o U Dubrovniku 31. Oktobra 1897. oCljema listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. £.5% Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale. zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. | : Pojedini broj lista 10 novčića. x k Šank < xi x ža Pati MIG Kk "s a ZEA ROTA A U S * 2 4 : € ' Pretplata i oglasi šalju: e sdministraciji , Dubrovnika“ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javue zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 44. Ž Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Prešao Rubikon... , \ To smo odavna znali. Šamo je trebala jošte zvanična potvrda, pa da hrvatski i os- tali svijet doznade da i dubrovački biskup, dr Josip_Marčelić, ne izostaje iu politicis ni za Stadlerom, ni za Buconjićem, ni za Ue- cellini-jem, ni za Posilovićem i t. d. Trebalo je. hrvatskomu svijetu pružiti neospornijeh dokaza da presv. dr Josip Marčelić nije sa- mo Hrvat već pravi čistunac. Trebalo je vi- šegodišnje javno neisticanje u prilog jedino- spasavajuće Veliko-Hrvatske javnijem činom okajati. Gdje će taj svoj veliki grijeh prama jedinoj Domovini uspješno moći okajati, ako ne u , Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi“? Dubrovački biskup prošle nedjelje posut pepelom po glavi a užetom o vratu, praćen ako ne tijelom a ono duhom prečasnijeh ka- nonika Lijepopili i Pište, izašao je pred 7za- ? obila je donekle branike narodne u ,Hrvatsku Radničku Za- drugu“, u svoju Canossu. “ Uz pjevanje hrvatske himne i drugijeh - ceremonija primio je sazriješenje od jedinoga smrtnoga grijeha. Bi mu oprošteno! = Zvanični comunique o svečanome razri- ješenju nadodaje, da je presvijetli zatim držao govor. U prvome dijelu govora izrazio je svoju radost, što hrvatska zadruga lijepo na- preduje, a u drugome dijelu oborio se je na socijalizam. Nas, da pravo rečemo, više in- teresuje prvi dio, takozvani otadžbenički, i zvaničnomu comunique-u bili bi zahvalniji, da je onoliko o prvome koliko o drugome dijelu govoru | saopćio. Svrha comunique-a | zabašuriti = socijalizmom Pravu svrhu posjete, što mu nije pošlo za rukom, jer ko umije čitati ne samo izme- ogju redaka već i na recima, vidi jasno i bis- tro da je presvijetli sišao na naj niže grane Prostoga agitatora za pretjerano Irvatstvo. Pa i da nije presvijetli , dobro po ure“ go- Votio, dostatna je bila njegova spontana po- sjeta, ni čijem opravdana, jednomu društvu koje goji naj skrajnju hrvatsku politiku a fj naj manje radničke i zadružne ciljeve. S to- oga ovu dobrovoljnu posjetu dubrovačkog bi- Skupa onakomu društvu treba smatrati za Omo što jest: a to je pristajanje njegovo ne kao osobe već kao biskupa, duhovnoga pas- tira svijeh članova njemu povjerena stada, uz krajnje hrvatstvo. ... Nama je u ovome biskupova osoba Sporedna, nas se nimalo ne tiče individual Wo mišljenje. dra Josipa Marčelića odnosno Narodnosnog pitanja, on može biti lirvat, ltalijanae, Nijemac, Magjar; ali se nas tiče, i te kako, javan rad dra Josipa Marčelića kao biskupa dubrovačkog, a nadasve .