& Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. oke: j Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. : Za. Dubrovnik na godinu fiot. 4.. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. se sija Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 28. Marča 1897. Pretplata šalju se administra io Dopisi se šalju uredni» Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. “od retka (sitnijeh slova). Ako: se- više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju so. Broj 18. Izlazi svake N edjelje. Godina VI. Sadržaj : Po svršenim izborima — Pi-. smo iz Biograda — , Slobodan Glas“ iz Hr vatske Misli“ — Naši dopisi — Bosna i Hercegovina: Stanje u Bosni iz ,Ostdeutsche Rundsehau“ — Domaće vijesti — Pregled — Dubrovačke“ vijesti — Podlistak: Niz ro- dno primorje, piše Marko Car. Po svršenim izborima. »Jedinstvo“ preštampavajući jednu stav- ku iz članka o izborima, gdje smo kazali: »Dakle, srpski birači, vršite svoju dužnost, da tijem dokažemo, kako smo već rekli, da ne pristajemo uz kompromis mandat radi. nego iskrenom željom da prastane ubitačna borba izmegju braće, Srba i Hrvata, koja sa- mo ide na korist našijem neprijateljima a na štetu prave narodne ideje“ — nadodalo je da se raduje ovakomu pisanju, i da poslije ri- ječi budu slijedila djela. Zbilja, djela su slijedila. Srpski su bi- rači svuda bez oklijevanja glasovali za pre- dloženike hrvatske narodne stranke, što nas veseli i prevelikim zadovoljstvom ispunjava. Srpski birači, ma kako oni sudili o poslje- dicama kompromisa, bez izuzetka pristupili su izboru. Ovo je za našu, srpsku, stranku prevelika dobit i pobjeda, jer se pokazasmo solidarni i složni, a s ovom činjenicom naši protivnici moraju računati. Ona izborna epi- zoda u Boki i opozicija protivu izbora dr. Radoslava Kvekvića, to je naša unutarnja stvar, ali je i tu napokon pobjedila prava srpska svijest. Nadamo se da se više ne će ponoviti slični dogagjaji, i da se neki Srbi ne će dati zavesti od čovjeka, koji i s vra- gom šuruje, samo da svoje osobno neraspo- loženje prama ovom ili onom Srbinu zado- volji, ni malo se ne obzirući koliko takovim svojim radom nanaša štete srpskoj stvari, za koju se toliko borimo i žrtvujemo. Djela, koje je ,Jedinstvo“ željelo, slije- dila su. : Koliko srpski zastupnici usvajanjem ix- bornog kompromisa, toliko srpski birači gla- sovanjem za isti, pružili su rijetki primjer samopregorijevanja i požrtvovanja, prama če- mu je grdna ironija onaj zastupnički man- dat Šibenik-Knin-Vrlika. Cijenimo da nam se one treba dalje objašnjavati i ovo što reko- smo dokazivati, jer su to isto sami izaslanici hrvatske narodne stranke priznali kazavši: da se srpska stranka usvajanjem kompromi- sa najviše žrtvuje, jer da o njezinu privolje- nju zavisi moralni uspjeh izbora. A neke hr- vatske novine pišu da se današnji uspjeh pri izborima ima zahvaliti samo slozi dvaju hr- vatskih stranaka !? Srpska je stranka ovim svojim korakom dospjela naspram Hrvata do skrajnosti u po- puštanju. Mi ne znamo, što bi se još moglo od nas Srb& u pokrajini zahtjevati, jer pošto ničim ne raspolažemo, dosljedno ne možemo više ništa ni dati, osim ono nekoliko srpskih općina. U svemu smo zapostavljeni, da ne rečemo isključeni, a osobito u školi, gdje se i naš srpski podmladak uči i odgaja. Vrijeme će pokazati, koliko je srpska stranka politički mudro uradila usvajanjem ovog izbornog kompromisa. Sentimentalnost i politika dva su opriječna pojma. Ko se u politici pušta voditi sentimentalnošću, ne će daleko doprinijeti; a srpski je narod baš zbog prevelike sentimentalnosti u politici i doživio, ne samo mnoga razočaranja već i dosta štete. U stare rane ne mislimo dirati. Naša su djela slijedila. Sada su na re- du Hrvati, da