o

U Dubrovniku 31. Oktobra 1897.

oCljema listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

£.5%
Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale. zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno. | :

Pojedini broj lista 10 novčića.

x
k Šank
< xi
x ža
Pati
MIG Kk
"s a ZEA ROTA

A
U
S *
2
4 :
€
'

Pretplata i oglasi
šalju: e sdministraciji , Dubrovnika“

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javue zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč:
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 44.

Ž

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VI.

Prešao Rubikon... , \

To smo odavna znali. Šamo je trebala
jošte zvanična potvrda, pa da hrvatski i os-
tali svijet doznade da i dubrovački biskup,

dr Josip_Marčelić, ne izostaje iu politicis ni

za Stadlerom, ni za Buconjićem, ni za Ue-
cellini-jem, ni za Posilovićem i t. d. Trebalo
je. hrvatskomu svijetu pružiti neospornijeh
dokaza da presv. dr Josip Marčelić nije sa-
mo Hrvat već pravi čistunac. Trebalo je vi-
šegodišnje javno neisticanje u prilog jedino-
spasavajuće Veliko-Hrvatske javnijem činom
okajati. Gdje će taj svoj veliki grijeh prama
jedinoj Domovini uspješno moći okajati, ako
ne u , Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi“?

Dubrovački biskup prošle nedjelje posut

pepelom po glavi a užetom o vratu, praćen

ako ne tijelom a ono duhom prečasnijeh ka-

 nonika Lijepopili i Pište, izašao je pred 7za-

?

obila je donekle

branike narodne u ,Hrvatsku Radničku  Za-
drugu“, u svoju Canossu.
“ Uz pjevanje hrvatske himne i drugijeh

- ceremonija primio je sazriješenje od jedinoga

smrtnoga grijeha.

Bi mu oprošteno!

= Zvanični comunique o svečanome razri-
ješenju nadodaje, da je presvijetli zatim držao
govor. U prvome dijelu govora izrazio je
svoju radost, što hrvatska zadruga lijepo na-
preduje, a u drugome dijelu oborio se je na
socijalizam. Nas, da pravo rečemo, više in-
teresuje prvi dio, takozvani otadžbenički, i

 zvaničnomu  comunique-u bili bi zahvalniji,

da je onoliko o prvome koliko o drugome
dijelu govoru | saopćio. Svrha  comunique-a
| zabašuriti = socijalizmom
Pravu svrhu posjete, što mu nije pošlo

za rukom, jer ko umije čitati ne samo izme-

ogju redaka već i na recima, vidi jasno i bis-

tro da je presvijetli sišao na naj niže grane

Prostoga agitatora za pretjerano  Irvatstvo.
Pa i da nije presvijetli , dobro po ure“ go-
Votio, dostatna je bila njegova spontana po-
sjeta, ni čijem opravdana, jednomu društvu

koje goji naj skrajnju hrvatsku politiku a

fj

naj manje radničke i zadružne ciljeve. S to-

oga ovu dobrovoljnu posjetu dubrovačkog bi-

Skupa onakomu društvu treba smatrati za
Omo što jest: a to je pristajanje njegovo ne
kao osobe već kao biskupa, duhovnoga pas-
tira svijeh članova njemu povjerena stada,
uz krajnje hrvatstvo.

... Nama je u ovome biskupova osoba
Sporedna, nas se nimalo ne tiče individual
Wo mišljenje. dra Josipa Marčelića odnosno
Narodnosnog pitanja, on može biti lirvat,
ltalijanae, Nijemac, Magjar; ali se nas
tiče, i te kako, javan rad dra Josipa
Marčelića kao biskupa dubrovačkog, a nadasve

.(W narodno-političkijem pitanjima. Njegovo ja-
“vno pristajanje uz ovu ili »arodnosnu stranku
donosi sa sobom protežiranje ove ili one na-

rodnosti sa “strane crkvene vlasti, stvara
u črkvi previlegirane i neprivilegirane naro-
(nosti, upliće u borbu crkvu, koja mora biti
ljubezna majka jednako i Hrvatima i Srbi-

Ma, a ne agitacijono sredstvo u borbi protiv

Srbi. Nas se ne tiče biskupovo stanovište u
Socijalnijem pitanjima, jer je to polje tako

veliko, da ko radi samo dobrom voljom na
poboljšanju današnjega društvenoga stanja,
ma s kojeg stanovišta pošao, neće doći sa
protivnikom u takav sukob, kao na polju na-
rodnosnijeh raspra. S toga što presvijetli
pobija socijalizam, što se bori za prevlast
klerikalizma, njemu kao svećeniku i prelatu,
najviše zainteresovanomu, ne smije to niko
zamjeriti; može se neko tijem ne slagati pa
i boriti se osobito proti prevlasti klerikalizma,
kao što mi radimo; ali pod plaštem  socija-
lizma i klerikalizma ne smije jedan biskup
povesti borbu protiv jednoga naroda, kao
što je srpski. :

To nije kršćanski.