(W narodno-političkijem pitanjima. Njegovo ja- “vno pristajanje uz ovu ili »arodnosnu stranku donosi sa sobom protežiranje ove ili one na- rodnosti sa “strane crkvene vlasti, stvara u črkvi previlegirane i neprivilegirane naro- (nosti, upliće u borbu crkvu, koja mora biti ljubezna majka jednako i Hrvatima i Srbi- Ma, a ne agitacijono sredstvo u borbi protiv Srbi. Nas se ne tiče biskupovo stanovište u Socijalnijem pitanjima, jer je to polje tako veliko, da ko radi samo dobrom voljom na poboljšanju današnjega društvenoga stanja, ma s kojeg stanovišta pošao, neće doći sa protivnikom u takav sukob, kao na polju na- rodnosnijeh raspra. S toga što presvijetli pobija socijalizam, što se bori za prevlast klerikalizma, njemu kao svećeniku i prelatu, najviše zainteresovanomu, ne smije to niko zamjeriti; može se neko tijem ne slagati pa i boriti se osobito proti prevlasti klerikalizma, kao što mi radimo; ali pod plaštem socija- lizma i klerikalizma ne smije jedan biskup povesti borbu protiv jednoga naroda, kao što je srpski. : To nije kršćanski. Slobodni smo zapitati presvijetloga bi- skupa, što da rade Srbi katolici, jednako vjerni sinovi svoje crkve, poslije ovakoga koraka njegova. Zar da podignu rukavicu dobačenu im od njihova duhovnog pastira? "Da, nji- hova je sveta dužnost tu ruhavicu podignuti i biskupu otvoreno kazati: Mi smo Srbi, hoćemo kao takovi da ostanemo i da Srpstvo ne samo njegujemo već i širimo; kao što nam je sveta vjera, jednako nam je sveto i narodno ime srpsko; napokon da nije pametno a bez potrebe dovoditi u oprjeku narodne aspira- cije sa _erkvom. one sa Vukove slave. Pm a soka a Dopustite da vam najprije saopćim obe- ćani zapis koji je postavljen u bocu s uljem pa ću nastaviti, Zapis ovako glasi: ,Izvršujuć naredbu Njegovog Veličan- stva Kralja Srbije Aleksandra I. od 2 Maja 1897. g. i njegovog ministra prosvjete g. Andre Nikolića, mi dole potpisati iskopali smo posmrtne ostatke Vuka Stelan. Karadži- ća, velikog srpskog književnika i odneli smo ih da se polože kod zapadnih vrata saborne crkve u Beogradu. Neka je slava Vuku Karadžiću ! Beč 28 septembra 1897. g. Izaslanici Kraljevine Srbije za Srpsku Akademiju Nauka: Stojan Novaković s. r. Dimitrije Nešić g. r. Pera. Gjorgjević s. r. Dekan Velike Skole Gjoka Stanojević 8. vr. Kmet opštine grada Beograda Branimir Ra- jić s. r. Olin odbora za prenos Vukovog praha Dr Gjoka Gjorgjević s. r. Ovome činu prisustvovali. su: Sekretar kralj. Srpskog po- slanstva g. Jovičić s. r., izaslanici Matice Srp- ske u Novom Sadu A. Iadžić s. 1. Milenko Grčić g 1. Predsednik akademskog društva Zore“ Sabo Jelić 8. 1.“ Kao što sam spomenuo u zadnjem do- pisu, istoga dana 11 tek. držana je u dvo- rani Velike škole svečana sjednica Akadem- skog Senata koju je otvorio dekan iste g. Gjoka Stanojević. Profesor lijuba Stojanović držao je akademsku besjedu, u spomen i sla- | vu Vukovu u kojoj je stručno i pregledno iznio zasluge velikog pokojnika. Dvorana je bila dupkom puna najotmenijeg svijeta obo- jeg spola u najsvečanijem ruhu. Na najodličnijim mjestima isticahu se gosti i članovi Akademije: V. Jagić, II. Ru- varać, P. Budmani, T. Maretić, N. Zahradnik i H. Vaubery. U veče sam otišao da vidim Srpsko na- rodno pozorište i da prisustvujem“ Predstavi. Talijn dom je na vrlo zgodnu mjestu, te privlači pa i nehotice prolaznike; na kasi i u vestibulu vas najuljudnije dočekuju, ozna- čujuć vam dotična mjesta i vi se u čudu pitate, je li ovo onaj divlji i nepristupni 1s- točni živalj na kog bečke i peštanske čivuc- ke novine toliko viču? Unutrašnjost tog hra- ma umjetnosti odgovara potpuno svim srp- Skim. umjetničkim zahtijevima koji su, kao što svi dobro znamo, još u pupoljku ... Prije neg što će se dignuti zavjesa okre- ćem se s desna na lijevo, pa mi pored sve- ga pada u oči otsutnost nježnoga spola.... doduše ja se ne bih mogao zakleti da u Beo- gradu ženskih glava nema, jer tad ni muške bitiseli nebi, al sam ih ono pet dana mog boravka u Beogradu tako malo vidio e