U Dubrovniku 11. Aprila 1897.

Cijena listi
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV aI-
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampsju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima-
ju se.

Godina VI.

Broj 15.

Sadržaj: Apoteozu Srpstva — Dvije
pojave — U laši su kratke noge — Iz no-
vin — Smutnje u Arbaniji — Naši dopi-
S! — Domaće vijesti — Iz Maćedonije —
Bosna # Hercegovina — Pregled —  Dubro-
vačke vijesti — Književnost — Čitulja —
Književne vijesti — Podlistak.

Apoteoza Srpstva.

Prigodom jednog čitanja ,Hrvatskijeh Narodnijeh Pjesama“.

U prvi se mah svi _miikom  pogledaše!

U Srb4 miik začugjenja koji se brzo provr-
že u mirni, dostojanstveni osjećaj moralne

pobjede. U umjerenijeh Hrvata — muk ne-
čiste savjesti, a u radikalnijeh Hrvata — ti-

šina pridušena gnjeva. A ipak je svaki mi-
saoni čovjek mogao predvidjeti da će Star-
čevićev pankroatizam  svršiti pobjedom  Srp-
stva. Usudna evolucija prirode bi jača od
traljavijeh osnova političkijeh stranaka. Jer u
ono prvo naše erojsko doba kad ne bijaše ni
klerikalizma ni patološke pojave tjesnogrudna
provincijalizma, svi bijahu — Srbi. Tek što
se s narodnoga genija poče, nakon Napoleo-
na, da diže koprena letargije, ne bi nigdje
ummnoga čovjeka, ni u Trojednici, ni u Du-
brovniku, ni u Boki-kotorskoj, ni u Bosni
koji se ne bi ili osjećao Srbinom, ili se od-
njivio u srpskome duhu, ili od vječne srpske
poezije i od erojske naše istorije erpao prave
pojmove narodnosti, tepao prve riječi u do
tada prezrenome jeziku. I tako se zbi da od
Tomazea do Pavlinovića, od Strosmajera do
Mažuranića svi vigjeniji ljudi našega narod-
noga preporoda počeše narodno-političku ka-
rijeru — Srpstvom. Oružano jezikom, pjesmom,
istorijom, legendom, zimzelenom slobode Srp-
stvo nije možebit umjelo da zadrži sve pozicije
zauzete nad tminama nemoralnijeh kompro-
misa naše krvi sa tugjineem. I jednog dana
hrvatstvo stade da se uvlači i da razori
zgradu duševna ujedinjenja našega naroda
koje bješe od 1848. do _1870., malim  izu-
zetcima, svršen čin. Hrvatstvo nagje proroka,
“formulu, sljedbenike, barjak — što ćete vi-
še? Tamo za Velebitom Starčević  ,zasuka-
nim naučenjačtvom“ (Pavlinovićeva definici-
ja) stade da sipa formule koje niko nije ra-
zumijevao i koje su opijale omladinu, baš
zato jer ih nije razumijevala. U Dalmaciji
Hrvatstvo bi zastava čistoga klerikalizma i
zavlada još prije nego li u Hrvatskoj i Sla-
voniji, jer Dalmacija bješe od iskona zemlja
klerikalnija od Španje i od Poljačke. 1 hulje-
nje srpske prošlosti našega narodnoga pre-
porogjenja postade Bogu ugodno djelo. Otar,
škola, obitelj, sabori, klubovi, kafane  posta-
doše ognjišta anti-srpske propagande. Kroz
nekoliko godina bujica bješe tako silna da
ona dva, tri trijezna, ojagjena patriota koje
ne zavede demagoška struja, mogahu brojiti
dane kad će provincijalna ideja  Hrvatstva
zadušiti svježu, narodnu struju srpsku koja,
usprkos trzavicama i manama, predstavljaše
ipak oslobogjenje i narodno načelo.

Ali — osvanu dan božijeg gnjeva i oka-
janja. Tajna sila zdrave narodne misli poče
da djeluje neosjetljivo. Pasivna zavjera  srp-
skoga naroda protiv toga nenaravnoga osva-
jača održa redom najpotpunije pobjede i osu-
jeti Za sva vremena separatističke težnje je-
dne frakcije naše cjelokupne rase.

