulturu slo-
viusku, ili bolje orugja prave kulture; te s toga su

u njih već davno izumrle u većem dijelu ujihove |

pjesme narodne, i u opće sve prave narodne umo-
tvorine. Dobro je, da kroz toliko vjekova odanosti
tugjinu, nijesu sasvijem zaboravili i govoriti naški

U zao čas, da je još ondao bio raširen sistem da-
našnjijeh škola. To bi se ipak bilo zaista dogodilo,
da ge, — i ako u malenu broju, — nije ragjalo
po Hrvackoj učenjaka, koji su gojili duh slovinski.
Dakle sva ona mržnja pravaša na Srbe nema ni-
kakva osnova ni u prošlosti ni u sadašnjosti, a još
manje ima razloga za budućnost; no se svodi je-
dino na vjerske, ili bolje — crkvene razlike. Bour-
delaux govori: ,Si "on n'y prend garde une guer-
re de religion divient une guerre de passion“ (Rat
je vjerski — rat strastveni). Gdje je strast, tu se
ništa ne vidi. Toliko je to istinito, da će ti oni u
oči zabezočit, da se u pisanju nikad ne služe stilom,
rečenicama i frazama srpskijeh spisatelja. Pošto je
sve, kako smo rekli; njeki ih zovu: ne ,strankom“,
— nego ,sektom“. Sekta je riječ upotrebljena samo
u vjerskoj povjesti; ali premda pravaštvo nije ni-
kakva vjerska sekta; ipak se po njekijem odnošaji-

ma može prelijepo prispodobiti kakvoj vjerskoj sek- |

ti. Najprvo: jer je u njoj najveći broj crkovnjaka;
drugo: jer se ne oslanja na nijednu realnost, već
sasvijem na idealonst, za koju cijene, da će se vre-
menom ostvariti. Ta i sami njezin utemeljitelj
(A. Starčević), nazvan je ,prorokom“. Goleme po-

teškoće, upravo nemogućnosti suprot njoj vojuju.

Nema nego sami Bog, koji to njihovo čudo može

. učiniti; s toga su na svoj grb stavili poznato ge-

slo ,Bog i Hrvati!“ Dobro im je rekao njekom
prilikom umni Hrvat Maretić, da sa svijem  svoji-
jem naporima ,lijevaju iz pustoga u prazno“, —
baš kao i Danaide u staroj mitologiji. Svak zna,
da Hrvacka spada pod ugarsku krunu, a ugarska
kruna pod bečkog Cara; te s toga treba, da Hr-
vati, videći vladine naredbe, svaki dan opetuju,
kako i popovi na večernji, psalam : ,Dixit dominus
domino meo....“

Ovdje je zgodno prenijeti njeke stihove Sun-
dečića, poznatog zagovornika sloge izmegju razbra-
ćene braće, S.ba i Hrvata, namijenjene bivšem vo-
gj pravaškom (,Dr. Anti Starčeviću, uzdarje za
prenemio dar“).

»Samo ljubav,

Brastvo, sklad ;

Mogu od nas otisnuti
Napast, bijedu,

Poraz, jad. —

nStaro pravo“ — kada
Jača ruka s njime drma
S njim po ćefu vlada
Tek za ono — u šakama
Našijema što je,

Sm'jemo danas ustvrditi:
»Ovo mi je moje!...“

Istina je, da oba dva gospodara nastoje širiti i
gojiti ideju Hrvastva, ali na što oni smjeraju s njom?

pari
daa

Pretplata i oli

Mi

> —._odod;"_a;aAa_a