U Dubrovniku 12. Septembra 1897. | š Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Pretplata i oglasi: "Bog šalju ve administraciji , Dubrovniku : - Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Dopisi se šalju uredništvu. Pe X Ka Rukopisi se ne vraćaju. Za sve ostale Kj MAN zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. : Za Dubrovnik na godinu for, 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. 1 : &* y - Sa T , Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ. ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj IT. aa iče Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Srbi na Primorju! 2 Srpsko- hrvatski spor pred hrvatsko-slavonskim sabo- stupao srpsku i hrvatsku ujedinjenu omla- dinu. go samo o jednom ponosu, a taj se mora izraziti u zastavi. Ja otvoreno kažem, a govorim za svo- — > stoljeća našega života, da smo sve prije nego na- ravno se razvijali, da smo, umjesto du smo živjeli rom Buekyrn IlIragaep H Yuuja — La- Evo odlomaka iz toga govora, koji se ju osobu, za mene znači jednu misao i jedan po- | svojim naravnim životom, bili uvijek tugjinsko oru- h pad u Tarantu, piše Ljudevit Vuličević — | odnose na srpsko-hrvatski spor: | gorige nana venae 1. sapota: (Zivio 1 pljeskanje | go, da suo BIH objekt Sugjinskoge Usrebijivknjaj Pismo iz Beča — Domaće vijesti — Srpska : Meo : na ljevici). Tko hoće, neka se sa mnom složi. pa bi mi žao bilo, da u istu gferu dogje i naš Je- BE Bod s Du Bug »Govoriti, gospodo, o slozi imegju Srba i »Ako sam ja u svom životu igda išto požalio, | dnokrvni narod u Bosni i Hercegovini. Ja ću dati a J g ubrovačke vijesti — | Hrvata, za mene je nesmisao — nesmisao za to, | to sim u velike požalio onaj barbarski atentat na | izraza svomu uvjerenju pa kazati, da sjaj krune i Listak: Napoleon kao kućni tiran — Prosvje- | jer slagati se mogu oni, koji su različiti, — sla- | zastavu srpsku, na zastavu naroda našega, jer jed- | Tvrdkove nikoga nije ovlastio, da za njom grabi, it — Podlistak: Rat Slovenofila (svršetak), gati se mogu oni, koji nijesu jedni; slagati se mo- | noga, na zastavu Slavenstva, jer sve zastave sla- | jer je sjaj te krune sjaj onoga naroda, koji je pod gu oni, kojima gu razno težnje, koji imadu razne Srbi na Primorju! Približuje se davno željeni dan, 22. Sep- tembra (4. Oktobra) kad će se srpski narod odužiti uspomeni velikana svoga i oca no- vije srpske književnosti Vuka Karadžića, te mu prenijeti iz tugjine, gdje zemlja nije laka, u rodnu srpsku zemlju, mrtve ostatke. Uz Omladinu sa srpskog Primorja, pravo je a .isveta dužnost, svega srpskog naroda na mšem Primorju, da se pristojnim srebrnim < vijencem, oduži uspomeni besmrtnog skup- -ljača narodnog srpskog blaga, Vuka Kara- dčića, koji je svojim neumornim književnim radom, osvijetljao obraz srpskog naroda u stranom kulturnom svijetu. = S toga novoizabrani Odbor srpske stran- ke na Primorju, pozivlje ovim, svakog Srbi- oonai Srpkinju./ da položi u ovako svetu i uzišenu svrhu, svoj prilog. Prilozi nek se šalju na Odborskog bla- gajnika