U Dubrovniku 4. Aprila 1897. Cijena list Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, nl Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi s6 ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. " , Nefrankirana pisma ne prima- o juse. Broj 14. px Y . ' 3 š Pe \ ž . E Sia Kk ki I Godina VI. Sadržaj : Nevolje, te nevolje — Cpn- ekom Hapogy — Ze Maćedonije — M3 Xepne-| TOBHH& — Naši dopisi — Domaće vijesti — Pregled — Dubrovačke vijesti — Bibltogra- fija — Podlistak: Iz Srpskijeh krajeva, piše Marko Car. Nevolje, te nevolje! »Ne bijaše Rimu i zapadu dosta, što su se miroljubivi Jugoslaveni ponaj- više njegovim uplivom zavadili megju sobom. On je proti njim, a navlastito proti malenoj Bosni, podizao iste sil- ne vojske krstonosne, kojim se je jedva oveliki svijet azijatski protiviti i obraniti mogao. Književnost slavenska, koja se po sljedbenicih vjere istočne već u 9. stoljeću, a poslije po bogomilih rasplo- gjivati počela, ugašena je u Bugarskoj, Srbiji, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slo- venskoj, uplivom duha rimskog i silovi- tom zabranom jezika slavenskog. »Još danas traje žalibože ova bor- ba, i još danas vide se njezine poslje- dice u svih pokrajinah jugoslavenskih, . navlastito u zemlji bosanskoj. Pokrajina ova (t. j. Bosna) sakrivena je istinabog oku izobraženog svijeta gustom koprenom vazda tajnost ljubećeg absolutizma i tvr- de sile, prirogjene azijatskomu življu. Ali kadikad poviri pitljivo rvdoljubno oko susjeda preko Velebića i Šumadije, te vidi usred nereda koji tu od vijekovah vlada, još uvijek one tajne organe koje ovamo presadi zapad u srednjem vijeku, i koji tu rasplodiše kroz lukave spletke i pretjeranosti, vjećne smutnje, vjećna nepovjerenja, vječne progone, i vjećno bdenje raznih čovječjih strastih. Da nije ovih organa (t. j. zapada i Rima) Bo- sna bi bila s nova uskrsnula zajedno sa Srbijom, & š njome bi bila sva okružna zemlja jugoslavenska kraj Dunava, Save i jadranskog mora, kraj Cetine i Nere- otve, Drine, Marice i Strumnice, hitrije . napredovala u duhu slobode i narod- nosti“. Ivan Kukuljević Sakcinski (v. Arkiv za povčstniću jugoslavensku kujiga II. razdčl 1. str. 3.). Teško nam je pri srcu pišući o ovom predmetu ito baš u vrijeme kad se je u našoj pokrajini počelo raditi dajbudi na sti- šavanju strasti i otklanjanju zabluda, ali pri svoj dobroj volji ne možemo a da ne opo- monemo ,one tajne organe“ i ne upozorimo ih da je njihov današnji rad u Bosni i Her- cegovini na dlaku sličan onoj tužnoj slici, Izlazi svake N edjelje. koju nam Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvat- ski rodoljub i istoričar, u gornjim retcima iz- naša. ć Da je ona slika istinita jamči osoba piš- čeva, da je strašna i užasna vidimo dan da- našnji po posljedicama. Pa ipak ništa ne po- maže, jer se u jednakom pravcu slijedi, samo se je u nekoliko oblik izmijenio e da bi zahtjevi zapada i Rima imali za se neko prividno pravo. Na žalost srpsku i slavensku taj novi oblik, pod kojim vojuje Rim i za- pad u Bosni i Hercegovini, zove se: Hrvat- stvo. Našim protivnicima treba priznati vje- štinu u spriječavanju oko ostvarivanja naših narodnih ideala. Oni znaju da za svako vri- jeme nije podesno jednako orugje, pa s toga su u srednjem vijeku dizali na Bosnu krsta- ške vojne, a u ovom vijeku podigli su na- šu braću Hrvate da po njima sprovedu raz- narogjenje i uniju. | To je ona teška rana, što nas boli i tišti. Mi bi se protivu te najezde zapada i Rima oduševljenije borili da na svakom