. tina me 5. ranaka 15 u zlatu. “po i U Dubrovniku 14. Monako 1897. “cijeni miru: “5 sira Vanske. kera i s feae na . godinu flor. 4. 50. "Za Srbiju i Crnu- goru: na. go s Za sve ostale šemlig < godinu <a “a Dubrovnik: na godinu -fior. 4, Na a po godine i na nisi s. surazmjerno. digo broj lista 10 novčića. Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglasa, priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč» od retka (sitnijeh slova). Ako se više . puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma na -pri- maju se. “Broj 16. Izlazi svake N edjelje. Godina VI. Poziv na pretplatu Pošto je našemu listu cijena vrlo niska, “pošto troškovi oko izdavanja lista ne stoje nikako u razmjeru sa pretplatom i pošto osrpski listovi u opće ne mogu računati na veliki broj pretplatnika radi raznih razloga a naročito radi oduzimanja post-debit-a — Za grad i najbližu okolicu ja E rea Bosnu i Hercegovinu “odlučili smo s nove godine povisiti : pretplatu na naš list i to ovako: for. 5 na DO-5 godinu k2] 5. , Srbiju i Crnu Goru 6 x sve ostale zemlje franaka 54 u i zlata č X "ia NJA pŠ godine i na četvrt godine snrazmjerno, u Ovom prilikom molimo gg. pretplatni- ke koji su već poslali jedan dio ili ci- jelu pretplatu za nastajnu godinu, da prama novim cijenama nadoplate razliku, a u isto ..doba pozivljemo ostale da ne zakasne s no- «vom preiplatom. Dužnike molimo po stoti put da čim prije podmire svoj : had . o “aadržaj. Odgovor - na priposlano preč. “kanonika Pište i Liepopili roh? piše. Ljudevit Vuličević strane i domaće štampe (iz ,Srbobrana“ i »Vionoa“ — Naši dopisi (iz Kotara i Mljeta) “— Domaće vijesti -—— Srpske zemlje — Pro- <" ge — Dubrovačke vijesti —> Čitulja — Podlistak: Vak o Srbima i Hrvatima. Da sam pa- Pregled Odgovor na ,priposlano“ preč. kan. Pište i Liepopili Jedan francuski državnik, ako se ne va- ramo Spuller, kazao je da je najbolja ona uprava i vlada, koja nastaje iz razumnog kompromisa. Drugijem riječima hotio je ovaj o državnik reći, da skrajnosti ma koje bile ne doprinose napretku i boljitku narodnomu. Doista ovo nije ništa novo, još u starijeh poganskijeh Rimljana postajala je riječ: in medio virtus (t.j. krepost je u sredini) kao oustuk nezasitnoj pohlepi za isključivom vlasti > prirogjenoj. ljudskoj naravi, te s toga nije nikada suvišno ponavljati velike i za ne * istine. ' “ Cijenimo, da se svećenstvo ne može iz djudske: zadruge odijeliti, te kao posebna ka- osta u svjetovnijem poslovima zahtijevati onu > isključivu vlast, koju vrši u crkvi; njegov uticaj na društvo imao bi biti odmjeren pra- oma njegovoj vrijednosti i inteligenciji. U srednjem vijeku svećenstvo je zauzi- malo prvo mjesto ne samo u crkvi već i u društvu, ljubomorno je tu svoju prevlast ču- ovalo i za nju se borilo; s toga mu nije go- dio napredak na polju nauka, jer je u tome jE Bedah opasnog takmaca, koji će jednog dana u društvu zauzeti njegov položaj i uticaj mu svesti u prave granice. Što je prosvjeta više napredovala, što je u društvu rastao broj . prosvjetljenijeh i učenijeh ljudi, to je sukob izmegju svećenstva i ovijeh uzimao veće raz- mjere, dok se napokon u ovome vijeku nije izrodio u pravu i očajničku borbu na ZT nauke i politike. Ratujnće