o Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godimu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. id šk pa Pretplata i šalju se administraciji ,1 Dopisi se šalju uredu Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri-| maju se. Broj 31. A Kzlazi svake N edjelje. Godina VI. Sadržaj: U dobri čas! — Češki ,Nu- rodni Listy“ i srpsko-hrvatski spor — Srp- ske zemlje — Ispravak — Pismo iz Beča «— Naši dopisi — Domaće vijesti — Fregled — Dubrovačke vijesti — Različito — Bibliogra- fija — Podlistak. U dobri čas! U srijedu sastaće se u Spljetu opuno- moćeni izaslanici SrbA iz cijele pokrajine na sastanak i bratski dogovor. Od dugo se je vremena osjećala potreba jednog srpskog sa- stanka, gdje bi se iznijele želje i potrebe srpskoga naroda u pokrajini, te uzevši u ob- zir 18-godišnje iskustvo i današnje prilike uputilo srpsku stranku putem srpskijeh idea- la, srpske sloge i slavenske uzajamnosti. Ne treba mnogo premišljanja, kojijem pu- tem da pogje srpska stranka. Dobro je ova- zio ,Srpski Glas“ u posljednjem broju, da mi Srbi nijesmo ovdje posebna grana ili po- gebni narod. Mi smo odsječena grana i ako ne baš brojem velikoga ali djelima slavnoga naroda. S toga naš rad u odbrani srpskog imena i u traženju ravnopravnosti mora po-. ći onom stazom, kojom su pošli u posljednje vrijeme ostali Srbi u srpskijem zemljama. Nazad nekoliko godina, kad ono Srbi bjehu zaboravili svoj glavni zadatak, te se krvavo megju sobom svagjali i u stranke i strančice cijepali, uvijek se je upiralo prstom na složni rad Srba u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, te se isticao kao primjer i uzor srpskog pregalaštva i požrtvovanja. Ona teška i ko- bna vremena, kad se tako rekuć nebo i ze- mlja protiv Srpstva urotiše, minuše i zalu- tala se braća opametiše i do uvjerenja dos- pješe, da je Srpstvu u megjusobnom prego- njenju propast a u slozi spas. Danas doži- vljujemo rijetki primjer srpske sloge i odlu- . čnog rada. Dosta je uprijeti prstom na pro- šlogodišnji Vidov-dan i ovogodišnji Gjur- gjev-dan, na muško i odvažno držanje Srba u Staroj Srbiji i Maćedoniji prilikom namje- štenja prizrenskog mitropolita i prilikom otpora protiv nasilnog nametanja mitropolita Ambrozija u Skoplju, na manifestacije Srba u Bosni i Hercegovini protiv Kallay-eve vla- davine, na divljenja dostojno držanje posla- nika narodnih stranaka na srpskom saboru u Karlovcima, na jednodušnost zaključaka i uspješan rad narodne skupštine u Beogradu i na stišavanje partizanskih strasti u Srbiji — pa da rečemo: nastalo je srpsko zlatno vrijeme i zavagjena se braća složiše u svi- jem pitanjima od općeg narodnog interesa. 1 tako se naše i svijeh čestitijeh Srba želje 1 molbe za izmirenjem i stišavanjem strasti u Srpstvu ispuniše. Ovijeh će dana izmirena i opamećena braća iz ostalijeh krajeva, gdje Srbin žive, svratiti poglede na nas i na naš sastanak, očekujući samo vesele i utješljive glasove + sa obala Jadranskog mora, pa da tada ci- jelokupno Srpstvo u jedan glas — bez ika- kve disharmonije — glasno i gromko, slo- žno i bratski, dovikne dušmanima a objavi svijetu: Da Srbin živi, da je junak! Srpska skupština imaće pune ruke po- sla. Velike su i mnoge potrebe na narodnom i političkom polju, o kojima će trebati po- vesti ozbiljan razgovor. U ovome listu bilo je dosta govora o našijem narodnijem po- trebama, a uvjereni smo da je svaki Srbin ove slavne ali nesretne zemlje o tome du- boko uvjeren, te cijenimo da bi svako dalje pisanje bilo suvišno. Završujemo pozdravljajući ovu prvu — po značaju i vremenu — srpsku skupštinu s napomenom, da srpski narod u pokrajini mnogo od nje očekuje. te Češki ,N&rodni Listy“ i srpsko- hrvatski spor. (3. Josef Holeček urednik čeških ,Narodnih Listuv“* od nekog vremena putuje slovenskijem ju- gom i šalje svomu listu izvještaje o utiscima i