u

3

I i

U Dubrovniku 21. Novembra 1897.

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Na pi godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata 14.

šalju : e sdministraciji ,Dubrovnu.
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglasa, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč-
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puia štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
msju se

Broj 47.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VI.

Sadržaj: Unija —  Interpelacija —
Vrlika u borbi — Pregled strane i domaće
štampe: Bolesni čovjek na Bosni iz ,Srbobra-
na“ — Naši Dopisi — Domaće vijesti —
Srpske zemlje — Pregled — Dubrovačke
vijesti — Različito — Bibliografija — D-

odlistak.

UNIJA

Vas kršćanski svijet želi uniju, a vi je
ne ćete, doviknuše nam  prečasna gospoda
kanonici Pišta i Liepopili. Valjda pod onijem
vas kršćanski svijet razumijevaju oni katoli-
čki, jer ne vjerujemo da pravoslavne ne
smatraju kršćanima. Dopuštamo da katolički
svijet vapi za unijom i da želi vidjeti kršćan-
sku crkvu jednu mjesto dvije; ali kad neko
od drugoga štogod traži, treba čuti šio taj
drugi govori: da li pristaje ili ne pristaje.
Prošlost i sadašnjost kazuju, da su pravosla-
vni svijet a naročito pravoslavni Slaveni na
poziv za uniju odgovorili: ne.

Povjest unije u Galiciji, Hrvatskoj, Sla-
voniji, Dalmaciji i Ugarskoj ima mnogo ža-
losnijeh i krvavijeh stranica, koje propovjed-
nicima unije ne mogu služiti na diku. Tro-

vanje, batine, tamnice i svakovrsna  progon-
stva bila su sredstva, kojima se je u dale-
koj i bližoj prošlosti pravoslavne Srbe  go-

nilo u uniju. Istina, danas se na kraju pro-
svijetljenog XIX. vijeka takva sredstva više
ne upotrebljavaju.

Mi smo već jednom obrazložili naše sta-

novište i naveli tri jaka razloga proti uniji,

na koja nam se još nije proturazlozima  od-
govorilo. Ogobito je dan današnji važan tre-

ći razlog, koji iznijesmo, biva: neprijatelji

Slavenstva rade na uniji jedino iz političkog
računa, vjerujući tvrdo, da bi se unijom  je-

dino mogla zaustaviti konačna slavenska po-

bjeda. -

Propovjednike unije treba podijeliti u
dvije vrste: jedni traže uniju jedino iz vjer-
skijeh i nikakvijeh drugih razloga; drugima
je vjera deveta, oni se služe unijom kao do-
brijem političkijem sredstvom za postignuće

- protuslavenskijeh ciljeva. Prvima se nema

što prigovoriti, druge treba osuditi; megju

oprvijem malo ima aktivnijeh radnika za uni-

ju, megju drugijem ima ih mnogo. Ko je
Slaven srcem a ne samo imenom treba da
gleda na uniju drugijem naočalima nego je-
dan Talijanac, Nijemac ili Magjar, jer se tu
radi samo o Slavenima i Slavenstvu. Neo-
boriva je činjenica, da se je narodna slaven-
ska svijest očuvala jedino kod pravoslavnijeh

Slavena; da ne bijaše njih, o Slavenstvu se

danas ne bi više govorilo. To je povjest.

Mnogo se viče na Machiavelli, što je
vjeru potčinio politici. Machiavelli je živio u
XVI, a mi živemo na kraju XIX. vijeka, i
Svojijem očima gledamo istu stvar.

Prije nego je crkveni raskol nastao  iz-
Megju Rima i Carigrada, solunska braća, sv.
Ćiril i Metodije, udariše u Velikoj Moravskoj
državi prve temelje velikomu djelu, biva, sla-
venskoj crkvi, odakle bi bila nikla slavenska
kultura, poput grčke i rimske, i iz Moravske
države kao iz središta slavenskog rasprostra-
nila se izmegju ostalijeh Slavena. Ali biskupi
njemački i dolazak Magjar4 u srce slavensko
u klici satriješe početke onoga velikoga dje-
la. Njemački biskupi po smrti svete braće

onda.

