u s 2 E 4 Ka “€ =“ * . mi g - Dubrovniku poen“ Cijena Hsta > Zo Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. | Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. 38 Za sve ostale zemlje na godinu (ranaka 15 u zlatu. 2 Za Dubrovnik na godinu Psa 4, Na po godine i na četvrt godine urazmjerno. | Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju e administraciji »Dubrovnika“ Dopisi se šalju uredništvu. ' Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i siične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 43. osi Kzlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Zadovoljština — Hrvati: Vuk — Sa Vukove Slave — Srpske zemlje — Naši dopisi — Domaće Be —_ Dnevna kronika .— Dubrovačke Vijesti — > Bosvjeta: Jernej Kopitar — Listak: Na Sre- > brnome moru. Iz knjige ,Noćnice“ Ljudevita > Vuličevića — Knjiševnost : Jedna pučka knjiga ,Matice Dalmatinske“ i Moji Zapisnici Ste- vana Beševića, referat Š. J. G. — Biblio- me: o ———oopobvn Zadovolj ština : Preko svakog očekivanja u dosta rak kom razmaku vremena doživjesmo veliku za- dovoljštinu, a pružiše nam je ovijeh dana hrvatske novine. | > Stvar je u ovome. o Naši će se čitaoci sjećati kad smo otrag nekoliko mjeseca javili vijest, da se je u > “Beču sastavio promicateljni odbor za osni- > vanje dioničarskog društva za hotele i lije- iz čilišta u Dalmaciji, kojemu bi bila svrha da = podiže po cijeloj pokrajini hčtele i liječilišta. > Ondasmo tu misao pohvalili i preduzeće > preporučili, jer nam zavist i tjesnogrudost : nijesu svojina. Posljednji brojevi hrvatskijeh listova, obi- dr ijem izvještajima iz Beča 0 spome- me preduzeću, te iznose i gotov plan Tada za sada, po komu bi se već, početkom u Zadru, Spljetu i u Kotoru ,i to na skro- mni način, ali u modernom stilu“. Vele, da je odbor našao mnogo odziva, a da ,i bo- sanska vlada velikom pažnjom i simpatijom prati ovaj pokret, te je takogjer uza nj, kao vlada naravnog zalegja“. Pripovijedaju, da je za sada Dubrovnik isključen, pošto već ima svoj H6te! Imperial ,koji spada u već lanciranu francusku Rivieru, a ne ,in un paese vergine“, bar s onog gledišta kao što je Dalmacija“. Tako je, jer Dubrovnik prema > Dalmaciji i jest Rivijera. Tvrde, da Dubrovnik ne bi bio zanemaren, već bi za to bolje na- Ž predovao, jer hoteli u Zadru, Spljetu i Ko- toru,. služili bi mm ne konkurencom nego ela- vama, a da nije isključeno da se s vreme- nom ova dva dioničarska društva t. j. dal- = omatinsko i dubrovačko stope ujedno. | Bez žalca žuči protiv uprave dubrovač- kog društva i protiv Ztela Imperiala ne mogoše se proći. Na jednvum mjestu vele, da »opredjeljenje i uprava bar do sad nije od- govaralo zadaći“. A zašto, ne kažu, nego se može povod pogoditi, jer na drugom mjestu Pišu, da gu neki već u početku, kad se sno- vao Hćtel Imperial u Dubrovniku zagovarali Spomenuto preduzeće, ali bez uspjeha. Smi- ješan prigovor. Nije ružno doći na spravno, > paronda dijeliti, te i dubrovačkijem novcem ograditi.n. pr. Hotel u Spljetu. Samo što, mi- slimo, ni socijaliste ne bi na fo pristali. Ostavimo ove nepametne prigovore, koji po- tiču iz zavisti i onog neizlječivog neraspolo- “ -ženja: prama Dubrovniku i pregjimo na glavno. 