stranke dobiše. “svoja imena. Svećenstvo i njegove est ke nazivaju klerikalstvom, po tome što kler dli ti svećenstvo za sebe hoće prevlast u društvu, koje bi htjelo po svojijem nazorima umijesiti, kako bi mu poslušnije bilo. Stran- ku protivnu ovoj zovu liberalnom, po tome | što prosrjeljeiji i napredniji članovi druš- tva ne trpe u društvenijem poslovima i pi- | tanjima prevlasti svećenstva i hoće da ljud- sku zadrugu upute i urede prama naprecima nauke, da bude slobodna, nezavisna i spo- sobna sama sobom upravljati. U zapadnoj Evropi ova borba o vlast ili ti prvenstvo u društvu izmegju spomenu- te dvije stranke prešla je u skrajnosti. U Francuskoj i Italiji vladajuće stranke zamr- ziše na crkvu, a tomu su doprinijele mnogo i političke borbe. U Franeuskoj je svećen- stvo bilo protivno republici; u Italiji je sve- ćenstvo stajalo na stranu neprijatelja jedin- stva italijanskoga naroda, pa i danas radi protiv ujedinjene Italije. Bistri um pape La- va XIII. uvidio je u čemu je jedan od uz- rok kod vladajućih stranaka u Franeuskoj protiv crkve, pa je s toga izjavio, da crkva priznaje i republikanski oblik države, i na- redio franeuskom svećenstvu, da se pokori republikanskijem državnijem ustanovama. Ova mućra odredba papina za cijelo će opet po- dići ugled crkve u francuskoj republici, a u isto vrijeme dokazuje, koliko pogrješna po- litika svećenstva može nanijeti štete i samoj orkvi. Dao Bog da se u Italiji i drugdje na- gje način izmirenja izmegju crkve i države na temelju narodnoga jedinstva. Dominatio t. j. gospodstvo nad svijetom neka budu — načela su, ko- i sint ut sunt aut non kakvi su ili neka ih nema ja su prešla u krv upravljajućim krugovima svećenstva. Prvo se kosi sa riječima Isuso- vijem: Vaše je carstvo na nebesima, a drugo je neprirodno, jer svijet napreduje i usavršu- je se. Koliko protiv prvoga toliko protiv dru- goga načela prosvjetljeni članovi društva svuda se bore, jer ljudsko društvo hoće slo- bode a ne ropstva, hoće napretka a ne na- zatka. Svaki pokušaj, koji se je podigao iz samijeh svećeničkijeh krugova, protiv ovijeh načela bio je nemilostivo ugušen, a takovi- jeh u različitijeh naroda bilo je više. Pošto ova načela ne zasijecaju u bitnost vjere i crkve, cijenimo da ih je slobodno u pretres uzimati, te se s njima slagati ili ne slagati. Mnogi veliki pjesnici, naučenjaci i državnici nijesu za to prestali biti dobri kršćani i ka- tolici, što su pobijali gornja načela, pa s to- ga cijenimo, da nijesmo ni mi bezbožnici i nevjernici, ako se usudimo koju rečenijem načelima prigovoriti. Katolička je crkva universalna, s toga po svome ustrojstvu nije mnogo naklona na- rodnijem pokretima za jedinstvom i prepo- rodom u narodnome duhu. Veliki narodni pokreti Nijemaca, Talijanaca, nailazili su i nailaze na veliku protivnost katoličkog svećenstva. Jedini su Hrvati bili gretni da im svećenstvo nije na put stalo, dapače je u zadnje vrijeme ono uzelo u svoje ruke i pod svoje okrilje veliko-hrvatske te- žnje i njima rukovodi. Ovom izuzetku od običnog pravila nije toliko povod u ljubavi prama hrvatstvu koliko u političko-vjerskijem razloziraa, koji katoličkoj erkvi ne mogu do- nijeti one koristi, kojoj se neki nadaju, da- pače mogu