nom dijelu

rastjeraše njihove učenike, i zamijeniše sla-
vensko  latinskijem — bogosluženjem. Magjari
uništivši Veliku Moravsku državu i podjar-
mivši sebi slavenska plemena u Karpatima i
na dunavskoj nizini odijeliše za uvijek za-
padne i istočne Slavene od južnijeh. Velika
Moravska država bila je središte, preko  ko-
jeg su Slaveni zapadni, istočni i južni dola-
zili u doticaj. Propašću njezinom slavensko
je pitanje bilo za vijekove potisnuto. Kad se
govori o znamenitosti djela solunske braće,
treba ga s ovoga stanovišta posmatrati, i ta-
da stoprvo zasija njegova veličina i zamaš-
nost po Slavenstvo, Što je kasnije iz rada
sv. Čirila i Metodija nastalo, takogjer je zna-
menito i veliko djelo. Velika većina Slavena
prigrli njihovu nauku i slavensko bogosluže-
nje, ali jedinstva kulturno-vjerskog u Slave-
na nestade. Da li za uvijek; teško je na to
odgovoriti. Ko misli provesti uniju u dana-
šnjijem prilikama, taj traži abdiciranje Slaven-
stva pred njegovijem neprijateljima i  abdi-
Giranje istoka pred zapadom. Pitanje o uniji
danas zasijeca u slavensko i u istočno  pita-
nje, s toga je neizvedivo.

Vjera i politika, politika i vjera nalaze
u ovome pitanju u oprjeci a odijeliti se ne
mogu. Kao dokaz, kako su vjera i politika
na žalost gdje se tiče Slavena jedno drugomu
potčinjeni, neko i ovo svjedoči. Poslije tisuću:
godina danas se još čuju sa plavog Dunava
odjeci onoga rata, koji vodiše njemački  bis-
kupi proti slavenskom bogosluženju u  Veli-
koj Moravskoj državi; ti odjeci danas dolaze
iz zastupničke kuće u Beču, Možemo pomi-

sliti, kakav je bio bijes njemačkijeh biskupa |

nazad tisuću godina po današnjem bijesu
njemačkijeh zastupnika u  zastupničkoj kući.
Danas se vodi boj o slavenski jezik kao i
Uzroci su borbe jednaki, a dao Bog
da posljedice ne bude jednake. Evo kako se
ukrštava politika sa crkvom i obratno. Po-
sljedice toga mi Slaveni osobito osjećamo.

Kod ovakog položaja stvari suvišno je
govoriti o progonstvu slavenskog bogosluže-
nja u Dalmaciji u srednjem vijeku i pozivati
se na spljetske sabore; suvišno je govoriti,
zašto se unija propagira najživlje na zapad-
balkanskog = poluostrva  megju
pravoslav. Srbima, i zašto se ,grande mu-
nus“ narodnog obreda, kao što veli J. Ho-
leček, ne daje i Slavenima megju kojima
nema pravoslavnijeh.

Danas politika protuslavenska rukovodi
unijom, s toga je dužnost svijeh  pravijeh
Slavena, bili oni katolici ili pravoslavni, us-
tati proti nje i kazati: što momu narodu
može štete nanijeti, ne dolazi od Boga.

Interpelacija
Zastupnika viteza pl. Vukovića : družine
Njegovoj Preuzvišenosti g. Ministru Trgovine.

Već godine 1891. podastrla je Ministar-
stvu Trgovine memorandum , Assocazione
Marittima in Trieste“, u kome je bilo do-
kazano, kako  opstojeći  konsularni cjenik
veoma opterećuje trgovačku mrnaricu i ne
odgovara njezinu današnjem stanju.

Tražena reforma bila je potaknuta više
puta takogjer i u XI. zasjedanju (osobito od
zastupnika Borčića, Burgstallera i Spinčića).

Bilo je detaljiranim dokaznicama  prika-
zano, da se često dogagja, usljed današnjeg

razvitka parobrodarstva, da je parobrod pri-

siien kroz vrijeme od 24 ili 48 sati platiti

tri do četiri puta konsularnu taksu, te se do
toga dolazi, da se u godini potroši tri puta
više za kosularne pristojbe, negu za dru-
ge troškove.

