U Dubrovniku 4. Aprila 1897.

Cijena list
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior, 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića,

nl

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROVNI-
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi s6 ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
od retka (gitnijeh slova). Ako se više

puta štampaju, po pogodbi.

" , Nefrankirana pisma ne prima-
o juse.

Broj 14.

px

Y

.

' 3

š

Pe

\

ž

. E
Sia Kk
ki I

Godina VI.

Sadržaj : Nevolje, te nevolje — Cpn-

ekom Hapogy — Ze Maćedonije — M3 Xepne-|

TOBHH& — Naši dopisi — Domaće vijesti —
Pregled — Dubrovačke vijesti — Bibltogra-
fija — Podlistak: Iz Srpskijeh krajeva, piše
Marko Car.

Nevolje, te nevolje!

»Ne bijaše Rimu i zapadu dosta,
što su se miroljubivi Jugoslaveni ponaj-
više njegovim uplivom zavadili megju
sobom. On je proti njim, a navlastito
proti malenoj Bosni, podizao iste sil-
ne vojske krstonosne, kojim se je jedva

 oveliki svijet azijatski protiviti i obraniti
mogao. Književnost slavenska, koja se
po sljedbenicih vjere istočne već u 9.
stoljeću, a poslije po bogomilih rasplo-
gjivati počela, ugašena je u Bugarskoj,
Srbiji, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slo-
venskoj, uplivom duha rimskog i silovi-
tom zabranom jezika slavenskog.

»Još danas traje žalibože ova bor-
ba, i još danas vide se njezine poslje-
dice u svih pokrajinah jugoslavenskih,

. navlastito u zemlji bosanskoj. Pokrajina
ova (t. j. Bosna) sakrivena je istinabog
oku izobraženog svijeta gustom koprenom
vazda tajnost ljubećeg absolutizma i tvr-
de sile, prirogjene azijatskomu življu. Ali
kadikad poviri pitljivo rvdoljubno oko
susjeda preko Velebića i Šumadije, te
vidi usred nereda koji tu od vijekovah
vlada, još uvijek one tajne organe koje
ovamo presadi zapad u srednjem vijeku,
i koji tu rasplodiše kroz lukave spletke
i pretjeranosti, vjećne smutnje, vjećna
nepovjerenja, vječne progone, i vjećno
bdenje raznih čovječjih strastih. Da nije
ovih organa (t. j. zapada i Rima) Bo-
sna bi bila s nova uskrsnula zajedno sa
Srbijom, & š njome bi bila sva okružna
zemlja jugoslavenska kraj Dunava, Save
i jadranskog mora, kraj Cetine i Nere-

otve, Drine, Marice i Strumnice, hitrije

. napredovala u duhu slobode i narod-
nosti“.
Ivan Kukuljević Sakcinski

(v. Arkiv za povčstniću jugoslavensku

kujiga II. razdčl 1. str. 3.).

Teško nam je pri srcu pišući o ovom
predmetu ito baš u vrijeme kad se je u
našoj pokrajini počelo raditi dajbudi na sti-
šavanju strasti i otklanjanju zabluda, ali pri
svoj dobroj volji ne možemo a da ne opo-
monemo ,one tajne organe“ i ne upozorimo
ih da je njihov današnji rad u Bosni i Her-
cegovini na dlaku sličan onoj tužnoj slici,

Izlazi svake N edjelje.

koju nam Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvat-
ski rodoljub i istoričar, u gornjim retcima iz-
naša. ć

Da je ona slika istinita jamči osoba piš-
čeva, da je strašna i užasna vidimo dan da-
našnji po posljedicama. Pa ipak ništa ne po-
maže, jer se u jednakom pravcu slijedi, samo
se je u nekoliko oblik izmijenio e da bi
zahtjevi zapada i Rima imali za se neko
prividno pravo. Na žalost srpsku i slavensku
taj novi oblik, pod kojim vojuje Rim i za-
pad u Bosni i Hercegovini, zove se: Hrvat-
stvo. Našim protivnicima treba priznati vje-
štinu u spriječavanju oko ostvarivanja naših
narodnih ideala. Oni znaju da za svako vri-

jeme nije podesno jednako orugje, pa s toga

su u srednjem vijeku dizali na Bosnu krsta-
ške vojne, a u ovom vijeku podigli su na-
šu braću Hrvate da po njima sprovedu raz-
narogjenje i uniju. |

To je ona teška rana, što nas boli i
tišti. Mi bi se protivu te najezde zapada i
Rima oduševljenije borili da na svakom ko-
raku ne sretamo u neprijateljskim redovima
brata po krvi i po jeziku, brata koji nam u
pragjedovskoj zemlji još niječe i srpsko ime.

