U Dubrovniku 11. Aprila 1897. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV aI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Godina VI. Broj 15. Sadržaj: Apoteozu Srpstva — Dvije pojave — U laši su kratke noge — Iz no- vin — Smutnje u Arbaniji — Naši dopi- S! — Domaće vijesti — Iz Maćedonije — Bosna # Hercegovina — Pregled — Dubro- vačke vijesti — Književnost — Čitulja — Književne vijesti — Podlistak. Apoteoza Srpstva. Prigodom jednog čitanja ,Hrvatskijeh Narodnijeh Pjesama“. U prvi se mah svi _miikom pogledaše! U Srb4 miik začugjenja koji se brzo provr- že u mirni, dostojanstveni osjećaj moralne pobjede. U umjerenijeh Hrvata — muk ne- čiste savjesti, a u radikalnijeh Hrvata — ti- šina pridušena gnjeva. A ipak je svaki mi- saoni čovjek mogao predvidjeti da će Star- čevićev pankroatizam svršiti pobjedom Srp- stva. Usudna evolucija prirode bi jača od traljavijeh osnova političkijeh stranaka. Jer u ono prvo naše erojsko doba kad ne bijaše ni klerikalizma ni patološke pojave tjesnogrudna provincijalizma, svi bijahu — Srbi. Tek što se s narodnoga genija poče, nakon Napoleo- na, da diže koprena letargije, ne bi nigdje ummnoga čovjeka, ni u Trojednici, ni u Du- brovniku, ni u Boki-kotorskoj, ni u Bosni koji se ne bi ili osjećao Srbinom, ili se od- njivio u srpskome duhu, ili od vječne srpske poezije i od erojske naše istorije erpao prave pojmove narodnosti, tepao prve riječi u do tada prezrenome jeziku. I tako se zbi da od Tomazea do Pavlinovića, od Strosmajera do Mažuranića svi vigjeniji ljudi našega narod- noga preporoda počeše narodno-političku ka- rijeru — Srpstvom. Oružano jezikom, pjesmom, istorijom, legendom, zimzelenom slobode Srp- stvo nije možebit umjelo da zadrži sve pozicije zauzete nad tminama nemoralnijeh kompro- misa naše krvi sa tugjineem. I jednog dana hrvatstvo stade da se uvlači i da razori zgradu duševna ujedinjenja našega naroda koje bješe od 1848. do _1870., malim izu- zetcima, svršen čin. Hrvatstvo nagje proroka, “formulu, sljedbenike, barjak — što ćete vi- še? Tamo za Velebitom Starčević ,zasuka- nim naučenjačtvom“ (Pavlinovićeva definici- ja) stade da sipa formule koje niko nije ra- zumijevao i koje su opijale omladinu, baš zato jer ih nije razumijevala. U Dalmaciji Hrvatstvo bi zastava čistoga klerikalizma i zavlada još prije nego li u Hrvatskoj i Sla- voniji, jer Dalmacija bješe od iskona zemlja klerikalnija od Španje i od Poljačke. 1 hulje- nje srpske prošlosti našega narodnoga pre- porogjenja postade Bogu ugodno djelo. Otar, škola, obitelj, sabori, klubovi, kafane posta- doše ognjišta anti-srpske propagande. Kroz nekoliko godina bujica bješe tako silna da ona dva, tri trijezna, ojagjena patriota koje ne zavede demagoška struja, mogahu brojiti dane kad će provincijalna ideja Hrvatstva zadušiti svježu, narodnu struju srpsku koja, usprkos trzavicama i manama, predstavljaše ipak oslobogjenje i narodno načelo. Ali — osvanu dan božijeg gnjeva i oka- janja. Tajna sila zdrave narodne misli poče da djeluje neosjetljivo. Pasivna zavjera srp- skoga naroda protiv toga nenaravnoga osva- jača održa redom najpotpunije pobjede i osu- jeti Za sva vremena separatističke težnje je- dne frakcije naše cjelokupne rase. Izlazi svake N edjelje. Hrvati se staviše da ništa, upravo ništa, ne mogu bez ili protiv Srba. Niti jednu dr- | žavo-pravnu koncepciju, niti najmanju naro- dnu koncesiju, niti jedan, ma koliko čedan bio, korak k ostvarenju narodnijeh težnja, ništa se nije moglo učiniti “n odium srpske narodne falange. Vidjelo se jasno da svako- me njihovome djelu na polju državo-pravno- me i narodnome fali viša sankcija onoga trajnoga svenarodnoga elementa koji je oli- čen u srpskome imenu. U isto doba na knji- ževnome polju revolucionarno jedinstveno na- čelo srpske rase pobjedi kroz dijalekat Her- cegovine, zemlje u kojoj se je najpotpunije objavio srpski narodni genij. I propadoše gramatike, umjetni sistemi, etimologije, na- rodne ograde, rječnici — sve. Mnoge