Slobodni smo zapitati presvijetloga  bi-
skupa, što da rade Srbi katolici, jednako vjerni
sinovi svoje crkve, poslije ovakoga koraka
njegova. Zar da podignu rukavicu dobačenu
im od njihova duhovnog pastira? "Da, nji-
hova je sveta dužnost tu ruhavicu podignuti
i biskupu otvoreno kazati: Mi smo Srbi,
hoćemo kao takovi da ostanemo i da Srpstvo
ne samo njegujemo već i širimo; kao što nam
je sveta vjera, jednako nam je sveto i narodno
ime srpsko; napokon da nije pametno a bez
potrebe dovoditi u oprjeku narodne aspira-
cije sa _erkvom.

one
sa Vukove slave.

Pm a soka a

Dopustite da vam najprije saopćim obe-
ćani zapis koji je postavljen u bocu s uljem
pa ću nastaviti, Zapis ovako glasi:

,Izvršujuć naredbu Njegovog  Veličan-
stva Kralja Srbije Aleksandra I. od 2 Maja
1897. g. i njegovog ministra prosvjete g.

Andre Nikolića, mi dole potpisati iskopali

smo posmrtne ostatke Vuka Stelan. Karadži-
ća, velikog srpskog književnika i odneli smo
ih da se polože kod zapadnih vrata saborne
crkve u Beogradu.

Neka je slava Vuku Karadžiću !

Beč 28 septembra 1897. g.

Izaslanici Kraljevine Srbije za Srpsku
Akademiju Nauka: Stojan Novaković s. r.
Dimitrije Nešić g. r. Pera. Gjorgjević s. r.
Dekan Velike Skole Gjoka Stanojević 8. vr.
Kmet opštine grada Beograda Branimir Ra-
jić s. r. Olin odbora za prenos Vukovog
praha Dr Gjoka Gjorgjević s. r. Ovome činu
prisustvovali. su: Sekretar kralj. Srpskog po-
slanstva g. Jovičić s. r., izaslanici Matice Srp-
ske u Novom Sadu A. Iadžić s. 1. Milenko
Grčić g 1. Predsednik akademskog društva
Zore“ Sabo Jelić 8. 1.“

Kao što sam spomenuo u zadnjem  do-
pisu, istoga dana 11 tek. držana je u dvo-
rani Velike škole svečana sjednica Akadem-
skog Senata koju je otvorio dekan iste g.
Gjoka Stanojević. Profesor lijuba Stojanović

držao je akademsku besjedu, u spomen i sla- |

vu Vukovu u kojoj je stručno i pregledno
iznio zasluge velikog pokojnika. Dvorana je
bila dupkom puna najotmenijeg svijeta  obo-

jeg spola u najsvečanijem ruhu.

Na najodličnijim mjestima  isticahu se
gosti i članovi Akademije: V. Jagić, II. Ru-
varać, P. Budmani, T. Maretić, N. Zahradnik

i H. Vaubery.

U veče sam otišao da vidim Srpsko na-

rodno pozorište i da prisustvujem“ Predstavi.
Talijn dom je na vrlo zgodnu mjestu, te
privlači pa i nehotice prolaznike; na kasi i
u vestibulu vas najuljudnije dočekuju, ozna-
čujuć vam dotična mjesta i vi se u čudu
pitate, je li ovo onaj divlji i nepristupni 1s-
točni živalj na kog bečke i peštanske čivuc-
ke novine toliko viču? Unutrašnjost tog hra-
ma umjetnosti odgovara potpuno svim  srp-

