U Dubrovniku 22. Avgusta 1897. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale ai na godinu franaka 15 u zlatu Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Na po godine i na četvrt godine urazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. DA | VMA Pretplata i oglasi šalju se dulituaoij »Dubrovnika“ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, gd ai zvješ- puta štampaju, po pogo: Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 34. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Austro- Ugarska i Bugarska Pismo iz Spljeta — Medeni u XIX vije — Srpske zemlje — Domaće vijesti — Pregled —: Dubrovačke vijesti —— Podli- stak: Dubrovačke elegije, piše dr Lujo Voj- nović i Tica Makarona (svršetak), Austro-Ugarska i Bugarska Tako rekuć još se razliježu zvuci slo- vospjevA u prijestonijem govorima: i ekspo- zeima ministara izvanjskijeh posala pred de- legacijama o hvaljenom redu i napretku Bu- garske na svijem poljima javnoga rada, još odjekuju panegirički članci bečkijeh i peštan- skijeh novinA u istome smislu; kad od jed- nom kao grom iz vedra neba ta ista štampa donosi članke o razvratnosti i truležu u Bu- garskoj, i proglašuje tu istu državu — do juče uzor napretka i morala — nedostojnom da postoji u kolu evropskijeh naprednijeh država. Stara latinska riječ veli: vremena se mijenjaju, pa i mi u njima. Ali za tako te- meljnu promjenu nije bilo dostatno vremena. Ne može od danas do sutra jedna država od uredne i napredne postati neurednom i na- zadnom. : Povod ovomu nenadnomu preokretu u mišljenju austro-ugarske štampe o Bugarskoj treba tražiti u neiskrenosti i pogrješnoj poli- litici naše diplomacije, koja se iskustvom i prošlosti malo okoristila. Neiskrene i pretje- rane su bile one hvale o Bugarskoj, kao što su bili nepravedni i neistiniti napadaji na Srbiju, koju su u ministarskim ekspozeima i u bečkoj i peštanskoj štampi predstavljali kao zemlju skroz zapuštenu i nesposobnu za na- predak. Tendencija ovakog prikazivanja stvari bila je očita. Trebalo je u isto vrijeme ubiti ugled Srbije a podići znamenitost Bugarske u svijetu. Kako se na Balkanu radilo, tako se jednako istom tendencijom u granicama Austro-Ugarske i u Bosni i Hercegovini isti- calo i ističe Hrvatstvo nad Srpstvom. Te Srpstvo bilo u granicama Austro-Ugarske, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo na Balkanu uvijek se prikazivalo “nferijornijem s jedne strane prema Bugarima s druge strane pre- ma Hrvatima. Razumije se samo po sebi, da ova tobožnja inferijornost Srpstva ne postoji već u računu bečke gospode i u glavama bugarskijeh i hrvatskijeh šovena; “dapače uporedimo li prošlost i sadašnjost srpsku sa prošlosti i sadašnjosti bugarskom i hrvat- skom, rezultat uporegjenja ispada u : svakom pogledu Srbima u prilog, jer ako se ministar skim ekspozeom i plaćenijem novinarskijem . člancima i postigne časoviti uspjeh, srpska djela, koja povjest bilježi, ne mogu so tijem sredstvima zbrisati. Bečka je diplomacija cijenila, da će se Stambulovljev pravac u Bugarskoj na vijeke održati, i da knez Ferdinand ne će postali nevjeran obećanjima koje je dao u Beču na- zad deset godina. Ovaj je račun bio pogrje- šan. Stambulov je pao a s njim i njegov pravac. Knez Ferdinand, koji voli krunu od zadate riječi, uradio je ono što je svakomu poznato, a što je gospodu u Beču za srce ujelo, pa sada njihova štampa svaki i naj- manji dogagjaj u Bugarskoj prikazuje u cr- nijem šarama. Ovo noraspoloženje mjerodav- nijeh krugova u Beču naročito je izbilo na površinu. prilikom Bojčevljeve ate zbog poznatog ubistva pjevačice Ane Szimon. Bog ne plaća svake subole, govori naš narod. Srbi