Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, I I + “a U Dubrovniku 17. Aprila 1897. Pretplata i o šalju se administraciji ,D KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. > Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 16. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. > Sadržaj: Nazadak — Da razjasnimo — Jedno naimenovanje — Iz novina — Na- ši dopisi — Domaće vijesti — Bosna i Her- cegovina — Pregled — Dubrovačke vijesti — Književnost — Čitulja. — Podlistak. Nazadak. Prije nego uzesmo pero u ruku da po obećanju progovorimo o onim dvjema poja- vama, koje smo samo u prošlom broju spo- menuli, pročitasmo još jednom govor dr. M. Klaića, što ga je pokojnik: izgovorio dne 9. februara 1895. u saboru pokrajinskom, do- zvasmo pameti sve što se je govorilo i pi- salo o pitanju sjedinjenja i nadovezasmo ovo- mu sve lijepe nade koje su neki idealiste pripisivali izbornomu kompromisu izmegju naše srpske i hrv. narodne stranke, te ispo- vijedamo da one dvije pojave, o kojima na- mjeravamo posebice govoriti, a koje stoje u megjusobnoj vezi kao uzrok i posljedica, kao što su nas na prvi mah iznenadile tako da- nas (kad ove retke pišemo) na žalost daju pravo onima koji su predvigjali da će izbor- ni kompromis ostaviti dajbudi jednake prili- ke i da ne će donijeti željenog obrta na bo- lje u našim narodnim i i političkim prilikama. . Kad glavnu sadržinu govora pok. Klai- ća isporedimo sa državopravnom izjavom hr- vatskih zastupnika iz pokrajine, koja je bila za prvi put predana predsjedništvu zastupni- čke kuće, od sebe izbija na površinu ne sa- mo nesuglasje već što više i oprjeka megju njima. Državopravna izjava koju potpisaše pravaši i narodnjaci čisto je sastavljena u pravaškom duhu. Tu se govori o cetinskom saboru od g. 1527., kad je Dalmacija i Bo- ka pripadala Mletačkoj republici a Dubrova- čka država bila nezavisna. Tomu saboru uče- stvovao je iz Dalmacije jedan biskup, po imenu Andrija, iz ove činjenice hrvatski po- litičari izvode da je i Dalmacija bila zastu- pana na tom hrvatskom saboru, te da su zaključci njegovi i za nju obvezni. Tu se spominje i pragmatička sankcija od g. 1712., a u to vrijeme u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki-Kotorskoj ne bijahu se promijenuli gor- nji državni odnošaji. Dakle, kad je vijećao cetinski sabor i usvajala se pragmatička sankcija, Dalmacija i Boka-Kotorska koje su bile u vlasti Mle- tačke republike i Dubrovnik koji je bio ne- zavisna država — nijesu ni riječju nt djelom učestvovali gornjim dogagjajima, a cijenimo da biskup Andrija nije mogao zastupati na cetinskom saboru do svoju osobu ili ti naj- više svoju biskupiju. U državopravnoj izjavi hrvatskih zastupnika cetinski sabor i prag- matička sankcija uzimlju se kao temelji pra- vu sjedinjenja naše pokrajine sa , cjelokupnom Hrvatskom“, a ostalo što se tamo navagja kao ćasarski reskripti, nagodba i t. d. sma- traju se samo puporištima“, s toga o ozbilj- nosti takove izjave ne treba dalje govoriti, jer stvoreni zaključci de me a sine me (4. j. o meni a bez mene) ne mogu imati pravne osnovice u Pitanjima javnog prava, osobito pako obzirom na teritorij dubrovačke repu- blike, koji je sačinjavao do g. 1806. nezavi- snu državu. Ovo smo nekoliko riječi napisali Za one koji ne prestaju ponavljati, ako se u Austriji želi što postići, da se može samo na temelju opstojećih državopravnih ugovora; pa sada molimo tu gospodu da nam odgovore, kakav će utisak učiniti u Beču ovake drža- vopravne izjave osnovane na dogagjajima koji s našom pokrajinom ne stoje ni u kakvom odnošaju. Zastupnici hrv. narodne strani metnuvši svoj potpis na onu izjavu ogriješili su se o svoju prošlost i došli su u oprjeku sa progra- mom, što ga je pok. Klaić u govoru od 9. fe- bruara 1895. izložio, jer nije isto tražiti sje- dinjenje pod ovim ili onim oblikom. Već smo jednom naglasili, kako razumijemo pitanje sjedinjenja prvih godina narodne borbe. On- da razlozi Dalmatinaca i Dubrovčana bijahu posve različiti. Dalmatinci su tražili sjedinje- nje na temelju nagodbe od: g. 1868., a Du- brovčani (Medo Pucić) su se pozivali na svoj ugovor od g. 1358. sklopljen sa ugarskom državom. Ovo je za onog koji nešto razu- mije velika razlika. Onda