Treba li sapadu da se u svijetu potre-
se vjerom u kompaknost srpskog elemenix
ma gdje bilo ovamo na zapadnom dijelu bal-
kanskog poluostrva, užurbaju se po Zagrebu
literati i novinari, te jedni u tobože naučnim
djelima a drugi u novinama dokazuju te do-
kazuju, kako Srba nema. Iz Zagreba se ta
komodna nauka i politika prenaša dalje, da
vrši svoju demolitorsku zadaću, gdje je ne
treba, a pušta se da tugjin s dana na dan
krnji narodna prava prave Hrvatske.

Treba li Rimu da nadoknadi gubitke i
zadobije za se srpsko-pravoslavni elemenat 0-
pet se Zagreb dobrovoljno odziva da zagovara
uniju, za kojom se Hrvati, i svjetovnjaci i
svećenici, oduševljavaju, cijeneći u tome na-
ći moćno sredstvo za svoju narodnu propa-
gandu.

Ovu našu tvrdnju dokazuju činjenice,
naime: Izdavanje ,Balkana“ u Zagrebu pod
uredništvom jednoga sveučilišnog profesora,
i postupanje državnih i zemaljskih vlasti sa
srpskom knjigom, srpskim novinama it. d.

Da zapadu žilavost i svijest srpskoga
naroda zadaje brige, to razumijemo; ali da
rimska erkva u imenu Srbin vidi neku na-
kazu, koju treba utući, to eto ne razumijemo,
jer ne odgovara niti prošlosti niti universal-
nomu karakteru rimske crkve. Prošlosti ne
odgovara, jer je jedan papa čak g. 1222.
posiao krunu prvom srpskomu kralju; ne od-
govara prošlosti, jer su pape arhijepiskopu
barskomu dali naslov poglavice srpskoga kra-
ljevstva (primas regni Serbiae). Ne odgovara
univergalnomu karakteru rimske crkve, jer
ona obuhvata mnoge i razne narode, kojima
dajbudi danas u narodno ime ne dira.

. Zbog navedenih razloga mi ne  vjeruje-
mo da ta animoznost prema srpskom imenu
potiče iz Vatikana. U Vatikanu su za cijelo
toliko uvigjavni, da, kad bi o našim stvarima
bili. bolje izvješteni, ne bi oklijevali a da ne
ukore naše katoličko svećenstvo radi nepri-
jateijskog držanja prema svemu što nosi srp-
sko ime. Kad u Vatikanu žele i rade na
uniji, sigurno ne traže od srpsko-pravoslavnog
naroda da se odreče osim vjere još i naro-
dnog imena, jer znaju kao fini političari da
se dvije stvari u jedanput ne mogu postići
i da se tako radeći kvari prvi glavni posao,
po_“noi ifalijanskoj:. chi _ troppo._abbraecia,
nulla stringe Razgovarajući se sa pravosla-
vnim svećenicima dobili smo uvjerenje, da
se oni sada ni malo ne boje unije, otkad su
nespretni hrvatski političari uniju spojili sa
hrvaćenjem.

Dakle, čemu vodi onaki rad svećenika
hrvata, i kakav rezultat može imati?

Ovo bi pitanje imali presvijetla gospoda
arhijepiskopi i episkopi hrvati preda se uze-
ti, te o njemu mirno i hladno promisliti, pa
bi došli do zaključka: da unije postići ne će,
a da će srpski narod tako ogorčiti na kato-
ličku orkvu, da će ga učiniti trajnim nepri-
jateljem njenim. Eto kakav izgled pripravlja-
ju svećenici hrvati rimskoj crkvi u zemljama,
gdje živi trojevjerni srpski narod.

Naš narod osobito danas treba mira,
a naročito vjerskog mira, jer svaka vjerska
propaganda, pa odakle ona dolazila, umno-
žava i tako veliki broj poteškoća, koje treba
savladati da se i u koliko postigne narodni

ideal. Eto, s ove tačke gledišta mi osugjuje-
mo svaku vjersku propagandu, jer cijenimo
da sve što ubija budućnost jednoga naroda,
ne osniva se na hristjanskoj nauci.