barem za neko vrijeme neće slu- šati i čitati bečke i peštanske hvale Bugar- skoj na račun Srbije, te i ako ovaj austro- bugarski sukob ne nosi Srpstvu koristi, ali je uvijek neka mala zadovoljština, da istina ako i preko gjavola na površinu izbije. Srbi sada mogu ponoviti onu latinsku : Solamen miseris socios habuisse malorum (Utjeha je u nevolji imati druga). a . e e # Pismo iz Spljeta? Spljet 16. avgusta. Organ hrvatske narodne stranke u broju 68. našao je shodno, da u domaćoj vijesti pod naslovom »Amanet“, prenašajući nekoliko riječi M. Pavlino- vića napane na neku mladu gospodu ,koja u želji da sa Srbima živu u miru, spravna su okrenuti le- gja svemu što je hrvatsko“. Bačenu nam rukavicu lista stranke, koja je po prošlosti ugledna, ali koja gada bez odregjena cilja luta tamo i amo, rado dižemo; te ćemo pokušati da dokažemo neistinitost navedene tvrdnje. Kad je izišla ,Narodna Misao“ — knjiga u kojoj su ta ,mlada gospoda“ razvila svoj program — i glasilo hrvatske narodne stranke reče o knji- zi svoje mnijenje. Mi ne znamo, je li to bilo samo mnijenje urednika ili stranke, svakako što moramo kazati jest: da je to muijenje bilo konfuzno a i nedošljedno — isprvice hvalio, kašnje opravdao po- litičkom naivnošću a danag i napada. 'Pvyrde, da evoluciji moramo zahvaliti raznolike ljepote što na- ray našem oku pruža; a bez dvojbe i evoluciji mo- ramo pripisati što se hrv. narodna stranka sve to e tvrditi da ta stranka strepi za svoj opstanak — pa za to da svoj rad udešava prema volji pravaške stranke, e da joj život bude što dulji. Evoluciju u narodnoj stranci u pravaškom duhu započeo je prvi M. Pavlinović i tijem razdvojio tadašnju na- rodnu stranku i oslabio životnu snagu našega na- roda u Dalmaciji. Danas, kad nema više Klaića — čovjeka širokih ideala te pristaše i zagovornika na- rodnog jedinstva Srba i Hrvata — možemo tvrditi da je nestalo i jedine zapreke, koja nije dala da se stranka sasvim preobrazi. Naše je mišljenje, da ne će dugo proći, pa da će se Dr. Bulat klanjati Bisnkinu i ; kao što se učenik klanja svomu učitelju. Sada nam hrv. narodna stranka samo pruža zadnje trzanje prije potpune preobrazbe. A da će ta preobrazba što skoro me imamo doka- za i u pisanju ,Jedinstva“, koje n. pr. nije ni ja« vilo, da je prigodom srpskog ija u Spljetu »Narodna Glazba“ pa nalogu načelnika udarala u počast Srbi i da je tom prilikom došlo do očitih manifestacija u prilog sloge. Ali ostavimo hrv. na- rodnu stranku, prepustimo da i ona kao svako ljud- sko djelo dovrši svoj vijek, pa se u kratko osvrni- mo na pisanje ,Jedinstva“ u broju 63. Naš odgo- vor ne 6o biti dug, pa se nadamo da će ga ljudi oko ,Jeđinstva“ i razumjeti. Mi bismo dapače sav naš odgovor mogli izreći jednom jedinom izrekom t.j. da su Srbi i Hrvati jedan narod. I ako se ne varamo, mislimo, da je ista misao izražena i u programu hrv. narodne stranke — no izmegju na- rodne hrv. stranke i nas jedna je razlika, a to na- čelna: državno pravo Kad gu Srbi i Hrvati jedan narod, i kad nas narodni princip u našem radu vodi, onda za nas nema više mjesta državnom pravu; onda ne shva- ćamo kako Dalmacija možu biti samo hrvatska, a ne i hrvatska i srpska; mislimo, da nije logično tvrditi: da smo jedan narod, pa ipak da Dalmaci,a nije svojina cijeloga naroda nego samo onog dijela što se hrvatskim imenom krsti. Čini nam go — du kad čovjek hoće da radi za narod — mora da ima *) Rado priopćujemo ovo pismo glavnog pokretača srpsko- hre vatske ujedinjene omladine u Zagrebu, i preporučujemo ga svoji jem čitateljima. — Ured. pred očima sav naš narod, mora da ljubi istim žarom svaki kraj naše prostrane ali rastrgane domovine Mi ne