. tina me 5.

ranaka 15 u zlatu.

“po

i

U Dubrovniku 14. Monako 1897.

“cijeni miru:

“5 sira Vanske. kera i
s feae na . godinu flor. 4. 50.

"Za Srbiju i Crnu- goru: na. go

s

Za sve ostale šemlig < godinu

<a

“a Dubrovnik: na godinu -fior. 4,

Na a po godine i na nisi s.
surazmjerno.

digo broj lista 10 novčića.

Dopisi se šalju uredništvu,

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglasa, priposlano, izjave
Javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč»
od retka (sitnijeh slova). Ako se više

. puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma na -pri-
maju se.

“Broj 16.

Izlazi svake N edjelje.

Godina VI.

Poziv na pretplatu
Pošto je našemu listu cijena vrlo niska,
“pošto troškovi oko izdavanja lista ne stoje

nikako u razmjeru sa pretplatom i pošto

osrpski listovi u opće ne mogu računati na
veliki broj pretplatnika radi raznih razloga

a naročito radi oduzimanja post-debit-a —

Za grad i najbližu okolicu
ja E rea Bosnu i Hercegovinu

“odlučili smo s nove godine povisiti
: pretplatu na naš list i to ovako:

for. 5 na
DO-5

godinu

k2]

5.

, Srbiju i Crnu Goru 6

x sve ostale zemlje franaka 54 u i zlata č X
"ia NJA pŠ godine i na četvrt godine snrazmjerno,

u Ovom prilikom molimo gg. pretplatni-
ke koji su već poslali jedan dio ili ci-
jelu pretplatu za nastajnu godinu, da prama

novim cijenama nadoplate razliku, a u isto
..doba pozivljemo ostale da ne zakasne s no-
«vom preiplatom.  Dužnike molimo po

stoti put da čim prije podmire svoj
: had .

o

“aadržaj. Odgovor - na priposlano  preč.
“kanonika Pište i Liepopili
roh? piše. Ljudevit  Vuličević

strane i domaće štampe (iz ,Srbobrana“ i
»Vionoa“ — Naši dopisi (iz Kotara i Mljeta)
“— Domaće vijesti -—— Srpske zemlje — Pro-
<" ge — Dubrovačke vijesti —> Čitulja —
Podlistak: Vak o Srbima i Hrvatima.

Da sam pa-
Pregled

Odgovor na ,priposlano“ preč. kan.

Pište i Liepopili
Jedan francuski državnik, ako se ne va-
ramo Spuller, kazao je da je najbolja ona

uprava i vlada, koja nastaje iz razumnog
kompromisa. Drugijem riječima hotio je ovaj
o državnik reći, da skrajnosti ma koje bile ne
doprinose napretku i boljitku narodnomu.

Doista ovo nije ništa novo, još u starijeh

 poganskijeh Rimljana postajala je riječ: in
medio virtus (t.j. krepost je u sredini) kao
oustuk nezasitnoj pohlepi za isključivom vlasti
> prirogjenoj. ljudskoj naravi,

te s toga nije
nikada suvišno ponavljati velike i za
ne * istine. '

“ Cijenimo, da se svećenstvo ne može iz

djudske: zadruge odijeliti, te kao posebna ka-

osta u svjetovnijem poslovima zahtijevati onu
> isključivu vlast, koju vrši u crkvi; njegov
uticaj na društvo imao bi biti odmjeren pra-
oma njegovoj vrijednosti i inteligenciji.

U srednjem vijeku svećenstvo je zauzi-
malo prvo mjesto ne samo u crkvi već i u
društvu, ljubomorno je tu svoju prevlast ču-
ovalo i za nju se borilo; s toga mu nije go-
dio napredak na polju nauka, jer je u tome
jE Bedah opasnog takmaca, koji će jednog dana
u društvu zauzeti njegov položaj i uticaj mu
svesti u prave granice. Što je prosvjeta više

napredovala, što je u društvu rastao broj
. prosvjetljenijeh i učenijeh ljudi, to je sukob

izmegju svećenstva i ovijeh uzimao veće raz-
mjere, dok se napokon u ovome vijeku nije
izrodio u pravu i očajničku borbu na ZT
nauke i politike. Ratujnće stranke dobiše.

