poran Gijana listi Za kasino E daraku. Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za svo ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Na po godine i na četvrt godine urazmjerno. s Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 29. Avgusta 1897. | Pretplata i oglasi šalju ce administraciji ,Dubrovnika“ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas», «riposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 35. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sapržaj: Fismo Petra Preradovića Vu- ku Stefanoviću Karadčiću u Beč — Miče li se? piše Ljudevit Vuličević — + Emuaga Ilepo- Buli og poza Crasauliesa, nume Ip /[. B. — Glasovi o srpskoj skupštini u Spljetu — Pre- gled domaćih + stranih listova (iz Glasa Or- nogorca“ i ,L'Idea Liberale“) — Pisma iz Mostara: Ishari Sadakat IV — Srpske zemlje —: Naši dopisi (iz Beča) — Domaće vijesti — Pregled — Dubrovačke vijesti — Biblio- grafija — Podlistak: Rat Slavenofila. U osobitom prilogu: Jugoslavenska Aka- demija i Matica Hrvatska pred slavenskijem učenijem svijetom, piše dr. L. V. Odluka U Ime Njegova Veličanstva Cara C. K. Sudbeni Dvor 1. Molbe u Dubrovnikn kao nadležni Sud u tiskovnim poslima u smislu $$ 485.488.493. K, P. riješavajući o predlogu 20 Avgusta 1897 Ck Državnog Odvjetništva u Dubrovniku Sudi 1. Sadržaj članka ,Nova Kalajeva majstorija“ (Glas iz Her- cegovine), tiskana u drugom i trećem stupcu prve stranice Br. 33. lista ,Dubrovnik“ koji je izašao u Dubrovniku na 15 Avgusta 1897, označuje se zločinom smetanja javnoga mira predvigjena u S 65 kz. i to baš u sljedećem dijelu članka: U dijelu koji počimlje riječima , Vrijedni Kalaj“ a za- vršava riječima ,jedne hrišćanske države“. ' 1. Potvrgjuje se zapljena već izvršena po Vlasti javne si- gurnosti, 1II. Zabranjuje se dalnje razdavanje dijela 1ečenog članka * “5te je naznačen pod tačkom prvom. IV. Naregjuje se uništenje zaplijenjenijeh primjeraka i onih koji bi unaprijed bili zaustavljeni dotične tiskarne ploče u ko- liko to nije bilo već izvišeno. (U. K. Presjednik Milić Razlozi Vidiy da gori naznačenim dijelom članka očito se je smjeralo na to poticati čitaoce na prezir i mržnju protiv Vi- oke Upravo žaposjednutijeh zemalja Bosne-hereegovine, to: nukati i nagovarati pučanstvo istijeh zemalja na uskraćivanje poreza i inih daća te bi bili naregjeni u javne svrhe; Bi sugjeno kao u odluci. Dubrovnik 20 Avgusta 189%. Pismo Petra Preradovića Vuku Stefanoviću Karadžiću u Beč*) Visokopočitani Gospodine! Oprostite što se usudjujem Vama pisati i Vas za jednu ljubav moliti, neimajući česti Vašeg poznanstva. Ali ako Vas lično i ne- poznam, dosta ste mi i cielom narodu sla- vjanskome poznani po neutrudivih dielih Va- šega zlatnoga pera. Na to poznanstvo oslonjen uzimljem si slobodu, kao sudielaoc na polju istoga knjižestva, Vašu pomoć zaiskati u sa- dašnjem momu poduzetju. Ja sam' nakanio do malo vriemena moja perva pokušenja u narodnom našemu jeziku pod naslovom ,Per- venci“ pečatiti i molim Vas, da mi blago- voljno pripomožete u toj odluci, gledajući po Vašem poznanstvu i Vašoj okolici koliko mo- guće predbrojnikah za to moje dielce saku- piti, a osobito Njegovoj Svietlosti gos. Kne- zu Milošu preporučiti. I ja sam gos. paroku, sadašnjem