si U Dubrovniku 19. Septembra 1897. Cijsna lista Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostala zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine | surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata > šalju e administraciji ,.. »vnika“ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglasa, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slično objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 38. ran Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. x. Sadržaj: Mizerija — M (t.j. Česi).i Nijemci, Hrvati i Srbi — Iz Hercegovine — Srpske zemlje — Domaće vijesti — I)u- brovačke vijesti — Umjetnost — Knjiševnost — Podlistak. Mizerija Kad preletimo pameti povjest Dalmaci- je od davnijeh vremena do danas, ne nala | zimo u njoj stranica dostojnijeh uporegjenja ga radom ostalijeh zemalja i naroda, kao n. pr. Dubrovnika. Izuzmemo li po koji kratki period vremena i po koju doista znamenitu ličnost, sve je ostalo za ljude, koji traže ma- nifestaciju čovječjeg duha u riječima sloboda i napredak — životarenje i previjanje od nemila do nedraga bez poleta i svoga cilja. Žitelji Dalmacije gotovo su uvijek bili zado- voljni, upravljala s njima Ugarska ili Mleci. 0 kakvom osobitom dalmatinskom ponosu, o kakvijem osobitijem težnjama, koje ne bi bile ugarske ili mletačke i t. d. ni govora. Izgle- oda da je nagon k samoopredijeljenju bio. ugu- šen u kliči Istina da je geografski položaj Dalmacije, na vratima izmegju istoka i za-. pada, nezgodan, ali ipak nema u prošlosti niti ozbiljnije pokušaja, ne vidimo u povje- jeikad pojavila struja, koja bi vo- lila računa o tom geografskom položaju, i tražila zajednice sa zalegjem. Mlečanin ili Ugrin, to je alfa i omega dalmatinske pro- 5 A sadašnjost? Mutatis mutandis jednaka je. Imena ge mijenjaju, ali jezgra ostaje ista. Narodnomu pokretu brzo su krila bila salo- omljena. Pozniji Pavlinović, Biankini i njima slični karakterišu sadašnjost. Dalmatinstvo koje se je. negda zaustavljalo na obalama Nladne Neretve, prodire malo po malo u Du- brovnik, koji ge sve više i više dalmatinči. > Ne upotrebljujemo ovu riječ u prezirnom smislu, već u onom što mu ga povjest da- je. Za nas dalmatinstvo znači prilagogjivanje Svakomu .sustavu bez svoga cilja i svojijeh težnja, A nae će nam niko misaon moći kazati, da se prošlost dalmatinska i dubro- Vačka dadu u sklad dovesti, jer jedna pred- Mavlja ropstvo i nazadak a druga slobodu i napredak. Koga pak ne može ovo uvjeriti, neka pročita regolucije pravaškog sastanka " Spljetu, iz kojijeh: proviruje prava mizerija misli. A milo nam je da na tom sastanku tije bilo ni jednog Dubrovčanina ni jednog > Bokelja, i ako svaki pristaša hrvastva u Du- > obrovniku i Boki naginje pravaštvu. > Dalmatinska stranka prava na svome stanku zaključila, je da ne će više spora Wuma sa narodnjacima, i osudila je Domovi- Vaše, što gu ge usudili kazati, da u Hrvat- Škoj i Slavoniji ima Srba. Zvanični list dal- Matinske vlade brzo se je potrudio, da pri- OPĆI ove vegele vijesti i onijem umrlima, koji Slučajno nijesu predbrojeni na hrvatske no- Vine, naravski po novinarskoj dužnosti; dok Tegolucije srpske skupštine u Spljetu nije na- “A za vrijedno da. pribilieži. Stranka prava U Dalmaciji osugjuje Domovinaše. jer bi ovi htjeli Priznati Srbe;. što drugijem riječima Mmači da odobrava držanje jednoga Franka, Jer se Domovinaši razilaze u mišljenju od: “Tankovaca samo u shvaćanju +rpskoga pi- tanja, Za. dalmatinske pravaše srpskoga pl- > đanja nema, dok ne samo. austrijskoj već ev- ropskoj diplomaciji ovo pitanje daje dosta posla # glavobolje. i zadavaće sve dotle, dok se pravedno ne riješi. | | Zanimivi su komentari ,Jedinstva“ i tršćanskog lista ,Il Pensiero Slavo“, što se tiče zaključka, da pravaši ne će više spora- Zuma sa