u 3 I i U Dubrovniku 21. Novembra 1897. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Na pi godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 14. šalju : e sdministraciji ,Dubrovnu. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglasa, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč- od retka (sitnijeh slova). Ako se više puia štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- msju se Broj 47. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Unija — Interpelacija — Vrlika u borbi — Pregled strane i domaće štampe: Bolesni čovjek na Bosni iz ,Srbobra- na“ — Naši Dopisi — Domaće vijesti — Srpske zemlje — Pregled — Dubrovačke vijesti — Različito — Bibliografija — D- odlistak. UNIJA Vas kršćanski svijet želi uniju, a vi je ne ćete, doviknuše nam prečasna gospoda kanonici Pišta i Liepopili. Valjda pod onijem vas kršćanski svijet razumijevaju oni katoli- čki, jer ne vjerujemo da pravoslavne ne smatraju kršćanima. Dopuštamo da katolički svijet vapi za unijom i da želi vidjeti kršćan- sku crkvu jednu mjesto dvije; ali kad neko od drugoga štogod traži, treba čuti šio taj drugi govori: da li pristaje ili ne pristaje. Prošlost i sadašnjost kazuju, da su pravosla- vni svijet a naročito pravoslavni Slaveni na poziv za uniju odgovorili: ne. Povjest unije u Galiciji, Hrvatskoj, Sla- voniji, Dalmaciji i Ugarskoj ima mnogo ža- losnijeh i krvavijeh stranica, koje propovjed- nicima unije ne mogu služiti na diku. Tro- vanje, batine, tamnice i svakovrsna progon- stva bila su sredstva, kojima se je u dale- koj i bližoj prošlosti pravoslavne Srbe go- nilo u uniju. Istina, danas se na kraju pro- svijetljenog XIX. vijeka takva sredstva više ne upotrebljavaju. Mi smo već jednom obrazložili naše sta- novište i naveli tri jaka razloga proti uniji, na koja nam se još nije proturazlozima od- govorilo. Ogobito je dan današnji važan tre- ći razlog, koji iznijesmo, biva: neprijatelji Slavenstva rade na uniji jedino iz političkog računa, vjerujući tvrdo, da bi se unijom je- dino mogla zaustaviti konačna slavenska po- bjeda. - Propovjednike unije treba podijeliti u dvije vrste: jedni traže uniju jedino iz vjer- skijeh i nikakvijeh drugih razloga; drugima je vjera deveta, oni se služe unijom kao do- brijem političkijem sredstvom za postignuće - protuslavenskijeh ciljeva. Prvima se nema što prigovoriti, druge treba osuditi; megju oprvijem malo ima aktivnijeh radnika za uni- ju, megju drugijem ima ih mnogo. Ko je Slaven srcem a ne samo imenom treba da gleda na uniju drugijem naočalima nego je- dan Talijanac, Nijemac ili Magjar, jer se tu radi samo o Slavenima i Slavenstvu. Neo- boriva je činjenica, da se je narodna slaven- ska svijest očuvala jedino kod pravoslavnijeh Slavena; da ne bijaše njih, o Slavenstvu se danas ne bi više govorilo. To je povjest. Mnogo se viče na Machiavelli, što je vjeru potčinio politici. Machiavelli je živio u XVI, a mi živemo na kraju XIX. vijeka, i Svojijem očima gledamo istu stvar. Prije nego je crkveni raskol nastao iz- Megju Rima i Carigrada, solunska braća, sv. Ćiril i Metodije, udariše u Velikoj Moravskoj državi prve temelje velikomu djelu, biva, sla- venskoj crkvi, odakle bi bila nikla slavenska kultura, poput grčke i rimske, i iz Moravske države kao iz središta slavenskog rasprostra- nila se izmegju ostalijeh Slavena. Ali biskupi njemački i dolazak Magjar4 u srce slavensko u klici satriješe početke onoga velikoga dje- la. Njemački biskupi po smrti svete braće onda. nom dijelu rastjeraše njihove učenike, i zamijeniše sla- vensko latinskijem — bogosluženjem. Magjari uništivši Veliku Moravsku državu i podjar- mivši sebi slavenska plemena u Karpatima i na dunavskoj nizini odijeliše za uvijek za- padne i istočne Slavene od južnijeh. Velika Moravska država bila je središte, preko ko- jeg