Ovo se dogagja uvijek parobrodima ve-
like i daleke plovidbe, koji uzdržavaju sao-
bračaj izmegju Trsta, odnosno Dalmacije i
Itelije, osobito onijem koji svrću u luke A-
pulije i Sicilije.

 Parobrodi koji uzdržavaju ovaj saobraćaj
prisiljeni su često, da pribave cio tovar, svr-
nuti u luke koje nijesu jedna od: druge da-
leko nego samo nekoliko milja, kao n. pr.
Brindisi, Bari, Malfetta, Berletta i t. d., da
se ukrcavanjem manjijeh partija. espapa, pot-
puno nakrcaju.

Sva ova pristajanja u luke mogu se
dogoditi u jedan dan, a parobrodi su pri-
siljeni, da na temelju opstojećeg konsularnog
Gjenika, plate u svakoj luci taksu od po pri-
lici for. 25 u zlatu, tako da gdjegod broda-
rina ne pokrije taksu. Treba opaziti, da veg-
ma često konsul nema da učini brodu
kakve usluge, te tako prima taksu bez ika-
kvog zauzimanja sa svoje strane. Načelno
nga bi-se plaćati kongularna
pristojba, kada se je dotični konsuo zauzeo
za kakvu stvar, što se sasvim rijetko doga-
gja, te se je do toga došlo, da postavljanje
novijeh  konsulata često nije primljeno sa
zadovoljstvom.

= Za to se je lasno uvjeriti, da kod taki-
jeh poteškoća austrijska trgovačka mornari-
ca ne će moći nigda uprav uzdržati ovaj
gaobračaj.

Dokaz je tomu da ovaj saobraćaj  uz-
državaju samo 3 ili 4 austrijska parobroda.
Naprotiv opažamo da ugarsko parobrodarsko
društvo ,Adria“ od dana do dana sve više
i više posvajava ovaj saobraćaj; a uzrok što
ovo društvo može s koristi to činiti i zašto
je austrijskim parobrodima nemoguće, jest taj,
da je društvo ,Adria“ na temelju osobitog
zakona oslobogjeno od plaćanja konsularni-
jeh taksa.

Dok polakšica udijeljena društvu , Adria“
ne nanosi štete austrijskoj trgovačkoj mor-
narici, ne bi se imalo što opaziti, ali je od-
već žalosno što se mora konstatovati, da se
velika šteta nanosi mornarici jednog dijela
monarhije, e da se potpomogne parobrodar-
sko društvo drugog dijela monarhije.

Kod takog stanja stvari, i uzev u obzir
veliku štetu koja se tijem nanosi austrijskom
parobrodarstvu, koje podržava saobraćaj  iz-
megju Trsta, odnosno Dalmacije i južne Ita-
lije, bilo bi dobro, dok se definitivno odluči
o reformi konsularskijeh taksa, da se pri-

ni-

Gama nanda
MHWU6LLIU li cttu

vremeno uianači, kada parobrod na jednom.

jedinom putu izmogju mjesta odlaska i cilja
putovanja svrne u više luka, da mu se od
mjeri konsularna taksa doduše po  opštoje -
ćem cjeniku, ali na temelju onog za pe-
riodična putovanja t. j. četvrtim dijelom
normalnog.

Obzirom na gore izloženo potpisani  pi-
taju Vašu Preuzvišenost:

»»1) Da li su Vašoj Preuzvišenosti po-
znati spomenuti odnošaji?

2) Ako su poznati, da li je Vaša_Preuz-
višenost sklona:
a) postarati se da upućena reforma  kon-

sularnijeh taksa stupi u krepost bez odvla-
čenja?

b) pobrinuti se, da barem, dok nova re-
forma stupi u krepost, bude uzeta u obzir
polakšica naznačena u zadnoj stavci?““

Beč 4. Novembra 189%.

Dr. Susteršić — Berks — Barwinski — Dr.
Trumbić —— Zičkar — Zore — Ferić — Co-
ronini — Dr. Stojan — Finspieler — Vu-

Borčić —

ković — Dr. Bulat Spinčić

— Dr Laginja — Dr. Gregoveec — Dr. Ba-

ljak — Karatnicki — Biankini —
ki — Dr. Krek,

eo og
»Vrlika u borbi“

Sloga! bratstvo!?