narodnjacima. ,Jedinstvo“, organ narodnjački, prividno se ruga pravašima zbog resulicija i pita ih, kako će osvojiti općinu zadarsku bez narodnjaka i Srba. Srbi su, hvala bogu, opet dobri, ali samo da se na njima goni. ,ll Pensiero Slavo“ žali u veli- ke, naravski u ime slavenske misli, onaj zaključak, jer su općinski izbori u Dubrov- niku na pragu, pa prožet, kako je, slaven- skom misli strahuje od SrbA. Isti list svje- tuje pravaše, u ime najčistije slavenske mi- sli, da batale taj svoj zaključak, jer se je općina kotorska otela Srbima jedva pomoću autonomaša, uza svu slogu pravaša sa na- rodnjacima. Treba znati, da ,l Pensiero Slavo“ stoji u veoma tijesnijem odnošajima sa hrv. narodnom strankom. Po ,Jedinstvu“ Srbi su potrebni da se osvoji zadarska op- ćina, a po tobožnjem ,Il Pensiero Slavo“ treba Srbe iz Dubrovnika i Boke goniti, pa to bilo i pomoću automomaša, gdje udruže- ne sile svećenstva, vlade i hrvatA nije. su dostatne; pomoću onijeh istijeh autonomaša zbog kojijeh su hrvati nas Srbe proglasili izdajicama slavenske misli, a danas ,,Il Pen- siero Slavo“ (Slavenska Misao) daje svoj blagoslov i preporuku. Doista je odurna ova dvolična hrvatska igra, ali istodobno neka je velika opomena za nas Srbe u pokrajini, da se još čvršće previjemo jedni uz druge u duhu zaključaka srpske skupštine u Spljetu. Na srpskoj je stranci da prekine u po- krajini sa dalmatinstvom prošlim i sadaš- njim i da spasi Dalmaciju, Dubrovnik i Bo- ku od političke mizerije, koja počimlje guši- ti i ovaj naš grad. ine Mi (t.j. Cesi) i Nijemci, Hrvati i Srbi Ovo je natpis 18-stomu pismu ,Sa sla- venskog juga“, što ih piše g. Josef Holoček, a izašlo je u br. 252. organa mladočeške stranke , Narodni Listy“, komu je urednik sam pisao. Pismo prevedeno na srpski glasi: Ostaje mi da još progovorim riječ o Hrvati- ma i Srbima. Opazio sam već u ovim pismima, da publici- ste velikohrvatskog bojadisanja (zbarveni) nijesu sa- mo jednom kazali, da su odnošaji Ceha k Nijem- cima analogni odnošajima Hrvata k Srbima, i na-- ma (t. j. Cesima) predbacuju kao nedosljednost, ako ne odobravamo postupak i namjere velikohrvat- sko stranke protiv Srba, kad mi sami protiv Nije- maca nijesmo ništa bolji. Rekao sam da u tome na prosto nema analogije. Nasuprot tomu načitao sam se opet onih nepravednih predbacivanja. Ye- likohrvati dižu Srbima njihovo narodno ime, mi Nijemcima nikako. Velikohrvati usiljavaju se da nadvladaju Srbe, ali mi pak Nijemce ne. Naše su najljepše i najradikalnije želje postići potpunu rav- nopravnost s Nijemcima. Dostignemo li je, ogra- dićemo ju tvrdo zakonima, da nam se ne bi mo- gla opet oduzeti kod najbliže zgode. Hoćemo da iščezne svaka prevlast Nijemaca i svaka protekcija istima od ureda i od mogućnika ovoga svijeta. Ho- ćemo da imamo jed:ak dio u svemu što je dobro i zlo, što naši njemački zemljaci već uživaju kao pripadnici zemalja češke krune; ne ćemo pak, da ovdje navijek dobro i zlo bude tako razdijeljeno, da sve dobro pripada Nijemcima, a sve zlo Česima. Do sada je Čeh samo na poreznom uredu više pla- ća0; mi hoćemo da nijemac i u tome s nama bu- de ravnopravan. Hoćemo, da vam budu otvoreni Svi uredi i sve časti upravo tako, kao Nijemcima, da im ne bude to unaprijed izručeno kao njihova isključiva domena. Hoćemo, da se Nijemci odreku svakoga uzdizanja nad nama. Tvrde li, da su više u cijeni od nas, mi hoćemo da smo s njima u jednakoj cijeni. Poks«žu li na sebi koju mu drago odličnu osobinu i budu li se se hvastati, da je mi nemamo, mi ne ćemo prestati, dok im ne budemo i u tome ravni. Ko prati od godina našu borbu s Nijemcima znade i mora posvjedočiti, da se s naše strane nije nikada proglasilo geslo, koje bi zahtijevalo, da bi nam nijemci bili podregjeni. Niko nikad u na- šem taboru nije ni pomislio na to, da bi u češkim zemljema