i oni djelima pokažu da su nam iskrena braća; s toga mi sada očeki- vamo njihova djela, a po njima ćemo sudi- ti: koliko su bili s nama iskreni i koliko dr- že do prave slavenske uzajamnosti, kojoj je srpski narod dušom i tijelom odan. Ako hrvatski političari u Dalmaciji bu- du i unaprijed cijenili da se prava narod- na misao — koju su crnogorski soko- lovi vijekovima čuvali, a Karagjorgje i Miloš Obrenović prihvatili i za nju srpski narod u boj poveli — dade izmiriti sa njemačko-ma- gjarskom težnjom prodiranja na istok, i na toj kombinaciji i na dalje gradili svoj nebu- lozni program ,državnoga prava i okvira“, na tome ih putu Srbi iz Dalmacije Dubrovni- ka i Boke ne samo ne će slijediti, već im srpska svijest zapovijeda da se protiv toga svim svojim silama uzbudu boriti kao do sa- da tako i od sada. Prema ovome je srpskim da ga ve. prao zastupticima na carevinskom vijeću strogo obilježen program narodno-politički, s toga i njihov pristup u jugoslavenski klub jedino ge. o tome može razbiti. Tugji izmećari ne smijemo biti ni pod koju cijenu. ,U jezičnim i gospodarskim pitanjima naši će zastupnici uvijek biti pripravni da rade složno sa hr- vatskim i ostalim slavenskim zastupnicima. Naš je list od prvoga svoga broja za- stupao bratsku slogu, ali mislimo da takova sloga mora biti osnovana na izmjeničnom popuštanju, pravici i istini, a ne na u sebi protivuriječnoj frazi: Dalmacija je hrvatska zemlja, sa lijepim brojem Srba, što je ,Je- dinstvo“ u br. 23. više puta ponovilo. Mi takovu slogu odbijamo, jer ne možemo pri- znati da je Dalmacija isključivo hrvatska ze- mlja, već da je i hrvatska i srpska. Ili ovako ili nikako. o-\ 097/-a- iz Biograda. 21. Februara 1897. Nijesam Vam se poodavno javio; danas ću da nastavim. Najglavniji je povod mome današnjem pismu smrt Save Bjelanovića, koja je prestoničku inteligenciju porazila. Niko nije očekivao takvu tu- žnu vijest sa Primorja, jer je ,Srpski Glas“ javljao nalazi na-- putu ozdravljenja i Svi smo željno očekivali da čujemo, da je sa svim ozdjavio. Koliko je Sava Bjelanović stekao u Srbi- Ji uvaženja svojim plodnim radom za srpsku misao, to se pokazalo danas na parastosu koji je davalo Novinarsko društvo u Sabornoj Crkvi, koja je bila prepuna najodabranijeg svijeta. Svi su razredi gra- gjanstva bili zastupljeni: bilo je ministara aktivnih i umirovljenih, državnih savjetnika, viših i nižih oficira, činovnika raznih struka, književnika, vje- štaka, trgovaca i gjaka. Što je meni naročito u oči palo, to je veliki broj starijih ljudi koji dogjo- še na parastos da velikom Srbinu Savi Bjelanoviću ukažu svoju počast. Činodjejstvovao je lično Mitro- polit Mihajlo sa mnogobrojnim sveštenicima, a pje- vala su sva pjevačka društva prestonice osim jedno- ga koje je danas davalo društveni koncerat u Sr. Karlovcima. Posmrtni govor držao je u crkvi g. Jo- van Gjaja, bivši ministar i sadašnji glavni direktor lista ,Naroda“, vaš Dubrovčanin, ako se ne varam, koji je rječito opisao život i rad ovog znamenitog čovjeka, koga je srpska prestonica danas dostojno oplakala. Današnji prizor u Sabornoj Crkvi, pored svoje tužne strane radi gubitka jednog tako umnog ju- Pismo Sara «bojni z zavjai KUTU naka i borca za narodnu stvar, davao je ujedno i utješnu sliku srpske duhovne i nacionalne solidar- nosti i jedinstva. Svaki se odkucaj srca na Primor- ju, Trojednici, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, kao i Maćedoniji čuje i osjeća u Kraljevini. Kolika ra- dost za nas u Kraljevini kad nam se iz Bitolja ja- vlja, da je tamošnji naš narod rađosuo pozdravio Sultanovu iradu kojom se dozvoljava otvaranje srp- skih škola u kosovskom i solunskom vilajetu, ili da se nametnuti vladika skopljanski grčkog porije- kla