2. | : Kad se snovao hotel u Dubrovniku, kad su Srbi i ostali dubrovački gragjani — osim Pristaša Hrvatstva — sa g. načelnikom na čelu, zauzimanjem i glavnicom, išli na susret društvu za podizanje hotela, tada su hrvat. ooske novine i pristaše hrvatstva činile sve > moguće neprilike ovomu preduzeću, trubeći 3 oda će Hotel Imperial postati kula nijemštine, sas SD m E £< a ) LIGE KJ e 4 EJ + vijesti — - Dubrovnika. iduće godine, počelo podizanjem triju hotela | uz natpis: ,Jugoslavenska akademija Vuku Stef. Kozadžićuć'. Kod svečanosti u Biogradu zastupali su akademiju njeni pravi članovi: Pero Budmani dr: 1. Maretić. Još je položilo vijenac na Vukov grob zagre- bačko sveučilište preko svojih izaslanika, profesora dra Zahradnika i dra Janečeka. Od hrvatskih novina čitali smo još ,,Obzor“, »Jedinstvo“ i ,,Crvenu Hrvatsku“. Ova su tri lista jednakom tendencijom pisali, a formom se samo razlikuju. da će bolesnici okužiti Dubrovnik i da Du- brovniku od toga nema koristi, u jednu riječ sve što može zlobna i pogana duša iskaliti. Sada od jednom svega je toga nestalo: i Nijemštine i okužerija i štete, što više hrvat- ske novine vele: ,Bilo bi suvišno obrazložiti da bi materijalno blagostanje tekom vremena poduzećem poskočilo i da bi se zemlja u ekonomskom i kulturnom pogledu uskrisila. Nego i naš ugled kao narodnosti poskočio bi i to d.“ U jednu riječ pokrajina će postati Kalifornijom, Rivijerom, & ugled narodnosti će poskočiti, jer će stranci na mjestu uvi- djeti ,da je u Dalmaciji hrvatski narod.“ Mein lieber, was willst du noch mehr! U ovake skrajnosti u svoje vrijeme mi nijesmo upali. | i Kako se ima tumačiti ovaj preokret pri- staša o Hrvatstva? Sa svijem jednostavno: prvo, inicijativa u ovom novom preduzeću ne potiče ni od g. Frana baruna Gondole ni od od Srba; drugo, ne tiče se više direktno »Obzor“ jezuitski, kao uvijek, veli da povjest knjižfviiosti uči: da nije Vuk prvi počeo pisati na- rodnim jezikom, već da su prije njega tako pisali Dubrovčani, Dalmatinci i Slavonci; da Vuk. nije prvi izmislio nove znakove za bukvicu već drugi; da nije Vuk prvi sastavio prvi srpski rječnik i t. d: Na kraju završuje : Slavu Vuku! Na ovaj način, kako ,,Obzor“ razloži, moglo bi se svakomu izumitelju naći njegov prethodnik, po onoj nihil sub sole novi, i tako mu oteti slavu ; za tim ,,Obzor“, trpajući staru dubrovačku i slavon- sku književnost u hrvatsku torbu, naravski dolazi do krivih zaključaka. Što se Vuka tiče, on dužnim poštovanjem spominje i Gundulića i Kačića i Relj- kovića i Stulli i t. d. »Jedinstvo“, slabo poznavajući istoriju knji- ževnostf; strpalo jo svega i svašta u svoj članak »Vuk Karadžić i Hrvati“, a eventualna prigovara- nja Srijenaca prišlo samomu Vuku, i dolazi do za- ključka: da se prije može reći da su Srbi Hrvatima ukrali jezik nego li obratno. Dubrovčani bez razlike stranaka treba da jednom. utuve u glavu ovu istinu: kolo- vogje hrvatske politike t. j. oni koji vide malo dalje od nosa, razumiju i znadu da Du- brovnik usprkos najboljem uspjehu hrvatske pronagando-ne-može- konačno “biti hrvatski, pa s toga ih se ne tiče njegov materijalni napredak, a za to imamo na pretek dokaza. Ovoliko smo cijenili za dužnost rijeti ne bojeći se da nas ko pobije. Što se pak tiče ovog novog društva, mi mu hvalimo i odo- bravamo namjeru, i ako sumnjamo u konačan uspjeh. Dapače preporučujemo našijem prija- teljima, da se i oni zauzmu i priteku u po- moć, koliko mogu, e da vide naši protivnivi, kad se radi o napretku naše zapuštene po- krajine, da znamo biti ljudi i patriote. Samo molimo gospodu aranžere ovog novog dru- štva, da se kane Dubrovnika i njegovijeh | stanuo uvagjati megju Srbe hrvatski kajiževni je- preduzeća: | Mal: ME HE peta sak S odmažu pakosnijem i jažnijem kritikama kao Laka Raa iu ge osti ai što je ona gornja 0 Hotelu Impertatu. nedostiživim polemikama sačini sastavak lih iz Hrvatskijem listovima zahvaljujemo na | ovih naziva, koji se upotrebljuju u srpskoj knjizi, zadovoljštini koju nam pribaviše posljednji- | pak je izišlo po stupca proze, koju nikakav Hrvat jem svojijem pisanjem, čijem dokazaše da je Ba hE mboko zaramješi a e ue a as ak Dubrovnik“ onda kao i sada na pravome »Isti_Vuk_pobija ove _bezočne tvrdnje, jer_on putu. Opet hvala. isti prZuaje, da jezia što ga je uzeo hrvatski je, a ne S ps«i. Nema toga Srpskoga delije, koji može pobiti ovu tvranju, pošto je sami Vuk tako rekao i izdao. To ga mex ut.m unije smetalo da izda onu svoju loz.nxu Srbi svi i svuda, kojom je htio pro- (1. 