mogao nastati obratni odnošaj i da bi Čeh mogao nadvladati Nijemca ili dobiti prevlast nad njim. Nijemac do sada guši nas; mi nastojimo otresti ga od sebe ne za to, da bi pak mi njega dušili, nego za to, da ne bi u našoj domyvini ni- ko bio dušen, da bi u ujoj vladao mir, spokojstvo, poredak, pravo i moral. I kad naši osjećaji, do u bezkonačnost draženi i vrijegjani, kad kad prekipe, oštrije naše riječi u takome času iskazane, nemaju toga smisla, kao da bismo samo čeznuli za izmje- nom ulogi s Nijemcima. Rskne li Čeh ,oko za oko, zub za zub“, te riječi nemaju smisao pokliča za grubim odgovorom, već za padagoškim sredstvom, koje bi naše drage njemačke zemljake boljima uči- nilo. Pri time ne da se poreći, da se i ta staro- zakonska inkstrukcija kreće u granicama ravnoprav- nosti i da nije izazivanje na navalu i veću nep- ravdu. koja se na nama samim vrši, jer bismo morali vikati: Za jedno oko oba oka, za jedan zub cijelu čeljust! Tako što iz čeških usta za cijeli život nije S& čulo. Gospodarenje, oholast i nasilje rado prepu- štamo Nijemcima i nijesmo voljni osvojiti te nji- hove osobine. S toga imaju razlog ti Nijemci, koji kod kuće i za granicom podižu nove krstaške vojne protiv nas, kad poučavaju njemačke dobrovoljce, gotove stupiti pod njihov barjak i na nas na- valiti, da izmegju Čeha i Nijemaca zija nepremos- tiva provalija, da je izmegju jednih i drugih ne- pomirljiva razlika nazora, osjećaja i naravi, isklju- čujući naprosto mogućnost pomirenja. To je istina, što možemo potpisati. Doista mogućnost pomirenja ne bi bila veća, kad bismo Nijemce uzeli za svoje uzore i učitelje i htjeli tako gospodariti nad nji- ma, kako oni nad nema. Mi smo osvjedočeni o svojoj moraluoj prevazi nad njima, koja nas ispu- njava slutojom, da naša borba ne će biti uzaludna. Sažaljevamo, što Nijemci kipte protiv nas bi- jesnim neprijateljstvom, ali sami ne gojimo sli- čnih osjećaja. Ako smo popustljivi i milostivi sa svojim očitim neprijateljima, koliko topliji morsju biti naši osjećsji prema Slavenima! Mi se ne tru- dimo da oduzmemo život ijednomu slavenskomu plemenu, nijednomu ne dižemo ni ime, ni vjeru, ni jezik. Žestina, koja je bivala izmegju Čeha i Slovaka ustupila je uvigjavnosti, koja je nadošla bo- ljim uvaženjem prilika i temeljitijim poznanstvom vlastit» psihologije. Priznajemo da je prva pogodba izmegju nas i Slovaka, da bi se održali protiv na- vale magjarske, sve je ostalo u njihovu aeblago- darnom položaju veoma daleko. Kad bismo podrža- vali sa Slovacima staru borbu o književni jezik, stavili bismo Slovake izmegju dvije vatre i tim pomagali Magjarima do pobijede nad njima. Slične bratske ustupke činimo i Poljacima u Šleskoj. Njemačka žurnalistika uzalud se muči, ho- teći u nama pobuditi revnjivvst na Poljake. Megju slavenskim narodima ima etnografskih prijelaza, kod kojih odlučuju drugi a ne jezikoslovni dokazi, da li će se proglasiti narod za jedno ili za drugo narodno ime slavensko. Nama je glavna stvar da se ne otugje slavenstvu. U Moravskoj u posljednje dvije desetine godi- na potpuno je ovladalo narodno ime češko. Bečka vlada i Nijemci bezuspješno su se trudili, da ne bi do toga došlo, da bi izmegju Ceha i Moravaca ostala razlika, koja bi dala povoda i razlici u političkom nastojanju. Pred tisuću godina središte rada plemena češko-moravskog bilo je u Moravskoj. Da je tamo bilo do sada, mi bismo ge sada nazi- vali Moravcima a ne Moravci Cesima. Kulturni narodi ne mogu se zadovoljiti, da budu samo etnografski pojam. Hoće li imati kakvo poslanstvo u ređu ostalih naroda, imaju biti zastu- pnici i borci stalnih kulturnih principa i misli. Spaja li ih to, samo narodno ime ne može ih raz- dvajati i dati povod k uzajamnim trvenjima. Taj proces, u kojem su Moravci na dobro primili češko narodo ime, uvjereni kao