--—

——

U Dubrovniku 15. Avgusta 1897.

Cijena listi
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Na po godine i na četvrt godine
urazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

h

< Pretple

šalju re administra

Dopisi se šalju u
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novš.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

= Broj 33.

Godina VI.

Sadržaj: Srpski prosvjed —  Hosa
Kazajesa majeropnja (Tgac us  XepneroBn-
He) — Pismo bez naslova, piše Ljudevit Vu-
ličević — Glasovi o srpskoj skupštini u
Spljetu — Pismo iz Beča — Naši dopisi
(iz Metkovića, Sinja i Perasta) —  Domoće
vijesti — Pregled -— Dnevna kronika. — Du-
brovačke vijesti — Listak: Napoleon 1. —
Frivreda: Skupoća brašna i kruha.

Srpski prosvjed

Je li slučaj?

Odasvud, gdje Srbi u Austro-Ugarskoj
monarhiji živu, čuje se samo jedan glas.
Glas obrane najelementarnijih ali najbitnijih
uslova za opstanak narodni. Kad drugi na-
rodi monarhije vode borbu o državopravnom
položaju i o većijem opravdanijem ili neo-
pravdanijem povlasticima, Srbi Ugarske, Hr-
vatske, Slavonije i Dalmacije podižu svoj
glas u ime obrane srpskoga imena i srpske
narodnosti, čemu: još uvijek prijeti pogibao
uništenja; te da nije budne srpske svijesti i
narodnog požrtvovanja, odavna bi se samo
pripovijedalo, da je nekada i srpskoga naro-
da u Austro-Ugarskoj monarhiji bilo. |

Cijela se ova borba svodi na priznanje
srpske narodnosti od strane državnijeh vlasti
ii ti bolje od raznijeh vlada. Kad se govori o
priznanju srpske narodnosti ne mislimo na
ispunjanje nekijeh formalnosti, već na stvar-
no priznanje to jest na posljedice priznanja ;

da ne izgledamo više kao neka trpljena na- >

rodnost, kojoj je dosta da se samo u
ničnom listu kad i kad ime spomene, već
kao narod ravnopravan drugima u svijem
granama javnoga života a osobito u škola-
ma, gdje se odgaja podmladak, uzdanica na-
rodna. < |

Čitanke! |

Kada se ovo ime spomene mnogi se na-

ZVA-

mrgodi sjećajući se dugijeh rasprava o čitan- |

kama u saboru dalmatinskom, gdje su srp-
ski zastupnici ovom riječi, kao svjedokom
nepravde i nepriznanja, označili cijeli škol-
ski sustav. Ipak usprkos nepopularnosti ove
riječi srpskijem je zastupnicima dužnost od
sada kao i do sada pitanje o čitankama t.
j. o školi ne skidati s dnevnoga reda, već
na svakom saborskom zasjedanju o tome se
najviše starati, jer u protivnom slučaju, mu-
čanjem, priznali bi današnje školsko stanje,
koje smatra srpsko ime fugjijem, što je je-
dan upravitelj srednjijeh škola jednom javno
pred učenicima iskazao.

Kod ovakog stanja stvari ni najmanje
nijesmo dvojili, da se ovo po nas Srbe veo-
ma važno i predsudno pitanje ne će i na
srpskoj skupštini u Spljetu megju . prvijem
potrebama istaći. Radosni smo pak, što je
to pitanje pred skupštinu iznio dr Ignjat Ba-
kotić, komu se ozbiljnost i uvigjavnost ne
može poreći, i koji nije naučan u vjetar go-
voriti. Kad je on progovorio o školama, o
potrebi odgajanja srpčića u srpskom duhu,
o pogibli po opstanka srpskoga naroda od
današnjijeh javnijeh, pokrajinskijeh i držav-
nijeh, škola, o prijekoj nuždi da se pobri-
nemo za podizanje narodnijeh: škola  srpski-
jeh, govorio je iz duše sviju Srba u pokra-
jini, što je burno odobravanje izaslanika naj-
bolje posvjedočilo. Predlog zastupnika Troja-
novića da se predlog Bakotićev usvoji kao

Izlazi svake Nedjelje.