po- ložaju na jugu. U dvanćstom pismu piše o pok. Pavlu Jova- noviću, uredniku ,Srbobrana“. Pošto je iznio bio- grafske podatke o pokojniku, nastavlja: »Nrpska narodnost u prošlome . decenijumu proživljela je tešku i malo časnu periodu. U Srbiji Milan Obrenović radio je sve moguće, da srpsko ime dovede u prezir svijeh naroda, u okupiranijem zemljama činjeni su pokušaji, da bi tamošnje Srbe kakvim jeftinim načinom odv.atili od njihove vje- re 1 narodnosti, u Ugarskoj postavili Magjari na čelo srpske pravoslavne crkve glasovitoga patrijar- ha Angjelića, koji je sa peštanskom vladom radio na tome, da bi srpsku narodnu crkvu lišio svijeh dra- gocijevijeh prava i bogatijeh fondova. A u Hrvat- skoj Ante Slarčević započeo boj protiv Srba ,na ži- vot i na smrt“, kako je mislio, proglasio im je uni- štenje i hotio ih prisiliti, da ustupe polje njegovoj velikohrvatskoj vojsci. Čisti obraz (grb) Urne Gore trudili su se okaljati najraznovrsnijim podvalama i klevetama i nije ostalo ni jedno sredstvo neupotre- bljeno, da bi veliku moralnu silu, koju su Srbi imali u Crnoj Gori, razbili i Crnu Goru pred svi- jetom diskreditovali. Činilo se, da se je sve urotilo protiv Srpstva, nebo i zemlja, i da je nadošlo vri- jeme, da se svoe srpsko pomoću samijeh Srba — jer je nemoguće narod unistiti, ako on sam na se- be ruku no stavi i sa srojim se neprijateljem pro- tiv sebe ne združi — uništi i sve, što je srpski narod do tada stvorio, iz korijena iščupa“. U takim je prilikama Pavle Jovanović počeo djelovati u Zagrebu oguivanjem lista ,Srbobrana“ bez sredstava, bez prijatelja; a općinstvo srpsko-bi- lo razrovano stranačkijem hirima, te je trebalo sve iz nova graditi. Srpski živalj u Hrvatskoj bio tero- Ć rizovan i bez vogje. .Pavle Jovanović produzeo je djelo dostojno giganta. Ono je zahtjevalo da neumorno svim si- lama radi i ono ga je djelo nemilosrdno iznemoglo. Poslije trinaestljetnoga rada u Zagrebu Pavle Jo- vanović legao je u grob, ali djelo njegovo još us- pijeva, sjeme je njegovo niklo, prijatelji njegovi su organizovani politički i gospodarski. ,To je veliki uspjeh srpske, ali i slavenske stvari, koja zahtijeva, da bi Slaveni napustili svoje često lude i zrelih naroda nedostojne sporove, da bi se zbližili, konsolidovali, da bi uzajamno potpo- magali sebe a nipošto svoje neprijatelje. Megju hr- vatskijem patriotama već se stvara stranka, koja to spoznaje (Ovdje pisac misli na pravaše, kojima je organ ,Hrvatska Domovina“. — Ured.) i koja je ubijegjena, da je smrtonogni boj, koji je Srbima navijestio Ante Starčević, bio pogrješka i grijeh i da zahtijeva popravku. Da bi Hrvati do toga spo- znanja dospjeli, najprije im je trebalo dokazati svu ludost, bezuspješnost i škodljivost takoga radu“. A to im je Pavle Jovanović u ,Srbobranu“ dokazao. U trinčstom pismu, koji nosi naslov ,Obrt k boljemu u Hrvatskoj“, pisac prije nego je počeo govoriti o knjizi srpsko-hrvatske ujedinjene omla- dine, napisao je ove veoma znamenite retke: »Megju pojedinim plemenima slavenskim do gada je veoma malo bratske ljubavi, ali se može rijeti, takove mržnje, kakvu je u sebi gojio i kakvu je oglasio Ante Starčević protiv Srba, ne pozna ža- losna povjest Slavenstva. I poljsko-ruski spor je u mnogo čemu časniji od hrvatsko-srpskoga. Poljaci gu bili u svoje vrijeme velika država, daleko pro- drli na istok, postavili tamo kolonije, od njih er- tw pli svoje bogastvo, hotjeli se pod svaku cijenu raši- riti ,od mora do mora“ (Od Baltičkoga do Crnoga mora. — Ured.), da bi se kao velika država utvr- dili, cjenili sebe izabranima igrati na evropskom istoku prvu ulogu, koja je poslije njih prešla na Rusiju. Takogjer je Petar Veliki proveo politiku »od mora do mora“ i hotio na kući ruskoj otvoriti »dva prozora“, jedno na Baltičko a drugo na Crno more. Poljska povijest ima smisla, kad premučim glavnu njenu