jem u zdravlje Vašeg Veličanstva, Njenog Veli- čanstva OCarice i cijele carske porodice.“ Čegar je odgovorio: »Duboko ganut ljubaznim i srdačnim doče- kom koga je Vaše Veličanstvo bilo tako dobro da mi spremi, i mnogostručnim pažnjama, kojima sam ja okružen od onog trenutka kad sam prekoračio granice ove države, — leži mi naročito na srcu da izrazim Vašem Veličanstvu Moju najživlju i najis- kreniju blagodarnost. Ja se radujem da u tome vi- dim jedan nov zalog tijesnog prijateljstva koje nas sjedinjuje i koje, osnovano na osjećajima uzajamne pažnje i lojaliteta, obrazuje za naše narode trajnu garanciju mira i boljitka. U tvrdoj predanosti na pobjedu ove stvari Ja ću se uvjek smatrati srećnim da mogu u ovoj cijelji računati na dragocjenu pot- poru Vašeg Veličanstva, i uvjeren u željeni uspjeh: naših općih težnja, pijem u zdravlje Vašeg Veli- čanstva, u zdravlje Njenog Veličanstva Carice i carske porodice.“ Na 28. pr. mj. bila je na Marsovom polju vojnička smotra, zatim dejeuner u palači Oldenburg u večer u carskom pozorištu gala predstava i grad bijaše sjajno rasvijetljen. Većina ruskih novina uzevši u obzir sadašnju situaciju na Istoku vele da se posjeta austrijskog ćesara može tumačiti kao osiguranje da će se mir očuvati usprkos grčko-turskom ratu. Novoje Vremja piše da se iz susreta Franja Josipa I. sa Niko- lom 1I. može očekivati sporazum da se otkloni sva- ka druga komplikacija koja bi mogla nastati po vodom tursko-grčkog rata. eta Kuljen. Ziv sam. ' Dugo je vremena prošlo, što se nijesam javio pa odatle svakovrsni glasovi. Neki su me čak i sa- hranili bili. Apatija me neka spopala bila, ni za što ni- jesam mario. Vidio sam na žalost da se u Srpskoj Stranci ne radi kako treba, da nema pregjašnjeg oduševlje- nja, da je nastalo neko mrtvilo koje je pogibeljnije od mnogog poraza, da ima i nesloge kao u Boki, pa da mi se ne reče da ja starežina smetam po- litičke idile 4 “ — bacih ini: u djać Ovo " sai kritika. Ne zahtjevam ni od koga da je us- voji. Ako je istina što rekoh, neka se na vrijeme popravi; ako je pak ovaj moj sud neosnovan, neka mi se oprosti, jer što pišem, pišem po uvjerenju i u dobroj namjeri. Videant consules! bj * šk U zadnje vrijeme čitam ,,Dubrovnik“ osobitom nasladom. Svaki je članak umjestan i nepobitan. Činjenice ge ne daju pobiti. Masa može i na dalje pljeskati najnovijem pravcu hrvatskih zastupnika, jer vulgus vult decipi. Dakle i nas Dubrovčane po famoznom Cetinskom saboru i pragmatičkoj sanksiji turili u hrvatski ,,ok- vir,“ valjda ćemo sada ljepši izgledati. Prava grehota što kipar Rendić nije postavio u bas reliev-u (koji pred- stavlja Dubrovnik okružen zmajem i lavom) na pri- jesto mjesto slobode u liku djevice biskupa Jaudri- ju sa famoznim cetinskim saborom u ruci, a mjesto zmaja i lava narodnjačke zastupnike pred njim u popovskom odijelu, gdje mu se mole da izlije na njih mudrost i istinu. Ove godine se navršuje stogodišnjica otkada su naša pokrajina (osim Dubrovačke države) i Istrija po Campoformijskom miru g. 179% pripale Austriji. Ovu su zgodu sve hrvatske novine istakle, što naj- rječitije pobija ,državno“ i ,povjesno“ pravo Hr- vatske i Slavonije na Dalmaciju. Stanovište austrijske vlade protivno je zdru« ženju Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom, a ipak svaka austrijska vlada od godine 1878 bezobzirno sa cijelijem svojijem aparatom pomaže i stvara Hrvate. Ko riješi ovaj laki rebus dobića na dar ,is- pravke“ Jedinstva. ik šk še Jedan dokoni saradnik ,C. H.