0 užeg e E GREAT? : m * ,Orvena Hrvatska“ odvojila 1 pretekla jo? »Obzoš€ T-Jediostvo“. Zao nam je što radi prostora ne možemo njezin članak u cjelini prenijeti, već samo se ograničiti na pojedine stavke, evo ih: »oNuk_ Stefanović Karadžić ima tu zaslugu, da je u Srba hrvatski jezik podigao na stupanj knji- ževnog jezika. Prije njega Srbi su svakako pisali: staroslovenskim crkvenim jezikom, pomiješanim sa narodnim, turskim, arnautskim i inim riječima, prema tome kako je ko bio izobražen. No i ta sva književnost bijahu samo kojekakvi molitvenici i dru- ge crkvene knjige. »Vuk je vidio da to ne valja. Upoznao se g Hrvatima, nadasve sa djelima književnika Dal- macije i Dubrovnika, te krune hrvatskih gradova i [ Hrvati i Vuk / Povodom prenosa Vukovih posmrtnih ostataka u Beograd, dala je zagrebačka srpska pravoslavna općina u crkvi sv. Preobraženja poslije liturgije sve« čani parastos za dušu neumrlog književnika. Crkva je bila puna pobožnog općinstva. Svečanim zadušni- | cama prisustvovao je predstojnik odjela za untra- šnje poslove, Ofon pl. Krajčović-Iočki, odajući tim poštu sjeni oca novije književnosti. Megju prisutni- ma bio je potpredsjednik kr. banskog stola Atuva- rac, savjetnik vlade Bosanac, sveuč, profesor Pli- verić, profesorski zbor srednjih škola i t. dl. »Narodne Novine“ pišu: ,U svečanoj di- spoziciji, koja danas obuhvata dušu svakog srpskog patriote, učestvuje i hrvatski narod, koji ima tako- gjer Vuku puno zahvaliti kao učitelju. Hvala Bogu, piše se danas u čitavom području našega jezika onako, kako nas je Vuk učio... S toga danas svaki Hrvat, koji ne zatvara svojih očiju istini, i koji kulturne pojave: ne gleda na naočarima gitni- čave stranačke politike ili dapače potpune zablude, zanosno i zahvalno kliče: ,,Slava i hvala Vuku Stefanoviću Karadžiću!“ sa Jugoslavenska akademija znanosti položila je na grob Vukov vijenac s hrvatskom trobojnicom Na pisanje ,,Obzora“, ,Jedinstva“ i ,,Crvene Hrvatsk'“ puštamo da odgovara mjesto nas Gaj, preporoditelj hrvatskog naroda, kako ga Hrvati na- zivlju. (daj je godine 1846. ovo napisao : »U koga se je sačuvao čisti jezik ilir- ski, u koga običaji, tko li nam je ponajviše gojio od koljena do koljena narodne pjesme ilirske? U svakom odgovoru naći ćete Srblje i Srpstvo. Kako dakle da se prepiremo, što je kod Srbalja naravno, što li nije; kod Srbalja u kojih od oltara do čobana ništa biti ne može, što ne bi prirodno bilo; kod Srbalja, od kojih mi jezik u svojoj mudrosti i običaje u svojoj izvornosti i čistoći učiti moramo, ako hoćemo, da ilirski život obno- vimo; kod Srbalja, koji su u svetinji svoga Srpstva onaj narodni duh i ono rodoljupstvo uzdržavali, kojim smo i mi u novije doba radi sloge pod prostranijim imenom ilirstva novim životom uskrsnuli; kod Srbalja koji su nam od starine sve sačuvali, a kojim mi malo ali sasvim ništa glede samoga narod- noga života dati ne možemo“. Kad je jednom došao Vuk u Poštu, stade mu se žaliti srpska omladina na nebratski rad sa hrvat- ske strane. Onda će Vuk odgovoriti omladini na to ovim riječima: . »Imaju ljudi državu, pa sad