bi gotov bio da se kladim da ih za lijek drže. Pored toga opažam još nešto: Premda je dan svečan a naslov predstave bučan, ne vidim ono svečano raspoloženje koje bi ta- kom danu dolikovalo; sve mi izgleda kao da smo tu došli da se odmorimo, a ne da se duševno potkrijepimo. Najposlije diže se za- vjesa i , Vukov spomen“ slike iz njegova ži- vota (od Gjorgja Maletića) otpočimlju. Da pravu istinu kažem, komad me ni najmanje nije oduševio, radnja je mršava i nategnuta. a svom predstavljačkom družinom vlada onaj stari deklamatorski duh koji tako užasno uši para svakom onome koji se na svježem izvo- ru realistične škole napio. Maskiranje je ta- kogjer slabo, namještaj na pozornici dosta ne ukusan, pa i tu, kao za proklestvo, ama baš ni jednog ženskog lica nema, da nam bar pojavom svojom zabašuri neprijatne utiske. Jednom riječi izbor srpskog nar. pozorišta te večeri, bar što se mene tiče, dosta je ne umjestan bio. Odmah poslije predstave otišao sam Ko- larčevoj gostioni u kojoi je srpska vlada pri- redila svečani banket gostima koji su na svečanost došli. Skupilo nas se okolo 150 duša. Sala je vrlo prijatna, a i zidovi sami dišu srpskim duhom; sve okolo u prirodnoj veličini slike junaka i vojvoda iz prvoga srp- skoga ustanka. Pod sjajnim duplijerima i okolo bogate u naokolo postavljene sofre u crnijem frakovima kreću se i razgovaraju veliki srpski dostojanstvenici i cvijet beo- gracke inteligencije; usrdno i ljubazno pri- mljeni propliću se gosti sa strane da te čisto milje spopane, kad ti pogled od dobrog na boljega pane. Prije neg što će početi ve- čera, otišao sam sa. Zorinim predsjednikom Jelićem da se poklonim tadašnjem ministru predsjedniku gosp. Gjoki Simiću kog sam lani na Zorinoj igranci u Beču upoznao. Po- znatom prirodnom uglagjenosti i srpskom usrdnosti dočekao nas je gosp. ministar, pa nam izmegju ostaloga rekao: ,Da nije bilo pžore“ i omladine, sumnjam u velike da bi danas i vi i ja ovako zadovoljni bili!“ Neka ovo priznanje sa tako visoke strane služi na utjehu, svim našim mlagjim drugovima i nek ih vodi još boljim i sjajnijim uspjesima. Naj- poslije otpočela je gosposka večera popraće- na sviranjem vojne muzike. Pri prvoj čaši šampanjca ustao je gosp. ministar predsjednik Simić i nazdravio kra- lju Aleksandru koji je ukazom prije četiri mjeseca naredio da se Vukovi ostanci na državni trošak prenesu u Beograd. Zdravica je bila primljena oduševljeno a poslije nje odsvirana je srpska kraljevska himna. Drugu je zdravicu izrekao ministar prosvjete gosp. A. Nikolić i napio gostima. Digao se zatim dr 'T. Maretić, akademik, te u ime gostiju i u ime svoje hrvatske domovine odzdravio. 1 uko ne baš onim istim jezikom kojim je Vuk govorio i pisao, gospodin akademik je razla- gao ozbiljno i trijezno; rekao je kako je i njegova hrvatska otadžbina smatrala za duž- nost da u toj slavi učestvuje, preko svoja dva najviša zavoda, pa je završio parodira- juć ,Gorski Vijenac“ sa riječima: , Blagorod- stvom Srpstvo diše — Srbi dužnost ispuniše!