“svoja imena. Svećenstvo i njegove est

ke nazivaju klerikalstvom, po tome što kler
dli ti svećenstvo za sebe hoće prevlast u
društvu, koje bi htjelo po svojijem nazorima
umijesiti, kako bi mu poslušnije bilo. Stran-

ku protivnu ovoj zovu liberalnom, po tome |

što prosrjeljeiji i napredniji članovi  druš-

tva ne trpe u društvenijem poslovima i pi- |

tanjima prevlasti svećenstva i hoće da  ljud-
sku zadrugu upute i urede prama naprecima
nauke, da bude slobodna, nezavisna i spo-
sobna sama sobom upravljati.

U zapadnoj Evropi ova borba o vlast
ili ti prvenstvo u društvu izmegju spomenu-
te dvije stranke prešla je u skrajnosti. U
Francuskoj i Italiji vladajuće stranke  zamr-
ziše na crkvu, a tomu su doprinijele mnogo
i političke borbe. U Franeuskoj je svećen-
stvo bilo protivno republici; u Italiji je sve-
ćenstvo stajalo na stranu neprijatelja  jedin-
stva italijanskoga naroda, pa i danas radi

protiv ujedinjene Italije. Bistri um pape La-

va XIII. uvidio je u čemu je jedan od uz-
rok kod vladajućih stranaka u  Franeuskoj
protiv crkve, pa je s toga izjavio, da crkva
priznaje i republikanski oblik države, i na-
redio franeuskom svećenstvu, da se pokori
republikanskijem državnijem ustanovama. Ova
mućra odredba papina za cijelo će opet po-
dići ugled crkve u francuskoj republici, a u
isto vrijeme dokazuje, koliko pogrješna  po-
litika svećenstva može nanijeti štete i samoj
orkvi. Dao Bog da se u Italiji i drugdje na-
gje način izmirenja izmegju crkve i države
na temelju narodnoga jedinstva.

Dominatio t. j. gospodstvo nad svijetom
neka budu
— načela su, ko-

i sint ut sunt aut non
kakvi su ili neka ih nema
ja su prešla u krv upravljajućim krugovima
svećenstva. Prvo se kosi sa riječima Isuso-
vijem: Vaše je carstvo na nebesima, a drugo
je neprirodno, jer svijet napreduje i usavršu-
je se. Koliko protiv prvoga toliko protiv dru-
goga načela  prosvjetljeni članovi društva
svuda se bore, jer ljudsko društvo hoće slo-
bode a ne ropstva, hoće napretka a ne na-
zatka. Svaki pokušaj, koji se je podigao iz
samijeh svećeničkijeh krugova, protiv ovijeh
načela bio je nemilostivo ugušen, a takovi-
jeh u različitijeh naroda bilo je više. Pošto
ova načela ne zasijecaju u bitnost vjere i
crkve, cijenimo da ih je slobodno u pretres
uzimati, te se s njima slagati ili ne slagati.
Mnogi veliki pjesnici, naučenjaci i državnici
nijesu za to prestali biti dobri kršćani i ka-
tolici, što su pobijali gornja načela, pa s to-
ga cijenimo, da nijesmo ni mi bezbožnici i
nevjernici, ako se usudimo koju rečenijem
načelima prigovoriti.

Katolička je crkva universalna, s toga
po svome ustrojstvu nije mnogo naklona na-
rodnijem pokretima za jedinstvom i prepo-
rodom u narodnome duhu. Veliki narodni
pokreti Nijemaca, Talijanaca,
nailazili su i nailaze na veliku protivnost
katoličkog svećenstva. Jedini su Hrvati bili
gretni da im svećenstvo nije na put stalo,
dapače je u zadnje vrijeme ono uzelo u svoje
ruke i pod svoje okrilje veliko-hrvatske  te-
žnje i njima rukovodi. Ovom  izuzetku od
običnog pravila nije toliko povod u ljubavi
prama hrvatstvu koliko u političko-vjerskijem
razloziraa, koji katoličkoj erkvi ne mogu do-
nijeti one koristi, kojoj se neki nadaju, da-
pače mogu više štetovati nego koristiti, jer
ne htjeti voditi računa o srpskom | elementu
na zapadnom dijelu balkanskog poluostrva
znači ne poznavati ni abecedu politike. I to
je ono što mi neprestano  naglašujemo, te
mjesto da se ova tako očita istina prizna,
podižu se na nas krstaške vojne. Vrijeme
će dokazati, da smo imali pravo.

