si

U Dubrovniku 19.

Septembra 1897.

 Cijsna lista

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior, 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostala zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine |
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata

>
šalju e administraciji ,.. »vnika“

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju.

Za oglasa, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slično objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 38.

ran

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VI.

x. Sadržaj: Mizerija — M (t.j. Česi).i

Nijemci, Hrvati i Srbi — Iz Hercegovine
— Srpske zemlje — Domaće vijesti — I)u-
brovačke vijesti — Umjetnost — Knjiševnost

— Podlistak.

Mizerija

Kad preletimo pameti povjest Dalmaci-
je od davnijeh vremena do danas, ne nala
| zimo u njoj stranica dostojnijeh uporegjenja
ga radom ostalijeh zemalja i naroda, kao n.
pr. Dubrovnika. Izuzmemo li po koji kratki
period vremena i po koju doista znamenitu
ličnost, sve je ostalo za ljude, koji traže ma-
nifestaciju čovječjeg duha u riječima sloboda
i napredak — životarenje i  previjanje od
nemila do nedraga bez poleta i svoga cilja.
Žitelji Dalmacije gotovo su uvijek bili zado-
voljni, upravljala s njima Ugarska ili Mleci.
0 kakvom osobitom dalmatinskom ponosu, o
kakvijem osobitijem težnjama, koje ne bi bile
ugarske ili mletačke i t. d. ni govora. Izgle-
oda da je nagon k samoopredijeljenju bio. ugu-
šen u kliči Istina da je geografski položaj

Dalmacije, na vratima izmegju istoka i za-.

pada, nezgodan, ali ipak nema u prošlosti
niti ozbiljnije pokušaja, ne vidimo u povje-
jeikad pojavila struja, koja bi vo-
lila računa o tom geografskom položaju, i
tražila zajednice sa  zalegjem. Mlečanin ili
Ugrin, to je alfa i omega dalmatinske  pro-
5
A sadašnjost? Mutatis mutandis jednaka
je. Imena ge mijenjaju, ali jezgra ostaje ista.
Narodnomu pokretu brzo su krila bila salo-
omljena. Pozniji Pavlinović, Biankini i njima
slični karakterišu sadašnjost.  Dalmatinstvo
koje se je. negda zaustavljalo na obalama
Nladne Neretve, prodire malo po malo u Du-
brovnik, koji ge sve više i više dalmatinči.
> Ne upotrebljujemo ovu riječ u  prezirnom
smislu, već u onom što mu ga povjest da-
je. Za nas dalmatinstvo znači prilagogjivanje
Svakomu .sustavu bez svoga cilja i svojijeh
težnja, A nae će nam niko misaon moći
kazati, da se prošlost dalmatinska i dubro-
Vačka dadu u sklad dovesti, jer jedna pred-
Mavlja ropstvo i nazadak a druga slobodu i
napredak. Koga pak ne može ovo uvjeriti,
neka pročita regolucije pravaškog sastanka
" Spljetu, iz kojijeh: proviruje prava mizerija
misli. A milo nam je da na tom sastanku
tije bilo ni jednog Dubrovčanina ni jednog
> Bokelja, i ako svaki pristaša hrvastva u Du-
> obrovniku i Boki naginje pravaštvu.
> Dalmatinska stranka prava na svome
stanku zaključila, je da ne će više spora
Wuma sa narodnjacima, i osudila je Domovi-
Vaše, što gu ge usudili kazati, da u Hrvat-
Škoj i Slavoniji ima Srba. Zvanični list dal-
Matinske vlade brzo se je potrudio, da  pri-
OPĆI ove vegele vijesti i onijem umrlima, koji
Slučajno nijesu predbrojeni na hrvatske no-
Vine, naravski po novinarskoj dužnosti; dok
Tegolucije srpske skupštine u Spljetu nije na-
“A za vrijedno da. pribilieži. Stranka prava
U Dalmaciji osugjuje Domovinaše. jer bi ovi
htjeli Priznati Srbe;. što drugijem riječima
Mmači da odobrava držanje jednoga Franka,