Izlazi svake N edjelje.

Hrvati se staviše da ništa, upravo ništa,

ne mogu bez ili protiv Srba. Niti jednu dr- |

žavo-pravnu koncepciju, niti najmanju naro-
dnu koncesiju, niti jedan, ma koliko čedan
bio, korak k ostvarenju narodnijeh težnja,
ništa se nije moglo učiniti “n odium srpske
narodne falange. Vidjelo se jasno da svako-
me njihovome djelu na polju državo-pravno-
me i narodnome fali viša sankcija onoga
trajnoga svenarodnoga elementa koji je oli-
čen u srpskome imenu. U isto doba na knji-
ževnome polju revolucionarno jedinstveno na-
čelo srpske rase pobjedi kroz dijalekat Her-
cegovine, zemlje u kojoj se je najpotpunije

objavio srpski narodni genij. I propadoše

gramatike, umjetni sistemi, etimologije, na-
rodne ograde, rječnici — sve. Mnoge se
simptomatične činjenice u ovo posljednje do-
ba nanizaše na ove dvije osnovne političke
i književne pojave. Iz svake izbija veliki, ne-
oborivi fakt da van zajednice sa Srbima, van
priznanja da srpskome plemenu pripada žezlo
ujedinjenja — nema spasenja hrvatskome
plemenu.

A sad, molim vas, rastvorite, prolistajte,
pročitajte ovu fenomenalnu, jedinstvenu knji-
gu pečatanu u Zagrebu pod naslovom:  #/r-
vatske narodne pjesme skupila i izdala _Ma-
tica Hrvatska. Junačke pjesme. Knjiga 1,
pak stavite ruku na srce i odgovorite vi svi,
koji vjerujete u narod, u istinu, u svjetlost,
odgovorite istinski: čije su te pjesme? —
Srpske, biće odgovor svake poštene duše.
Najčistija struja srpske poezije i srpske isto-
rije izbija iz tijeh šest stotina krasno  peča-
tanijeh stranica. Od Šivana i Dubrovnika do
Gornje Krajine i Slavonije, od Žumberka do
Mostara, od Bihaća do Makarske jedan  je-
dini glas na guslarevoj struni svjedoči za
nerazdvojnost, neuvehlu svježost, neraspadlji-
vost, za potpuno jedinstvo — srpskoga na-
roda U toj senzacionalnoj sbirci ima 80 pje-
sama. Od ovijeh pedeset o svecima — reli-
giozne legende dijelom pučke, dijelom  kalu-
gjerske o kojijem nijesmo danas radi govo-
riti, sasvijem da bi jezikom, oblikom i prav-
cem misli, tehnikom, prosto, vazduhom kojim
gu obavite one same svjedočile o Srpstvu
narodne pjesme. Iz ostalijeh trideset pjesama
istorijsko-junačke sadržine, prošla djela  srp-
skijeh otaca govore onom istom  bezazlenom
poezijom kojom govoraše našemu starijem
naraštaju i nama samijem Vukova besmrtna
zbirka. Ali su značajnije od  Vukovijeh, jer
znamo dobro iz kojega su sela, ko ih .je ka-
zivao  sakupljaču, postanje njihovo, njihov
izvor, te smo ovom analizom kadri da sku-
pimo disjecta membra srpskoga naroda, da
podignemo kroz njih sintezu dosadašnje po-
litičke besplodne borbe i da naslutimo formo-
lu nastajnijeh vremena. Tako smo, hvala Ma-
tici Hrvatskoj, obaznali da melankolički, tra-
gični sjen gospogje Milice, žene kosovskog
cara — mučenika živi u sada ,hrvatskom“
Orašcu,') da je Banović Strahinja u ustima
naroda , hrvatskoga“ Šipana“), da se u ,hr-
atsko-jezuvitskome“ Travniku narod sjeća
kako

Bože prepisuje carstvo
Sa Srbije na Otmanoviće“).
Mi sada znamo da strašna katastrofa na Ko-
!') Pjesma br. 54.