resolucija i prosvjed u ime srpske stranke
protiv današnjeg sustava vladinog, koji vla-
da u školama, a naperen je protiv srpskog
imena i srpske narodnosti, pogodio je pravu
adresu, i cijenimo da tomu ne treba dokaza,
jer sav školski aparat, počinjući sa pokra-
jinskijem školskijem vijećem a svršujući škol-
skijem poslužiteljima, za to govori veoma
razgovjetnijem jezikom. Dotle se ,u školama
dotjeralo, da se nekažnjeno sa učiteljskog
stola grde i ruže Srbi, da se u školskijem
knjigama čitaju basne kao povjesne  činjeni-
ce: n. pr. ,Dukljaninova Crvena Hrvatska“

uči se u povjesti odregjenoj za srednje ško-

le i t.d. Sve ovo bez vladine privole ne bi
moglo ni dvadeset i četiri sata opstati.  Po-
zivati se na vladu i očekivati od nje pravi-
cu, po dosadašnjem. iskustvu čini nam se,
da je Sisifov trud. S toga mi Srbi prosvje-
dujući protiv vladinog postupka, treba da
ge sami pobrinemo za odgoj svoga podmlat-
ka, komu jednog dana treba predati srpski
barjak, da ga visoko vije; a pomoći ćemo
se samo, kad stanemo u djelo privagjati
predlog Bakotićev : naime počmimo skupljati
sredstva za podizanie i održanje srpskijeh
škola, koje će biti zivi svjedoci nepravde,
što nam se čini, i usljed koje smo prisiljeni
za očuvanje srpskoga narodnoga imena mi-
mo vladine podizati svoje škole narodne.

Je li ovo slučaj ili pak sistem, neka
pomognu odgovoriti poznati memorandumi
Bosanaca i Hercegovaca.

te

Hopa kKanajea majeropuja
(Trac u3 XepuneroBunHe)

Ila nokaske cBeMy cBujeTy, Kako y Boenu m
XepueroBuuu BJala mornyua peg 4 mup, za ma

GBE CTDAHC TEH6& UHCTH ME] H MJIHjeKO, JATHO CE.

je Kazaj jeguor moBora epecrsa. Hamme on je na-
mao y CapajeBy HeKOJHKO ECTOBHX UHHOBHHKA M
HeKkojuKko Bajuux rpaljana, na oHu CacTaBuie Ty-
paernuku KJy6, Koja he UyTOBATH NO HHOCTPAH-
eTBy u ujesara czaBonoje wemy Kao molinome eB0-
ME 3AIITETHHKY H MyApoMe, H3pe/uHome yupaBuTe-
JBY OBHX OKyuupanux 3semaa. Ilpegsogurez je
OBOTa KJIy6a uyBemu ypegauk ,Hage“, —BOpeku
caBjeTHuk H XpBaTCKH KimxeBHHK Kocra_ Xep-
MaH, A NOopen wera je um capajeBeKH OKPY%HHK
&. Mozanapu, kao u nageznak Mexmex ćer Ka-
neranoBah, Jyca Puaauosali ypenank 60m-, Boš-
njaka“, a Ty ey u nouuByliemu Cp6u Baco Kpaze-
Buli, Jeeran_ /leenuli u T. zg. Koju ey ce, y sage
Bpujeme, ca eBojum  1jeJumM >KeeTOKO  IPOCIABHJIH,
Jipxum, za he ce JIaKO CBAKH CJeTHTH, ]A OBH IBY-
gu He uyryjy o eBoM Tpolmiky, jep HM IeIOBH HH-
jeey 6am Tako 1myHu, za u Ha ,,6eenmocJinie“ mory
rpomura. Bpujexuu Kazaj u sa To ce mno6puHyo,
la HM C& OTBOPH AP>KABHA KACA, TE ZA HM CO OJA-
TJIe NONyTHHHA JAJE, A NOSHATO je, NA INTO ro
IGHXOBA NONyTHuHa 6yzge Belia, ram he um u jesa-
uu 6uTu 1—yoku 3a xBapee ypezaća KazajeBux,
Huje zake NOBOJBHO TPOLIKA HA TpKe, HA MLIuije,
Ha rogy6oBe, Hero ca za ce ynapu jom Beliu na-
mer ma Bujajer. Jaguu Hamu cesana, koja zganac
npocTo ekarmasajy ox raagu — jep je uepozuna
rpida a xpama eckyua, — mopake nrakarTa jom
KOjeKAKBE HAMETE H UPOJABATH INONIJBEJIBA VOBOZA,
KOBE M T. I. Henpez Kylie, a ga je samro ue 6u
CMO HH 2KAJMJH, HOO caMO 34 npocru keme koje=
KAKBHx  capajeekux  6eernocznuapa u Hapogaux
usjezuna. “Kazocno je OoBo za okamocmnje ue mOsKe
Ćaru, jep Nok cemaKk rmjage H ouajmo Buue: x/be-
ća! xmeća! gorje ce omu  vwacre  Iamrawepom,
6ypryuguem, vasanuma, nazuiama nm Togoa To
eBe ma pauyH rora jagnora cezaka. Temko je u
NOMHCZHTA, ZA CE OBAKO INTO MOE zoraljaru y
nuBuzu3oBanoj EBponu, npu kpajy neBeraajeeTor
BHjeka, a Noz yupaBom jexgue xpuiilianeke zpokaBe.