Jer se Domovinaši razilaze u mišljenju od:

“Tankovaca samo u shvaćanju +rpskoga pi-
tanja, Za. dalmatinske pravaše srpskoga pl-
> đanja nema, dok ne samo. austrijskoj već ev-

ropskoj diplomaciji ovo pitanje daje dosta
posla # glavobolje. i zadavaće sve dotle, dok
se pravedno ne riješi. | |

Zanimivi su komentari ,Jedinstva“ i
tršćanskog lista ,Il Pensiero Slavo“, što se
tiče zaključka, da pravaši ne će više spora-
Zuma sa narodnjacima. ,Jedinstvo“, organ
narodnjački, prividno se ruga pravašima
zbog resulicija i pita ih, kako će osvojiti
općinu zadarsku bez narodnjaka i Srba. Srbi
su, hvala bogu, opet dobri, ali samo da se
na njima goni. ,ll Pensiero Slavo“ žali u veli-
ke, naravski u ime slavenske misli, onaj
zaključak, jer su općinski izbori u Dubrov-
niku na pragu, pa prožet, kako je, slaven-
skom misli strahuje od SrbA. Isti list svje-
tuje pravaše, u ime najčistije slavenske mi-
sli, da batale taj svoj zaključak, jer se je
općina kotorska otela Srbima jedva pomoću
autonomaša, uza svu slogu pravaša sa na-
rodnjacima. Treba znati, da ,l Pensiero
Slavo“ stoji u veoma tijesnijem odnošajima
sa hrv. narodnom strankom. Po ,Jedinstvu“
Srbi su potrebni da se osvoji zadarska op-
ćina, a po tobožnjem ,Il Pensiero Slavo“
treba Srbe iz Dubrovnika i Boke goniti, pa
to bilo i pomoću automomaša, gdje udruže-
ne sile svećenstva, vlade i hrvatA nije. su
dostatne; pomoću onijeh istijeh autonomaša
zbog kojijeh su hrvati nas Srbe proglasili
izdajicama slavenske misli, a danas ,,Il Pen-
siero Slavo“ (Slavenska Misao) daje svoj
blagoslov i preporuku. Doista je odurna ova
dvolična hrvatska igra, ali istodobno neka
je velika opomena za nas Srbe u pokrajini,
da se još čvršće previjemo jedni uz druge u
duhu zaključaka srpske skupštine u Spljetu.

Na srpskoj je stranci da prekine u po-
krajini sa dalmatinstvom prošlim i sadaš-
njim i da spasi Dalmaciju, Dubrovnik i Bo-
ku od političke mizerije, koja počimlje guši-
ti i ovaj naš grad.

ine
Mi (t.j. Cesi) i Nijemci,
Hrvati i Srbi

Ovo je natpis 18-stomu pismu ,Sa sla-
venskog juga“, što ih piše g. Josef Holoček,
a izašlo je u br. 252. organa mladočeške
stranke , Narodni Listy“, komu je urednik
sam pisao. Pismo prevedeno na srpski glasi:

Ostaje mi da još progovorim riječ o Hrvati-
ma i Srbima.

Opazio sam već u ovim pismima, da publici-
ste velikohrvatskog bojadisanja (zbarveni) nijesu sa-
mo jednom kazali, da su odnošaji Ceha k Nijem-