“ otkrio je ve- liku tajnu in folklore, naime; ,da se kod narodnih pjesama ne gleda na opjevani predmet nego se pi- ta ko ih spjevao.“ I mi kažemo, tako je. Govore li Srbi i Hrvati jednim jezikom? — Go- vore. Pjevaju li Srbi i Hrvati jedne iste junačke pje- sme? — Pjevaju. Koga opjevaju srp. junačke narodne pjesme? — Kosovo, Cara Lazara, Miloš Obilića, Mar- ka Kraljevića i t. d. Pjevaju li junačke nar. pjesme o hrvatskim kraljevima iz narodne dinastije ili ti što slično? — Ne. Kad bi Srbi i Hrvati etnografski bili dva naroda, kao n. p. Rusi i Tatari, su dva različita jezika, tvrdnja dokonog saradnika ,C. H.“ imala bi smisla; ali pošto Srbi i Hrvati govore jednim jezi- kom, tada oni ,Hrvati“ koji govore štokavskim na- rječjem i pjevaju samo srpske junačke pjesme, ne mogu biti etnografski već: ili posrbljeni Hrvati ili pravi Srbi, jer narodna pjesma pokazuje pravu du- šu naroda, Učenost g. pisca neka se prosudi i po ovome: »Ni njemačka narodna pjesma, nije zato postala longobarskom, jer pjeva o Ditrihu...“ Svaki gi- mnazijalac znade da Longobardi (već pokojni) i Ni- jemci pripadsju germanskoj rasi koju danas Njema- čka predstavlja. O logici piščevoj sudite po tome, što Ruse i Tatare odnosno narodnih pjesama hoće da isporedi sa Srbima i IIrvatima. Pa nije li gre- hota za novce, što su mu roditelji potrošili za više nauke ? ša ši Mare vjerena umrla je, ali još živi Lampo, predikama kojega najbolje odgovara pisanje ,Je- dinstva.“ Orlando. oh i9-/ om Naši dopisi. M3 okozuue gpamumke 21. Anpua*) (IIpeuoc erapuna 13 npaBoc/. npkBe y xpB. cTap. gpymiTBo). — OBorongumea ,Smotra Dalma- tinska“ y 6p. 27. gonmujeza je Bujecr koja mae je He malo usnenazuja. A joni Buie emo ce 3a6pu- Hy]IH, KAZ CMO omasšuju za je oBa Bujeer mu Ha- penća upum;pema myuku oz omujex, koju cy y yup- BOM pegy osamu ga 6pane upkBy m ozrap. bu- mexelia ,Smotra“ usBjeniraj o cpeguuleM noBje- penerBy 3a ymjeTuuuke H IOoBjecunuke cuomenuke, nomocu czujegeliy 071yky MunmueraporBa 6oro1mToB- Ba g nacraBe: ... ,lsto je ministarstvo dojavilo, da je udovoljivši izračenoj želji, odredilo, da se ki- parije, natpise i ost. što bi otkrili u rušenju grčko istočne crkve u Drnišu ne uzidaju opet, nego da se prenesu u muzej u Knin“... OBako ,Smotra“ a cazga iuramo pujeu! Hma Beli nekozuKo roguna za je sarsopena upaBoc;. upksa y /Apuammy, a ramomisu rpaljanu npumopann ey cnymara pujeu 6osknjy Ha Hesroj- nom mjeeTy y rpo6;y naleko og rpaza. lllro ey *) B6or naromnganor marepnjaza y upom;om 6pojy Huje Moro yli. — Ypez. BHILe pas. Cp6u ApuumEn noenjeniuBajin, xa um ce Ipauka upksa monupasu, ro ce je pek6u Belima