Gosp. Andra Vujatovića, bilježnika u > Kninu. Imena priložnika kao i konačni račun, > oMtampaće se u ,Srpskom Glasu“. A Odbor će dogovorno izabrati prestavnike, koji će položiti vijenac , Srpskog Naroda na Pri morju“, na grob Vukov. = Dubrovnik 28. Avg. (4. Set.) 1897. = Za Odbor srpske stranke na Primorju Presjednik Dr. Ignjat Bakotić. | Srpskohrvatski DOT pred hrvatskozslavonskim Saborom. Dr. Franko Poločnjak, urednik ,Hrvat- ške Domovine“, za trajanja rasprave 0 adre- Si izrekao je 30. prošlog mjeseca neobičan govor, koji se može uporediti sa govorima E. Barčića, po čemu se vidi, da mu je do- Stojan nasljednik. Dr. Franko Potočnjak pri- Pada hrvatskoj združenoj opoziciji. Naši či- tatelji poznaju adresu hrvatske koalirane opo- ticije i naše mišljenje o njoj; kad pak pro- čitaju dolje priopćene izvatke iz Potočnjako- Va govora, zapitaće se mnogi, a kako je re- čeni zastupnik mogao potpisati adresu, koja Je gotovo u diametralnoj oprijeci sa njego- Vijem govorom. Ovu oprijeku ili ti bolje nedosljednost nastojao je govornik odmah U početku i u toku govora ublažiti i oprav- dati, govoreći:. da je u načelu protivan SVakoj adresi, a da je nasuprot svoga načelnoga stanovišta za to potpisao adresu hrvatske opozicije, ,jer ako i nije potpuno (u njoj) orisano stanje naroda ipak se pri- Mižno nalazi opisano, dočim u adresi većine ne nalazim svemu tomu ni traga ni glasa“. Ova se, recimo, nedosljednost dra Franka Po- točnjaka ispričava tijem, Što je on u svome Sovoru ostao dosljedan mislima izraženijem oUknjizi Narodna Misao“, te se može reći, oda je pred hrvatsko-slavonskim saborom za- zahtjeve, ali gospodo, o slozi govoriti onih, koji su jednaki, koji su jedni, jedinstveni, to je za mene naprosto nepojmljivo, naprosto nesmisao. Hrvati i Srbi jedan su narod skupa sa Slovenci. 'To je sa- mo jedan narod triju imena, jer ih je povjest ta- ko razdijelila, ali po krvi i jeziku oni su jedan na- rod. U nijednoj pokrajini, gdjegod živili, prave na- rodne težnje Hrvata nijesu i ne smiju biti druge, nego li su one Srbina i Slovenca, s narodnimi as- piracijami Srba istovjetne su i moraju biti istovjet- ne aspiracije Hrvata i Slovenaca, a narodni zada- ci Slovenaca jednako moraju ležati na duši i srcu Srba i Hrvata. » Gospodo! Jedinstven narod imade jedinstvene težnje, pa se ne može tvrditi, da težnje srpskog naro- da idu drugamo, nego one hrvatskog — mislim ovdje one težnje, koje idu iz srca naroda, koje se slažu sa korišću naroda. I s toga gospodo, u koliko su mi i bile neugodne rekriminacije g. Gjurgjevića, koje su veli- kim dijelom opravdane, u toliko mi je žao, da se £. Gjurgjević nije stavio na više stanovište, da niie di zaba kida Das " x Ka ca 1 ona elemerna pitanja prešao s onim velikim pogle- dom, koji se inače u pravim predstavnicima naro- da srpskog pokazuje. (Na ljevici: Tako je!) Kazao je g. Gjurgjević, da je onaj pojav, koji osobitom gilom i snagom izbija na površinu, naime uvjerenje i hrvatskog i srpskog naroda, da je jedinstven, dje- lo grofa Khuena. Gospodo, ako se može priznati