|

 Temko je u NoMHCJIHTH, IIA HAK, HA KAJOCT —

TAKO je.

.Ho ga HacrTaBHMO O THM UJYTHHILHMA, KAJ CMO
Beh noueju o uma roBopuru. OBau cy oBux zana
orumiia y Bpuce roćoske za moxoge uszok6y, a
y cerBapu oTumaH cy 3a To, za ce y PBesrnju nmo-
Ka%Y, Kao cmoćogan m eperua Bomiwanu Koju za-
mac yo«uBajy cBa npaBa, nog samruroM Karaja,
BJAZE H We3HHux oprana. Fbuma y nouacT uđe
um oy 6ankeru, 6ezrujeku Kpas mupumuo sux je
y ayuujenuujy u OH cy cByza nmapangupaju Kao
zacrynauna Bocue u XepnuenoBuHe, ma za ma To
uujecy uma7u HuKaKkBaA paša, nura ux je
na To ko onyuomolino. Hapoz MOLy  346Ty1Ia-
TH caMo omu /byzqu, koje on usaćepe, a HHKAKO OHH
Koje je Bzaza yseJa y eBoje oKpuibe. A Hapojne
zacrynuauke Kajaj Hu weroBa Blaga He6n 1ycTnJa
Za Hy HH O COICTBEHOM a KAMO JM O BJAZHHY
rpomiky, jep 6u Hapognu 3acTynHniu  roBopnju
upyram jesukom. Kazaj ce u zanac cjekia, mira oHu
yuuuuime ca ,Memopasgymom“.

. Ho za 6u ce oBH IyTAHIU MAJO H IPOCIIABH-
JIH, TE ZA Ce 34 HXOBA HMEHA uyje M MAJO IIHpO
uo EBpouu, uekakaB Jucer ,le Petit Bleu“ zommo
je tak u CJuKe HXOB6 T. j. czuke: XepmaHa, Mo-
zuuapa-a, KarneranoBuhia, ParunoBnlia u Baca Kpa-
peBulia (a kamo jagau /lecunli?!) a nopen Tora Hu
jegaH ulamak ca 3aBpimerkom ,sRuBjenu Boma-
uu!“ EbuxoBu JuKOBu Bplo czaćo cy nmoroljenn,
Kao wmro je u nmucan Tora uzamka noroljea MOKPOM
uapanom no rJaBu, Te je manucao HeliTo, mro he

