U Dubrovniku 25. Julija 1897. a Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu flor. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas#8, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 30. Izlazi svake Nedj elj e. Godina VI. Sadržaj: Dr. Lovro. Monti — Srpske zemlje — Ze stranih listova — Pismo iz Be- ča — Fismo iz Mostara III — Domaće vi- jesti — Naše dopisi — Pregled — Dnevna kronika — Dubrovačke vijesti — Knjiže- vnost i umjetnost — Različito. Dr Lovro Monti Godine 1866.: srpski birači Kninskog- Drniškog-Vrličkog kotara izabraše uz pok. Pana Sabljića i pok. Krsta Kulišića dra Lovra Monti za narodnog poslanika na dal- matinskome saboru. Kasnije je isti Monti bio biran i za poslanika na carevinskome vijeću u. Beču. Dok je sloga megju Srbima i Hrvatima u pokrajini vladala t j dok se je ime srp- sko poštovalo i bilo hrvatskomu ravnoprav- no, dotle su srpski poslanici u Zadru i u Beču sa hrvatskijem zajednički radili. Kad je u narodnoj stranci počela pomaljati glavu današnja velikohrvatska struja i nalaziti od- jeka u ondašnjem zajedničkom organu Srba i Hrvata, Narodnome Listu, i kad se na ope- tovane tužbe srpskijeh poslanika nije onoj s«trnji htjelo stati na put u stranci i u nje- zimu organu, tada srpski poslanici g. 1879. istupiše iz narodne stranke i obrazovaše no- vu srpsku narodnu stranku. Poslije ovijeh dogagjaja dr Lovro Mon- ti dao je ostavku na mjesto poslanika u Za- dru i Beču, i g. 1882. izdao brošuru pod naslovom: ,Zašto sam istupio iz Sabora i iz carevinskoga vijeća“. Tu veli: držeći Srbe i Hrvate, kao jedan te isti narod, ne bi znao po duši, je li Dalmacija hrvatska ili srpska zemlja; pa nastavlja: ,tada meni nema mje- sta ni megju jedne ni megju druge, jer ne bi znao, po čemu da budem Hrvat, a po čemu da sam Srbin; tada ja, kao Dalmati- nac, pripadam onome narodu, kome, ta Sr- bi, ta Hrvati, pripadaju po istome razlogu“. Kada je srpsko-hrvatska ujedinjena omla- dina u Zagrebu pitala razne rodoljube za mnijenje o načinu riješenja srpsko-hrvatsko- ga spora, nije mogla mimoići dra Lovra Monti; ovaj, odazivajući se pozivu omladine, napisa genezu i analizu srpsko-hrvatskoga spora, što je od velike znamenitosti obzirom na osobu pisea, koju smo čas prije pri- kazali. On odmah u početku veli, što su Srbi i Hrvati razdvojeni kako nijedan drugi na- rod, to se je dogodilo s tugje nemile ruke; a vjeruje, da će te dušmanske sile nestati, čim narod dogje do spoznanstva svoje na- rodne individualnosti i svoga narodnoga je- dinstva. Za opstanak i obranu narodnoga života Srba i Hrvata, veli dr. Lovro Monti, da je najviše doprinijela srpska pravoslavna narod- na erkva, te s toga za sv. Savu, osnovatelja te crkve, kaže: ,da je morao biti ne samo veliki ljubitelj svoga naroda, nego i veliki državnik“, pa nastavlja: ,Dokle god dakle prijeti ma s koje god strane, kakva pogibelj narodnome životu Hrvat i Srbi, ta s tugje, ta s domaće opake ili hude ruke, pripadnici pravoslavne crkve, moraju biti, ostati, ćutiti se i nazivati se Srbima i vjerno držati se Srpstva, jer jedino po taj način mogu svoju narodnu snagu sačuvati, a njihova snaga, narodna je i za Hrvate. Popušle li, oslabiše: oslabiše li oni, oslabiše i Hrvati. Dok s pra- voslavnih Hrvata, nikakve koristi Hrvackoj — . pravoslavni Srbi u Hrvackoj, mogu ovoj kao čvrsti naravni bedem služiti, a što se oni Srbima nazivlju i Srpstva se drže, šta to Hrvatima može