Sint t.j.

Čeha i Srba

List , Dubrovnik“ pokrenuo se je S pro-
gramom, da budi srpsku svijest u naroda
koji je sačuvao najčišće srpske običaje i
predaje, da upućuje narod vjerom podijeljen
na snošljivost, mir i ljubav. List  ,Dubrov-
nik“ kao politička novina nikada se nije mi-
ješao u vjerske raspre, i s dužnijem  pošto-
vanjem pisao je o corkvenijem poglavicama
kao duhovnijem pastirima. List , Dubrovnik“
je u svečanom ruhu izašao na dan ustoliče-
nja presvijetlog biskupa dr Josipa Marčelića,
i Srbi katolici nijesu izostali ni u čemu da
mu iskažu svaku počast kao svomu duhov-
nemu pastiru. Ali list ,Dubrovnik“ i srpska
stranka u Dubrovniku našlo je najžešće pro-
tivnike_ u redovima  kaloličkijeh svećenika
osim časnijeh izuzetaka, te prama agresivnom
držanju njihovu morao je i on uzeti u obranu
svoj program i svoja načela uvijek u  skla-
dnom i dostojanstvenom obliku rasprave i
kritike. List , Dubrovnik“ kritikujući bilo bi-
skupe bilo kanonike bilo popove nije nikada
posegnuo u njihov pravi i jedini djelokrug,
biva u vjeru i crkvu. Kad bi list ,Dubrov-
nik“ posegnuo u pravi i jedini djelokrug
biskupa, kanonika i popova, te napadao na
njih kao na glavare i predstavnike vjere i
crkve, onda bi se mogao opravdati onaj že-
stoki i nasrtljivi način pisanja preč. kanonika
Pište i Liepopili, ali od svega toga u ovomu
listu nikada ni riječi, jer nijesmo izgubili
pamet. Naše pisanje o biskupima, kanonicima
i popovima upravljeno je njima kao osobama
ili ti članovima ljudske zadruge, iz koje se
hoće nas, kao Srbe, pod svaku cijenu isklju-
čiti. Kada se ne bi od toga branili, pokazali
bi da nemamo pravo na opstanak.

Svaka skladna i dostojanstvena rasprava
pa ma bilo o kojem pitanju ne može nikomu
škoditi. Razlog neka se pobija razlozima,
krivo tumačenje neka se ispravlja pravijem,
neupućena neka se uputi. Ovako se radi u
svijetu, ovako se dovode ideje do pobjede.
Gruba sila i mučki napadaji dokazuju fana-
tizam i nestašicu razloga i uvjerenja. Mučki
napadaj, kao onaj prošle nedjelje na našega

urednika, pred svijetom  prosvijetljenijem. i |

razumnijem ne može izazvati nego gnušanje
i prezir. Onaki napadaji potkopavaju temelje
Evangjelju, koga su propovjednici i prečasni
kanonici Pišta i Liepopili. Mi smo uvjereni,
da oni kao svećenici onaj mučki napadaj
osugjuju, ali kao političari toliko su se za-
trčali, da je napadaj od prošle nedjelje na

našega urednika posljedica — i ako valjda
od njih neželjena — njihova političkog rada

i pisanja“). Pretjeranost ragja  fanatizam i
surovost. S toga dobro bi bilo po društvo,
crkvu i vjeru, kad bi svećenik obuzdao po-
litičara. .

