--— —— U Dubrovniku 15. Avgusta 1897. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Na po godine i na četvrt godine urazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. h < Pretple šalju re administra Dopisi se šalju u Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novš. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. = Broj 33. Godina VI. Sadržaj: Srpski prosvjed — Hosa Kazajesa majeropnja (Tgac us XepneroBn- He) — Pismo bez naslova, piše Ljudevit Vu- ličević — Glasovi o srpskoj skupštini u Spljetu — Pismo iz Beča — Naši dopisi (iz Metkovića, Sinja i Perasta) — Domoće vijesti — Pregled -— Dnevna kronika. — Du- brovačke vijesti — Listak: Napoleon 1. — Frivreda: Skupoća brašna i kruha. Srpski prosvjed Je li slučaj? Odasvud, gdje Srbi u Austro-Ugarskoj monarhiji živu, čuje se samo jedan glas. Glas obrane najelementarnijih ali najbitnijih uslova za opstanak narodni. Kad drugi na- rodi monarhije vode borbu o državopravnom položaju i o većijem opravdanijem ili neo- pravdanijem povlasticima, Srbi Ugarske, Hr- vatske, Slavonije i Dalmacije podižu svoj glas u ime obrane srpskoga imena i srpske narodnosti, čemu: još uvijek prijeti pogibao uništenja; te da nije budne srpske svijesti i narodnog požrtvovanja, odavna bi se samo pripovijedalo, da je nekada i srpskoga naro- da u Austro-Ugarskoj monarhiji bilo. | Cijela se ova borba svodi na priznanje srpske narodnosti od strane državnijeh vlasti ii ti bolje od raznijeh vlada. Kad se govori o priznanju srpske narodnosti ne mislimo na ispunjanje nekijeh formalnosti, već na stvar- no priznanje to jest na posljedice priznanja ; da ne izgledamo više kao neka trpljena na- > rodnost, kojoj je dosta da se samo u ničnom listu kad i kad ime spomene, već kao narod ravnopravan drugima u svijem granama javnoga života a osobito u škola- ma, gdje se odgaja podmladak, uzdanica na- rodna. < | Čitanke! | Kada se ovo ime spomene mnogi se na- ZVA- mrgodi sjećajući se dugijeh rasprava o čitan- | kama u saboru dalmatinskom, gdje su srp- ski zastupnici ovom riječi, kao svjedokom nepravde i nepriznanja, označili cijeli škol- ski sustav. Ipak usprkos nepopularnosti ove riječi srpskijem je zastupnicima dužnost od sada kao i do sada pitanje o čitankama t. j. o školi ne skidati s dnevnoga reda, već na svakom saborskom zasjedanju o tome se najviše starati, jer u protivnom slučaju, mu- čanjem, priznali bi današnje školsko stanje, koje smatra srpsko ime fugjijem, što je je- dan upravitelj srednjijeh škola jednom javno pred učenicima iskazao. Kod ovakog stanja stvari ni najmanje nijesmo dvojili, da se ovo po nas Srbe veo- ma važno i predsudno pitanje ne će i na srpskoj skupštini u Spljetu megju . prvijem potrebama istaći. Radosni smo pak, što je to pitanje pred skupštinu iznio dr Ignjat Ba- kotić, komu se ozbiljnost i uvigjavnost ne može poreći, i koji nije naučan u vjetar go- voriti. Kad je on progovorio o školama, o potrebi odgajanja srpčića u srpskom duhu, o