Igumanu, Jeroteu Kovačeviću, po- magao za Vaše krasne narodne piesme ovu- da, koliko se je dalo, predbrojnikah saku- opljati i uviek sam pripravan i u napried Vas u svakoj prigodi poslužiti. Ako bi Vam više pozivah uztriebalo, molim potrudite se k gg. Tendler i Sehiffern, oni će Vam ih dati ko- liko god želite. Takodjer ako što predbroj- nikah sakupite, izvolite ih istim knjigoteržći- ma predati. Boa ku %) Vidi; Gragje za povjest književnosti hrvatske. Na svijet izdaje Jugoslav. Akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga 1. Uredio Milivoj Šrepel u Zagrebu 1897. — Str. 184. Što ove moje pjesme, kao Srbin, ki vilskimi pismeni nepečatim, tomu su različni uzroci, koje odje navadjati na dugo bi bilo. Ali ako Bog da, što sad nije biti će drugi put. Medju tim svakome nepristrastnome čo- vieku bit će svejedno ili ova ili ona bukvica, samo ako je što valjanoga pod njezinim odielom. Cuo sam ovih dana, da ste namierili Dalmaciju pohoditi; veoma će mi drago biti ako kod te odluke ostanete, budući na taj način imat ću čest lično Vas poznati. S visokim Počitanjem Vaš sluga P. Preradović ce. k. nadnamiestnik. U Zadru 10 Travnja 1846. ia .v e S Miče li se: To se zna da se miče, i mora se mi- cati; čitav je život micanje, i sve se u pri- rodi javlja micanjem. i Srpstvo se u Dalmaciji miče; taman ondje gdje je negda stara i bezzuba buro- kracija bila uništila svaku nezavisnu ličnost i slobodnu savjest. Taman se ondje Srpstvo miče gdje se niko nije mogao micati za mojega djetinstva i prve mi mladosti, jer onda svojom glavom niko nije smio misliti. Ali onda — da čitavu istinu rečem — nije u Dalmaciji ni bilo mnogo glava, jer viši dio onijeh glava, što su nam se činile glave, nijesu bile glave, no tikve, prazne ti- kve, u kojima, mješte misli i ideja, bilo je: padika, koji bi ljubovali s muhama. Jedan od toliko očevidnijeh dokaza da se Srpstvo miče u Dalmaciji jest i sastanak Srba u Spljetu, gdje su oni govorili o srp- skijem uzorima i riješili o srpskijem po- slima. Boljega i zgodnijega mjesta do Spljeta nijesu mogli naći u Dal maciji, i ovo me potpuno uvjeri da mi bra- ća Srbi znaju što čine. Svak na svijetu što- god čini, jer je život u činu, kao i u mica- nju, ali svak ne zna što čini. Živo, jasno suznanje, i potpuna savjest svojega rada i života, nijesu opće svojstvo ljudi, nego po- vlastica nekijeh osoba, koje su prirodno po- zvane da mnoštvu crtaju putove i da mu obilježe kako mora ono ići i dospjeti svojuj svrsi. Ja nijesam imao sreću naći se u Splje- tu, u srpskoj skupštini, i za to ću ovdje ne- što reći. Ako ne bude korisno ovo što ću reći, ufam se da ne će biti ni od štete. Nekoliko je godina da mi neki prijatelj jednom reče: — ,Šrbin može živjeti i raz- ,viti svoja narodna svojstva i svoje osobite ,narodne težuje u Srbiji i u Crnoj Gori, ali ,on toga ne može činiti u Austriji; on se u Austriji mora ponijemčiti ili pohrvatiti, ali Se kao Srbin ne može narodno i politički razviti, jer u Austriji Srbin i buntovnik pista su stvar“. I ćoravi vide da je ovo paradokson, ali ovaj paradokson bi i svijesno i lukavo upo- trebljen od našijeh neprijatelja, da bi dvije stvari dokazali, jednu vladi a drugu narodu; jedna se tiče politike a druga crkve i