Kad je otrag nekoliko godina jedan ru-
ski sveučilišni profesor putovao Dalmacijom
i svrnuo u Dubrovnik, te doznao da ima
katoličkih svećenika i fratara, koji se prizna-
ju Srbima, sasvim ozbiljno i zabrinuto je ka-
zao: To je pogibeljno za pravoslavlje. Ovako
je razloženje na dlaku slično onomu, koje
zastupaju svećenici hrvati, smatrajući da je
ime Srbin pogibeljno za katoličanstvo. Skraj-
nosti se stiču, tako se u ovom konkretnom
slučaju eksaltadosi s jedne i druge strane
potpuno slažu, videći svaki sa svog  eksklu-
zivnog stanovišta uobraženu pogibao. Mi koji
u politici računamo sa činjenicama, a u ja-
vnom životu sa naukom i napretkom,  ubje-
gjeni smo da se nalazimo na pravom putu:
ne brkajući vjeru sa narodnosti i preporu-
čujući svakomu da se drži svoje crkve i po-
štuje tugju, jer nam u izmjeničnom poštova-
nju i priznavanju leži spas.

Opetujemo još jednom da smo bolom u
duši napisali ove retke, ali izazvani govorom
presv. dr. J. Stadlera, arhijepiskopa bosan-
, katoličkom svećenstvu dubrovačke dio-
ceze, koji smo u prošlom . broju iznijeli —
naglasili smo svoje stanovište, i nadodajemo:
Isukrst uči da ljubimo svoju domovinu, a po-
što smo Srbi (po priznanju samoga  Farlati,
jezuite, v. monumentalno djelo Hlyricum
Sacrum), moramo ljubiti svoju srpsku  do-

ini
CpucKOM Hapoy.

Meljy muorum Hesrogama HP Hepozama, Koje
pagu necpeljemocTu Hamux NpocBeTHax u“ ZpylIiTBe-
HHX IpHJHKA y3HeMHPYJy H THIITe pOZOZBYĆHA CpIA,
jenua je og najrexux: Hnes6puuyTo eorawe Cproeke
HoBocageke Tamnasnje.

HeKozuinuHa 384xBa]IHHX CHHOBA HAPOZHHX Ipe-
rza je, ga H3Beze eo KOJIHKO TEIIKO, TOJEKO H
IHuHO: za Nogarne cpnekoj IpoeBeTH  CIroMeHHK,
Ha Kojem fie ce IOKOJbBeIGA yUHTH KAKO Ce 26Y6H POJ.

Nanac Beli e cymwamo, za je jema oz r7a-
BHHX UHHHJAIA, KOjH CY HAII HAPOZ, FOIEH  TOJIH-
KHM 3]IHM Y]eCHMA, OJIPXKAJIH ZO NAHANIHOTA JAHA
— upocBera. /lo6pa je TO cpelia_ naliera Ieme-

skoga.
SK oga

Podlistak.

IZ SRPSKIH KRAJEVA.
Dubrovnik.

Osvanuo je 3-ći februar, dan Svetoga Vlaha,
i Dubrovnik, koji je sada potpuno neodvisan, bogat
i napredan, sprema se da, po običaju, proslavi dan
svoga pokrovitelja. Izjutra rano admiral Dubrovačke
mrnarice, opkoljen gradskijem glavarima i pomor-
skijem kapetanima, podigao je državni stijeg, uza
zvečanje trubi i jednodušno klicanje: ,Da Bog po-
živi u miru i blagostanju prejasnu i preuzvišenu
Dubrovačku republiku! Da bude vazda slavna i na
moru i na suhu“!') Za tijem mjesni arcibiskup,
okružen biskupima i drugijem mitronoscima, drži u
lijepom hramu varoškog patrona, pred knezom, vla-
stelom i gragjanstvom, svečano bogosluženje, dok
se narod iz cijele okoline, u stajaćem ruhu, okuplja
pod barjacima i triput oblazi u živopisnoj povorci
svu varoš unaokrug, likujući i mećući metke iz
svojih srebrom okovanih pušaka.

“Prizor je divan, primamljiv.

Sad preskočimo jedan mjesec dana, pa se ča-
skom obazrimo na stari Dubrovnik, kakav je morao

') G. Geleich: Di Ragusa e de! monumenti che sono
in essa. Ragusa, Pretner, 1883. Strana 60—61.

izgledati na dan svetkovine 40 mučenika, koja se

Časoviti knez (jer je republika veoma podoz-
riva, pa svoje knezove bira samo na mjesec dana),
časoviti je knez zasio pred dvorskijem vratima na
uzdignutu stolicu, a oko njega su velike sudije, sa-
vjetnici i sve mjesne vlasti, dok sa gradskijeh tvr-
gjava gruvaju topovi, a zvona ,slave“ sa sviju zvo-
nika. Pošto je državni tajnik pročitao imena sviju
velikijeh zvaničnika, koji se toga dana potvrgjuju u
glužbi, obrazuje se litija, sa sveštenstvom na čelu,
te svi skupa kreću sa zapaljenim voštanicama ka
crkvi Sv. Vlaha, da celivaju svete mošti Dubrova-
čkog štitnika. Povorka se razvija unakrst po cijeloj
varoši, i po svršenom bogosluženju narod se skuplja
pod terasom Kovnice (,Sponze“), da sasluša politi-

| čki govor, što ga otud, po starom običaju, izgova-

ra jedan .sveštenik saborne crkve u pohvalu Re-

publike.