više štetovati nego koristiti, jer ne htjeti voditi računa o srpskom | elementu na zapadnom dijelu balkanskog poluostrva znači ne poznavati ni abecedu politike. I to je ono što mi neprestano naglašujemo, te mjesto da se ova tako očita istina prizna, podižu se na nas krstaške vojne. Vrijeme će dokazati, da smo imali pravo. Sint t.j. Čeha i Srba List , Dubrovnik“ pokrenuo se je S pro- gramom, da budi srpsku svijest u naroda koji je sačuvao najčišće srpske običaje i predaje, da upućuje narod vjerom podijeljen na snošljivost, mir i ljubav. List ,Dubrov- nik“ kao politička novina nikada se nije mi- ješao u vjerske raspre, i s dužnijem pošto- vanjem pisao je o corkvenijem poglavicama kao duhovnijem pastirima. List , Dubrovnik“ je u svečanom ruhu izašao na dan ustoliče- nja presvijetlog biskupa dr Josipa Marčelića, i Srbi katolici nijesu izostali ni u čemu da mu iskažu svaku počast kao svomu duhov- nemu pastiru. Ali list ,Dubrovnik“ i srpska stranka u Dubrovniku našlo je najžešće pro- tivnike_ u redovima kaloličkijeh svećenika osim časnijeh izuzetaka, te prama agresivnom držanju njihovu morao je i on uzeti u obranu svoj program i svoja načela uvijek u skla- dnom i dostojanstvenom obliku rasprave i kritike. List , Dubrovnik“ kritikujući bilo bi- skupe bilo kanonike bilo popove nije nikada posegnuo u njihov pravi i jedini djelokrug, biva u vjeru i crkvu. Kad bi list ,Dubrov- nik“ posegnuo u pravi i jedini djelokrug biskupa, kanonika i popova, te napadao na njih kao na glavare i predstavnike vjere i crkve, onda bi se mogao opravdati onaj že- stoki i nasrtljivi način pisanja preč. kanonika Pište i Liepopili, ali od svega toga u ovomu listu nikada ni riječi, jer nijesmo izgubili pamet. Naše pisanje o biskupima, kanonicima i popovima upravljeno je njima kao osobama ili ti članovima ljudske zadruge, iz koje se hoće nas, kao Srbe, pod svaku cijenu isklju- čiti. Kada se ne bi od toga branili, pokazali bi da nemamo pravo na opstanak. Svaka skladna i dostojanstvena rasprava pa ma bilo o kojem pitanju ne može nikomu škoditi. Razlog neka se pobija razlozima, krivo tumačenje neka se ispravlja pravijem, neupućena neka se uputi. Ovako se radi u svijetu, ovako se dovode ideje do pobjede. Gruba sila i mučki napadaji dokazuju fana- tizam i nestašicu razloga i uvjerenja. Mučki napadaj, kao onaj prošle nedjelje na našega urednika, pred svijetom prosvijetljenijem. i | razumnijem ne može izazvati nego gnušanje i prezir. Onaki napadaji potkopavaju temelje Evangjelju, koga su propovjednici i prečasni kanonici Pišta i Liepopili. Mi smo uvjereni, da oni kao svećenici onaj mučki napadaj osugjuju, ali kao političari toliko su se za- trčali, da je napadaj od prošle nedjelje na našega urednika posljedica — i ako valjda od njih neželjena — njihova političkog rada i pisanja“). Pretjeranost ragja fanatizam i surovost. S toga dobro bi bilo po društvo, crkvu i vjeru, kad bi svećenik obuzdao po- litičara. . Prečasni kanonici Pišta i Liepopili obra- tili su se napokon puku protiv nas, i mi se obraćamo svakomu ko ima oči da vidi a uši do čuje, pa će razumjeti kakve izglede pruža ono čega su se učinili propovjednici ova prečasna gospoda. do a s U 12" ose vi prečasna gospodo na je- dnom