2) Pjesma br. 56.
3) Pjesma br. 57.

l

| sovu — gdje je srpski narod za čas pogi-
nuo da prekaljen mučeništvom iz Kosova na-
vijesti svoje uskrsnuće — da ta strašna ka-
tastrofa živi na ustima i u duši dobrijeh
»Hrvata“ na Šipanu, u Bosni, u Slavoniji,
na Pelješću i u Gornjoj Dalmaciji“). Pače smo
čudam vidjeli kako Gornjo-krajiški ,,Hrvati“
one znadu ništa o pohodu ,,hrvatske vojske“
na Kosovo, jer nam ,Hrvat“ Ilija Gašljević
nabraja sve saveznike cara Lazara:

Kralj Vukašin kupi kraljeviće,
Dužda kupi po svoj Mljetačkoj,
Stari Bogdan po svome Krojanu,
A Branković svoju Vranjeninu,
Silni Miloš po svome Pocerju,
Pa ih vodi Lazi k manastiru.

a ,Hrvatica“ gospogja Begin iz Luke na
Sipsnu pjeva:

Saglaše se pa se udariše
Donekle ih Srblji priganjaše,
Al velika sila od Turaka.

I još smo više stvari obaznali. Sada mi
znamo da se na ,hrvatskoj“ Korčuli pjeva
ženidba Gjura Smederevca ili, kako ga isto-
rija zove, Gjorgja Brankovića despota Srbije
i Podunavlja). Njegova žena Grkinja Jerina,
koju je srpski narod odavna prokleo, jer je
možebit rgjavo utjecala na muževu politiku
prema Sibinjanin Janku (glasovitome ,hrva-
tu“ Hunjadiju), ta Grkinja udata za srpskog
despota, koga stari Dubrovnik dobro pozna,
živi u ,hrvatskomu“ narodu na Šipanu, u
Makarskoj, Hrvatskom Primorju, u Bosni, u
Gornjoj Krajini.") Lastovo pjeva o Jugovići-
ma,") Bosanska Zenica o Jovu Despotoviću (sin
Gj. Brankovića),*) Šipan (to ostrvo ima dobar
dio pjesama poslatijeh od  ,hrvata“ Murata
i Glavića) spominje Maksima Crnojevića, Doj-
čila i Crnog Arapina, a dva brata Vojinovi-
ća iz Ženitbe cara Dušana biju se i piju na
Šipanu u Ženitbi Mata Srijemca.) Napokon
»hrvatski“ Dubrovnik, ta ,kruna hrvatskijeh
gradova“ ne zna da pjeva o čemu drugome
nego o Kraljeviću Marku tome simbolu srp-
skoga naroda, i u lijepoj pjesmi Cvijet po-
zlaćeni čujte kako dubrovački guslar ,,hrvat-
ski“ završuje: |

L'jepe Marko svate pokupio
I dobavi oca kalugjera

A odoše kod crkve Ružice ;
Pokrstiše lijepu djevojku, |
Ružica jom ime iznosiše,
Oženiše momka i djevojku.)

Ali dosta je. Tijem  istijem  poštenijem
dušama (za koje pišemo ove retke) stavljamo
ovu dilemu: mjesta iz kojijeh su # a
ove narodne pjesme ili su hrvatska ili srp-
ska. Ako su Dubrovnik, Bosna, Hercegovina,
Krajina, Slavonija, i t. d. hrvatske zemlje u
kojijem nastavaju zgoljni Hrvati“, tada ih
je nedvojbeno zakrilio srpski duh i odnjivila
srpska istorija ne imajući kako Z/rvati nika-
kve prošlosti, ili bar takve koja se ne odli-
kuje velikim djelima i koja ne nosi na čelu
obilježje poslanstva, obilježje narodnog jedin-
stva. Ako su, dakle, ti Hrvati prožeti srpskom
narodnom pjesmom, tako da ništa ne ostaje

4) Pjesma br. 58, 59 i 61 pa v. dodatak.
5) Pjesma br, 65.