ćemo sloge izmegju Srba i Hrvata. glozi moguć je razgovor, kad ge radi o odnošajima Magjara s Nijemcima, ali izmegju Srba i Hrvata, koji skupa sačinjavaju jednu ojelinu — jedan na- rod => uo koji je danas razdijeljen usljed - rada tugje ruke i prodanih duša — rodoljubi, pojedinci moraju se složiti da svom snagom rade oko uspo- stavo sau narodnog jedinstva. zbjegnemo raznim denuncijama — žali bože do nas se stanovite stranke često služe i ovakovim nedostojnim sredstvima — moramo izja- viti da za nas narodno jedinstvo nije političko je- dinstvo. Narodno jedinstvo za nas je jedinstvo svi- jesti — hoćemo da u Beogradu, u Zagrebu i u Du- brovniku jedna misao o a ta, da su Srbi i Hrvati jedan narod. Za to ne ćemo da znademo za nikakva stara prava, koja nijesu odraz narodne volje, NOgO +0 e Vogjeni velikom mišlju narodnog srida, narodnog jedinstva Srba i Hrvata, hoćemo na te- melju narodne suverenosti da naš narod koji danas živi u Austro-Ugarskoj monarhiji dogje do što veće i potpunije slobode. No zanoseći ge ni za kakvim praznim teorijama, ne ćemo da našim radom osla- bimo onaj dio našega naroda, koji u interesu cjelo- kupnosti mora da je najjači. li ne ćemo da živimo samo u miru sa Srbi- ma, mi hoćemo da i Srbi i Hrvati imadu iste aspi- racije, isti ideal, jednu narodnu dušu a i jednu budućnost. Mi ne pravimo razlike izmegju Srba i Hrvata, za nas je to jedan narod su dva imena, pa za to ne vidimo da je nešto samo hrvatsko a drugo samo srpsko — za nas, sve što je narodno — toliko je Prag koliko i hrvatsko. O < D. M. ap Shad Nečuveno u XIX. vijeku Kaštel Lukšić, 9 Avgusta 1897. biti ni za što osim da se prospe na polje i da je ljudi Mao 2 Matej, Gl. 5. Ovijeh dana preminu u ovom selu kontesa Angjelija Vitturi. Sprovod je bio urečen za četvr- tak, dne 5 tek. mj. a tako je i slijedio. U ovom selu postoji erkovno društvo ,Bra- tovština“, koja ima svoje statute zakonom potvr- gjene i po kojima ta ,Bratovština“ nije dužna ni učestvovati, ni ikakva drugog biljega davati —u tom smislu — nijednom član iste ,Bratovštine“, ili barem jednog bratima. Obitelj Vitturi nije nikada htjela da stupi u to društvo i ako joj se je nutkovalo, ali sada pri smrti njihove stare majke htjedoše da im svečano bratimska zvonu zvone, zahtjevajuć, m i to, po oo so Nego najprvi ašem mnijenju — kad su htjeli gospoda, "tobožnji jus patroni, da imaju ikakvo pravo na ,Bratovštinu“ i što istoj pripada, trebalo je da prosvjeduju pri osnivanju bratimskog statuta; što oni učinjeli nijesu, niti su ga oni tra žili niti zahtijevali Po istom previkika »Bratovština“ je tražila od obitelji Vitturi za zsvonjenje zvona i učestvovanje sprovodu cijelog društva fior. 100, ali ih od tog odbi paroh Dum Mate Biočić, oslanjajuć ge na svo- je pravo, koje mu po kanoničkom zakonu pripada. Istina je da po erkovnijem kanonima paroh može odregjivati zvonjenjem zvona i ostalijem crkovnijem cerimonijama po svojoj volji, ali paroh, trebalo je da znade, da su pod njegovijem parohijanjem ku- pili bratimi zvona a ne orkva i da obitelj Vitturi ni tom prigodom nije dala ni po pare; on još zna- de, da je on paroh, nekada bio za narod i kako je trebalo da uvijek uzanj ostane kao sin narodni, kao kaštelanac uz kaštelane i kao činovnik, koga uzdrži narod na svojijem žuljevima. Natrag nekoli- ko godina, isto pod parohijanjom časnog Biočića, umro je jedan rogjak obitelji Vitturi, konte Niko i pd njegova obitelj platila je istoj ,Bratovšti- ni“ . 