OKJIjeBa Jo y H8BplIHBay IoupaBske. Caza kaz je nocnuje TOJuKO roguna ogpelje NoumpaBak, eTo mu- uuerapeke napezće, koja mo ,izraženoj želji“ xoke, Ja ce erapune jegue NpaBocIaBHe upkBe npeneey y PHMOKATOJIHUKH camocTaH u npenany ,Mysejy“, 6uBa: xpBauKOM CTApuHapekoM zpymrBy y Kadny, kojemy je upenejenaux eparap Mapyu! Ja ce 6ome pasymujemo u za us6jeruemo cBa- KOM NmpuroBopy, zosBaliemo y momoli upoocr, KAO XOKAa3, KAKO MH H KAZ Ham He 6u 6uo ouure MapynoBe namjepe m Oda IBOrOBA Wea XxpB. eTap. ZPyINTBA HMAMO PABJOTA ZA CTPOIHMO, KAZ Ce TOZ y Apammy H y OKOJHIH eroBoj nojase oBaka »miscelanea“ y npeBenunjem ćrBapuma. /Ipumm je y He zaBnoj uponmocrTu 6mo 1monpuiite Bjepekux TpsaBuna u emyriba. IlosnaTo je kagBujem ce Ha- uuuom oBzje arurupao sa ymnjy m kako je ymu- jaliebe u AkO KpBaBujeM HAHHHOM, MIAK HAIIJIO yonjexa. Iloczuje je na saysumame rok. bosxuzapa INerpanoBulia munucrap Illraguom go3BoJmo za ce OTeT NOBpATe y UpaB. Bjepy omu Koju To >skeje, Og omora Bpemeua, ak cBe zo zgamac oerano je HeKOJEKO ynujara y /Ipuumy m Kpmrama, a nupa- BOcJaBHH Cp6u ose gpajune u ako ey MHPHH, HIIAK He mory za 6y1y paBnonyimna nura gykaBnue 6a- pem y NHTAay NpkBenujex crTBapH, Kag Hm TO u TeMOJBHH_ 34KOHH HANIE NapeBune npusnaBajy. Mu ce e Tora ene6uBaMo og uyga u muramo: kako lie- MO MH HANIe CTApHHe H3ĆANHTH M3 NpKBE H Npe- ZATH HX HA MHJIOGCT — eparpy Mapyay? /lox ce ocraJa nama 6palia y Bacekynunju, Bpaumnu, Ilma- BHy H T. ZA. Gope oBujem sakomuTujem cpegerBuma uporaB Mapyuose apxeozornje, ue 6ojeli ce upa TOM HH TaMHHIe HH rZOoGe HH zenyninnjanara, sap mu mjemre za ce yrzegamo y ocrazy 6paliy, na ce6u In/ByHeMo y JIHIe H ZA KYKABHYKH ZONy- NITAMO Za HAM OGPATAP HOCH YAK H IPKBeHC HA- le crapune? Mu pasymnjemo ,Smotru“ u wee renzeniuje, 6 Tora joj me samjepamo, caMo ce uynumo wenoj IpeMyApOcTH, KAKO OHA XPBT. CTAD. APYINTBO, ZA ce Bracu ne cjere s0Be camo ,muzej“ um onom mje- cry ruje Be: ,udovoljivši izraženoj želji“, ga ce UPKBeHe CTapuue upemecy y xpBaukga mysej. Mu je, ako je C7oG6ozgdo ITAMO, 5KOJBOM, ZA HAC y1O- eroja cBojujem OgroBopom H za mam 6ucrpo Kase: KO je OBy Key H3pa83H0O; ZA IN UpaB. EIHekon Marauwu, ui eparap MapyH, uju BAZA KOTOZ Tpe- lin 1NITO Ce H34 KPHIKEBAUKHX KYJIMCA IOMAJDA. OCBakako 6u7o Kako 610, JIH MOopamo 6uru Onpesui u uyBari naj6ynu GBerHibC KpkBeHe H AKO nam je, NpaBo da KaKeMO, BCJIHKA ZAFOHOTKA IITO no caza 0 oBoj erBapu uje uporoBsopuo onaj, kojm je y NpBom peay Mopao za ouyBa IpKBEHO GBEeTH- Ibe H Za HAC NOTAKHC HA ONpPOB +... pag Domaće vijesti. Željeznica Budimpešta-Sarajevo — U tršcanskom listu ,Gazzetta Mercantile“ čitamo: Uficijozni željeznički ugarski list objelodanio je od- luku ministra trgovine kojom se podijeljuje prelemi- narna koncesija kreditnomu zavodu ugarskomu za željeznicu prve klase od stanice Battaszek ugarskih drž. željeznica do Baranyvar, eventualno od Batta- szeka do Osjeka i od stanice Osjeka do Vrpolja. Ova željeznička pruga bila bi duga 215 ki- lometara. Ako se ova pruga dobro ispita, očevidno je da se radi o direktnom zdrušenju izmegju