Skim. umjetničkim zahtijevima koji su, kao
što svi dobro znamo, još u pupoljku ...
Prije neg što će se dignuti zavjesa okre-
ćem se s desna na lijevo, pa mi pored sve-
ga pada u oči otsutnost nježnoga spola....
doduše ja se ne bih mogao zakleti da u Beo-

gradu ženskih glava nema, jer tad ni muške

bitiseli nebi, al sam ih ono pet dana mog
boravka u Beogradu tako malo vidio e bi
gotov bio da se kladim da ih za lijek drže.
Pored toga opažam još nešto: Premda je
dan svečan a naslov predstave bučan, ne
vidim ono svečano raspoloženje koje bi ta-
kom danu dolikovalo; sve mi izgleda kao da
smo tu došli da se odmorimo, a ne da se
duševno potkrijepimo. Najposlije diže se za-
vjesa i , Vukov spomen“ slike iz njegova ži-
vota (od Gjorgja  Maletića) otpočimlju. Da
pravu istinu kažem, komad me ni najmanje

nije oduševio, radnja je mršava i nategnuta.

a svom predstavljačkom družinom vlada onaj
stari deklamatorski duh koji tako užasno uši
para svakom onome koji se na svježem izvo-
ru realistične škole napio. Maskiranje je ta-
kogjer slabo, namještaj na pozornici dosta ne
ukusan, pa i tu, kao za proklestvo, ama baš
ni jednog ženskog lica nema, da nam bar
pojavom svojom zabašuri neprijatne utiske.
Jednom riječi izbor srpskog nar. pozorišta
te večeri, bar što se mene tiče, dosta je ne
umjestan bio.

Odmah poslije predstave otišao sam Ko-

larčevoj gostioni u kojoi je srpska vlada pri-

redila svečani banket gostima koji su na
svečanost došli. Skupilo nas se okolo 150
duša. Sala je vrlo prijatna, a i zidovi sami
dišu srpskim duhom; sve okolo u prirodnoj
veličini slike junaka i vojvoda iz prvoga srp-
skoga ustanka. Pod sjajnim duplijerima i
okolo bogate u naokolo postavljene sofre u
crnijem frakovima kreću se i razgovaraju
veliki srpski dostojanstvenici i cvijet beo-
gracke inteligencije; usrdno i ljubazno  pri-
mljeni propliću se gosti sa strane da te
čisto milje spopane, kad ti pogled od dobrog
na boljega pane. Prije neg što će početi ve-
čera, otišao sam sa. Zorinim predsjednikom
Jelićem da se poklonim tadašnjem ministru
predsjedniku gosp. Gjoki Simiću kog sam
lani na Zorinoj igranci u Beču upoznao. Po-
znatom prirodnom  uglagjenosti i srpskom
usrdnosti dočekao nas je gosp. ministar, pa
nam izmegju ostaloga rekao: ,Da nije bilo
pžore“ i omladine, sumnjam u velike da bi
danas i vi i ja ovako zadovoljni bili!“ Neka
ovo priznanje sa tako visoke strane služi na
utjehu, svim našim mlagjim drugovima i nek
ih vodi još boljim i sjajnijim uspjesima. Naj-
poslije otpočela je gosposka večera popraće-
na sviranjem vojne muzike.

Pri prvoj čaši šampanjca ustao je gosp.
ministar predsjednik Simić i nazdravio kra-
lju Aleksandru koji je ukazom prije četiri
mjeseca naredio da se Vukovi ostanci na
državni trošak prenesu u Beograd. Zdravica
je bila primljena oduševljeno a poslije nje
odsvirana je srpska kraljevska himna. Drugu
je zdravicu izrekao ministar prosvjete gosp.
A. Nikolić i napio gostima. Digao se zatim
dr 'T. Maretić, akademik, te u ime gostiju i
u ime svoje hrvatske domovine odzdravio. 1
uko ne baš onim istim jezikom kojim je Vuk
govorio i pisao, gospodin akademik je razla-
gao ozbiljno i trijezno; rekao je kako je i
njegova hrvatska otadžbina smatrala za duž-
nost da u toj slavi učestvuje, preko svoja
dva najviša zavoda, pa je završio parodira-
juć ,Gorski Vijenac“ sa riječima: , Blagorod-
stvom Srpstvo diše — Srbi dužnost ispuniše!“
Burnim zanosom bile su primljene njegove
riječi i tu je gosp. akademik, kao i svi 0s-
tali, mogao najbolje vidjeti, da su Brbi prama
Hrvatima uvijek dobro raspoloženi i uvijek

ona bratstvo skloni, samo kad Hrvati ne bu--

lazne i ne govore koješta. |
— “Pomenute tri zdravice bile su skoro zva-
nične, jer su i u jelovniku bile uvršćene. Mi-

slilo se da će prestati na tome, al ko da
sapne običaj rječitosti u Srbiji? Digao se sa-
da poznati magjarski spisatelj i akademik
Vambćry, započeo je srpski pa je nastavio
francuski. On je istaknuo kako je kao siro-
mašan gjak poznao Vuka u Beču kod kog
je i srpski učio. Vrlo dirljivim riječima spo-
menuo je kako ga je Vuk pri svojoj skrom-
noj sofri često častio i krasno svjetovao, pa
je završio sjećajuć se Sibinjanin Janka i is-
tičuć ga kao vezu izmegju srpskog i magjar-
skog naroda. Za njim se digao simpatični
francuski književnik g. Loiseau, koji je u
svom kr:snom francuskom govoru dostojno
poslavio Vuka a još dostojnije, pouzdanije
i oduševljenije napio budućnosti srpskoga
naroda.