huditi?.... Sreća bi bila za naš narod u opće, te i za Hrvate, kad bi ta crkva održala kod nas potpunu svoju samostalnost, što joj i pristoji“. Ove je misli od prilike izrekao i hrvat- ski istoričar, Ivan Kukuljević Sakcinski, kad je kazao da su ga Srbi naučili rod svoj lju- biti, jer u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u vrijeme narodne borbe u prvijem redovima stajahu Srbi pravoslavni. Katolici se (kaže Monti) od pravoslavne crkve, što se tiče vjere, nemaju što bojati, jer srpska narodna pravoslavna crkva stoji samo na obranu, a duh prozelitizma nije oteo maha kod nje; s toga sva vika popova Hrvata protiv pravo- glavne crkve i Srpstva — neosnovana je, i služi im da prekriju druge ciljeve. Anališući postanak Hrvatstva, piše Mon- , da je današnje Hrvatstvo niklo onda, kad Srbi Vojvogjani i Banaćani, e da bi stekli bolji i sigurniji položaj, stadoše nastojati, kako bi posebnu samostalnost dobili, bivšom vojvodinom srpskom, te razviše i digoše ba- davijie aram rjak Srpstva, tolikim. žarom i oduševljem, da su u Hrvatima uzbudili protivne misli i osje- ćanja. Je li to Hrvatstvo niklo samo po se- bi ili posijano tugjom rukom, veli, da ne- zna; ali da je našlo sve spravno, kako će uzbujiti i ponarasti u velike, a na ustuk Srp- stvu. Dalje, izlažući kamo i za čim teži dana- šnje Hrvatstvo, što je našijem čitateljima dobro poznato, svršava: ,Je li prilika da će tako- vo Hrvatstvo, ikada stvoriti taku Hrvacku? Ne, Ne, to je žalosna igra, to je obmama, to je nemogućnost, a kad bi se što slična stvoriti dalo, ne bi to mogla stvoriti nego tugja ruka, u tugje svrhe, na zator_ Srba i na konačnu propast Hrvata! Jao ti se ono- me, koji se sa tugjinom, jačim od sebe, dru- žiti mora, a druži li se pak proti brata svo- ga, zlo po nj da Boga i naopako!“ Ispitujući uzroke, zašto su se do sada Srbi tugjili i osamljivali prema Hrvatima, na- lazi četiri razloga: prvo, u nevoljnom položa- ju pravoslavnijeh Srba u Austrijskoj carevini prije pa donekle i sada; drugo, u na skoro kod nas postalome Hrvastvu, koje je pravo- slavne Srbe još većma otugjilo i njihova na- rodna čuvstva teško uvrijedilo; treći je naj- glaviji uzrok: ,što se sa strane Hrva- ta, stala živo isticati i zagovarati misao, da bi Austrija imala, što prije, svojom vojskom zapremiti Bosnu i Hercegovinu i spojiti jih sa Hrvackom. Ali ta misao ne samo što bi- jaše u sebi grješna, jer potekla s namjere da bi se Hrvastvo, i van granica Carevine, pomoću ove, raširilo, na ogromnu, očitu šte- tu Srpstva, što je Srbe u velike vrijegjati moralo, nego bijaše i sasvim luda, barem s toga, jer nijedno pametno čeljade, nije moglo ni časa pomisliti, da će se politika Carevine, pri tadašnjoj težnji unutranjeg cen- traliziranja i pri kašnje nastavšeg dualizma, povesti za koristima Hrvastva i da Hrvati- ma udovolji. Onom misli, onijem namjeram Hrvata, mogla se je Austrijska politika po- služiti u svoje svrhe, ali za ljubav Hrvata, nešćaše doista ni ciglog vojnika maknuti. A što se je kašnje u istinu to dogodilo, nije lje zasluga Hrvati, kao sto nije ni krivica kako. će u potpunoj . slobodi, njihova. U čiju je korist i proti koga, od Aus'ro-Ugarske vojske zapremljena Bosna i Ercegovina, treba zar komu kazati ?