Bu- dimpešte i Sarajeva, pošto pruga slijedi zatim pre- ko Šamca na Sarajevo. U svezi sa spomenutom đi- rektnom prugom mogla bi biti i mogućnost prosli- jegjenja željeznice preko Mitrovice na Solun, bi odgovaralo davnoj želji ugarske vlade. I do sada je opstojala željeznička sveza izme- gju Budimpešte i Sarajeva, ali nije direktna. Iz ovoga ge vidi da Magjari neumorno rade. Novi nameti. — lja: Obje su se vlade monarhije složile da povise porez na žestu, pivo i šećer. Potrošači (consumato- ri) austrijski pak osobito osjetiće težinu novih po- > reza. Austrijski ministar financija očekvje od povi- šenja spomenutih poreza sumu od 40 milijuna. Pišu nam iz Kotora. — Srpskoj Radničkoj Zadruzi u Kotoru, koja namjerava ovih dana pravi- ti akademiju sa igrankom u svoju korisnicu, spjevao je prigodnu pjesmu, koja će se na akademiji dekla- mirati, naš dični starina i pjesnik Gospodin Jovan Sundečić. Nek mu je: slava, čast i hvala! Dugo nas još njegova lira uznosila! Prvi i drugi dan Uskrsa pravoslavnog svirala je srpska muzika kotor- ska u srpskoj Čitaonici na zadovoljstvo cijele pri- sutne publike. Srpskoj muzici želimo dobar uspjeh i unapri- jed, a preporučamo je svim rodoljubima! — Ove godine nas svaki skoro dan gosti posje- ćaju. Danas je došao pod Kotor veliki parobrod sa tri jarbola, s mnoštvom ingleških putnika obojeg spo- la. Na Cetinju se u velike nemaje za doček kra- lja API: : Grčko-Turski rat. Naš telegram iz Beča u prošlom broju, o to- me: da su Turci proćerani iz Tyrnavosa i izgubili važni Melunski klanac, osnovan je na jednoj neta- čnoj depeši Reuter-ovog buro-a. Stvar je u ovome: S padom Melunskog klanca Turci su upravili svoju glavnu silu na Tyrnavos. U utorak su ga zauzeli ; ali su u srijedu Grci pokušali da ga dobiju od Tu- raka. Istina oni su isprva imali nade ali ipošto je njihovom desnom krilu prijetilo nastupanje turske vojske po sslamvrijskoj ravnici odgNezeros i Go- daman to su Grci odstupili od Tyrnavos ka Mati i Larissi... Vijesti dakle o pobjedi Grčkoj nijesu bile istinite. ' A sad da izložimo u kratko nastupanje 'Tur- ske vojske u posljednje vrijeme. Kao što je poznato, Turci su 18. pr. m. kre- nul: put Melunskog klanca. Na sam Uskrs u veče poslije uporne borbe zauzeli su neke važne položaje na planinskom lancu osvojivši Melunski klanac. Na 19., 20. i 21. borba se vodila jedino oko toga da Turska vojska izagje iz klanca u larisku ravnicu. Vatrene su borbe bile kod Karadere, Karacali, Kur- covali, na Papa Livado i kapele Aghia Georgios. 1sto se tako vatreno borilo na pozicijama duž do- line Xerias, zapadno oko Damasi i Reveni i isto- čno oko brda Kritiri, koje dominira Tyrnavosom . .. Grci su gubili na svima pozicijama, izuzimajući držanja oko Nezeros i Kranija. Već samo zauzeće Melunskog klanca nije bilo ni malo povoljno za grčku vojsku. Cim su Grci morali pustiti neprijatelja da zauzme Melunski kla- nae i važan planinski lanac, odmah su oni izgubili pozicije da se brane od jače sile, koja je prirodno stupila u ofansivu, i pitanje o Tyrnavosu bilo je gotovo