g. grofu Khuenu, da je možda tom uvjerenju pomogao, da što prije dozre, ja ću dopustiti. (Na ljevici: Ta- ko je!) Ali činjenica je, da grof Khuen nikada ni- je za tim išao, da to proizvede, da je to njemu najnemilije. (Na ljevici: Pljeskanje. — Dr. Amruš: Jest, njegova je zasluga!) »Ja ge veselim pojavom, koji su u najnovije vrijeme izbili na vidjelo. Ja upozorujem na mo- mente, koji su još na dohvatu, pokazujem na :lavu društva , Dušana Srpskoga“ u Beogradu, na pisanje mladih Hrvata u Pragu u ,,Hrvatskoj misli“, pak na momenat, koji je možda najsvijetliji u političkoj našoj i narodnoj borbi ovoga stoljeća na , Narodnu misao“, koja ne znači drugo, nego najveću snagu i najveće pouzdanje u budućnost, označujući temelj budućemu radu i životu jedinstvenoga naroda hr- vatskoga i srpskoga. ' ,A kad sam vam tako prikazao, u čemu leži duh i težnja jedinstvenoga naroda hrvatskoga ili srpskoga, jer imena nećo odlučiti, nego duša i sr- ce, dopustite mi, gospodo, da vam kažem, kako mladići, koji se u Zagrebu kupe kao ujedinjena hr- vatska i srpska omladina na iste temelje i u isti smjer svaljuju svoje djelovanje, u kojem sam i ja govorio. ,Gospodin je zast. Amruš spomenuo ćirilicu, a tako isto i gosp. Gjurgjević u svojem govoru. Ja u svoje ime otvoreno kažem, da ovo dvovrsno pis- mo u nas držim jednom od najvećih i možda naj- većom zaprekom za naš iskren i solidaran rad, i ako išto, to žalim od srca, da Ljudevit Gaj prepo- ragjajuć knjigu hrvatsku, nije ju osnovao na đirili- ci, jer to je pismo naše, to je pismo slavensko, pi- smo velikoga Ćirila, pismo svih nas, ono je osnov- ka našega književnoga života. i .Ja priznajem, da ge kod nas puno griješilo, ali ću vas upozoriti na činjenicu, da sve opreke u pismu, u imenu i u oznaci nijesu potekle iz naro- da, nego su nam sugerirane odozgor, jer treba ne- komu, da nad nama vlada po onoj staroj, ogavnoj, prokletoj i ubojničkoj: Divide et impera. (Žamor i buka. Predsjednik zvoni). . ,G. Vaso Gjurgjević izvolio je spomenutii pogr- gjivanje zastave srpske u Hrvatskoj. Gospodo, zastava je emblem narodni, ona je predstavnica ponosa, ona je predstavnica jakosti, ona je predstavnica ljubavi narodne, u jednom narodu ne može bit govora, ne« venske nose te boje, i to za vrijeme boravljenja austrijskoga cara i našega kralja u Zagrebu. (Ža- mor. Glas sa desnice: Obzoraši su tomu krivi. Dr. Milan Amruš: Vi to ne razumijete). Predsjednik (zvoni). »Zastupnik dr. Franko Potočnjak: A to sam tim više požalio, što dok se je samo jedna takva zastava vijala i bila napadnuta, dotle se zastava nama nepoćudnoga, nama nametnutoga naroda, ne- taknuta vijala na sgradama, koje bi imale biti predstavnice ponosa i misli naroda, kao na banskoj palači, i ni vrag nije navalio na njih, nego na svo- ju vlastitu. (Žamor). . . . ž »Jedino, što me pri tom tješi jest to, da to nije bio atentat naroda, već atentat onih, koji stvaraju narodni mutež, da onda u njem love... (Prigovori). »Ja znam, što se s tim spaja, kad se ovdje govori o dva naroda, kad se stvara treći i četvrti narod i razumijem za čim se ide, kad se govori o veleizdaji, kad se govori o aspiracijama srpskim. Ja shvaćajući narod jednim držim prirodnom njegovu težnju za jedinstvom i ko ide za tim da so te te!