“ Burnim zanosom bile su primljene njegove riječi i tu je gosp. akademik, kao i svi 0s- tali, mogao najbolje vidjeti, da su Brbi prama Hrvatima uvijek dobro raspoloženi i uvijek ona bratstvo skloni, samo kad Hrvati ne bu-- lazne i ne govore koješta. | — “Pomenute tri zdravice bile su skoro zva- nične, jer su i u jelovniku bile uvršćene. Mi- slilo se da će prestati na tome, al ko da sapne običaj rječitosti u Srbiji? Digao se sa- da poznati magjarski spisatelj i akademik Vambćry, započeo je srpski pa je nastavio francuski. On je istaknuo kako je kao siro- mašan gjak poznao Vuka u Beču kod kog je i srpski učio. Vrlo dirljivim riječima spo- menuo je kako ga je Vuk pri svojoj skrom- noj sofri često častio i krasno svjetovao, pa je završio sjećajuć se Sibinjanin Janka i is- tičuć ga kao vezu izmegju srpskog i magjar- skog naroda. Za njim se digao simpatični francuski književnik g. Loiseau, koji je u svom kr:snom francuskom govoru dostojno poslavio Vuka a još dostojnije, pouzdanije i oduševljenije napio budućnosti srpskoga naroda. Poslije ove zdravice došlo je na red či- tanje brzojava; al ko da ih sve pročita ako Boga znate? Uitavi naramak papira stajao je na sred sale pred g. dr Milenkom Vesni- ćem, koji je samo najglavnije saopćio; izme- gju ovih spomenuću: Brzojav kralja Aleksan- dra i raskralja Milana, predsjednika carske ruske akademlje, crnogorske vlade, universi- teta u Jeni, profesora Legera iz Pariza, prof. Jirečeka iz Beča, Matice Hrvacke, kanonika Stojanovića i ujedinjene omladine. Kako mi gosp. dr Vesnić reče svi će brzojavi biti štampani. Poslije čitanja stariji su gosti napustili salu, al svečani duh i raspoloženje nijesu ni namanje toga radi malaksali. Počelo se opet sa 'zdravicama. Ja nijesam u stanju da se sviju opomenem, te bi najumjesnije bilo da ni jednu ne ističem, da nikome krivo ne bude, al badava — neću i ne smijem da mimoigjem g. Potočnjaka, zastupnika na hrvac- ko-slavonskom saboru. I ako ne na prvi pogled umiljata lika, gosp. Potočnjak, kad se pobli- že S njim poznate, vrlo je simpatična osoba. On pripada onom mlagjem idealnom i česti- tom naraštaju koji čezne za slobodom i koji se povrh svega kao u vlastitoj kući osjeća na slobodnom tlu mlade kraljevine. On je bar po mom mišljenju govorio iz dna duše i potpunim ubijegjenjem. On je re- kao da smisao ove slave, po njegovom shva- ćanju, leži u tome da se Srbi, Hrvati i Slo- venci . .. Istakao je zatim naj- življe simpatije prama Srbima, govorio je vrlo umjesno i o ekonomskom napretku, te kao magičnim snom osijan zabašurio je svo- jim riječima naše sitne i krupne borbe. Ka- ko Srbi o svem tome misle, pokazali su mu ponijevši ga u triumf preko sale; i mi inu pružao usrdno bracku ruku, al svakako očekujuć bolje dane, one dane biva kada će i ostali Hrvati osjećati i raditi kao gosp. Potočnjak, i poznavati i cijeniti Srbe u kako ih gosp. Potočnjak poznaje i cijert U srijedu na veče bio je banket kod » Ruskoga cara“ priregjen u čast gostima od uredništva ,Dela“. Sofra je bila isto ona- ko sjajna kao i kod Kolarca, a doček i odu- ševljenje neopisivo. U pročelju je sjedio naš najvrsniji živući filolog Vatroslav Jagić. Ui- tavi tok slave bio je burniji i oduševljeniji nego sinoć, jer je krug uži bio, a povrh sve- ga, jer je krasna pjesma Janka Veselinovića svakog veselila. I ako je običaj zdravica vrlo pohvalan i krasan, meni se bar učinilo, da se te večeri otegao kao zla godina... nije skoro gosta bilo koji ne bijaše govorio! Da do bezkonačnosti ne duljim dopis, spomenu- ću samo krasnu zdravicu prof. Ljube Jova- novića, pa Pere Gjorgjevića, prof. Sandića (0 bratskoj slozi), prof. Budmani i prof. L. Zore (u ime Dubrovnika), gosp. Ma- rinova Koji je Fovorio Bugarski i zahvalio .Vukovoj sjeni, koji je obrazovanu Evropu prije sedamdeset i više godina upoznao s ho diačere 2 o je na ruskom jeziku isticao slavjansku uza- jamnost. Sutra dan Bugarima i s njihovim jezikom, pa najposli- | je gosp. Pjetuhova profesora iz Jurjeva koji. bila je u gragjanskom kli 1% j Ago g Ga