“; četvr- to, što sadašnje Hrvastvo u unutranjoj poli- tici nastoji, da se državnom pomoći raširi, te da nadvlada na uštrb Srpstva; čijem, veli, Hrvsti mogu Srbima ponešto nauditi, ali sebi pomoći ne mogu ni najmanje. Kao imperativnu potrebu i conditio sine qua non za uspostavljenje dobrijeh odnošaja izmegju Srba i Hrvata, preporuča, da kod svih Hrvata, koji slobodno mogu i smiju mi- sliti i raditi, ovlada iskreno uvjerenje: da se iz političkog Hrvastva ima izlučiti katoličko Hrvastvo, jer: ,katolička crkva nemože biti, a ja bi rekao, i nesmije biti, sa svoga po- stanka, razvitka, ustroja, zvanja, položaja, je- dnom riječi sa svoje sopstvene naravi, crkva narodna, a kad bi mogla takova biti, tada bi bila jedino latinska. Niti kod latinskih naro- da, nema pak biti državni život, tako sa tom crkvom spojen, da bi o njoj visio, a kamo li da bi njoj potčinjen bio, te da bi ga ona obuzela onako, kako obuzimlje sav moralni život pojedinih svojih vjernika. Njoj, kao erkvi, nek bude mjesto na stranu, časno, uzvi- šeno, zaštićeno od svakog silovitog napadaja, »SVOMe, sasanju odgovarati, svoje dužnosti vršiti moći. Dapa- če želio bi njoj toliku samostalnost, koliko bi igda državni i narodni život mogao bez štete podnijeti“. Da još jače potkrijepi ovo svoje mišljenje nastavlja: dogju li crkveni interesi i vjerski propisi u ma kakav i koji god sukob sa narodnim interisima i potre- bama, u katoličkog svećenstva prvi nadvla- daju, te je ono, željom da ih u sklad dove- de, sklono žrtvovati ove onima, i to ne osje- ćajući ni najmanje, da narodu i domovini krivo čini; s toga u takim prigodama, treba ostaviti tomu svećenstvu neka goni svoju, ali samo po sebi, a da ne bude to, niti da se može iz daleka posumnjati, da je to — na- rodni posao. Kao što naši čitatelji vide, dr. Lovro Monti, datakao se je u kratko, ali bistro i jez- grovito, svijeh tačaka, što sastavljaju srpsko- hrvatski spor, o kojima skoro uvijek u ovo- me listu raspravljamo. Naročito smo pak ove tačke prenijeli, da se vidi, da ,Du- brovnik“ ne griješi i da je na pravome putu. Dra Lovra Monti ne može niko obije- diti zbog pristranosti, jer on nije ni Srbin ni Hrvat, već i Srbin i Hrvat, a. nadasve Slaven i čovjek prostranijeh i bistrijeh vidika. Dr. Lovro Monti uzor je karakter, ka- kvih malo ima u našoj, političkim strastima, razrovanoj pokrajini. Zahvaljujemo srpsko-hr- vatskoj ujedinjenoj omladini, što je u ovijem teškijem danima po naš narodni život pruži- la priliku ovom rodoljubu da svoj uplivni glas podigne u ime istine i pravice. > : Moi gos Srpske zemlje Srbija. — Za današnju situaciju u Srbiji od velike je važnosti govor, kojim je kralj Aleksandar odgovorio na pozdrav predsjednika skupštine, s to- ga ga prenašamo u cjelini: »Ja vam, gospodo poslanici, blagodarim na osjećajima, koje Mi preko Predsjednika Skupštine izjaviste. U ostalom, Ja sam o nepokolebljivosti vaših osjećaja vjernosti i odanosti potpuno uvjeren. Gospodo poslanici, Ja sam vas sazvao u vanredan saziv. Kao što znate, u cijeloj prvoj polovini ove godine sve političke prilike i svi spoljni odnošaji na Balkanu bili su nesregjeni i dosta mutni. Da nas dogagjaji ne bi iznenadili, Jai Moja vlada, koja uživa Moje potpuno povjerenje, predu- zeli smo razne mjere koje se tiču pojačanja naše vojne snage i bolje materijalne spreme naše vojske. Ja sam uvjeren, da ćete vi svi potpuno uvi- djeti potrebnost tih mjera. S toga vam preporuču- jem da sve predloge, koje vam Moja vlada bude u tom pogledu podnijela ozbiljno proučite i u sagla- snosti s njome riješiti. Kad sam pozvao današnju vladu na upravu, Moja je celj bila da ugjem u ustavnu reformu, ho- teći dati sljedstva riječi, koju sam dao u proklama- ciji od 21. maja. Ali, dokle god su spoljne prilike nesregjene, Ja držim da se u taj posao apsolutno ne može ulaziti; a kad se one srede, možete slobodno raču- nati da ću dati sljedstva Svojoj riječi. Želeći vam srećan rad, Ja sam uvjeren, da ćete potpuno odgovoriti očekivanjima Mojim i zemlje.