riješeno. Pa ipak samo je prodiranje ljevoga krila turske vojske sa Nezeros i Godaman u do- linu Salamvrije, na Dereli, Evrenos i Musalor uči- nilo da Grci brzo odstupe prema Mati. Mati je malo mjesto u dolini Xeriasa, sjeve- ro-istočno od Tyrnavosa. Potjerani sa Tyrnovasa Grci su odstupali prema Mati. Kod Mati su htjeli još pokušati bitku. I ma da se divizija Mavromi- haliseva držala do večeri ipak je morala ,u redu“ odstupiti k Larissi. U ostalom Mati i nije bilo mje- sto na kome je slabija Grčka vojska mogla primiti bitku, iz razloga što ono leži u salamvrijskoj rav- nici kojom gu istočno od Dereli a zapadno od Tyr- navosa vladali 'Purci. Odstupanje ka Larissi može se još pravdati. Podlistak. POSLANICA kanonika Ivana Stojanovića Svome Prijatelju he Premda je zaludna svaka tužba i lelek, i premda ne znamo ni časa ni ure, nego samo da će doć ona, koja ravni sve ljuske naše nepriličnosti ; ze. ipak je nekako teško ostati ko suhi panj, kad ti smrt pokosi sve naokolo. — To se je nama dogo- dilo, koji smo se rodili, baš kad je stari svijet du- brovački malo po malo ginuo, i dočekali novi na- raštaj prikupljen odasvud. I tako mi, videći gdje ginu starine, a novosti niču svaki dan, — nijesmo u biću shvatiti ni jedno ni drugo. Ne možemo se naslagjivati starinama, jer vi- dimo da samo ginu; ne možemo oslagjivati novo- sti sadašnje, jer smo u godištima; — a bogme i za to, jer nijesmo bili uzgojeni na sadašnju.. Ostaje nam dakle jedino da spominjemo prošlost i svijet dubrovački, kako njeki idejal sa našijem vr- snicima. — Ali kad smrt oko tebe kosi i vrsnike, — ti ostaješ kao zapanjen, i pitaš sama sebe: a gdje sam ovo?! ... Pa da hoćeš spominjati prošlost kad si sam ostao, — niko te ne razumije što gra- ješ, i o čemu govoriš, i tako postaješ origjinalom ili sumahnitijem prednovijem, okolnijem naraštajem. Eyo je umrla i gospogja Mara, Ti znaš što je | bila, i kako nas je ona zabavljala anedoktičkom po- vijesti Dubrovnika: tebe na Orašcu, a mene u Gru- žu i u Dubrovniku! Ti znaš, koju je nasladu imala zboriti s na- ma. Nije prošo još ni mjesee dana, da sam bio kod nje, kad me je bila poslala zvati. Ko bi mi bio rekao: ,Ovo tije posljednji sat da s njom zboriš o Dubrovniku i o gospodi nje- govoj“! Pravo ti kažem, ja se nijesam nado, da će ovako brzo umrijeti. Za mene je ona najposljednja od gospogja dubrovačkijeh, koje su imale tip kul- ture, i moralnoga ponašanja, i pobožnosti na stari način, kojega više nema. Ne govorim tijem, da i sadašnje nijesu izučene, pobožne, i što hoćeš drugo ; ali to je sve na modernu, što vrijedi za današnjega vijeka; koji je romantičan per excellentiam. Pokojni Nikša Gradi predstavlja najposljednji tip . stare dubrovačke kulture, što se tiče književnosti; a gospogja Mara tip proste kulture ženske, i umne i moralne: govorim svegj o starijem vremenima, Evo veće i to nestade! ... Sad ih valja tra- žiti idealno po knjigama; ali i sui ideal opet valja da bude različit po stupnju svačije ćudi i umno- sti, jer nije prilike da se još može naslanjati na koju realnost. Pošto je