pogibli po opstanka srpskoga naroda od današnjijeh javnijeh, pokrajinskijeh i držav- nijeh, škola, o prijekoj nuždi da se pobri- nemo za podizanje narodnijeh: škola srpski- jeh, govorio je iz duše sviju Srba u pokra- jini, što je burno odobravanje izaslanika naj- bolje posvjedočilo. Predlog zastupnika Troja- novića da se predlog Bakotićev usvoji kao Izlazi svake Nedjelje. resolucija i prosvjed u ime srpske stranke protiv današnjeg sustava vladinog, koji vla- da u školama, a naperen je protiv srpskog imena i srpske narodnosti, pogodio je pravu adresu, i cijenimo da tomu ne treba dokaza, jer sav školski aparat, počinjući sa pokra- jinskijem školskijem vijećem a svršujući škol- skijem poslužiteljima, za to govori veoma razgovjetnijem jezikom. Dotle se ,u školama dotjeralo, da se nekažnjeno sa učiteljskog stola grde i ruže Srbi, da se u školskijem knjigama čitaju basne kao povjesne činjeni- ce: n. pr. ,Dukljaninova Crvena Hrvatska“ uči se u povjesti odregjenoj za srednje ško- le i t.d. Sve ovo bez vladine privole ne bi moglo ni dvadeset i četiri sata opstati. Po- zivati se na vladu i očekivati od nje pravi- cu, po dosadašnjem. iskustvu čini nam se, da je Sisifov trud. S toga mi Srbi prosvje- dujući protiv vladinog postupka, treba da ge sami pobrinemo za odgoj svoga podmlat- ka, komu jednog dana treba predati srpski barjak, da ga visoko vije; a pomoći ćemo se samo, kad stanemo u djelo privagjati predlog Bakotićev : naime počmimo skupljati sredstva za podizanie i održanje srpskijeh škola, koje će biti zivi svjedoci nepravde, što nam se čini, i usljed koje smo prisiljeni za očuvanje srpskoga narodnoga imena mi- mo vladine podizati svoje škole narodne. Je li ovo slučaj ili pak sistem, neka pomognu odgovoriti poznati memorandumi Bosanaca i Hercegovaca. te Hopa kKanajea majeropuja (Trac u3 XepuneroBunHe) Ila nokaske cBeMy cBujeTy, Kako y Boenu m XepueroBuuu BJala mornyua peg 4 mup, za ma GBE CTDAHC TEH6& UHCTH ME] H MJIHjeKO, JATHO CE. je Kazaj jeguor moBora epecrsa. Hamme on je na- mao y CapajeBy HeKOJHKO ECTOBHX UHHOBHHKA M HeKkojuKko Bajuux rpaljana, na oHu CacTaBuie Ty- paernuku KJy6, Koja he UyTOBATH NO HHOCTPAH- eTBy u ujesara czaBonoje wemy Kao molinome eB0- ME 3AIITETHHKY H MyApoMe, H3pe/uHome yupaBuTe- JBY OBHX OKyuupanux 3semaa. Ilpegsogurez je OBOTa KJIy6a uyBemu ypegauk ,Hage“, —BOpeku caBjeTHuk H XpBaTCKH KimxeBHHK Kocra_ Xep- MaH, A NOopen wera je um capajeBeKH OKPY%HHK &. Mozanapu, kao u nageznak Mexmex ćer Ka- neranoBah, Jyca Puaauosali ypenank 60m-, Boš- njaka“, a Ty ey u nouuByliemu Cp6u Baco Kpaze- Buli, Jeeran_ /leenuli u T. zg. Koju ey ce, y sage Bpujeme, ca eBojum 1jeJumM >KeeTOKO IPOCIABHJIH, Jipxum, za he ce JIaKO CBAKH CJeTHTH, ]A OBH IBY- gu He uyryjy o eBoM Tpolmiky, jep HM IeIOBH HH- jeey 6am Tako 1myHu, za u Ha ,,6eenmocJinie“ mory rpomura. Bpujexuu Kazaj u sa To ce mno6puHyo, la HM C& OTBOPH AP>KABHA KACA, TE ZA HM CO OJA- TJIe NONyTHHHA JAJE, A NOSHATO je, NA INTO ro IGHXOBA