Poslije ove zdravice došlo je na red či-
tanje brzojava; al ko da ih sve pročita ako
Boga znate? Uitavi naramak papira stajao
je na sred sale pred g. dr Milenkom Vesni-
ćem, koji je samo najglavnije saopćio; izme-
gju ovih spomenuću: Brzojav kralja Aleksan-
dra i raskralja Milana, predsjednika carske
ruske akademlje, crnogorske vlade, universi-
teta u Jeni, profesora Legera iz Pariza, prof.
Jirečeka iz Beča, Matice Hrvacke, kanonika
Stojanovića i ujedinjene omladine. Kako mi
gosp. dr Vesnić reče svi će brzojavi biti
štampani.

Poslije čitanja stariji su gosti napustili
salu, al svečani duh i raspoloženje nijesu ni
namanje toga radi malaksali. Počelo se opet
sa 'zdravicama. Ja nijesam u stanju da
se sviju opomenem, te bi najumjesnije bilo
da ni jednu ne ističem, da nikome krivo ne
bude, al badava — neću i ne smijem da
mimoigjem g. Potočnjaka, zastupnika na hrvac-
ko-slavonskom saboru. I ako ne na prvi pogled
umiljata lika, gosp. Potočnjak, kad se pobli-
že S njim poznate, vrlo je simpatična osoba.
On pripada onom mlagjem idealnom i česti-
tom naraštaju koji čezne za slobodom i koji
se povrh svega kao u vlastitoj kući osjeća
na slobodnom tlu mlade kraljevine.

On je bar po mom mišljenju govorio iz
dna duše i potpunim ubijegjenjem. On je re-
kao da smisao ove slave, po njegovom shva-
ćanju, leži u tome da se Srbi, Hrvati i Slo-
venci . .. Istakao je zatim naj-
življe simpatije prama Srbima, govorio je
vrlo umjesno i o ekonomskom napretku, te
kao magičnim snom osijan zabašurio je svo-
jim riječima naše sitne i krupne borbe. Ka-
ko Srbi o svem tome misle, pokazali su mu
ponijevši ga u triumf preko sale; i mi inu
pružao usrdno bracku ruku, al svakako
očekujuć bolje dane, one dane biva kada
će i ostali Hrvati osjećati i raditi kao gosp.
Potočnjak, i poznavati i cijeniti Srbe u
kako ih gosp. Potočnjak poznaje i cijert

U srijedu na veče bio je banket kod
» Ruskoga cara“  priregjen u čast gostima
od uredništva ,Dela“. Sofra je bila isto ona-
ko sjajna kao i kod Kolarca, a doček i odu-
ševljenje neopisivo. U pročelju je sjedio naš
najvrsniji živući filolog Vatroslav Jagić. Ui-
tavi tok slave bio je burniji i oduševljeniji
nego sinoć, jer je krug uži bio, a povrh sve-
ga, jer je krasna pjesma Janka Veselinovića
svakog veselila. I ako je običaj zdravica vrlo
pohvalan i krasan, meni se bar učinilo, da
se te večeri otegao kao zla godina... nije
skoro gosta bilo koji ne bijaše govorio! Da
do bezkonačnosti ne duljim dopis, spomenu-
ću samo krasnu zdravicu prof. Ljube Jova-
novića, pa Pere Gjorgjevića, prof. Sandića

(0  bratskoj slozi), prof. Budmani i prof.
L. Zore (u ime Dubrovnika), gosp. Ma-
rinova Koji je Fovorio Bugarski i zahvalio
.Vukovoj sjeni, koji je obrazovanu Evropu
prije sedamdeset i više godina upoznao s

ho diačere 2 o

je na ruskom jeziku isticao slavjansku  uza-
jamnost.

Sutra dan

Bugarima i s njihovim jezikom, pa najposli- |
je gosp. Pjetuhova profesora iz Jurjeva koji.

bila je u gragjanskom kli

1% j
Ago g

Ga