pogrješku, koja leži u tome, da su Poljaci bili pioniri tugje kulture na istoku. »Ovu glavnu pogrješku usvojili su takogjer Hrvati u svojim odnosima prema Srbima, ali na toj pogrješci su ostali. Bilo je vrijeme kada su Po- ljaci bili dostojni suparnici Rusi i kad su im bili zaista pogibeljni. Hrvati naprotiv niti su bili niti jesu Srbima pogibeljni, oni im mogu samo smetati i mogu biti drugima slonovi, pušteni do redova srpskijeh, da bi ih probili. Ničega nema, što bi moglo opravdati hrvatski napadaj na Srbe, ali ta- kogjer nema ničega, što bi moglo Srbe privući Hr- vatima i učiniti od njih (t. j. Srba) žrtve bratskog boja posljednjih (t. j. Hrvata). »Hrvati ne nadmašaju Srbe niti brojem, niti izobraženosti, niti bogastvom, niti hrabrosti, niti ma kojim darom duha i prirode. Usljed neprija- teljstva sa Srbima u okupiranim zemljama, Hrvati su osamljeni, i po tome osugjeni na potpuno nez- načenje. Da bi mogli protiv Srba postupati ofen- zivno, kako to ,čisto“ starčevićanstvo od njih zah- tijeva, za to su slabi. Oni bi mogli biti samo po- moćnici tugjijeh osnova, koje rade Srbima o glavi, a to bi bila uloga odveć neslavna, da bi za njom čeznuli. U Dalmaciji pak ,čisto“ starčevićanstvo postizava sve obratno, postizava, da se prestaje vjeru istovjetovati s narodnim osvjedočenjem, te da Dalmatinci i katoličke vjere sve više i više pri- znaju se Srbi. »Takogjer opća slavenska situacija natjeruje Hrvate, da pruže ruka Srbima. U vremenu, kad se ublažuje tako znameniti, veliki, cijele Evrope tiču- ći se spor megju dvama slavenskim narodima, spor poljsko-ruski, u vremenu kad Poljaci i Česi počimlju biti što gu od početka svoje povjesti imali biti: saveznici protiv Nijemaca, u vremenu, kad Bugari spoznaše svoje pogrješke, do kojih ih doveo Stam: bulov, i opet se prisloniše na Ruse, u vremenu na- pokov, kad su samostalne jugoslavenske države sklo- pile političku družbu za izmjenitu obranu, u tome vremenu, kad se tvoreća i oživljujuća sila slavenske misli tako elementarno očituje, no da se misliti, da bi jedini Hrvati htjeli ustrajati u nepomirljivom neprijateljstvu sa Srbima.“ Ovo je dosta razumljiv jezik a da mu treba tumačenja. Dao Bog da se očekivanje i nade g. Josefa Holečeka ispune! jole Srpske zemlje Srbija. — Na 22. pr. mj. vlada je podnije- la skupštini prijedlog, po kom se ima od cijelokup- nog godišnjeg viška klasne lutrije namijenjenog na privredne ciljeve, ulagati svake godine počevši od ove jednu četvrtinu na utemeljenje fonda za osni- vanje zemljoradničkih zadruga, i održanje kako no- vih tako i onih zadruga, koje već postoje, dok se pe postigne suma od dva milijuua, koja je za ovaj prijedlog odregjena. Pozajmice daju se zadrugama, ali samo u naturi: u poljoprivrednim strojevima i spravama, u krupnoj i sitnoj stoci, u ljudskoj i stočnoj hrani, u raznijem spravama za podizanje radionica za izradu masla, sira i t. d. Ovaj je pri- jedlog sa izmjenom, da ća se pozajmice činiti na brz i pouzdan način, bio jednoglasno primljen, što dokazuje, da se Srbija ne brine samo za topove, puške i barut već i za poljoprivredu. — Ranije je skupština usvojila vladin prijedlog o kovanju 10,000.000 dinara zlatnika (napolena) sa likom kra- lja Aleksandra, koji će potpuno odgovarati francu- skim zlatnicima. Na 24. pr. m. ministar preasjednik Simić od- govorio je na interpelacije Gersića i oCurčića. U svom dugom govoru iznio je cio tok dogagjaja, koji su izbili povodom smrti skopljanskog mitropolita kao i naimenovanja Grka Ambrozija za skopljanskog mi- tropolita. Za tim je iznio i načine, koje je vlada pre- duzimala u pogledu ovog pitanja. Srpski i ernogor- ski poslanik u Carigradu radili su kod patrijaršije složno. Vlada je koncem februara došla do uvjerenja, da se do cilja ne može doći preko patrijaršije, ne- go da to mora da se, preduzima preko Porte uz po- moć