ne bijaše govora o neodregjenom pojmu ,cjelokupne Hrvatske,“ već se je uvijek govorilo o Dalmaciji, Slavo- niji i Hrvatskoj, u kojoj bi skupini Dubro- vnik zauzimao osobiti položaj, i to na teme- lju svoga ugovora od g. 1358. sa Ugarskom. Pok. Klaić u spomenutom govoru . naglasio je da sada nije zgodan čas da se izvede ika- kva promjena u državopravnim odnošajima Austro-Ugarske monarhije, rekavši: ,Država austrijska je država jako delikatnog ustroja. Ta država sastavljena od raznih plemena s raznim interesima ne trpi, da se sa temeljim njezinim drhće bez potrebe. Za to vidismo kako osobito u ovom vieku, nigda promjena jedna u državo-pravnom odnošaju nutarnjem nije se dogodila bez vanjskog potresa“. Da- lje je pokojnik kazao da će zgodan čas za promjenu u državopravnim odnošajima ,po svoj prilici biti onaj, kad se riješi bosansko pitanje .. .“ (čim je priznao da se je dal- matinsko pitanje, ako kao takovo postoji, sa- svim izmijenilo okupacijom Bosne i Herce- govine), a do tada da nije ni korisno ni zgodno takova pitanja iznašati, već treba buditi »narodnu svijest u zemlji“, širiti ,naš jezik“ i podizati ,materijalno stanje naše zemlje“, pa je uskliknuo: ,Eto, gospodo, široko polje rada i bez velikih pitanja megjunarodnih i državopravnih. Ovo je naš program. Pod njim ćemo mi u buduće na izbore izaći pred na- še birače“. Što pak najviše pada u oči či- tajući govor Klaićev to je, što dosljedno iz- bjegava svako spominjanje Flrvatske + Sla- vonije, i izričito ne ističe sjedinjenje Dulma- cije sa Hrvatskom + Slavonijom, već uvijek govori o državopravnim promjenama, koje se u Austriji ,u mirna vremena“ ne mogu iz- vesti. Pokojnik kao realni političar i državnik znao je da je politika Vart de possibilitos (umjetnost stvari mogućih), te da je poslije okupacije Bosne i Hercegovine pitanje sjedi- njenja Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom, i ako je i prvo bila utopija, postalo sasvim nemoguće i da je dalmatinsko pitanje, što smo malo prije spomenuli, dobilo novi oblik. Poslije ovog govora svak je u pokraji- ni cijenio da je napokon pitanje aneksije, koje je najviše davalo povoda političkoj bor- bi, skinuto s dnevnoga reda. Klaića je ne- stalo, ali cijenismo da je njegov program ž?- va riječ. Spokojstvo je bilo kratkovječno, ra- zočarenje je stiglo prije nego se je iko i na- dati mogao. Klaićev se je program zakopao, a pravaški — koji je negacija Srpstva — iznio, a pod njim vidimo potpisane uz pra- vaše i Klaićeve epigone i g. Luka Zoru, ko- ji kao Srbin — jer svakomu govori da je takav — treba da znade da je hrvatsko dr- žavno pravo negacija Srpstva, jer ga tako shvaća cjelokupni srpski narod, a nadamo se da g. Luko Zore, ovaj najnoviji politički Hr- val, nije pametniji od cijelokupnog srpskog naroda. G. Luko Zore i kao Dubrovčanin nije mogao one izjave potpisati, jer ako antikalje (kako bi rekli stari Dubrovčani) t. j. starine u vijeku narodnog principa imaju u opće kakove vrijednosti, kao što je nemaju, onda dubrovačko državno pravo prama hrvatskom državnom pravu stoji kao Himalaja prema našemu brežuljku Montovijerni. Dubrovačko državno pravo ima za sobom tisućgodišnju nezavisnost i pozitivne ugovore a hrvatsko državno pravo je mithus t. j. bajka, a razu- mijemo vrlo dobro da ovo danas služi kao zgodan malj po srpskim legjima, a ni malo u prilog Hrvatima. Poslije spomenute državopravne . izjave hrvatskih zastupnika iz pokrajine .ustrojenje »Kkršćansko-slavensko-narodnog saveza“ nije nas toliko: iznenadilo; jer je za nas“ ustano- vlienja ovoga saveza posljedica rečene pra- vaške izjave U našoj pokrajini jačinu pra- vaške stranke sačinjavaju većinom popovi i fratri, što se najbolje može suditi po prava- škim zastupnicima u Zadru i: Beču; dakle kad su ovi elementi uspjeli nametnuti na- rodnjacima svoje političko stanovište u izja- vi, onda su se ovi morali pokoriti i njiho- vim ultramontanskim . zahtjevima. Program je ovoga nazadnjačkog saveza: u politici tre- ba da slijedi načela izložena u pastirskoj po-. slanici austrijskih biskupa, o kojoj smo u svoje vrijeme progovorili, i koja je napere- na protiv liberalne stranke češke i njemačke, a pored narodnih prava glavna će mu bri- ga biti za crkvu, jošte program