ko- raku ne sretamo u neprijateljskim redovima brata po krvi i po jeziku, brata koji nam u pragjedovskoj zemlji još niječe i srpsko ime. Treba li sapadu da se u svijetu potre- se vjerom u kompaknost srpskog elemenix ma gdje bilo ovamo na zapadnom dijelu bal- kanskog poluostrva, užurbaju se po Zagrebu literati i novinari, te jedni u tobože naučnim djelima a drugi u novinama dokazuju te do- kazuju, kako Srba nema. Iz Zagreba se ta komodna nauka i politika prenaša dalje, da vrši svoju demolitorsku zadaću, gdje je ne treba, a pušta se da tugjin s dana na dan krnji narodna prava prave Hrvatske. Treba li Rimu da nadoknadi gubitke i zadobije za se srpsko-pravoslavni elemenat 0- pet se Zagreb dobrovoljno odziva da zagovara uniju, za kojom se Hrvati, i svjetovnjaci i svećenici, oduševljavaju, cijeneći u tome na- ći moćno sredstvo za svoju narodnu propa- gandu. Ovu našu tvrdnju dokazuju činjenice, naime: Izdavanje ,Balkana“ u Zagrebu pod uredništvom jednoga sveučilišnog profesora, i postupanje državnih i zemaljskih vlasti sa srpskom knjigom, srpskim novinama it. d. Da zapadu žilavost i svijest srpskoga naroda zadaje brige, to razumijemo; ali da rimska erkva u imenu Srbin vidi neku na- kazu, koju treba utući, to eto ne razumijemo, jer ne odgovara niti prošlosti niti universal- nomu karakteru rimske crkve. Prošlosti ne odgovara, jer je jedan papa čak g. 1222. posiao krunu prvom srpskomu kralju; ne od- govara prošlosti, jer su pape arhijepiskopu barskomu dali naslov poglavice srpskoga kra- ljevstva (primas regni Serbiae). Ne odgovara univergalnomu karakteru rimske crkve, jer ona obuhvata mnoge i razne narode, kojima dajbudi danas u narodno ime ne dira. . Zbog navedenih razloga mi ne vjeruje- mo da ta animoznost prema srpskom imenu potiče iz Vatikana. U Vatikanu su za cijelo toliko uvigjavni, da, kad bi o našim stvarima bili. bolje izvješteni, ne bi oklijevali a da ne ukore naše katoličko svećenstvo radi nepri- jateijskog držanja prema svemu što nosi srp- sko ime. Kad u Vatikanu žele i rade na uniji, sigurno ne traže od srpsko-pravoslavnog naroda da se odreče osim vjere još i naro- dnog imena, jer znaju kao fini političari da se dvije stvari u jedanput ne mogu postići i da se tako radeći kvari prvi glavni posao, po_“noi ifalijanskoj:. chi _ troppo._abbraecia, nulla stringe Razgovarajući se sa pravosla- vnim svećenicima dobili smo uvjerenje, da se oni sada ni malo ne boje unije, otkad su nespretni hrvatski političari uniju spojili sa hrvaćenjem. Dakle, čemu vodi onaki rad svećenika hrvata, i kakav rezultat može imati? Ovo bi pitanje imali presvijetla gospoda arhijepiskopi i episkopi hrvati preda se uze- ti, te o njemu mirno i hladno promisliti, pa bi došli do zaključka: da unije postići ne će, a da će srpski narod tako ogorčiti na kato- ličku orkvu, da će ga učiniti trajnim nepri- jateljem njenim. Eto kakav izgled pripravlja- ju svećenici hrvati rimskoj crkvi u zemljama, gdje živi trojevjerni srpski narod. Naš narod osobito danas treba mira, a naročito vjerskog mira, jer svaka vjerska propaganda, pa odakle ona dolazila, umno- žava i tako veliki broj poteškoća, koje treba savladati da se i u koliko postigne narodni ideal. Eto, s ove tačke gledišta mi osugjuje- mo svaku vjersku propagandu, jer cijenimo da sve što ubija budućnost jednoga naroda, ne osniva se na hristjanskoj nauci. Kad je otrag nekoliko godina jedan ru- ski sveučilišni profesor putovao Dalmacijom i svrnuo u Dubrovnik, te doznao da ima katoličkih svećenika i fratara, koji se