se simptomatične činjenice u ovo posljednje do- ba nanizaše na ove dvije osnovne političke i književne pojave. Iz svake izbija veliki, ne- oborivi fakt da van zajednice sa Srbima, van priznanja da srpskome plemenu pripada žezlo ujedinjenja — nema spasenja hrvatskome plemenu. A sad, molim vas, rastvorite, prolistajte, pročitajte ovu fenomenalnu, jedinstvenu knji- gu pečatanu u Zagrebu pod naslovom: #/r- vatske narodne pjesme skupila i izdala _Ma- tica Hrvatska. Junačke pjesme. Knjiga 1, pak stavite ruku na srce i odgovorite vi svi, koji vjerujete u narod, u istinu, u svjetlost, odgovorite istinski: čije su te pjesme? — Srpske, biće odgovor svake poštene duše. Najčistija struja srpske poezije i srpske isto- rije izbija iz tijeh šest stotina krasno peča- tanijeh stranica. Od Šivana i Dubrovnika do Gornje Krajine i Slavonije, od Žumberka do Mostara, od Bihaća do Makarske jedan je- dini glas na guslarevoj struni svjedoči za nerazdvojnost, neuvehlu svježost, neraspadlji- vost, za potpuno jedinstvo — srpskoga na- roda U toj senzacionalnoj sbirci ima 80 pje- sama. Od ovijeh pedeset o svecima — reli- giozne legende dijelom pučke, dijelom kalu- gjerske o kojijem nijesmo danas radi govo- riti, sasvijem da bi jezikom, oblikom i prav- cem misli, tehnikom, prosto, vazduhom kojim gu obavite one same svjedočile o Srpstvu narodne pjesme. Iz ostalijeh trideset pjesama istorijsko-junačke sadržine, prošla djela srp- skijeh otaca govore onom istom bezazlenom poezijom kojom govoraše našemu starijem naraštaju i nama samijem Vukova besmrtna zbirka. Ali su značajnije od Vukovijeh, jer znamo dobro iz kojega su sela, ko ih .je ka- zivao sakupljaču, postanje njihovo, njihov izvor, te smo ovom analizom kadri da sku- pimo disjecta membra srpskoga naroda, da podignemo kroz njih sintezu dosadašnje po- litičke besplodne borbe i da naslutimo formo- lu nastajnijeh vremena. Tako smo, hvala Ma- tici Hrvatskoj, obaznali da melankolički, tra- gični sjen gospogje Milice, žene kosovskog cara — mučenika živi u sada ,hrvatskom“ Orašcu,') da je Banović Strahinja u ustima naroda , hrvatskoga“ Šipana“), da se u ,hr- atsko-jezuvitskome“ Travniku narod sjeća kako Bože prepisuje carstvo Sa Srbije na Otmanoviće“). Mi sada znamo da strašna katastrofa na Ko- !') Pjesma br. 54. 2) Pjesma br. 56. 3) Pjesma br. 57. l | sovu — gdje je srpski narod za čas pogi- nuo da prekaljen mučeništvom iz Kosova na- vijesti svoje uskrsnuće — da ta strašna ka- tastrofa živi na ustima i u duši dobrijeh »Hrvata“ na Šipanu, u Bosni, u Slavoniji, na Pelješću i u Gornjoj Dalmaciji“). Pače smo čudam vidjeli kako Gornjo-krajiški ,,Hrvati“ one znadu ništa o pohodu ,,hrvatske vojske“ na Kosovo, jer nam ,Hrvat“ Ilija Gašljević nabraja sve saveznike cara Lazara: Kralj Vukašin kupi kraljeviće, Dužda kupi po svoj Mljetačkoj, Stari Bogdan po svome Krojanu, A Branković svoju Vranjeninu, Silni Miloš po svome Pocerju, Pa ih vodi Lazi k manastiru. a ,Hrvatica“ gospogja Begin iz Luke na Sipsnu pjeva: Saglaše se pa se udariše Donekle ih Srblji priganjaše, Al velika sila od Turaka. I još smo više stvari obaznali. Sada mi znamo da se na ,hrvatskoj“ Korčuli pjeva ženidba Gjura Smederevca ili, kako ga isto- rija zove, Gjorgja Brankovića despota Srbije i Podunavlja). Njegova žena Grkinja Jerina, koju je srpski narod odavna prokleo, jer je možebit rgjavo utjecala na muževu politiku prema Sibinjanin Janku (glasovitome ,hrva- tu“ Hunjadiju), ta Grkinja udata za srpskog despota, koga stari Dubrovnik dobro pozna, živi u ,hrvatskomu“ narodu na Šipanu, u Makarskoj, Hrvatskom Primorju, u Bosni, u Gornjoj Krajini.") Lastovo pjeva o Jugovići- ma,") Bosanska Zenica o Jovu Despotoviću (sin Gj. Brankovića),*) Šipan (to ostrvo ima dobar dio pjesama poslatijeh od ,hrvata“ Murata i Glavića) spominje Maksima Crnojevića, Doj- čila i Crnog Arapina, a dva brata Vojinovi- ća iz Ženitbe cara Dušana biju se i piju na Šipanu u Ženitbi Mata Srijemca.) Napokon »hrvatski“ Dubrovnik, ta ,kruna hrvatskijeh gradova“ ne zna da pjeva o čemu drugome nego o Kraljeviću Marku tome simbolu srp- skoga naroda, i u lijepoj pjesmi Cvijet po- zlaćeni čujte kako dubrovački guslar ,,hrvat- ski“ završuje: | L'jepe Marko svate pokupio I dobavi oca kalugjera A odoše kod crkve Ružice ; Pokrstiše lijepu djevojku, | Ružica jom ime iznosiše, Oženiše momka i djevojku.) Ali dosta je. Tijem istijem poštenijem dušama (za koje pišemo ove retke) stavljamo ovu dilemu: mjesta iz kojijeh su # a ove narodne pjesme ili su hrvatska ili srp- ska. Ako su Dubrovnik, Bosna, Hercegovina, Krajina, Slavonija, i t. d. hrvatske zemlje u kojijem nastavaju zgoljni Hrvati“, tada ih je nedvojbeno zakrilio srpski duh i odnjivila srpska istorija ne imajući kako Z/rvati nika- kve prošlosti, ili bar takve koja se ne odli- kuje velikim djelima i koja ne nosi na čelu obilježje poslanstva, obilježje narodnog jedin- stva. Ako su, dakle, ti Hrvati prožeti srpskom narodnom pjesmom, tako da ništa ne ostaje 4) Pjesma br. 58, 59 i 61 pa v. dodatak. 5) Pjesma br, 65. 5) Pjesma br. 66 i dodatak, 7) Pjesma br. 72. 5) Pjesma br. 79. %) Pjesmu br. 68, 64 i 71. !0) Pjesma br. 58. a u tim spomenicima narodnoga genija što bi spominjalo na njihovo me, na njihovu žw- vatsku individualnost — tada — tada su hrvatski vogje i deklamatori politike dužni da dokažu da narodna pjesma, koju eio je- dan narod pjeva, nije obilježje njegove naro- dnosti. Ovo je prva alternativa. A druga je da su to sve Srbi, a tada je sve, sve je JABIO: <. a < Mogli bi pri svršetku ovoga članka bi- ti opaki. Mogli bi se zlobno narugati ovoj dosle nevigjenoj manifestaciji Hrvatstva pri kraju XIX. vijeka — ali mi smo odviše prožeti blagodarnošću prema Matici Hrvat- skoj, mi odviše visoko cijenimo moralnu energiju kojom su Hrvati priznali njihovo latentno Srpstvo, a da bi mi o tom pred- metu govorili drugim tonom nego li ozbilj- nim, kakav se dolikuje ovoj hrabroj ispo- vjesti siromaštva. Slatki nas osjećaj obu- hvaća, slatka . slutnja: pred ovom novom apoteozom srpskoga imena sve su državo- pravne izjave, istorijska prava, umjetne for- mule, sve su to antikalje (kako bi stari Du- brovčani rekli), starine su. Bujica narodne pjesme, izazivanje srpskijeh svetaca i junaka nosi nam život, posmjeh, vedrinu budućno- sti, premaljeće naroda. U oči nove i, sva je prilika, konačne evolucije istočnoga pitanja, utješno je vidjeti ovu poštu Hrvata geniju srpskoga naroda koji je dosta prostran da ih zakrili u sjenu velike zgrade narodnoga ujedinjenja. A kad prenesu Vukove kosti iz Beča u Biograd — s Dunava njemačkoga k srpskom Dunavu — mi bi radi vidjeti na lijesu veli- koga čarobnoga izazivača naše prošlosti, pr- vu knjigu Hrvatskijeh Narodnijeh Pjesama kao znak okajanja hrvatskoga plemena i sim- bol ujedinjenja naše krvi. o Dn/-om Dvije pojave. Zastupnici hrvatski iz naše pokrajine predali su za prvi put predsjedništvu zastu- pničke kuće carevinskog vijeća državo-pra- vnu izjavu, u kojoj se kaže da Dalmacija pripada de facto zemljama zastupanim u ca- revinskom vijeću, ali da de jure pripada cje- lokupnoj Hrvatskoj. Dalje hrv. zastupnici pri- povijedaju da se ovo pravo temelji na Cetinski ugovor g. 1527. i na pragmatičku sankciju g. 1712, pa se zatim nabrajaju » uporišta“ sine fine. Kako svak može vidjeti, ovo je prava pravcata pravaška adresa, koju potpisaše i narodnjaci i fin de sičele politički Hrvat a srpski književnik, g. Luko Zore. Osim ove novine stiže sa plavog Duna- va i druga: ustanovljenje ,kršćansko-slaven- skog-narodnog kluba“, što je logična poslje- dica gornje pravaške izjave. U taj klub ugjo- še hrvatski i slovenski zastupnici, 1. klerikalni Čeh i 7. Rusina, pa i nekadanji liberalac gosp. Luko Zore, svega 34 na broju. Dva srpska zastupnika kao što se je moglo predvidjeti ne stupiše u taj nevigjeni klub. Ove su dvije pojave na žalost znameni- te po naše narodne i političke prilike, s toga ćemo ih drugom prilikom uzeti na pretre- | (sanje. - Noe ——+———