“ Govor je bio oduševljeno pozdravljen. Na 15 jula skupština je aklamacijom primila i odobrila trgovinski sa Bugarskom. Debata je bi- la veoma kratka. Ministar predsjednik Simić spo- menu, kako je Srbija od Berlinskog kongresa za- ključila trgovinske tarifne ugovore s mnogim drža- vama, Samo nije sa susjednom Bugarskom, koja nam je srodna i po krvi i po vjeri. Bilo je poku- šaja pod raznim vladama, ali su se pregovori razbili o neuvigjavnost vlada i sa bugarske i sa srpske strane. Sadašnja vlada pregla je da privede kraju ovaj ugovor i privela ga je na sreću obostranih in- teresa, koji ću imati dubljeg političkog značaja. — Poslanik Giga Geršić veli, da je ovaj ugovor osnov zajednici balkanskih naroda, te da riješe teško bal- kansko pitanje (odobravanje). Ali ovako prosta i korisna istina mučno prodire, no je bila zaplivala i u krv. Ta misao je sada još mlada biljka, koju tek treba njegovati, da je vjetar šovinističke za- blude ne odnese. To je jedan politički princip u kome leži jedini spas balkanskim narodima i jedi- na formula za riješenje teškog balkanskog pitanja. S toga je i izišao da govori, da se iz narodnog prestavništva čaje ta misao. Mi smo svjedoci još jedne nedovršene krvave epizode na Balkanu. 1z žalosnih pojava na Egejskom moru, mogli smo po- crpsti veliku pouku, šta vrijedi usamljena akcija jednog balkanskog naroda, i ako svi ti narodi imaju zajedničke interese. Želi da se njegov glas čuje i preko Timoka. Svečano proslamuje, kako zajednicu megju balkanskim narodima može da ih spasi. Srećni smo što smo ove godine doživjeli pri- zore prijateljskih sastanaka balkanskih vladalaca (Živjeli!) To je slava i pohvala dotičnim vladaoci- ma (Živio!) a slava i hvala i njihovim savjetnici- ma. Poslije svega ovoga, ima samo jedan predlog, da se ugovor bez ikakve debate primi aklamacijom kao izraz one velike misli koju je pomenuo. Zavr- šuje izrazima živjela Bugarska, živjela Srbija, ži- vjeli njihovi uzvišeni vladaoci, živio sporazum. (Ži- vo odobravanje i burno piljeskan,e). Na 19. 0. m. bila je tajna sjednica skupšti- ne, na kojoj su se po izvještajima stranih listova odobrili izdatci na spremu vojske za vrijeme grčko- turskog rata. Istog dana držata je javna sjedni- ca, na kojoj su poslanici Geršić, Katić i Curčić podnijeli interpelacije ministru spoljnijeh poslo- va o priznanju srpske narodnosti, otvaranju srp- skih škola i riješenju srpsko-crkvenog pitanja u Turskoj. Zatim je skupština, poslije obrazloženja ministra predsjednika, jednoglasno primila izvještaj finansijskog odbora o izmjenama i dopunama u za- konu o ustrojstvu orušnog fonda i preoružavanja, o izmjeni S 73 zakona o neposrednom porezu, da ge državni prirez popne od 62 od sto na 75 od sto. — Na 20 o. m. skupština je jednoglasno odo- brila prijedlog zakona o naknadnom vojnom kređi- tu u iznosu od 9,320.123 franka, usvojila neke promjene odnosno vojne organizacije i glasovala oprost od poreza i državnu pomoć postrađalijem od poplave. šalju se administraciji ,Dubrovnika“ *