vje- roispovjedi. Po njima je Srbin neprijatelj vlade i dinastije austrijanske; po njima, ko je Srbin, širi pravoslavje, ili ne vjeruje ni u čavao križa Božijega. Zaključak je: ili se pohrvati ili izdiri onamo preko granice! Co- moda conclusione, ma sublimemente imbecille. Da sam bio u Spljetu, u onoj srpskoj skupštini, bio bih rekao svojoj braći, da je nada sve važno da Srbi svakim svojim dje- lom i svakom svojom riječju dokažu da je Srpstvo u Austriji. urednost i blagostanje, i da kad vlada austrijanska nas podupire i čini pravo našemu pravu, da je sebi i dina- stiji više od koristi nego nama samim, jer je historijom i iskustvom dokazano da su vlade i dinastije čvrste i srećne čvrstoćom i srećom narodi njima podloženijeh. Srbi su u ustroju velike austrijanske monarhije kao i ostali narodi: ni manje, ni više. Austrija nas je našla u Dalmaciji, u našoj kući, kao nas je našla u Bosni i u Hercegovini, takogjer u našoj kući. Ona na- ma mnogo dobra može učiniti, a njoj naš karakter i naša ozbiljna i istinita vjernost mogu mnogo koristiti. Ovo i još nekoliko ludijeh riječi bio bih ja rekao da sam imao sreću naći se u Spljetu. Ni nijemci ni hrvati — nego pošteni i vjerni Srbi u Austriji. Ovo je naš položaj, ovo je naše pravo, ovo nam je savjest, ži- vot. Još malo pa će ovo vlada austrijanska shvatiti, i mi želimo da shvati, i nje sustav u školama neće biti kako je sad, i kako re- če Trojanović: naperen protiv srpskoga ime- i srpske narodnosti. A o vjeri dosta mi je opetovati ono što reče u spljetskoj skupštini Kornelije Pavaso- vić: Brat je mio koje vjere bio. Vrijeme je da se i kod nas vjeroispovjed stegne i ogra- niči u svome naravnome okrugu, i to je sa- vjest, srce. Silom se vjera ne može ni na- metnuti ni smetnuti, jer je ona ljubav, i lju- bi jedino ono što joj genijum i srce kaže i predstavlja da ljubi. Vidjeli smo u Spljelu da se Srpstvo imiče; miče se, što je živo; miče se, što je narod, Rocca Iamperialo avgusta 1897, | Ljudevit Vuličević. EmuJIKa IlepoBuh og poza CaaBsuunheBa *) Onaj uam je Hekpozgor eTurao y sagem uacy, upnje nero tie msalin nocspezisu 6poj, re ce e Tora Huje morao Bune mramnarH. — Ilpamj. Ypez. Hag kpacnam gomom Cpiekum rpanyo cjajuo npozekie, cuuyJa pymena sopa. Huje Hero sacjana A TyokHa Gyr0H ce enyeruna. Hemuja empr saz KyhomM pangocHoM, cBakum 6.1arom v6uiuom, pasa uela CBOj UPH4 HaTop! »JlaxuB eBnjere, moj Jujenu ueujere! »ilujeu Tu 6jeme, ja sa Malo xopgax!“ Hajsennma epneka moma, Koja je zo jyuep y roenogekoj Baukoj, meby Becezom epćagujom, camo nojasom eBojom H morzegama cBojam nmsasnBaja y MJIAAOT BuTE3A Kyuae Huajunernjer o1y11eBI6ea, BAHOCHJIA TA ZA Yy Oj JEZA HE CAMO CTBOP IH naBore, Beli on6zmjecak anljena cepav»uma; — 6ra- ropoguu uBujer, upecaljeu ua oso upumopje uanie, y 6yjuom pasBojy eBome, uorduy ! Ilocauje pajekor ngjeBoBawa, upaBor uapoBa- wa, gozerjezno je upekpacno zujere K Hama, za ce y uynolin sac7yo2keHor 3410BOJBCTBA HACpue nalier apaka, caymajylin rTajaneTpene ezernje naner eH- iIber MOpa; da ce nayuBa Hose cpele y cpelin CBOT& 76y6/BEHOF APJTA. Kpaj Boja cBora uBjeraa je, kao poza rpa- Ha Kpaj usBopa, kojoj ce orpaHak cBpx suja mispu. BrarocnoB neća oćekiao joj moBe ezacra; epue y ibOj 3amrpaJo 07 Henosnare, Hmeuekasane