sadrži pri- znanje hrvatskog državnog prava. Pred nama je jedan proglas općine du- brovačke od g. 1877., a potpisan je od već pokojnih : Rafa grofa Pucića i Antuna vit. Dropca. One godine slavila je katolička crkva biskupski jubilej pape Pija IX. i tom je pri- likom klerikalna stranka s ovom erkvenom svečanosti združila bila i političku demonstra ciju u prilog svjetovne papinske vlasti. Du- brovčani, koji su onda bili na općinskoj upravi, nijesu se slagali sa političkom demonstraci- jom, te su izdali proglas na sugragjane, u kom se kaže da bi se i bez poziva biskup- skog ordinarijata po svom religioznom osje- ćanju bila općina dubrovačka pridružila sve- čanosti vrhovne glave crkve ,kojoj od. dav- nih vremena pripada velika većina ovog gra- gjanstva“, ali da se ne može pridružiti po- litičkoj demonstraciji u prilog svjetovne papin- ske vlasti ,čim se vrijegja osjećaj svih koji u jedinstvu Italije gledaju najsjaniju pobjedu na- rodnog načela što ga do sada bilježi povjest“. Quantum mutatus ab illo gosparu Luko, a da ne govorimo o težnjama klerikalaca odnosno škola, čemu se protivi cijelokupni češki narod! Kako će g. Luko Zore moći zastupati srpske interese u klubu komu su kardinalne tačke, hrvatsko državno pravo i ultramontanizam, svakako je veći problem od Arhimedova koji je govorio: dajte mi gdje da metnem polugu, pa ću maknuti zemlju. Konstituisanjem ,kršćansko-slavensko- narodnog saveza“ u bečkoj zastupničkoj kući moramo konstatovati činjenicu, da je u po- krajini nestalo pomoću naše stranke, a zbog razloga svakomu poznatih, onoga faktora koji je svojim relativno liberalnim načelima i nekom umjerenosti sklopio s našom stran- kom izborni kompromis za šest godina, pak iz toga kompromisa izvagjao medenim rije- čima gotovu slogu megju jednokrvnom bra- ćom, čim djelom sada pokazuje svijetu — ne nama jer mu pored, naše naivnosti ipak do kraja nijesmo vjerovali -- da ni on nije bolji od one frakcije koja sebe nazivlje pra- vaškom. Ustrojenje ovoga kluba sa klerikaliim programom mora da djeluje i na naš javni život u pokrajini, a pošto su naši zastupnici odlučili da u nj ne ulaze, znači da su oni došli do zaključka da je rad kluba i cilj nje- gov“ protivan programu i težnjama srpske narodne stranke, te da dosljedno i srpska narodna stranka u pokrajini treba da se ne samo u Beču preko svojih poslanika, već i u zemlji preko svakog svoga pristaše odlu- ično i. odvažno protivi težnjama i cilju Ss menutoga “kluba. Osnivanjem pora rave di nog saveza“ doživjeli smo da je puka opsje- na bio tobožnji liberalizam i umjerenost ne- kadašnje hrv. narodne stranke, dosljedno tomu mi ne možemo da unaprijed stojimo prekrštenih ruku, da živemo u reservi na- slagjujući se Sundečićevim pjesmama i Stra- žičićevim člancima, nego da se iz drijemeža prenemo i da radimo odvažno i samostalno. Oyo je naš odgovor na pravašku drža- vopravnu izjavu i ustrojenje klerikalnog kluba. * j>=gljiedš“ «Da razjasnimo. = Povodom ustrojenja ,kršćansko-slaven- sko-narodnog saveza“ pitali su nas sa više strana, da im razjasnimo što smo htijeli ka- zati pozivljući srpske birače da glasuju za prof. Luka Zoru riječima: neka ne vjeruju lažnim glasovima, što se pronose o prof. Luku Zori, jer su to izborne makinacije. Na razjašnjenje a naše opravdanje du- žnost nam je izjaviti: nekoliko dana pred izbore bilo nam je saopćeno, da je g. Luko Zore bio u pohode presv. dr. J. Marčeliću, dubrovačkom biskupu, i da je tom prilikom potvisao : a) da će se zauzeti kod vlade da nekim pitanjima biskupovim bude zadovoljeno ; b) da će raditi na uvogjenje konfesional- nih škola i ostvaranje ostalih zahtjeva izlo- ženih u poslanici austrijskih biskupa; c) da će u Beču kao poslanik ući u jedan katolički klub. Mi prosto nijesmo čuvenom kazivanju htjeli vjerovati, pa (la se na sami izvor izvje- stimo, zapitali smo g. Luka Zoru, je li isti- na da je potpisao spomenute zahtjeve, a on nam je odgovorio: Ja vas uovlaštujem da na moje ime izjavite, da nije istina što ste čuli. Istina je da sam bio u presv. dr. J. Marče- lića, ali mu nijesam ništa potpisao, već ga prosto zapitao, čemu se protiviti mojoj kan- didaturi, kad samo za to što sam katolik, ne mogu raditi kao zastupnik protiv kato- ličke crkve.