umrla: to što je žao i me- ni i tebi; nagjimo njeku ludu utjehu spominjući jedan drugomu štogod o pokojnici. Ja ću sad tebi, što ja znam; što ti! a ti meni ono Rogjena je u Dubrovniku god. 1826. od oca Nika kneza Pozze-Sorgo, i od na. Jelo Kanjine. (Red je spomenuti, da S g 1 - va _sasvijem porodica Ranjin4). I po ocu i po _ma- teri ona je od prastare vlastele dubrovačke. Udata je bila, — kako znamo, za pok. Mata pl. Natalića, | koji je porijeklom iz Nevesinja, od _ stare_ sr, = porođive, moguće onadar u Nevesinju, koja se je zvala Budislavić. Božo Budislav (Natale) bježeći od Turaka uteče u Dubrovnik u XV. vijeku, i prozva se Natalić, kao što i ostali Hercegovci u opće promi- jeniše svoje prezime na italijansku ! Jedan od te porodice bijaše biskup trebinjski, a drugi patrijarka carigracki. Da proslijedimo govoriti o porodici njezina pok. muža, pošto svi znamo što je bio Mato, o ko- jemu bi valjalo u dugo pripovjedati; spomenimo samo, da je on bio sin Jera Natali, koga Englezi postaviše upraviteljem otoka Sipana, Lopuda i Ka- lamote, u ratovima Napoleona 1. Bio je nećak Karla Natali, i Iva Natali. “Karlo je je od Tommasea proglašen kao prototip uljudnosti i galatea dubrovačkoga, a Ivo je opet onaj, koji se je najposljednji predao Austriji. Kad je uljegao u Dubrovnik gjenero Milutinović na po- dne 28. Januara g. 1814., dakle godinu prije sa- stanka bečkoga, i skinuo barjak sv. Vlaha, a napeo austrijanski, Ivo Natali, ne znajući za taj ulazak, dogje sa svojom vojskom Župljana na Ploče, da za- premi grad. Tad Milutinović zatvori vrata od Plo- ča, da Natali ne uljeze. I tu je na Pločama treba- lo razoružati čete dubrovačke, koje su vojevale za globodu. I tako, uprav ako ćemo govoriti, republi- ka dubrovačka umre na Pločama na 28. Junuara £. 1512. pod Ivom Natalićem. Za to Marmont piše u gvojijem ,Memoires“: ,lvo Natalić je čovjek p bogoljuban; ali freg-extravagant!" “7 Ali vratimo se na gospogju Miru. Njezina je majka Jele Ranjina bila od roda Aranea, koji da- ————>> > . de slavnijeh ljudi u povjesti dubrovačkoj. Dosta je spomenuti Klima Ranjinu, Domenikanca, zastupni- ka republike na dvoru pape i ostalijeh vlada; Do- ma Ranjinu, viteza sv. Stjepana, koji g. 1585. izda štampom mnogo slovinskijeh pjesama; Grisostoma Ranjinu, episkopa, izučena u grčkoj književnosti; Paska Ranjinu, koji je s Petrom Tudisi-jom vojevo protiva Milutinu Urošu Svetomu, koji, premda na- klonjen i dobrostiv Dubrovnika, kao čovjek mnogo prost bi usilovan od velikaša srpskijeh, da udari na Dubrovnik, jer mu dadoše razumjet, da Dubiovčani snuju protiva njemu; ali pošto mu vojska bi po bjegjena na polju u Župi od Ivana Gondole, učini , P mir s republikom, i bi prijatelj i dobrostiv Dubro- vniku više nego prije; Marka Ranjinu, kojega smo kip vidjeli, da i sad stoji u Padovi u ,Prato della Valle“, i N. Ranjinu, kome pogje za rukom, da, ublaži caricu rusku Katarina II. ragrčenu na Du- brovnik. Čini mi se, kao da vidim njezinu majku još iz onog doba, kad smo pohagjali gimnazijalne ško- > memo što » Gazzetta Mercantile“ jav- .