cima analogni odnošajima Hrvata k Srbima, i na--

ma (t. j. Cesima) predbacuju kao nedosljednost,
ako ne odobravamo postupak i namjere velikohrvat-
sko stranke protiv Srba, kad mi sami protiv Nije-
maca nijesmo ništa bolji. Rekao sam da u tome
na prosto nema analogije. Nasuprot tomu načitao
sam se opet onih nepravednih predbacivanja.  Ye-
likohrvati dižu Srbima njihovo narodno ime, mi
Nijemcima nikako. Velikohrvati usiljavaju se da
nadvladaju Srbe, ali mi pak Nijemce ne. Naše su
najljepše i najradikalnije želje postići potpunu rav-
nopravnost s Nijemcima. Dostignemo li je, ogra-
dićemo ju tvrdo zakonima, da nam se ne bi mo-
gla opet oduzeti kod najbliže zgode. Hoćemo da
iščezne svaka prevlast Nijemaca i svaka protekcija
istima od ureda i od mogućnika ovoga svijeta. Ho-
ćemo da imamo jed:ak dio u svemu što je dobro
i zlo, što naši njemački zemljaci već uživaju kao
pripadnici zemalja češke krune; ne ćemo pak, da
ovdje navijek dobro i zlo bude tako razdijeljeno,
da sve dobro pripada Nijemcima, a sve zlo Česima.
Do sada je Čeh samo na poreznom uredu više pla-

ća0; mi hoćemo da nijemac i u tome s nama bu-
de ravnopravan. Hoćemo, da vam budu otvoreni
Svi uredi i sve časti upravo tako, kao Nijemcima,
da im ne bude to unaprijed izručeno kao njihova
isključiva domena. Hoćemo, da se Nijemci odreku
svakoga uzdizanja nad nama. Tvrde li, da su više
u cijeni od nas, mi hoćemo da smo s njima u
jednakoj cijeni. Poks«žu li na sebi koju mu drago
odličnu osobinu i budu li se se hvastati, da je mi
nemamo, mi ne ćemo prestati, dok im ne budemo
i u tome ravni.

Ko prati od godina našu borbu s Nijemcima
znade i mora posvjedočiti, da se s naše strane
nije nikada proglasilo geslo, koje bi zahtijevalo, da
bi nam nijemci bili podregjeni. Niko nikad u na-
šem taboru nije ni pomislio na to, da bi u češkim
zemljema mogao nastati obratni odnošaj i da bi
Čeh mogao nadvladati Nijemca ili dobiti prevlast
nad njim. Nijemac do sada guši nas; mi nastojimo
otresti ga od sebe ne za to, da bi pak mi njega
dušili, nego za to, da ne bi u našoj domyvini ni-
ko bio dušen, da bi u ujoj vladao mir, spokojstvo,
poredak, pravo i moral. I kad naši osjećaji, do u
bezkonačnost draženi i vrijegjani, kad kad prekipe,
oštrije naše riječi u takome času iskazane, nemaju
toga smisla, kao da bismo samo čeznuli za izmje-
nom ulogi s Nijemcima. Rskne li Čeh ,oko za oko,
zub za zub“, te riječi nemaju smisao pokliča za
grubim odgovorom, već za padagoškim sredstvom,
koje bi naše drage njemačke zemljake boljima uči-
nilo. Pri time ne da se poreći, da se i ta staro-
zakonska inkstrukcija kreće u granicama ravnoprav-
nosti i da nije izazivanje na navalu i veću nep-
ravdu. koja se na nama samim vrši, jer bismo morali
vikati: Za jedno oko oba oka, za jedan zub cijelu
čeljust! Tako što iz čeških usta za cijeli život nije
S& čulo.

Gospodarenje, oholast i nasilje rado prepu-
štamo Nijemcima i nijesmo voljni osvojiti te nji-
hove osobine. S toga imaju razlog ti Nijemci, koji
kod kuće i za granicom podižu nove krstaške vojne
protiv nas, kad poučavaju njemačke dobrovoljce,
gotove stupiti pod njihov barjak i na nas na-
valiti, da izmegju Čeha i Nijemaca zija nepremos-
tiva provalija, da je izmegju jednih i drugih ne-
pomirljiva razlika nazora, osjećaja i naravi, isklju-
čujući naprosto mogućnost pomirenja. To je istina,
što možemo potpisati. Doista mogućnost pomirenja
ne bi bila veća, kad bismo Nijemce uzeli za svoje
uzore i učitelje i htjeli tako gospodariti nad nji-
ma, kako oni nad nema. Mi smo osvjedočeni o
svojoj moraluoj prevazi nad njima, koja nas ispu-
njava slutojom, da naša borba ne će biti uzaludna.