- “nje ostvaruju, taj zadovoljava narodnomu prineiph, a ko radi protivno, taj se može zaklanjati za što hoće, može i austrijske kaznene zakone protiv nas zvati u pomoć, ali mi ne ćemo prestati naglašivati, što je naše narodno, što je nama sveto. (Žamor. Glas sa desnice: Gole riječi! Dr. Milan Amruš: Srbi po- slanici! Vi uzdržavate ovaj sustav). ,G. Vaso Gjurgjević iznesao je pred nas neke formulirane zahtjeve kluba Srba poslanika na ovom saboru. | Gospodo! (Žamor. Povici: Čujmo! Čujmo!) »Ja iskreno kažem i za to sam spreman od- govarati u svako doba i na svakom mjestu, ja bih, kad bi se stali paragrafirati zahtjevi srpskoga na- roda, daleko više toga našao, nego li je našao g. Vaso Gjurgjević i drugovi. To su samo mrvice, što je no rekao, a ja bih napisao za srpski narod sve one zahtjeve, koje i za hrvatski, jer što odgovara narodu hrvatskom to odgovara i narodu srpskomu, a što odgovara narodu srpskomu to odgovara i hrvat- skomu narodu. Težiti im je za jeduim, a jedan se s drugim ne mogu za mrvice nagagjati. »Nije naša dužnost, da vodimo računa o mr- vicama nego o tom, hoćemo li biti ljudi, hoćemo li biti narod. , Gosp. Popović izvolio me potsjetiti, da sam rekao, da ću govoriti o Bosni i Hercegovini. Vje- ran, gospodo, svome principu, da se svaki narod mora razvijati naravnim putem, i znajuć, da je naj- svetije pravo svakoga naroda, da se bez svačijeg uticaja razvija kao narod, ja si niti budućnosti Bosne i Hercegovine ne mogu zamisliti van tako, da ge i ovaj narod razvija jedino spasonosnim — naravnim putem. Pitanje o Bosni i Hercegovini nabacuje se megju nama ovdje kao pitanje, koje kanda je ne- ka Parisova jabuka megju Srbima i Hrvatima, i to je kao nekakav kamen kušnje, na kojemu da se kristalizira otadžbeništvo Srba i Hrvata. .Ja sam, gospodo, prije dao izraza svojemu uvjerenju o jedinstvu narodnom, pa podsjećujući na to, držim kao Hrvat, držim kao Slaven, da se Bo- sna i Hercegovina može samo onda prirodno razvi- jati, kada se bude razvijala na naravnom temelju, a taj temelj nije da bude povučena u sferu, u ko- joj se nalazimo mi ovdje, jer se mi nalazimo u sferi robstva, u sferi tugjinstva. Gospodo, kao što mi je pred očima mračan dan, kad je noga Au- gtro-Magjarije zašla u Bosnu i Hercegovinu, da ju okupira, tako bih smatrao ernim danom po narod- nu budućnost Bosne i Hercegovine onaj dan, koje- ga bi Austrija zašla nogom aneksionom u te zem- lje. To je moje uvjerenje. Jer zahtjev je svakoga naroda, da ge naravno razvija, a ja vidim u toliko njom, a srce, duša i težnja toga naroda ide za tim, da se razvija svojim narodnim životom, da mu vla- daju gospodari njegove krvi, da se služi svojim je- zikom, da boga slavi svojim jezikom, da sluša od svojih vladara narodnu riječ, koja iz srca k srcu potiče. Današnji odnošaji u Bosni i Hercegovini svemu vode prije nego tomu, naš narod tamo