mjestu velite: , .. . . ustanite proti nami a mi ćemo se puku uteći, pak da vidimo pri kome će deblji kraj ostati“. Smisao je ovih riječi dosta jasna. Evangjelje pak gospodo kanonici veli: nlco tebe kamenom ti njega kruhom“ i ,ko te udari po licu okreni mu i drugu stranu“. Neka teolozi ,Orvene Hrvatske“ ovo dovedu u sklad, ako mogu, Da sam paroh?..... Dobro je i naravno, pope prijatelju, ži- vjeti u prošlosti. Ovo je onaj balsam što mi- lostiva priroda ulijeva u srce onijem koji će se skoro maniti posala ovoga svijeta, i sići će dolje zemlji u krilo da spavaju smrtni sanak, pokriveni travom i otajstvom. Koliko se više privlačimo koncu života toliko slagje preživamo prošlost. I ja sam ti čitav u prošlosti. Zanije- čem i vjerom, poput Jezekilja, oživljavam mrtve da mi stoje pred očima, i da mi pri- čaju o danima što progjoše. Ove lijepe misli ove sjajne utvare rese mi, kao makovke i tratori, stazicu put groba, kojom igjem sad veselo i sad tužno. Kažeš mi da si paroh Ja ti se radu- jem, što je to za tebe, i za svakoga sve- štenika, najbolja služba da koristiš braći svojoj. Srećan si da ti je malena parohija, jer je lašnje možeš obuhvatiti svojom brigom i pastirskom ljubavlju. Srećan si da ti je da- leko od grada parohija, jer ti neće ući u nju politične malenkosti i moralne gadnosti, koje u gradovima truju srca, duše pa i vazduh. Pitaš me: kako bih ja radio i postupao da sam paroh?..... Da sam paroh, kao si ti, usadio bih tvrdo u svoje srce da sav moj život. posve pripada crkvi, to jest ljudima pobraćenijem u Isusovoj misli i vjeri, što samo, jedino ovaki sastavljaju živu crkvu Božiju. Da sam paroh za sebe bih malo tražio, što parohu treba malo; sve bih tražio za svoje stado, koje je Božije stado. Ne bih silom, nego ljubavlju postupao s narodom; na bih mu gledao na žep, nego na srce; ne bih nigda pomislio da sam viši, važniji i bolji od drugijeh hrišćana. Petar apostol u svojoj prvoj sabornoj poslanici veli pastijerima : »Pasite stado božije koje »vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, .nego dragovoljno, i po Bogu, niti za ne- , pravedne dobitke, nego iz dobra srea; niti »Kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi »stadu; i kad se javi poglavar pastirski, pri- pe vijenac slave koji neće uvenuti.“ V. 2— gde sam paroh dvije bi mi VR vje- čito stale otvorene pred očima: Isusovo Je- vangjelje i patnja mojega naroda. Danju bih i noću čitao prvu, da njenijem duhom ispu- njen, poutješim drugu. U drugu bih se du- boko zadubio da se ojadim jadom svojega naroda i da shvatim prvu. Hristova bi me ljubav nižila dolje gdje moj narod strada, a patnja bi me mojega naroda visila gorje gdje Hristos sjaje, danica budućnijeh. bolji- jeh vijekova. Da sam paroh ne bih čekao da se raz- bole moji parohijani i dodju na umor da ih pohodim. Zdrave bih ih često pohodio, _i i za to kad bi bili bolesni i na umoru, videći me kod postelje, nebi me smatrali prethod- nikom smrti, nego starijem prijateljem. i bra- tom, koga su obično vigjali i slušali u svo- joj kući. Da sam paroh svaku bih nedjelju i i svaki svetac tumačio Jevangjelje svome narodu ; riječju bih Isusovom hranio duše. Ovom bih riječju svjetovao, ovom bih zaklinjao, ovom bih“ molio.