Sažaljevamo, što Nijemci kipte protiv nas bi-
jesnim neprijateljstvom, ali sami ne gojimo sli-
čnih osjećaja. Ako smo popustljivi i milostivi sa
svojim očitim neprijateljima, koliko topliji morsju
biti naši osjećsji prema Slavenima! Mi se ne tru-
dimo da oduzmemo život ijednomu slavenskomu
plemenu, nijednomu ne dižemo ni ime, ni vjeru,
ni jezik. Žestina, koja je bivala izmegju Čeha i
Slovaka ustupila je uvigjavnosti, koja je nadošla bo-
ljim uvaženjem prilika i temeljitijim poznanstvom
vlastit» psihologije. Priznajemo da je prva pogodba
izmegju nas i Slovaka, da bi se održali protiv na-
vale magjarske, sve je ostalo u njihovu aeblago-
darnom položaju veoma daleko. Kad bismo podrža-
vali sa Slovacima staru borbu o književni jezik,
stavili bismo Slovake izmegju dvije vatre i tim
pomagali Magjarima do pobijede nad njima.

Slične bratske ustupke činimo i Poljacima u
Šleskoj. Njemačka žurnalistika uzalud se muči, ho-
teći u nama pobuditi revnjivvst na Poljake. Megju
slavenskim narodima ima etnografskih prijelaza,
kod kojih odlučuju drugi a ne jezikoslovni dokazi,
da li će se proglasiti narod za jedno ili za drugo
narodno ime slavensko. Nama je glavna stvar da se
ne otugje slavenstvu.

U Moravskoj u posljednje dvije desetine godi-

na potpuno je ovladalo narodno ime češko. Bečka

vlada i Nijemci bezuspješno su se trudili, da ne
bi do toga došlo, da bi izmegju Ceha i Moravaca
ostala razlika, koja bi dala povoda i razlici u
političkom nastojanju. Pred tisuću godina središte
rada plemena češko-moravskog bilo je u Moravskoj.
Da je tamo bilo do sada, mi bismo ge sada nazi-
vali Moravcima a ne Moravci Cesima.

Kulturni narodi ne mogu se zadovoljiti, da
budu samo etnografski pojam. Hoće li imati kakvo
poslanstvo u ređu ostalih naroda, imaju biti zastu-
pnici i borci stalnih kulturnih principa i misli.
Spaja li ih to, samo narodno ime ne može ih raz-
dvajati i dati povod k uzajamnim trvenjima.

Taj proces, u kojem su Moravci na dobro
primili češko narodo ime, uvjereni kao što su, da
im se njim prikriva zajednička češko-moravska mi-
sao, dokončao se u naše dane, s toga je moguće
na nj pokazati kao na nešto blisko, nevarljivo i
nedvojbeno. Iz ovog primjera mnogo pučna mogu
crpsti oni Slaveni, gdje se onaj proces nije još
odigrao.

Primanje češkoga narodnoga imena od stra-
ne Moravaca zbilo se dobrovoljno, tiho i mirno. Zam-
ke neprijateljske nijesu mogle to prepriječiti, na-
suprot pomagale su mu. To je znamen političke
zrelosti našega pleme»a.