5) Pjesma br. 66 i dodatak,

7) Pjesma br. 72.

5) Pjesma br. 79.

%) Pjesmu br. 68, 64 i 71.
!0) Pjesma br. 58.

a

u tim spomenicima narodnoga genija što bi
spominjalo na njihovo me, na njihovu žw-
vatsku individualnost — tada — tada su
hrvatski vogje i deklamatori politike dužni
da dokažu da narodna pjesma, koju eio je-
dan narod pjeva, nije obilježje njegove naro-
dnosti. Ovo je prva alternativa. A druga je
da su to sve Srbi, a tada je sve, sve je
JABIO: <. a <

Mogli bi pri svršetku ovoga članka bi-
ti opaki. Mogli bi se zlobno narugati ovoj
dosle nevigjenoj manifestaciji Hrvatstva pri
kraju XIX. vijeka — ali mi smo odviše
prožeti blagodarnošću prema Matici Hrvat-
skoj, mi odviše visoko cijenimo moralnu
energiju kojom su Hrvati priznali njihovo
latentno Srpstvo, a da bi mi o tom  pred-
metu govorili drugim tonom nego li ozbilj-
nim, kakav se dolikuje ovoj hrabroj  ispo-
vjesti siromaštva. Slatki nas osjećaj obu-
hvaća, slatka . slutnja: pred ovom novom
apoteozom srpskoga imena sve su državo-
pravne izjave, istorijska prava, umjetne for-
mule, sve su to antikalje (kako bi stari Du-
brovčani rekli), starine su. Bujica narodne
pjesme, izazivanje srpskijeh svetaca i junaka
nosi nam život, posmjeh, vedrinu  budućno-
sti, premaljeće naroda. U oči nove i, sva je
prilika, konačne evolucije istočnoga pitanja,
utješno je vidjeti ovu poštu Hrvata geniju
srpskoga naroda koji je dosta prostran da
ih zakrili u sjenu velike zgrade narodnoga
ujedinjenja.

A kad prenesu Vukove kosti iz Beča u
Biograd — s Dunava njemačkoga k srpskom
Dunavu — mi bi radi vidjeti na lijesu veli-
koga čarobnoga izazivača naše prošlosti, pr-
vu knjigu Hrvatskijeh Narodnijeh Pjesama
kao znak okajanja hrvatskoga plemena i sim-
bol ujedinjenja naše krvi.

o Dn/-om
Dvije pojave.

Zastupnici hrvatski iz naše pokrajine
predali su za prvi put predsjedništvu zastu-
pničke kuće carevinskog vijeća državo-pra-
vnu izjavu, u kojoj se kaže da Dalmacija
pripada de facto zemljama zastupanim u ca-
revinskom vijeću, ali da de jure pripada cje-
lokupnoj Hrvatskoj. Dalje hrv. zastupnici pri-
povijedaju da se ovo pravo temelji na Cetinski
ugovor g. 1527. i na pragmatičku sankciju
g. 1712, pa se zatim nabrajaju » uporišta“
sine fine.

Kako svak može vidjeti, ovo je prava
pravcata pravaška adresa, koju potpisaše i
narodnjaci i fin de sičele politički Hrvat a
srpski književnik, g. Luko Zore.

Osim ove novine stiže sa plavog Duna-
va i druga: ustanovljenje ,kršćansko-slaven-
skog-narodnog kluba“, što je logična poslje-
dica gornje pravaške izjave. U taj klub ugjo-
še hrvatski i slovenski zastupnici, 1. klerikalni
Čeh i 7. Rusina, pa i nekadanji liberalac gosp.
Luko Zore, svega 34 na broju. Dva srpska
zastupnika kao što se je moglo predvidjeti
ne stupiše u taj nevigjeni klub.

Ove su dvije pojave na žalost znameni-
te po naše narodne i političke prilike, s toga

ćemo ih drugom prilikom uzeti na pretre- |
(sanje. - Noe

——+———