drži od naroda kao u nekoj opsadi, u zgrađi grčke škole, da narod traži postojano srpskog vla- diku itd.? Kolika Ji utjeha muško držanje Bošnjaka i Hercegovaca u odbranu srpske narodnosti? Struja nacionalnog života, bez obzira na političku podlogu naroda počela je mnogo jače i pravilnije da optiče po narodnom organizmu i da povraća u život i one djelove njegove, za koje se mislilo da su oba- mrli. Mi neznamo kakva politička sudbina čeka naš narod i kakav mu politički oblik sprema skora bu- dućnost; ali ma kakva ova bila, nacionalno i kul- turno jedinstvo njegovo, niko više zaustaviti neće i ne može, i borba za srpsku nacionalnu misao svršiće se srpskom pobjedom na cijeloj liniji. I kad jednom naraštaji koji idu, budu spominjali one umne junake, koji su se za tu ideju u prvim re- dovima borili, ime jednoga Save. Bjelanovića spo- minjaće s najvećim ponosom i pijetetom. Mi se gad ovdje s nekom brigom pitamo :. ko će na Primorju zamijeniti Savu Bjelanovića? Zna- mo da je lijepa kita oduševljenih Srba obiju vje- ra koja je Savu okružavala i s njim zajedno istraj- no radila za narodvi boljitak, — pita se samo :-hoće li budući prvak primorskih Srba biti Savine ne- umorne trudoljubivosti, primjernog političkog takta i državničke mudrosti koja je u tolikoj mjeri odli- kovala ovog rijetkog čovjeka koji se zadovoljavao skromnom ulogom jednog novinara, Mi se nadamo da će se naći dostojni zamje- nik velikome pokojniku, kome na završetku ovog pisma dovikujem iz srpske prestonice: Neka ti je laka srpska zemlja u kojoj ćeš vječni san boraviti, i vječni spomen u narodu tvom koji si tako silno ljubio i za koji si tako mnogo uradio. e\ ti »slobodan glas“. U ozbiljnom časopisu, koji se zove ,Hrvatska Migao“, a izdaje ga hrvatska akademska praška omladina napisao je V. Iljadica-Grbešić članak pod gornjim naslovom. U tom se članku govori o hr- vatskom državnom pravu, te osim nekoliko spore- dnih perioda prenašamo sve ostalo, te glasi: Moe ao oja Dakle, pravo narodno i histor. pravo državno! I odmah se je brže bolje upitalo, što se misli drž. pravom — gdje je ,Hrv. Podlistak. NIZ RODNO PRIMORJE | Dubrovnik*) Utvrgjeno je kanda, u Austro-Ugarskoj mo- narhiji, da je Dalmacija zemlja suhoparna i do zla boga vratolomna, kojom nije lako, a ni pametno, putovati. S vremena na vrijeme usudi se koji Švaba, kojega zemljaci za pustolova drže, da zaviri do bi- jela Zadra, ikad se s puta vrne, on jobično priča kako je prijestonica te polu-divlje zemlje zanimljiva. I to je sve. No, u čemu i po čemu je Zadar i sva ostala Dalmacija zanimljiva, to se u Austro-Ugar- skoj još nikako ne zna. U pošljednje vrijeme sklo- pilo se, doduše, tamo na »plavom Dunavu“ jedno velikaško društvo, koje je sebi u zadatak stavilo da kud i kamo populariše ,izlete“ u primorje; ali, ba- dava, Dalmacija ne spada još u one privilegovane *) U ,Brankovu Kolu“ počele su izlaziti putničke crte, koje piše g. Marko Car. Ovo svoje najnovije djelo nazvao je naš vrijedni pisac ,Iz srpskih krajeva,“ te se je odmah na počet- ku dotakao i našega grada. Dozvolom piščevom preštampava- mo ovaj dio putničkih erta, što se tiču našega grada s dvo- strukog uzroka: prvo, što želimo upoznati sa vještim perom Marka Cara i one naše čitatelje do kojih ne dolazi »Brankovo Kolo“; drugo, što veoma rado bilježimo svaki istiniti i lijepi sastavak o Dubrovniku, — Primj. Ured. zemlje, koje čovjek ,de bon godit“ mora da obagje, kao što mora da obagje Italiju, jer bi se bez toga njegovo vaspitanje smatralo nepotpuno. Pa ipak, sa dvojakog gledišta morala bi Dal- macija privlačiti putnike, jer su njene prirodne lje- pote isto tako originalne, kao što su znameniti nje« zini spomenici umjetnički. Poznata je već neobična konfiguracija ove