Nešto sasvim drugo vidimo u borbi, koju
Hrvati vode protiv Srba. Tu ime igra glavnu ulogu
a osobito se Hrvatima čini, da bi gubitak oblju-
bljenog narodnog imena bio jednak njihovoj narod-
noj smrti, što je pak kobna zabluda. Podlegli bi
narodnoj smrti samo u tome slučaju, kad bi se
pretopili u koji narod neslavenski, koji na sudbinu
njihovu utiče. Na tu mogućnost oni ne pomišljaju,
a ipak misao, koja ih potiče na borbu sa Srbima,
nije njihova, ona pripada tomu kulturno-političko-
mu evropskomu pokretu, koji se zove ,,Drang nach
Osten'“, pokretu, u kojem se zajedno nalazi i njem-
stvo, i sadašnje magjarstvo, i latinska propaganda.
“ > Srbi su priliugjeni primiti tu borbu, koja im
se pruža. Oni ne rijetko tako postupaju, kako se
u njihovu sporu sa Hrvatima ne radi ni o čemu
drugom, već o imenu. Ali ipak da nije bilo ništa
drugo, Srbi u Hrvatskoj jednom su ukazali, da
umiju podrediti ime misli i da znaju, da misao
živi i utiče i bez imena. To je bilo 14. maja 1887.
kad je srpski klub na hrvatskom saboru izradio za-
kon na obranu najdražih svetinja srpskoga naroda
u Hrvatskoj i Slavoniji. U tome zakonu ime Srbin
ne ističe se ni na jednom mjestu, svuda je riječ
o ćirilici i grčko-istočnoj crkvi.

Biće spora srpsko-hrvatskoga veoma je do-
bro osvjetlio u knjizi ,Narodna Misao“ Jovan Ba-
njanin :

Ne može dakle biti govora o kakvom jedin-
strenom narodu, pod srpskijem ili hrvatskijem ime-
nom, u ono davno doba. Postojala su tada pojedi-
na omanja slovenska plemena, koja su pored opće-
nitog, slovenskog, imena, imala svoja  plemen-
ska imena. Megju-tijem plemenima, bilo je je-
dno, koje se zvalo srpsko, a jedno, koje se zvalo
hrvatsko. Sva su ta plemena bila megju se tako
srodna, da bi se od njih s vremenom stvorio —
upravo bi se morao stvoriti — jedan narod pod je-
duijem imenom, i to bi bez sumnje bilo centar po-
ličkoga i kulturnoga života te nacionalne tvorevine.

»AMi ovdje su odlučile vanjske prilike i za vje-
čna vremena udarile osnovu onome stanju, protiv

koga se mi danas uzalud borimo. Ona slovenska

plemena, -od kojih je poslije, istorijskijem razvojem,
nastao naš narod, našla gu se u svojoj domovini
na megji dva svijeta, dvije kulture, dvije religije,
dvije protivne težnje. Plemena ta, nerazvijena i neo-
brazovana, ne mogoše odoljeti moćnom i raznovr-
snom utjecaju naroda daleko naprednijih od sebe,
nego zaploviše njihovom strujom, neznajući kuda će
ih ona ponijeti, te jedna pogjoše za Vizantom, a
druga za Rimom. Ona plemena, koja su primala
kulturu i religiju iz Vizanta, zasnovaše zasebnu i
političku radnju, te se počeše grupisati oko srpskog
plemenskog imena, dok zapadna plemena, koja su
stajala pod kulturnijem utjecajem Rima, dobiše u
hrvatskom imenu centar, oko koga su se okupljala.

»Nijesu dakle bile sa svijem prekinute priro-
dne veze izmegju srpskijeh i hrvatskijeh plemena,
nego su slabile, a na pošljetku bi bile tako osla-
bile, da bi Srbi prema Hrvatima stajali danas kao
dva posebna, i ako srodna, naroda, od prilike ona-
ko, kako stoje Bugari prema Srbima. Ali u to na-
stade preokret u našem narodnom životu počevši
od XIV. i XV. vijeka. Turska je invazija razrovala
sve državne formacije, koje je zatekla na balkan-
skom poluostrvu, pa je zajedno s tijem poremetila
i etnografske (ako ih tako smijem nazvati) granice