NONyTHuHa 6yzge Belia, ram he um u jesa- uu 6uTu 1—yoku 3a xBapee ypezaća KazajeBux, Huje zake NOBOJBHO TPOLIKA HA TpKe, HA MLIuije, Ha rogy6oBe, Hero ca za ce ynapu jom Beliu na- mer ma Bujajer. Jaguu Hamu cesana, koja zganac npocTo ekarmasajy ox raagu — jep je uepozuna rpida a xpama eckyua, — mopake nrakarTa jom KOjeKAKBE HAMETE H UPOJABATH INONIJBEJIBA VOBOZA, KOBE M T. I. Henpez Kylie, a ga je samro ue 6u CMO HH 2KAJMJH, HOO caMO 34 npocru keme koje= KAKBHx capajeekux 6eernocznuapa u Hapogaux usjezuna. “Kazocno je OoBo za okamocmnje ue mOsKe Ćaru, jep Nok cemaKk rmjage H ouajmo Buue: x/be- ća! xmeća! gorje ce omu vwacre Iamrawepom, 6ypryuguem, vasanuma, nazuiama nm Togoa To eBe ma pauyH rora jagnora cezaka. Temko je u NOMHCZHTA, ZA CE OBAKO INTO MOE zoraljaru y nuBuzu3oBanoj EBponu, npu kpajy neBeraajeeTor BHjeka, a Noz yupaBom jexgue xpuiilianeke zpokaBe. | Temko je u NoMHCJIHTH, IIA HAK, HA KAJOCT — TAKO je. .Ho ga HacrTaBHMO O THM UJYTHHILHMA, KAJ CMO Beh noueju o uma roBopuru. OBau cy oBux zana orumiia y Bpuce roćoske za moxoge uszok6y, a y cerBapu oTumaH cy 3a To, za ce y PBesrnju nmo- Ka%Y, Kao cmoćogan m eperua Bomiwanu Koju za- mac yo«uBajy cBa npaBa, nog samruroM Karaja, BJAZE H We3HHux oprana. Fbuma y nouacT uđe um oy 6ankeru, 6ezrujeku Kpas mupumuo sux je y ayuujenuujy u OH cy cByza nmapangupaju Kao zacrynauna Bocue u XepnuenoBuHe, ma za ma To uujecy uma7u HuKaKkBaA paša, nura ux je na To ko onyuomolino. Hapoz MOLy 346Ty1Ia- TH caMo omu /byzqu, koje on usaćepe, a HHKAKO OHH Koje je Bzaza yseJa y eBoje oKpuibe. A Hapojne zacrynuauke Kajaj Hu weroBa Blaga He6n 1ycTnJa Za Hy HH O COICTBEHOM a KAMO JM O BJAZHHY rpomiky, jep 6u Hapognu 3acTynHniu roBopnju upyram jesukom. Kazaj ce u zanac cjekia, mira oHu yuuuuime ca ,Memopasgymom“. . Ho za 6u ce oBH IyTAHIU MAJO H IPOCIIABH- JIH, TE ZA Ce 34 HXOBA HMEHA uyje M MAJO IIHpO uo EBpouu, uekakaB Jucer ,le Petit Bleu“ zommo je tak u CJuKe HXOB6 T. j. czuke: XepmaHa, Mo- zuuapa-a, KarneranoBuhia, ParunoBnlia u Baca Kpa- peBulia (a kamo jagau /lecunli?!) a nopen Tora Hu jegaH ulamak ca 3aBpimerkom ,sRuBjenu Boma- uu!“ EbuxoBu JuKOBu Bplo czaćo cy nmoroljenn, Kao wmro je u nmucan Tora uzamka noroljea MOKPOM uapanom no rJaBu, Te je manucao HeliTo, mro he cBaku cBujeeran woBjek ca npespeeM IpoguTaTn./ CBć 0E6 XBAJE y TOME UZAHEY IYKE CY _IAH, KAO INTO ey y onlie JazxHu CBH OHH JIHCTOBH, KOjH IH: myha o KazajeBoj yupaBu, Kyjy ra y sBujesje. Jep je BaMa JAKO, FOCIOZO ypeluuuu, 3a cKyie HOBIJe IIKpađaTa MA IITO, AJH Huje JAKO Hama TpuHTH, jep aKO CMO IATHJIH H 34 IOKOPY — 10- ora je. Merumua, uucTa uCTHHA H&KA Ce H3HECE, IA na Bugumo omna: je zu HKaznaj gocrojam_ ugakBe xBaje. Tako u rocuoga nuyramnu, koja zoljy y ose KpajeBe za IHily O IbHMA, IOXOJe caMo CapajeBo, Mnuny u Mocrap, ua osga Ha G6Ba ycra xBaJe: Kako je Ty cBe ypeljeuo u Kpacno, a uu jeza ne nalje sa Bpujeguo, ga ce CuyceTH y KaKBO ceole 70 OHHX HHCKHX KOJIHOMIA, ILA JA TAMO BHZ6 