zemlje, koju su svi narodi uzasto- pce otimali i preotimali, i s koje je toliko ljudske krvi proliveno, baš kao oko divne nevjeste, koju su svi redom željkovali. Dalmacija je kao god i Itali- ja, zemlja ,gdje no limun ovjeta,“ prisojno tle, sa kojeg ge u proljeću diže miris šarenih bokora; ze- mlja u kojoj se plavo prostranstvo južnoga neba takmi o prednost sa modrom pučinom morskom. Ali ima nešto, s čega je ova zemlja odvojila od svih ostalih zemalja u Austro-Ugarskoj monarhiji i na slovenskom jugu; nešto, što joj stvara jedinstven položaj u svijetu, a to je činjenica: što je ona, s jednoga kraja na drugi, divan i jedinstven muzej arhitektonski. Arhitektura je dandanas, može se kazati, ugi- nula, premda su ljudi, u ovom ,kraju vijeka,“ još prilično umjetnici. Ele, jedno je izvjesno: naše do- ba ne umije da stvara više ljepotu naslaganim ka- menjem, ono je izgubilo sasvim pojam o nježnosti u obliku monumentalnom. Izgleda, čisto, kao da nijesmoe više kadri da shvatimo, kao da ne može- mo više da pojmimo, e u samijem proporcijama jednoga zida čovječje oko može da nagje ono umje- tničko uživanje, onu duboku i tajanstvenu emociju, što je u našem duhu proizvagja vidik kakva slikar- skog remeka, jali čitanje kakva genijalnog umo- tvora. To nam potvrgjuju većim dijelom moderne gragjevine; to nam potvrgjuje opća ravnodušnost, koja se opaža, osobito u nas u Austriji, spram re- mek djela starinske arhiktekture. Ali ljudi od uku- sa i pravi umjetnici, koji nam s vremena na vri- jeme u pohode dolaze, znaju opet da cijene po pra- voj zasluzi gragjevinsko blago, kojim je ova naša pitoma otadžbina s kraja na kraj obasuta, te ako Bečki i Peštanski t. 2. prosvijećeni krugovi slabo poznaju i slabo proučavaju sjajne tragove naše sto- ljetne kulture, Dalmacija se opet može tješiti i po- nositi time, što je znala da na sebe povuče pažnju sinova velikih kulturnih naroda engleskog i francu- Skog, koji se u potonje vrijeme poduhvatiše da nje- zine umjetničke spomenike pažljivo i znalački pro- uče i ocijene. Jest, to su nam zadovoljstvo, u naše dane, stvorila djela umnijeh stranaca, kao što su jedan Freeman, jedan Jackson, jedan Pisani. Nji- hovi trudovi pokazaše još jednom kulturni polet na- šijeh otaca, i, što je glavno, pokazaše da taj polet nije bio prosti refleks prekomorske svjetlosti, nego pokret sopstvenih energjija, koji je u mnogo čemu prednjačio i samom savremenom pokretu s one strane Jadranskog Mora. ,Dalmatinska je arhitek- tura, veli učeni Jackson, sama po sebi tako odlična i originalna, da joj spada mjesto za sebe megju raznijem narodnijem stilima srednjevjekovne Bvro- pe. Ta je arhitektura, istina, u glavnom oslonjena na arhitekturu talijansku — a tako je, naravno, moralo i biti — ali ona ima opet nešto, što nije mahom talijansko, dokaz da Dalmatinci nijesu bili puki kopiste“.?) I čuveni Oksfordski arhitekat navo- di tome i stručne razloge, dokazujući kako je pre- dilekcija Dalmatinaca za stil romanski, u najvećem jeku gotike, zavisila najprije od njihova osobitog ukusa, pa onda od uticaja veličanstvenog Diokleci- janova dvora u Spljetu, koji je Dalmatinske nei- mare upućivao na okrugli, a odvraćao od šiljastog obluka. S toga su se u Dalmaciji crkve u roman- skom stilu (koji, kao što je poznato, upotrebljava obluke poluokružne) gradile kroza sav XIII, pa i dobar komad XIV. vijeka, kad je u susjednoj Ita- liji posazragjen bio najviši broj gotsko-italijanski- jeh katedrala. Krasni zvonik Spljetske saborne er- kve, koji je dovršen pri kraju XIV. vijeka, sagra- gjen je skroz i skroz u čistom stilu romanskom, baš kao da je ponikao u XII-om stoljeću. ?) T. G. Jackson: Dalmatia, the Quarnero and Istria. Oxford, ad the Olareudon Press. 1997, Knj. L, str. 204.