ruske ambasade. Porta je u više prilika dava- la riječ, da će se učiniti po zahtjevima i vlade srpske i naroda tamošnjeg, ali je to bilo samo obe- ćanje. Za vrijeme grčko-turskog rata, vlada je mi- slila, da će uspjeti, i o Uskrsu vlada je preko po- slanika u Carigradu izjavila, da će naše prijatelj- sko držanje prema Turskoj biti prekraćeno, ako se obećanje ne održi. Sultan je izdao berat, kojim se naregjuje, da se otvore srpske škole, i dao je još neka obećanja, a megju njima i to, da će se Am- brozije ukloniti iz Skoplja. Prvih dana Ambrozije je bio uklonjen, nije mu se izdao berat, i čekalo se na postavljanje Srbina za mitropolita u Spolju. Naše javno mnijenje bilo je nezadovoljno, i to je bilo opravdano. Predlagano je, da se izvrši rascijep pravoslavne srpske crkve od grčke crkve. Taj akt nije dopuštala ruska vlada, jer je ona svakomu ras- cijepu pravoslavlja protivna, i to je otvoreno reče- no srpskoj vladi. U kakvom se pak stanju to pita- nje danas nalazi, ne može detaljno izložiti zbog vi- ših interesa. Sve što po tom može kazati to je, da se preko ruske ambasade u Carigradu vode prego- vori s patrijaršijom i to: da se postavi jedan srpski arhimandrit za administratora skopljanske eparhije, oda se otpočne služiti služba mješovito t.j. i na sta- roglovenskom.i na grčkom jeziku, dok se ne po- stavi episkop i to razumije se Srbin i najzad, da 86 izda berat Ambroziju s tim, da se ne šalje u Skoplje već da se na drugu eparhiju postavi. Dalje izražava nadu, da će ge ovo pitanje na toj osnovi u skoro riješiti, te će na taj način naši sunarodni- ci dobiti dva svoja arhipastira, preko kojih će oni doći do zadovoljenja i ostalih dvaju pitanja: škol. skog i nacionalnog. Na pitanje o upadu Arnauta od- govara, da su ti upadi permanentna pojava. 'Tu Skoro desio se takogjer upad arnautski. Vlada je obratila pažnju i Porti i kabinetima evropskih dr- žava na te upade, a osim toga vlada je razdala oružje tamošujem stanovništvu radi odbrane, a po- većana je i pogranična žandarmerija. Poslije ministra predsjednika govorio je Giga Geršić i završio je svoj lijepi govor izražavajući želju, da skupština pošalje svoj bratski pozdrav svo- joj braći u Staroj Srbiji i Maćedoniji, čestitajući im na junačkom otporu priliko skopljanskih doga- gjaja. Za ovim govorio je St. Čurčić; poslije nje- gova govora prešlo se na dnevni rod s motivacijom G. Geršića, u kojoj se izražava sažaljenje, što se nije do željnih resultata došlo, a u isto vrijeme za- hvaljuje se vladi na preduzimatim koracima u ovom pitanju, kao i to, da ona uvijek može računati na potporu cijelokupnog naroda srpskog i njegova pred- stavništva, kad su god u pitanju njegovi opći interesi. Skupština je takogjer zaključila, da se govori ministra predsjednika Simića, te poslanika G. Ger- šića i St. Curčića štampaju na državni trošak i razdaju narodu, : Za ovim je skupština zaključena usklicima : Živjela Rusija ! : — 12 Budimpešte javljaju (22. pr. m.), da je ruski car naredio, da se srpskoj ratnoj upravi pre- da kao dar carev 40.000 pušaka Berdanka iz srsena- la u Tali i 25 milijuna fišeka iz arsenala u Moskvi. — Dotacija oružnog fvnda, koja je prije izno- sila 00.000 dinara, sada je podignuta na 1,700,000. Na temelju ove dotacije vlada će sklopiti zajam od 20,000.000 dinara za nabavu pušaka repetiraka, topova i t. d.; a onijem naknadnijem zajmom od 9,239.129 dinara imaju se isplatiti izdatci za pri- preme vojne u vrijeme grčko-turskog rata. — Na 24. pr. m. u veče u parku kraljevske palače bio je diner, na koji su bili pozvani svi po- slanici i članovi vlade. I kraljica Natalija prisustvo- vala je. Kralj Aleksandar nazdravio je srpskomu narodu i zahvalio poslanicima, što su jednoglasno sve prijedloge vladine usvojili, čim je Srbija po- stavljena u mogućnost, da sa pouzdanjem pogje u susret budućnosti. . a