traže na- roda za nju“. e e\2J-om Sa Vukove slave lHI. U Beogradu. Nastavljam kako bolje mogu, gospodine ure- dniče. Još mi u ušima bruje novosadske pjesme, & u očima mi se odsijevaju karlovačke buktinje, koje bih sve prestaviti i perom oživiti htio, da svakom po dužnosti dostojnu poštu odam, al mi duša sve opise i sve utiske zaboravlja i batali, od- marajuć se i neopisivim miljem i sladeći na slo- bodnom tlu Srpske Kraljevine .... Ali, vama svi- ma još taki spokoj udijeljen nije, pa zato pero leti, da vam bar površno kaže kako je Vukova sjenka ne samo Srbiju već cijelo Srpstvo osijala i da vam izruči pozdrav iz bijelog Beograda. Nastavimo kro- nikom: Satrven putom, odmoriv se časkom u hote- lu, otišao sam s društvom k ,,Ruskom Caru“; tu sam zatekao i rukovao se sa braćom izaslanicima iz Bosne i Hercegovine. Čudna je ovo smjesa ime- na, jelte, gospodine uredniče? Al što ću im, kad mi se po dužnosti hroniste pod pero namiču? Ja sim Sa ča < Spomenei" % maker se jekom i nedopalo, a'što«4se osobito mene tiče: vjsrujte, da sam se te večeri tako divno založio kao rijetko u životu. U devet sati u jutro stigao je mrtvački voz na beogradsku staciju, gdje smo ga svi dočekali. Zvona sa svih beogradskih crkava oglasila su do- lazak i zvonila su sve dok sanduk nije bio unešen u sabornu crkvu. Gosp. ministar prosvjete i erkve- nih poslova, predsjednik srpske Akademije, pred- sjednik beogradske opštine i ostala u programu naz- načena lica dočekala su voz na stanici. Izaslanik Stojan Novaković sa malo jezgrovitih riječi re- kao je gosp. Milićeviću, predsjedniku Akademije, da je on i cijelo izaslanstvo izvršilo dužnost i na taj način predalo je kovčeg materi zemlji. Dva člana srpske akademije, dva člana opštine beogredske, dva profesura visoke škole, dva profesora vojne akade- mije prihvatili su za tijem smrtne ostanke i uni- jeli ih u unutrašnje drorištve železničke stanice. Tu su u velikoj paradi Njegovo Visokopreosve- štenstvo Arhiepiskop Mihailo i sveštenštvo, okolo koga vidim: članove kraljevske vlade, državne sa- vjetuike, generale, pregjašuje ministre, pa predsjed- nixe Koutrvle, Kasacije i Apelacije, pa izaslanike sa otrane, članove kralj. Akademije, profesore Ve- like škole, načelnike munistarstva i odbor za prenos Vuxovih kostiju. Poslije pomena prenose se ostanci pred sta- nicu ua spremijeno podnožje a beogradsko pjev. društvo pjeva naročito za doček pripravljenu pjes- mu; zatim predsjednik srpsko kralj. Akademije poz- dravlja ostatke pokojnikove pri stupanju na srpsku zemlju, gosp. Mitropolit čini još kratak pomen, beo- gradsko pjev. društvo pjeva, omladina Velike škole postavlja sanduk na kola i veličanstvena se povorka kreće. Ko da je opiše. Ko da je pregleda? Napri- jed ide krst, pa srebreni vijenci, pa gusle, pa dje- la Vukova u zlato uvezana, pa opet vjenci 6d pri- rodnog cvijeća, pa slušaoci Velike škole, pa odbor učiteliskog udruženja sa učiteljima i učenicama, pa uprava profesorskog društva, pa vojna muzika, pa beogradska pjevačka društva i loznička pjevačka društva ,Karadžić“, sa zastavama, pa učenici Bo- goslovije s čiracima i ripidama, pa Njegovo Preo- sveštenstvo Mitropolit Srbije sa sveštenstvom, pa veličanstvena mrtvačka kola. Pored njih stupaju gg. članovi srpske kralj. akademije a za njima idu: članovi kralj. Vlade, državni savjetnici, generali, pregjašnji ministri, pensionovani savjetnici, pred- sjednici glavne Kontrole, Kasacije i Apelacije, iza- slanici ga strane, članovi kraljevske Akademije pro- fesori Velike škole i odbor za prenos Vukovih ko- stiju; za tim slijedi druga grupa koju sastavljaju: LJ