prizna- ju Srbima, sasvim ozbiljno i zabrinuto je ka- zao: To je pogibeljno za pravoslavlje. Ovako je razloženje na dlaku slično onomu, koje zastupaju svećenici hrvati, smatrajući da je ime Srbin pogibeljno za katoličanstvo. Skraj- nosti se stiču, tako se u ovom konkretnom slučaju eksaltadosi s jedne i druge strane potpuno slažu, videći svaki sa svog eksklu- zivnog stanovišta uobraženu pogibao. Mi koji u politici računamo sa činjenicama, a u ja- vnom životu sa naukom i napretkom, ubje- gjeni smo da se nalazimo na pravom putu: ne brkajući vjeru sa narodnosti i preporu- čujući svakomu da se drži svoje crkve i po- štuje tugju, jer nam u izmjeničnom poštova- nju i priznavanju leži spas. Opetujemo još jednom da smo bolom u duši napisali ove retke, ali izazvani govorom presv. dr. J. Stadlera, arhijepiskopa bosan- , katoličkom svećenstvu dubrovačke dio- ceze, koji smo u prošlom . broju iznijeli — naglasili smo svoje stanovište, i nadodajemo: Isukrst uči da ljubimo svoju domovinu, a po- što smo Srbi (po priznanju samoga Farlati, jezuite, v. monumentalno djelo Hlyricum Sacrum), moramo ljubiti svoju srpsku do- ini CpucKOM Hapoy. Meljy muorum Hesrogama HP Hepozama, Koje pagu necpeljemocTu Hamux NpocBeTHax u“ ZpylIiTBe- HHX IpHJHKA y3HeMHPYJy H THIITe pOZOZBYĆHA CpIA, jenua je og najrexux: Hnes6puuyTo eorawe Cproeke HoBocageke Tamnasnje. HeKozuinuHa 384xBa]IHHX CHHOBA HAPOZHHX Ipe- rza je, ga H3Beze eo KOJIHKO TEIIKO, TOJEKO H IHuHO: za Nogarne cpnekoj IpoeBeTH CIroMeHHK, Ha Kojem fie ce IOKOJbBeIGA yUHTH KAKO Ce 26Y6H POJ. Nanac Beli e cymwamo, za je jema oz r7a- BHHX UHHHJAIA, KOjH CY HAII HAPOZ, FOIEH TOJIH- KHM 3]IHM Y]eCHMA, OJIPXKAJIH ZO NAHANIHOTA JAHA — upocBera. /lo6pa je TO cpelia_ naliera Ieme- skoga. SK oga Podlistak. IZ SRPSKIH KRAJEVA. Dubrovnik. Osvanuo je 3-ći februar, dan Svetoga Vlaha, i Dubrovnik, koji je sada potpuno neodvisan, bogat i napredan, sprema se da, po običaju, proslavi dan svoga pokrovitelja. Izjutra rano admiral Dubrovačke mrnarice, opkoljen gradskijem glavarima i pomor- skijem kapetanima, podigao je državni stijeg, uza zvečanje trubi i jednodušno klicanje: ,Da Bog po- živi u miru i blagostanju prejasnu i preuzvišenu Dubrovačku republiku! Da bude vazda slavna i na moru i na suhu“!') Za tijem mjesni arcibiskup, okružen biskupima i drugijem mitronoscima, drži u lijepom hramu varoškog patrona, pred knezom, vla- stelom i gragjanstvom, svečano bogosluženje, dok se narod iz cijele okoline, u stajaćem ruhu, okuplja pod barjacima i triput oblazi u živopisnoj povorci svu varoš unaokrug, likujući i mećući metke iz svojih srebrom okovanih pušaka. “Prizor je divan, primamljiv. Sad preskočimo jedan mjesec dana, pa se ča- skom obazrimo na stari Dubrovnik, kakav je morao ') G. Geleich: Di Ragusa e de! monumenti che sono in essa. Ragusa, Pretner, 1883. Strana 60—61. izgledati na dan svetkovine 40 mučenika, koja se Časoviti knez (jer je republika veoma podoz- riva, pa svoje knezove bira samo na mjesec dana), časoviti je knez zasio pred dvorskijem vratima na uzdignutu stolicu, a oko njega su velike sudije, sa- vjetnici i sve mjesne vlasti, dok sa gradskijeh tvr- gjava gruvaju topovi, a zvona ,slave“ sa sviju zvo- nika. Pošto je državni tajnik pročitao imena sviju velikijeh zvaničnika, koji se toga dana potvrgjuju u glužbi, obrazuje se litija, sa sveštenstvom na čelu, te svi skupa kreću sa zapaljenim voštanicama ka crkvi Sv. Vlaha, da celivaju svete mošti Dubrova- čkog štitnika. Povorka se razvija unakrst po cijeloj varoši, i