oru=- gjem je tugjinskih avanikerista, afarista i karije- rista, kao u ovoj monarhiji slavenski svijet. » Priznajem, da bi vama bilo ugodnije, da smo mi s ove strane vis. kuće došli s velikim pro- gramima o državo-pravnim pitanjima, o kojima i mi i onako ne ćemo odlučivati, dok živimo u ovim odnošajima; pa da se mi ovdje inadimo i da ras- prave vodimo de lana caprina. Ja to vjerujem, ali ali budite uvjereni, da su već prošla vremena ova- kvih jalovih rasprava. »Danas je pitanje o biti i ne biti, danas je pitanje o kruhu i gladu, danas je pitanje o moralu i nemoralu u ovoj zemlji. To su današnja pitanja i sa željom, da riješimo ta pitanja, zašli smo uje- dinjeni za borbu u ovu kuću. Vaša volitička pro= šlost i nedavna dokazuje vam jasno, kuda jalove državo-pravne rasprave vode. Dok su naši patriote, kojima svaka ćast i poštenje, u svojoj plemenitosti bili zavarani idejom, da će ovakvim programima i raspravama o njima riješiti pitanje eksistencije na- rodne, dotle se je moglo izleći ovakovo stanje, ka- kovo mi sada teško osjećamo, stanje, koje se je najljepše rasvijetlilo u raspravi verifikacionalnoj. Gospodo, mi smo sada — budite uvjereni — ba- rem mlagji siti ovakvih rasprava. Mi imamo pred sobom narod i za taj narod hoćemo da radimo, a o sitnicama kojekakovim inaditi se nećemo; mi znademo da se sada radi narodu o biti i ne biti, mi uzimljemo obzira na ono: ,primum vivere dein philosophari“. Stvoriv uvjete slobodoumnom i na- ravnom bitku narodnom, stvorićemo uvjete na- rodnom opstanku. Uvjereni smo, da narod ma imao i milijun prava, ipak će, ako nema sposobnosti da ih uščuva, skupa sa svojimi pravi otići rakom fu- čkati, a znademo i to, da narod koji nikakova pra- va nema, ako je sposoban da ih stiče, da ćo ih i preko noći steći“. . — > ned hi'—— Buckyn lliraniep u Yauja. (Taac 13 XepneroBuHe). Ilosnaro je cBakome, KOJHKO 6 6uekyn IIlragaep saysuma, ga y namoj nomocnoj Bocua m zujenoj XepueroBsuua pauuapu yuujy. Ocum Tora, NITO CBOje aruTarope MAJBC Y CBC ZAKYTKO OBHX OKY- UHPAHBX 3eMAJBA; OCHM TOTA, HITO IITAMIA zeĆezO KibHre o yuuju u Tpomiu ne6pojeno 6zaro Ha cBe crpade, on ce Jalia u pasuux zpyrux epecTaBa, na cBojy samucao imuro cjajunje y njeno npuBeje. V Tum HAK NOCJIOBEMA H& CAMO ZA My HHKO He CMETA, HCFO IITA BHIIC H BJAJA H CBH e8BHHH uuHoBiunu eroje My HA yClysu "u NoMaKy ra eBpam cBojam emjama. Ha okagocT u epueka Murponozura u upyru upaBocnaBsuu eBemremuuu rakoljep my noMmaxy, upkocelia csome poljenom napoiy u o 6ujajyliu ra og npaBocraBHe upkBe. OBakux oBe- INTeHHKA HHjE MAJIO, HETO HX, HA XKAJIOCT, MMA BH- Ile, HETO NITO H MHCJIHTH MOKEMO — H Ćami TO m TAKOBE CBEIITEHEKO BAJA NOTIOMAKE. H nog ce Hapojg Tyoxxu H MO NPOTHB OBA- KHx cBemrenuka u IliragnepoBux anocTo/a, gore My ce ogysumajy upkBeme onmurune, sarsapajy mu uporoe Bazvanuju eBemremunu, ykugajy epneke NIKOJO, A IBeTA Myue na eBe moryhe nauune, na-- suBajy ra 6yHTOBHHYKBM H T. A. HT./. H OHHKO HHO OJ Kyla nema za ce ocmaayje u za ra ma u omazo NOMOFHOe MJIH OCOKOJIH. Ho ga nacraBumo o Iliramlepy. : 1 a nd o