40 za zvonjenje zvona i učestvovanje bra- bije Zašto se onda Vitturi ne poslužiše svo- jim tobožnjim pravom? zašto se onda paroh ne po- služi svojom moći? Jer je onda bio uz narod. Sad mi pitamo, kad je korektno radio: ili sada kad radi protiv naroda, ili dok je bio uz narod?! li naš narodni paroh, kad je vidio da ,Bra- tovština“ ostaje gluha na njegove opomene, pošlje tužbu i apel na Biskupa, po poznatom mandarinu i gospodskom prirepini M... .., a presv. Biskup, i on nekada dz narod, sam lično — kako se kaže — otigje na Poglavarstvo i zatraži silu žandarsku, ko- ju mu Poglavarstvo i dade, da može silom prisiliti da se zvona zvone. U oči sprovoda dogje pred erkvu poglavarstveni povjerenik, nekoliko patrola žandar- marije i paroh, da silom rastvore zvonaru i da da- du da se zvona zvone. Ali tu oni nagjoše cijelo pučanstvo Lukšića, staro i mlado, žensko i muško i majkesa djecom pri prsima, koji stajahu mirno i dostojanstveno, kao mrtvi zid, pred ostrijem žan- darskijem ražnjevima, ene i ljudi hana prsa, kunu paroha i pre- zirno mu :6 ru, gjecite nas slobodno ali mi ne dademo, da se naša veta prava, amaneti i žuljevi naši po volji paro- hovoj otimlju i gaze. Bog, pravica i trijezmenost povjerenika ne dadoše, da se prolije ljudska krv. Povjerenik i žandari udaljiše se a paroh praćen prezirom narodnijem, zviždanjem i hukanjem, poku- g roh stupio na čelu žandarmarije prema narodu. A po narodnom vjerovanju vihorovi se dižu na krv pravednu; krv pravedna za dlaku da se tu potoci- ma ne proli. Jedan dan poslije toga bijahu uapšeni peto- rica našijeh seljana, za tobožnje nerede. Ali se ov- dje uhvamo u pravdu i zakon, koji će razbistriti, je li nerede stvorio izobraženi paroh, koji se podignuo oružanom rukom na mirni i neuki puk, ili samo pučanstvo, koje je po nagonu prirogjenom štitilo sve- tinje i amanete svoje. A Bog i svijet će suditi pa- rohu njegovo domoljublje i apoštolsko zvanje, koje tako divno narodu propovijeda. 1 ovdje ćemo se poslužiti sv. pismom: ,Teško svijetu od sablazni! jer potrebno je da dogju sablazni; ali teško ono- me čovjeku kroz koga dolazi sablazan,“ Matej, Glava 18. O sporu samog jus patronata visi parnica, koju jadni puk vodi protiv Vitturovih i biskupa. Pučanstvo ima protiv sebe velike sile, osobito bis- kupa, koji je nekada u početku parnice uz na- io. Ali tješimo se time da je za svakoga pravda jednaka. O tome lijepo raspravlja članak štampan u br. 61 koji rastraja dosljed- nost Maki to dokazali Tr. »SIp Ali ovom ana hvali da poručimo dopi- snicima ,N. Li.“ u ovu seosku opću stvar ne smije izbijati na uda partaičnost, jer smo mi svi, bez razlike stranaka u ovome poslu samo Luk- šićani i jednako ljubimo svoj zavičaj, pa se zvao, kako ko hoće, a zasluge, ako ih ima, pripadaju na- ma svima Lukšićanima domorodcima, Mi smo rekli i opet kažemo, da je žalosno što uz narod nije i nJedinstvo“ kao što su i ostale i srpske i hrvatske tonomaše, nego je po srijedi je njemu, kad progju politički izbori, kao i velika- šu deveta bevanda, Usljed nepatriotičnog pisanja ,Jodinstra,“ koje je uzelo u obranu velmože protiv naroda i op- ćine, koja je njemu i njegovoj stranci pripadala, išla je jedna deputacija, sastavljana od dva pris- jednika i jednog vijećnika na žalbu i prosvjed k gosp Dru Bulatu, ali ih ovaj odbi nedavši im niti progovoriti, nego, ako što imaju, reče, nek idu gosp. Morpurgu a on da pere ruke, Ovako su gla- li Igukrsta od Irada do Pilata, dok Pilat ne opra ruke od krvi pravednika. Sad znamo da nam uh- vanja drugog neima, do u so i u svoje kljuge, jer: Suza moja noma roditelja; Nada mnom je nebo zatvoreno, Neprima mi plača ni molitve.“ Možemo mirno savjesti kazati: gospodujte, gospodo, doklem možete, ali ne ćete doklem hoće- te, ili mi pasti ili vi, a pasti će krivac, pasti će- 4 aju, a žandarima kažu: bodite nas, > N i njegove stranke, kako smo i mi ' b AKI