Da silna li je evokativna moć umjetnosti, kad
su i hladne stijene kadre da nam tako živo o pro-
šlosti govore! I one nam zaista mnogo što šta pri-
čaju; pričaju nam o crnijem i o svjetlijem danima ma-
le republike, koja je svojom mudrom politikom znala
da očuva neokrnjenu do našijeh dana svoju slobodu i
nezavisnost. Okvir, u kojemu se njezin politički rad
kretao, bješe, istina, uzak, i njena uloga uvijek po-
dregjena jačijem faktorima. Ali što zato! Vrlina se

glume ne mjeri po zamašnosti pozornice, nego po
jačini prizora ljudske duše, koja se bori sa prepo-
nama, pa ih savlagjuje mudrošću i energijom. Ako
pogledamo na teritorijalnu skučenost Dubrovačke
Republike, mi se moramo diviti materijalnoj snazi
i umnoj žilavosti, koju je mogla da razvije. Ona,
doduše, nije na tok istočnijeh stvari nikad velikog
uticaja imala; Dubrovnik je bio, bez sumnje, važan
emporium, kulturni centar, najznamenitija etapa u

istoriji južnoslovenske civilizacije; ali, u politici, |

nastojaše da se što većma eklipsuje, da u mirnoj
polusjeni očuva, svoju nezavisnost. ,Ističite iznad
svega ostalog naše veliko siromaštvo“, upućvje Se-
nat svoje poslanike kod Sultana. U toj je frazi
ključ cijele Dubrovačke politike. Provući se neokr-
njena kroza šape svojih moćnih susjeda, to je po-
stojana briga hitrih državnika Republike. Pa ipak,
ne bi pravo bilo taj politički oportunizam (kako bi
ge danas kazalo) krstiti malodušjem. U teškoćama,
s kojima je imala da se bori ova minijaturna dr-

žava, ta je agilnost sačinjavala, na neki način, iro-

jičku stranu njene istorije. Dubrovnik je, u osta-
lom, znao divno spajati muževnost sa obazrivošću ;
svjestan o svojoj slabosti, znao je kašto da se pre-

tvara, ali ga diplomacija nije nikad dotle odvela,

da pogazi zadatu riječ, kao što su radili mnogi
okrunjeni diplomati na evropskom zapadu. Mnogi

je prognanik našao zaklona u Dubrovnik, koji osta-

de uvijek, usprkos prijetnja i zastrašivanja, sveto
utočište postradalih viteza.

Dubrovčani plaćaju danjak Sultanu, ali kad
u njihov grad dobjegne srpski despot Gjorgje Bran-
ković, oni ga darežljivo zaštite od Muratova bijesa.
U oči Lepantovske bitke imaju srca da se zamjere
Selimu 1I., pruživši zaklona čuvenom papinskom
vojvodi Marc' Antonio Colonna, koji bijaše postra-
dao od oluje na pomol Dubrovnika; a po svršenoj
bitci i hrišćanskoj pobjedi, Dubrovčani stupaju kao
posrednici izmegju Turaka i saveznika Hrišćana,
radi uzajamnog povratka zarobljenika. A šta da ka-
žemo tek o onome Mihu Pracatu, Dubrovačkom bo-
gatašu, koji Karlu V-om zahvaljuje na darove i
odličja, što mu ovaj moćni ćesar nugjaše u zamje-
pu za neku uslugu: ,Ja sam dovoljno bogat, pre-
psvijetla kruno, te mi novaca ne treba; kralj sam
»na svojim brodovima, pa što će mi druge časti.
»Slobodni sam gragjanin Dubrovnika, a za mene
nje to titula nad svijem titulama i drugijeh ne žu-
»dim“. Možda u ovom gordom odgovoru ima štogod
i kasnijeg nadometka, ali ga je u ovom obliku za-
bilježilo predanje, koje je mnogo puta značajnije i
za istoriju važnije i od same istine. Bilo kako bilo,
pojava ovoga vrlog čovjeka, koji podsjeća na velike.
karaktere republikanskog Rima, upada u oči i pra-
vi golemi kontrast u jedno doba, koje je ragjalo

ljudske nakaze poput Aleksandra VI. i sina mu Ce- |

+)
&,

ie došo li š
i
npr par 0 E. A