Prečasni kanonici Pišta i Liepopili obra-
tili su se napokon puku protiv nas, i mi se
obraćamo svakomu ko ima oči da vidi a uši
do čuje, pa će razumjeti kakve izglede pruža
ono čega su se učinili propovjednici ova
prečasna gospoda.

do a

s U 12" ose vi prečasna gospodo na je-
dnom mjestu velite: , .. . . ustanite proti nami
a mi ćemo se puku uteći, pak da vidimo pri kome
će deblji kraj ostati“. Smisao je ovih riječi dosta
jasna. Evangjelje pak gospodo kanonici veli: nlco
tebe kamenom ti njega kruhom“ i ,ko te udari po
licu okreni mu i drugu stranu“. Neka teolozi
,Orvene Hrvatske“ ovo dovedu u sklad, ako mogu,

Da sam paroh?.....

Dobro je i naravno, pope prijatelju, ži-
vjeti u prošlosti. Ovo je onaj balsam što mi-
lostiva priroda ulijeva u srce onijem koji će
se skoro maniti posala ovoga svijeta, i sići
će dolje zemlji u krilo da spavaju smrtni
sanak, pokriveni travom i otajstvom. Koliko
se više privlačimo koncu života toliko slagje
preživamo prošlost.

I ja sam ti čitav u prošlosti. Zanije-
čem i vjerom, poput Jezekilja, oživljavam
mrtve da mi stoje pred očima, i da mi pri-
čaju o danima što progjoše. Ove lijepe misli
ove sjajne utvare rese mi, kao makovke i
tratori, stazicu put groba, kojom igjem sad
veselo i sad tužno.

Kažeš mi da si paroh Ja ti se radu-
jem, što je to za tebe, i za svakoga sve-
štenika, najbolja služba da koristiš braći
svojoj.

Srećan si da ti je malena parohija, jer
je lašnje možeš obuhvatiti svojom brigom i
pastirskom ljubavlju. Srećan si da ti je da-
leko od grada parohija, jer ti neće ući u
nju politične malenkosti i moralne gadnosti,
koje u gradovima truju srca, duše pa i
vazduh.

Pitaš me: kako bih ja radio i postupao
da sam paroh?.....

Da sam paroh, kao si ti, usadio bih
tvrdo u svoje srce da sav moj život. posve
pripada crkvi, to jest ljudima pobraćenijem
u Isusovoj misli i vjeri, što samo, jedino
ovaki sastavljaju živu crkvu Božiju.

Da sam paroh za sebe bih malo tražio,
što parohu treba malo; sve bih tražio za
svoje stado, koje je Božije stado.

Ne bih silom, nego ljubavlju postupao
s narodom; na bih mu gledao na žep, nego
na srce; ne bih nigda pomislio da sam viši,
važniji i bolji od drugijeh hrišćana. Petar
apostol u svojoj prvoj sabornoj poslanici veli
pastijerima : »Pasite stado božije koje
»vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom,
.nego dragovoljno, i po Bogu, niti za ne-
, pravedne dobitke, nego iz dobra srea; niti
»Kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi
»stadu; i kad se javi poglavar pastirski, pri-
pe vijenac slave koji neće uvenuti.“
V. 2—

gde sam paroh dvije bi mi VR vje-
čito stale otvorene pred očima: Isusovo Je-
vangjelje i patnja mojega naroda. Danju bih
i noću čitao prvu, da njenijem duhom ispu-
njen, poutješim drugu. U drugu bih se du-
boko zadubio da se ojadim jadom svojega
naroda i da shvatim prvu. Hristova bi me
ljubav nižila dolje gdje moj narod strada, a
patnja bi me mojega naroda visila gorje
gdje Hristos sjaje, danica budućnijeh. bolji-
jeh vijekova.

Da sam paroh ne bih čekao da se raz-
bole moji parohijani i dodju na umor da
ih pohodim. Zdrave bih ih često pohodio, _i i
za to kad bi bili bolesni i na umoru, videći
me kod postelje, nebi me smatrali  prethod-

nikom smrti, nego starijem prijateljem. i bra-

tom, koga su obično vigjali i slušali u svo-
joj kući.

Da sam paroh svaku bih nedjelju i i svaki
svetac tumačio Jevangjelje svome narodu ;
riječju bih Isusovom hranio duše. Ovom bih
riječju svjetovao, ovom bih zaklinjao, ovom
bih“ molio.