CaMH jax u uemep. Mjiu neka 3aBupe y Mae BapolliHie, Kao mro cy HeBecnwe, Orozan, Taugo, Tpe6uwe*) Ia la BH, KAKO TaMO NoecTynajy upecTojuniu H OCTAJIH UHHOBHHIH H KAKO JIH Ce pasmeliy HAJ *KAJIOCHAM HapojoM. A najnonmype u y camome Mo- eTapy u CapajeBy uapog je najjazuuje crao, 360r NOCTYIIKA BJAJHHOT H EO3HHHX OpraHa, CAMO IITO NoTHuHa rocnoja nuyraumuu uju Hehe, u7iu He emnjy na nmoby y nogup ca naponom, (ocum MOJA ca KAKBHM ,,Hapolibanuma“ kao BecapeBauliem, /l[ecmu- hem H T. /.) Ia TAKO IGHXOBH IIYTOIHCH, IBHXOBH "JraHIJH O yupaBu mopajy Guru HETEeMe/BHTH, He- OCHOBAHH, HJIH jegHom pujeuu — HEHCTHHHTH. OBO HEKOJIHKO POZAKA HAIIHCACMO HCKIEY4HBO 360r rOpuenoMeHyTOr JIHCTA H EETOBA UJAHKA, TE KAJIUMO Za Ce je MOrAO TOJIHKO 3ABeCTH, ZA 0- HOCH €/]IHKE H OHHX IBYAH, KOje IHXOB poljeHu Ha- Pog uaera camo — Ipespewem. Anakpeoa. \/-e- Pismo bez naslova*?) Sve ovo što mi ti pišeš žalosti mi srce; tvo- je mi riječi očevidnije stavljaju pred oči ljusku zloću, koju smo mi dosta i gorko okušali. Možda bismo bili mirniji kad bi mogli zaboraviti zloću, i izvaditi neke dračice što nam usadiše u srce lju- di lažno pobožni. Ali su, vjeruj, korisne i ove dra- čice; da nema zla niko ne bi iskao dobra, niti bi se znalo što je dobro. Da nema zime niko se ne bi veselio proljeću, da nema noći niko se ne bi divio žarkome gunou. Ako ti, kao mi govoriš, vje- ruješ u Boga, pravedna sudca i milostiva 0ca, naći ćeš da je u prirodi sve mudro i zgodno. Ako vje- *) V Bpnjeme npegerojnuka ćapyna Pyxasune. — Ypez. **) Dr Radoslav Kvekić, zastupnik na earevinskom vijeću, poslao nam je ovo ,Pismo bez naslova“, koje je primio od svoga prijatelja i našega sugragjanina Ljudevita Vuličevića, predajući ga javnosti, upozorujemo na nj naše čitatelje i pri- jatelje. — Ured. pa ruješ u Boga, stradanje će ti biti korisnije nego uživanje. Stradanje krijepi; uživanje mekša, slabi. Ti se čudiš kako tamo neki ljudi mogu u svojoj vjeri naći povoda neprijateljstvu; ti se čudiš kako oni mogu mrziti na one što ne vjeruju na njihov način. Tome se ne čudi, jer je vjera nara- vno nepogodna, i ona lako, svegj vodi na mržnju kad je samo ideja, mnijenje i interes pojedinijeh osoba; nu kad je vjera ljubav, kao Hristos hoće da bude, ne samo ona sve prašta, nu još ona sve obuzimlje i grli. Da su ti ljudi, o kojima govoriš, hrišćani ne bi doista pisali ono što pišu; ne bi samo imali u glavi, nego bi i osjećali u srou, ove Isusove riječi: — ,Sve što hoćete da čine vama »ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proro- »Ci“. Da su ti ljudi hrišćani znali bi da se bratu svome ne može reći ni budalo, jer Hristos govo- ri: — ,Ko reče: budalo! biće kriv paklu ognje- »nom“, Ali je bolje o njima ne govoriti; mnogo im mi moramo otpustiti, što oni još mnogo mo- raju naučiti. Ti govoriš o vjeri, i pitaš me: šta će biti od srpskoga naroda imajući on u svojoj zemlji tri vje- Mene ne tiče niti me ni malo zanima ono što će biti, jer znam da je stvar i