pagocTn, OZ MATEPHHCKe MHJOMITO .... UapoćnocT oBe jase, IlTo 6ujame Kao BHJIHH- ecKH ca, xyga cyn6una, jezaor jyTpa, uomped yaur! Upuor rzaca jyrpy ua ypaHgy! Kax je 2KuBOT xTHO 1 2KHBOT ZApyje, IBA Ce rpoća, jegam mopeg apyror orBopume. Marep, 6e3 ILJIA4HOT ILOZAPABA OYEeKHBAHOT ME3HMUCTA, YE/IO, 6e3a maTepuua nNnoynna, nupuje pega u Bpemena, yrpaću sema CyHuy. Huje jom yse/a, usna HMHMJIKO, KATA py3MA- puna, kojom cm OEHTHJIA BjeuuaHor TBOra KyMA, a KO6HH rzjacuuk necpele Beli ra 30Be za ijauem cBojam oGaujeBa uBnjelie ma rpo6y rBome! Jom ogjekyje eBaToBeka imjeema, ya Kojy Te, ruszaBy HeBy MJAAY, OZBCNOCMO OJ HeCTETOFA POJMA TBOTA, a TH ME 30B€II Z& HA NOKOjuIITy TyxHomM Bjeuuy amer Treću mojem! dla.Tu nojem mrTO camprHy Tpeća, 1oK skaBy jou rjegaMo gpaxecmy c7uHky TBojy, za nam jomre yim NporoBopH, za mam epue okyje, za Ham ouH 3amiujeHH ! KakBa JIH TO CIHKA Gpjalme! Ilpapoga je y oj pasrpayla y Beupum 6ojama, y CKJ—agaum uprama, 6Be 6oracTBo 2KeHeke KpPacoTe; a y CBAaKOM KPETy IbeHOM CGIJILAJIO CO njeBawe IjemeHnTe zyne wesuue. Ilpupoga ce ua- cnajuja ga y oj casga 6ule caspmeno. Bara u JFOJBEBA CIPAM CBAaKOrA, M3 6uCTpe H IBylKE 3je- HHIIE, OrJIEZAJIA uuCTOr upeuuere joj xyie, 67meTa- Je Cy CBE BPJIHHC ZyXxa H opa. Ilpeno6poj fkepu, EbeKHOj ceerpuua, sby6esnoj eyupysu jom ce jeza, cjajua, Heympta Bpliuna xrjeza, za 6yze u ysopua MATH CGPIIGKA. Au BjeunocT megeHux Helje/ba, Kojy cam Tu, EmuiKO, Ha Hajsehiem TpujyMey XKOeHCKOM, HA CBAJI- 6u TBOjoj, HaIHO, H3HeHAJA Upenopoju ce y iokoj Bjeuan! CgaTKkoj maMBUH TBOJOj Cad Ce Cpue 01 sKa- JOCTH y Fpyauma mpBu; zo6poj TBojoj 6pahiu uema Bule 6e3 reće panocru; MuHJe CeeTpuue ysany2 Ta upyokajy pyke, koje ce ganac y upasnom 3a- rpobajy oko Bpara Bujy. Kao mzaz, jak 60p, moj BHXOpoM erpaliuum oćopen, nopaskeH, TBoj CreBo HeMA yTjexe, sema BHILC HArpAle 3a IBy6aB CBO- jy neusmjepny. Vepez Ty2KHOL EHXOBOr Hapuuawa, njeryha Haj upepamum rpoćom Bujemau og cysa u ysnucaja, y rsoje pajeko Hace;e ogamu Kym jou ra jeuguom NOSAPAB ILAJBO : EmuJiKo, aćorom! VY Jazgpy, mjecena ABryera 1897. ip. 1. B. m a e i Glasovi o srpskoj skupštini u Spljetu. Glas Crnogorca u br. 32. ima ovaj članak o srpskoj skupštini u Spljetu : » Poslije smrti ureduika ,Srpskoga Glasa“, ne- prežaljenog Save Bjelanovića, bio se megju Srbima raSpiriv razdor, Koji je prijetio Srpskoj stvari na primorju. Taj list je svojlua vujehi Srva, koji su prvi Uotali u Obrauu sVoga 1meua, Svoga narodnog opstauku u Dammaclji; a srpska je strauka rasla i narasla tako da 1ma dosta uglednijeh članova, koji nijesu vlasnici ,Srpskog Glasa“. Dok je živio nje- gov urednik, opšte poštovanje i povjerenje, što je bio stekao, nije dopuštalo, niti je bilo povoda, da se zbog lista u srpskoj stranci kakav razdor poja- vljuje: ali tek je nestalo na uredništvu Bjelanovića, razdor se pojavio. : »Osim toga, srpska stranka se razvijala onako elementarno bez ikakvog ustrojstva i bez stege, što je bilo naravno u početku; ali pošto se prilično razvila, za njen opstanak i za uspjeh, trebalo je i zakonitog ustrojstva i unutrašnje stege. | ća i s.ične objave plaća se 10 novč. | »Za to se pojavila potreba, da se povjerenici M. narodni iz sve pokrajine sakupe, i da ta dva pita- nja rasprave. M