cBaku cBujeeran woBjek ca npespeeM IpoguTaTn./

CBć 0E6 XBAJE y TOME UZAHEY IYKE CY _IAH, KAO
INTO ey y onlie JazxHu CBH OHH JIHCTOBH, KOjH IH:
myha o KazajeBoj yupaBu, Kyjy ra y sBujesje.
Jep je BaMa JAKO, FOCIOZO ypeluuuu, 3a cKyie
HOBIJe IIKpađaTa MA IITO, AJH Huje JAKO Hama
TpuHTH, jep aKO CMO IATHJIH H 34 IOKOPY — 10-
ora je. Merumua, uucTa uCTHHA H&KA Ce H3HECE, IA
na Bugumo omna: je zu HKaznaj gocrojam_ ugakBe
xBaje. Tako u rocuoga nuyramnu, koja zoljy y ose
KpajeBe za IHily O IbHMA, IOXOJe caMo CapajeBo,
Mnuny u Mocrap, ua osga Ha G6Ba ycra xBaJe:
Kako je Ty cBe ypeljeuo u Kpacno, a uu jeza ne
nalje sa Bpujeguo, ga ce CuyceTH y KaKBO ceole 70
OHHX HHCKHX KOJIHOMIA, ILA JA TAMO BHZ6 CaMH
jax u uemep. Mjiu neka 3aBupe y Mae BapolliHie,
Kao mro cy HeBecnwe, Orozan, Taugo, Tpe6uwe*)
Ia la BH, KAKO TaMO NoecTynajy upecTojuniu
H OCTAJIH UHHOBHHIH H KAKO JIH Ce pasmeliy HAJ
*KAJIOCHAM HapojoM. A najnonmype u y camome Mo-
eTapy u CapajeBy uapog je najjazuuje crao, 360r
NOCTYIIKA BJAJHHOT H EO3HHHX OpraHa, CAMO IITO
NoTHuHa rocnoja nuyraumuu uju Hehe, u7iu He emnjy
na nmoby y nogup ca naponom, (ocum MOJA ca
KAKBHM ,,Hapolibanuma“ kao BecapeBauliem, /l[ecmu-
hem H T. /.) Ia TAKO IGHXOBH  IIYTOIHCH, IBHXOBH
"JraHIJH O yupaBu mopajy Guru HETEeMe/BHTH, He-
OCHOBAHH, HJIH jegHom pujeuu — HEHCTHHHTH.

OBO HEKOJIHKO POZAKA HAIIHCACMO HCKIEY4HBO
360r rOpuenoMeHyTOr JIHCTA H EETOBA UJAHKA, TE
KAJIUMO Za Ce je MOrAO TOJIHKO 3ABeCTH, ZA 0-
HOCH €/]IHKE H OHHX IBYAH, KOje IHXOB poljeHu Ha-
Pog uaera camo — Ipespewem.

Anakpeoa.

\/-e-
Pismo bez naslova*?)

Sve ovo što mi ti pišeš žalosti mi srce; tvo-
je mi riječi očevidnije stavljaju pred oči ljusku
zloću, koju smo mi dosta i gorko okušali. Možda
bismo bili mirniji kad bi mogli zaboraviti zloću,
i izvaditi neke dračice što nam usadiše u srce lju-
di lažno pobožni. Ali su, vjeruj, korisne i ove dra-
čice; da nema zla niko ne bi iskao dobra, niti bi
se znalo što je dobro. Da nema zime niko se ne
bi veselio proljeću, da nema noći niko se ne bi
divio žarkome gunou. Ako ti, kao mi govoriš, vje-
ruješ u Boga, pravedna sudca i milostiva 0ca, naći
ćeš da je u prirodi sve mudro i zgodno. Ako vje-

*) V Bpnjeme npegerojnuka ćapyna Pyxasune. — Ypez.
**) Dr Radoslav Kvekić, zastupnik na earevinskom vijeću,
poslao nam je ovo ,Pismo bez naslova“, koje je primio od
svoga prijatelja i našega sugragjanina Ljudevita Vuličevića,
predajući ga javnosti, upozorujemo na nj naše čitatelje i pri-
jatelje. — Ured.

pa

ruješ u Boga, stradanje će ti biti korisnije nego
uživanje. Stradanje krijepi; uživanje mekša, slabi.

Ti se čudiš kako tamo neki ljudi mogu u
svojoj vjeri naći povoda neprijateljstvu; ti se čudiš
kako oni mogu mrziti na one što ne vjeruju na
njihov način. Tome se ne čudi, jer je vjera nara-
vno nepogodna, i ona lako, svegj vodi na mržnju
kad je samo ideja, mnijenje i interes pojedinijeh
osoba; nu kad je vjera ljubav, kao Hristos hoće
da bude, ne samo ona sve prašta, nu još ona sve
obuzimlje i grli. Da su ti ljudi, o kojima govoriš,
hrišćani ne bi doista pisali ono što pišu; ne bi
samo imali u glavi, nego bi i osjećali u srou, ove
Isusove riječi: — ,Sve što hoćete da čine vama
»ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proro-
»Ci“. Da su ti ljudi hrišćani znali bi da se bratu
svome ne može reći ni budalo, jer Hristos govo-
ri: — ,Ko reče: budalo! biće kriv paklu ognje-
»nom“, Ali je bolje o njima ne govoriti; mnogo
im mi moramo otpustiti, što oni još mnogo mo-
raju naučiti.