važno sa- mo ono što je sad. Ja vigju, pa vidiš i ti, da Srp- stvo napreduje, i mora napredovati, jer je ovo nje- govo vrijeme, sad je njegov historični čas. Niko ne može historične časove ni ubrziti ni zakasniti, jer u historiji ima nešto kobno i neuklonivo. Nigda se nije dogodilo ono što su ljudi htjeli da se dogodi, ili se nije dogodilo onako kao su oni mislili da će se dogoditi. U našijem stvarima i poslijetcima ima. svegj štogod nenadno. Mi cijenimo da ljudi stvara“ ju zgode i okolnosti, ali ko zna gledati u historič- ni pletež, uput i čisto vidi da se zgode i okolnosti kobno nameću ljudima, i da im se ljudi kobno i naravno podmeću. Srpstvo napreduje. Eto se tako i toliko u ma- lo godina probudi njegova sivjest da je danas ni- kakva sila ne može ugnječiti. Ti se dobro opomi- nješ kako je bilo dosta ono malo riječi što iz Tri- jesta, novosadskom Zastavom, dogje u Dalmaciju, da se uput tamo probudi i pobudi Srpstvo, koje se u malo mjeseci živo, krasno i jako ukaza. Koje prije nas govorio o dalmatinskome Srpstvu? Ti se još spominješ kad je mene zagrebački Obzor pro- glasio opasnijem čovjekom, i Obzor je doista po- godio. Mi smo opasni ljudi, i ovijem se dičimo, što smo opasni kao je opasno dobro zlu, kao je opasna istina laži, kao je opasna svjetlost tami. Mi smo bili iskrica. Sreća je moja, sreću je naša da smo našli pravu riječ. Mi u Dalmaciji nijesmo stvorili Srpstvo, ali nakon dvadeset godina možemo reći da smo ga probudili i pobudili svojom vjerom, svojom ljubavlju i svojom slobodnom riječju. Pri- roda stvara narode a ljudi ih bude. Prosti mi što ovo spominjem, ali treba srcu mome da ovo spo- menem. Srpstvo napreduje, i ovo govorim plačući od veselja. Srpstvo napreduje, što ufa u se, u svoju vlastitu silu, i što se ne oslanja na tugjina, jer mu tugjin ne može pomoći, a tugjin nije ni dužan da mu pomože. Srpstvo napreduje, i da napreduje dokaz su i sami naši neprijatelji, koji nas svako=« jako potvoraju, grde, ruže, i to čine upotrebljava- jući naš jezik, jer, kao se svakome čini, ne mogu ge još služiti svojijem nakostrečenijem i divljijem jezikom. Srpstvo napreduje, i ono će napredovati, bile u njemu tri vjere, bile četiri, jer se vrijeme pri- bliža kad će svak dobro shvatiti da je vjera po- sebno osjećanje o Bogu i o duši, i nju svak mora svojijem osobitijem načinom i oblikom izrazivati ne dirajući u drugoga. Blizu je vrijeme kad vjera ne će imati ni progonitelja ni mučenika. Ljudi ća se uglaviti da su dobri svi crkveni oblici kad im je načelo charitas, kad ljudi ljube Hristovom lju | bavlju. Lijepo je da obje crkve, katolička i pravosla- vna, pjevaju jednu istu istinu: — ,Žrtva je Bogu »duh skrušen, srea skrušena i poništena ne odba- »cuješ, Bože“. Kao o ničemu tako i o predmetima vjere nijesu nigda ljudi jednako mislili, što u pri- rodi oni nisu jednaci. Jedan je Bog, i njegovo se jedinstvo nama objavlja skladom prirodnijeh razli- kosti i kragota, ali nije moguće da u glavi svijeh