što su, da im se njim prikriva zajednička češko-moravska mi- sao, dokončao se u naše dane, s toga je moguće na nj pokazati kao na nešto blisko, nevarljivo i nedvojbeno. Iz ovog primjera mnogo pučna mogu crpsti oni Slaveni, gdje se onaj proces nije još odigrao. Primanje češkoga narodnoga imena od stra- ne Moravaca zbilo se dobrovoljno, tiho i mirno. Zam- ke neprijateljske nijesu mogle to prepriječiti, na- suprot pomagale su mu. To je znamen političke zrelosti našega pleme»a. Nešto sasvim drugo vidimo u borbi, koju Hrvati vode protiv Srba. Tu ime igra glavnu ulogu a osobito se Hrvatima čini, da bi gubitak oblju- bljenog narodnog imena bio jednak njihovoj narod- noj smrti, što je pak kobna zabluda. Podlegli bi narodnoj smrti samo u tome slučaju, kad bi se pretopili u koji narod neslavenski, koji na sudbinu njihovu utiče. Na tu mogućnost oni ne pomišljaju, a ipak misao, koja ih potiče na borbu sa Srbima, nije njihova, ona pripada tomu kulturno-političko- mu evropskomu pokretu, koji se zove ,,Drang nach Osten'“, pokretu, u kojem se zajedno nalazi i njem- stvo, i sadašnje magjarstvo, i latinska propaganda. “ > Srbi su priliugjeni primiti tu borbu, koja im se pruža. Oni ne rijetko tako postupaju, kako se u njihovu sporu sa Hrvatima ne radi ni o čemu drugom, već o imenu. Ali ipak da nije bilo ništa drugo, Srbi u Hrvatskoj jednom su ukazali, da umiju podrediti ime misli i da znaju, da misao živi i utiče i bez imena. To je bilo 14. maja 1887. kad je srpski klub na hrvatskom saboru izradio za- kon na obranu najdražih svetinja srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji. U tome zakonu ime Srbin ne ističe se ni na jednom mjestu, svuda je riječ o ćirilici i grčko-istočnoj crkvi. Biće spora srpsko-hrvatskoga veoma je do- bro osvjetlio u knjizi ,Narodna Misao“ Jovan Ba- njanin : Ne može dakle biti govora o kakvom jedin- strenom narodu, pod srpskijem ili hrvatskijem ime- nom, u ono davno doba. Postojala su tada pojedi- na omanja slovenska plemena, koja su pored opće- nitog, slovenskog, imena, imala svoja plemen- ska imena. Megju-tijem plemenima, bilo je je- dno, koje se zvalo srpsko, a jedno, koje se zvalo hrvatsko. Sva su ta plemena bila megju se tako srodna, da bi se od njih s vremenom stvorio — upravo bi se morao stvoriti — jedan narod pod je- duijem imenom, i to bi bez sumnje bilo centar po- ličkoga i kulturnoga života te nacionalne tvorevine. »AMi ovdje su odlučile vanjske prilike i za vje- čna vremena udarile osnovu onome stanju, protiv koga se mi danas uzalud borimo. Ona slovenska plemena, -od kojih je poslije, istorijskijem razvojem, nastao naš narod, našla gu se u svojoj domovini na megji dva svijeta, dvije kulture, dvije religije, dvije protivne težnje. Plemena ta, nerazvijena i neo- brazovana, ne mogoše odoljeti moćnom i raznovr- snom utjecaju naroda daleko naprednijih od sebe, nego zaploviše njihovom strujom, neznajući kuda će ih ona ponijeti, te jedna pogjoše za Vizantom, a druga za Rimom. Ona plemena, koja su primala kulturu i religiju iz Vizanta, zasnovaše zasebnu i političku radnju, te se počeše grupisati oko srpskog plemenskog imena, dok zapadna plemena, koja su stajala pod kulturnijem utjecajem Rima, dobiše u hrvatskom imenu centar, oko koga su se okupljala. »Nijesu dakle bile sa svijem prekinute priro- dne veze izmegju srpskijeh i hrvatskijeh plemena, nego su slabile, a na pošljetku bi bile tako osla- bile, da bi Srbi prema Hrvatima stajali danas kao dva posebna, i ako srodna, naroda, od prilike ona- ko, kako stoje Bugari prema Srbima. Ali u to na- stade preokret u našem narodnom životu počevši od XIV. i XV. vijeka. Turska je invazija razrovala sve državne formacije, koje je zatekla na balkan- skom poluostrvu, pa je zajedno s tijem poremetila i etnografske (ako ih tako smijem nazvati) granice