po svršenom bogosluženju narod se skuplja pod terasom Kovnice (,Sponze“), da sasluša politi- | čki govor, što ga otud, po starom običaju, izgova- ra jedan .sveštenik saborne crkve u pohvalu Re- publike. Da silna li je evokativna moć umjetnosti, kad su i hladne stijene kadre da nam tako živo o pro- šlosti govore! I one nam zaista mnogo što šta pri- čaju; pričaju nam o crnijem i o svjetlijem danima ma- le republike, koja je svojom mudrom politikom znala da očuva neokrnjenu do našijeh dana svoju slobodu i nezavisnost. Okvir, u kojemu se njezin politički rad kretao, bješe, istina, uzak, i njena uloga uvijek po- dregjena jačijem faktorima. Ali što zato! Vrlina se glume ne mjeri po zamašnosti pozornice, nego po jačini prizora ljudske duše, koja se bori sa prepo- nama, pa ih savlagjuje mudrošću i energijom. Ako pogledamo na teritorijalnu skučenost Dubrovačke Republike, mi se moramo diviti materijalnoj snazi i umnoj žilavosti, koju je mogla da razvije. Ona, doduše, nije na tok istočnijeh stvari nikad velikog uticaja imala; Dubrovnik je bio, bez sumnje, važan emporium, kulturni centar, najznamenitija etapa u istoriji južnoslovenske civilizacije; ali, u politici, | nastojaše da se što većma eklipsuje, da u mirnoj polusjeni očuva, svoju nezavisnost. ,Ističite iznad svega ostalog naše veliko siromaštvo“, upućvje Se- nat svoje poslanike kod Sultana. U toj je frazi ključ cijele Dubrovačke politike. Provući se neokr- njena kroza šape svojih moćnih susjeda, to je po- stojana briga hitrih državnika Republike. Pa ipak, ne bi pravo bilo taj politički oportunizam (kako bi ge danas kazalo) krstiti malodušjem. U teškoćama, s kojima je imala da se bori ova minijaturna dr- žava, ta je agilnost sačinjavala, na neki način, iro- jičku stranu njene istorije. Dubrovnik je, u osta- lom, znao divno spajati muževnost sa obazrivošću ; svjestan o svojoj slabosti, znao je kašto da se pre- tvara, ali ga diplomacija nije nikad dotle odvela, da pogazi zadatu riječ, kao što su radili mnogi okrunjeni diplomati na evropskom zapadu. Mnogi je prognanik našao zaklona u Dubrovnik, koji osta- de uvijek, usprkos prijetnja i zastrašivanja, sveto utočište postradalih viteza. Dubrovčani plaćaju danjak Sultanu, ali kad u njihov grad dobjegne srpski despot Gjorgje Bran- ković, oni ga darežljivo zaštite od Muratova bijesa. U oči Lepantovske bitke imaju srca da se zamjere Selimu 1I., pruživši zaklona čuvenom papinskom vojvodi Marc' Antonio Colonna, koji bijaše postra- dao od oluje na pomol Dubrovnika; a po svršenoj bitci i hrišćanskoj pobjedi, Dubrovčani stupaju kao posrednici izmegju Turaka i saveznika Hrišćana, radi uzajamnog povratka zarobljenika. A šta da ka- žemo tek o onome Mihu Pracatu, Dubrovačkom bo- gatašu, koji Karlu V-om zahvaljuje na darove i odličja, što mu ovaj moćni ćesar nugjaše u zamje- pu za neku uslugu: ,Ja sam dovoljno bogat, pre- psvijetla kruno, te mi novaca ne treba; kralj sam »na svojim brodovima, pa što će mi druge časti. »Slobodni sam gragjanin Dubrovnika, a za mene nje to titula nad svijem titulama i drugijeh ne žu- »dim“. Možda u ovom gordom odgovoru ima štogod i kasnijeg nadometka, ali ga je u ovom obliku za- bilježilo predanje, koje je mnogo puta značajnije i za istoriju važnije i od same istine. Bilo kako bilo, pojava ovoga vrlog čovjeka, koji podsjeća na velike. karaktere republikanskog Rima, upada u oči i pra- vi golemi kontrast u jedno doba, koje je ragjalo ljudske nakaze poput Aleksandra VI. i sina mu Ce- | +) &, ie došo li š i npr par 0 E. A