Ti govoriš o vjeri, i pitaš me: šta će biti od
srpskoga naroda imajući on u svojoj zemlji tri vje-
Mene ne tiče niti me ni malo zanima
ono što će biti, jer znam da je stvar i važno sa-
mo ono što je sad. Ja vigju, pa vidiš i ti, da Srp-
stvo napreduje, i mora napredovati, jer je ovo nje-
govo vrijeme, sad je njegov historični čas. Niko ne
može historične časove ni ubrziti ni zakasniti, jer
u historiji ima nešto kobno i neuklonivo. Nigda se
nije dogodilo ono što su ljudi htjeli da se dogodi,
ili se nije dogodilo onako kao su oni mislili da će
se dogoditi. U našijem stvarima i poslijetcima ima.
svegj štogod nenadno. Mi cijenimo da ljudi stvara“
ju zgode i okolnosti, ali ko zna gledati u historič-
ni pletež, uput i čisto vidi da se zgode i okolnosti
kobno nameću ljudima, i da im se ljudi kobno i
naravno podmeću.

Srpstvo napreduje. Eto se tako i toliko u ma-
lo godina probudi njegova sivjest da je danas ni-
kakva sila ne može ugnječiti. Ti se dobro opomi-
nješ kako je bilo dosta ono malo riječi što iz Tri-
jesta, novosadskom Zastavom, dogje u Dalmaciju,
da se uput tamo probudi i pobudi Srpstvo, koje se
u malo mjeseci živo, krasno i jako ukaza. Koje
prije nas govorio o dalmatinskome Srpstvu? Ti se
još spominješ kad je mene zagrebački Obzor pro-
glasio opasnijem čovjekom, i Obzor je doista po-
godio. Mi smo opasni ljudi, i ovijem se dičimo,
što smo opasni kao je opasno dobro zlu, kao je
opasna istina laži, kao je opasna svjetlost tami.
Mi smo bili iskrica. Sreća je moja, sreću je naša
da smo našli pravu riječ. Mi u Dalmaciji nijesmo
stvorili Srpstvo, ali nakon dvadeset godina možemo
reći da smo ga probudili i pobudili svojom vjerom,
svojom ljubavlju i svojom slobodnom riječju. Pri-

roda stvara narode a ljudi ih bude. Prosti mi što
ovo spominjem, ali treba srcu mome da ovo spo-

menem.

Srpstvo napreduje, i ovo govorim plačući od
veselja. Srpstvo napreduje, što ufa u se, u svoju
vlastitu silu, i što se ne oslanja na tugjina, jer
mu tugjin ne može pomoći, a tugjin nije ni dužan
da mu pomože. Srpstvo napreduje, i da napreduje
dokaz su i sami naši neprijatelji, koji nas svako=«
jako potvoraju, grde, ruže, i to čine upotrebljava-
jući naš jezik, jer, kao se svakome čini, ne mogu
ge još služiti svojijem nakostrečenijem i divljijem
jezikom.

Srpstvo napreduje, i ono će napredovati, bile
u njemu tri vjere, bile četiri, jer se vrijeme  pri-
bliža kad će svak dobro shvatiti da je vjera po-
sebno osjećanje o Bogu i o duši, i nju svak mora
svojijem osobitijem načinom i oblikom  izrazivati
ne dirajući u drugoga. Blizu je vrijeme kad vjera
ne će imati ni progonitelja ni mučenika. Ljudi ća
se uglaviti da su dobri svi crkveni oblici kad im
je načelo charitas, kad ljudi ljube Hristovom lju |
bavlju.

Lijepo je da obje crkve, katolička i pravosla-
vna, pjevaju jednu istu istinu: — ,Žrtva je Bogu
»duh skrušen, srea skrušena i poništena ne odba-
»cuješ, Bože“. Kao o ničemu tako i o predmetima
vjere nijesu nigda ljudi jednako mislili, što u pri-
rodi oni nisu jednaci. Jedan je Bog, i njegovo se
jedinstvo nama objavlja skladom prirodnijeh  razli-
kosti i kragota, ali nije moguće da u glavi svijeh