Koliko se pustih riječi prosulo, koliko li ma-
sttla i hartije potrošilo da se dokaže, e su ,slo-
ga“ i ,bratstvo“ — ova dva lijepa i uzvišena pojma
neophodni uslovi sreće i napretka srpskog i hrvat-
skog plemena. Nema zar ni jednog trijeznog i raz-
boritog patriote, Srbina i Hrvata, kome se po
stotinu puta nije ote) iz grudi duboki uzdah za
porušenom slogom i rastrenutim  brastvom srpsko-
hrvatskim i koji po stotinu puta nije iskreno po-
želio, da se čim prije povrate ona nekađašnja zla-
MK) kud““Hrvati 1 Srvi “bjehu zadojeni
jedaom mišlju i jednom željom, da im ova malena,
ali lijepa i pitoma, kućica bude bogata i napredna,
sretaa i blagoslovena.

I danas, kad čuješ koliko se govori i vidiš
koliko se piše o srpsko-hrvatskom  ,brastvu“, čisto
ne možeš da razumiješ, kako se ono nije već megju
nama odomaćilo i kako ta blažena  ,sloga“ nije
još zašjela na uzvišeni prosto u srcima našim.

Da sam sujevjeran, morao bih pomisliti e je
nekakvi ,zao duh“ uvukao svoje nečiste prste me-
gju nas i svakome turio po krvnički nož, da se ko-
ljemo i nemilosrdno siječemo. Ali to nije! A ono
što jest i što je pravi uzrok ovom našem bratoubi-
laćkom ratu — nije moja namjera da sad ovdje
iznosim i pretresam. :

Meni kao i svakome drugom> bratu Srbinu,
može samo da bude žio, što se apostolima srpsko-
hrvatske sloge proglašuju oni ljudi, koji su dali
nesumnjivih i vrlo jasnih dokaza velike svoje mo-
ralne golotinje, te život kojih nije nego jedva ne-
prekidna, ali raznobojna, nit atentata, počinjenih na
onu ,veličanstvenu idealnu zgradu brats—tva“.....
megju Srbima i Hrvatima.

U namjeri (kao št> sam u pristupu rekao) da
i ja priložim svoj ,kamičak“ na tu ,zgradu“, na-
pisao sem knjigu pod natpisom: , Vrlika u borbi“.
— Djela i preduz»ća ,nepomirljivoga hrvastva“ pro-
tir Srpstva, blijedo i nevješto u onoj knjizi opisana
nijesu ni izmišljena ni pretjerana, a jesa li ema i
gaujna — ima da kaže cijenjena publika. Ona ista
ima takogjer da presudi: je li ikojim političkim,
narodnim i vjerskim razlogom opravdan onakav
način borbe, pri kome se jedna strana prihvaća
najnemoralnijih srestava i ne plaši se najotrovnijeg
oružja samo da svoga političkog protivnika smrvi i
utamani? — na cijenjenoj je publici da kaže: je li
kršćanski i čovječno da se u toj razuzdanoj berbi naj-
više ističu sveštenici i je li lijepo da baš oni vode
vrtoglavo kolo društvenog nemira i razdvra? — I,
ja barem mislim, svaki onaj, koji takva djela izno-
si na vidjelo i od svijeta očekuje osudu za njih i
njihove tvor&: — ,čini dob:o djelo i prilaže svoj
kamičak na onu veličanstvenu idealuu zgradu brastva
mira i snošljivosti, toliko žugjenu i toliko potrebitu
za procvat i napredak lijepe nam domovine i nje-
nih plemenitih sinova — Srba i Hrvata.“

Kad sam pusti) u svijet ,,Vrliku u borbi“ ja
sam znao i znati morao, da će o njoj biti govora i
razgovora u javnoj štampi i da će ona biti rešeta-
na i pretregana. Ali nikako nijesam mogao ni po-

Winni-

y remis,

misliti, da će organ hrvatske narodae stranke onako

protiv nje planuti i da će je baš on proglasiti, ni- hu S

šta manje, nego lažnom i skroz izmišljenom, tako

da bi svemu onome što se u njoj priča najbolje |

TP 10% mj ma SREO JA o