su Slaveni zapadni, istočni i južni dola- zili u doticaj. Propašću njezinom slavensko je pitanje bilo za vijekove potisnuto. Kad se govori o znamenitosti djela solunske braće, treba ga s ovoga stanovišta posmatrati, i ta- da stoprvo zasija njegova veličina i zamaš- nost po Slavenstvo, Što je kasnije iz rada sv. Čirila i Metodija nastalo, takogjer je zna- menito i veliko djelo. Velika većina Slavena prigrli njihovu nauku i slavensko bogosluže- nje, ali jedinstva kulturno-vjerskog u Slave- na nestade. Da li za uvijek; teško je na to odgovoriti. Ko misli provesti uniju u dana- šnjijem prilikama, taj traži abdiciranje Slaven- stva pred njegovijem neprijateljima i abdi- Giranje istoka pred zapadom. Pitanje o uniji danas zasijeca u slavensko i u istočno pita- nje, s toga je neizvedivo. Vjera i politika, politika i vjera nalaze u ovome pitanju u oprjeci a odijeliti se ne mogu. Kao dokaz, kako su vjera i politika na žalost gdje se tiče Slavena jedno drugomu potčinjeni, neko i ovo svjedoči. Poslije tisuću: godina danas se još čuju sa plavog Dunava odjeci onoga rata, koji vodiše njemački bis- kupi proti slavenskom bogosluženju u Veli- koj Moravskoj državi; ti odjeci danas dolaze iz zastupničke kuće u Beču, Možemo pomi- sliti, kakav je bio bijes njemačkijeh biskupa | nazad tisuću godina po današnjem bijesu njemačkijeh zastupnika u zastupničkoj kući. Danas se vodi boj o slavenski jezik kao i Uzroci su borbe jednaki, a dao Bog da posljedice ne bude jednake. Evo kako se ukrštava politika sa crkvom i obratno. Po- sljedice toga mi Slaveni osobito osjećamo. Kod ovakog položaja stvari suvišno je govoriti o progonstvu slavenskog bogosluže- nja u Dalmaciji u srednjem vijeku i pozivati se na spljetske sabore; suvišno je govoriti, zašto se unija propagira najživlje na zapad- balkanskog = poluostrva megju pravoslav. Srbima, i zašto se ,grande mu- nus“ narodnog obreda, kao što veli J. Ho- leček, ne daje i Slavenima megju kojima nema pravoslavnijeh. Danas politika protuslavenska rukovodi unijom, s toga je dužnost svijeh pravijeh Slavena, bili oni katolici ili pravoslavni, us- tati proti nje i kazati: što momu narodu može štete nanijeti, ne dolazi od Boga. Interpelacija Zastupnika viteza pl. Vukovića : družine Njegovoj Preuzvišenosti g. Ministru Trgovine. Već godine 1891. podastrla je Ministar- stvu Trgovine memorandum , Assocazione Marittima in Trieste“, u kome je bilo do- kazano, kako opstojeći konsularni cjenik veoma opterećuje trgovačku mrnaricu i ne odgovara njezinu današnjem stanju. Tražena reforma bila je potaknuta više puta takogjer i u XI. zasjedanju (osobito od zastupnika Borčića, Burgstallera i Spinčića). Bilo je detaljiranim dokaznicama prika- zano, da se često dogagja, usljed današnjeg razvitka parobrodarstva, da je parobrod pri- siien kroz vrijeme od 24 ili 48 sati platiti tri do četiri puta konsularnu taksu, te se do toga dolazi, da se u godini potroši tri puta više za kosularne pristojbe, negu za dru- ge troškove. Ovo se dogagja uvijek parobrodima ve- like i daleke plovidbe, koji uzdržavaju sao- bračaj izmegju Trsta, odnosno Dalmacije i Itelije, osobito onijem koji svrću u luke A- pulije i Sicilije. Parobrodi koji uzdržavaju ovaj saobraćaj prisiljeni su često, da pribave cio tovar, svr- nuti u luke koje nijesu jedna od: druge da- leko nego samo nekoliko milja, kao n. pr. Brindisi, Bari, Malfetta, Berletta i t. d., da se ukrcavanjem manjijeh partija. espapa, pot- puno nakrcaju. Sva ova pristajanja u luke mogu se dogoditi u jedan dan, a parobrodi su pri- siljeni, da na temelju opstojećeg konsularnog Gjenika, plate u svakoj luci taksu od po pri- lici for. 25 u zlatu, tako da gdjegod broda- rina ne pokrije taksu. Treba opaziti, da veg- ma često konsul nema da učini brodu kakve usluge, te tako prima taksu bez ika- kvog zauzimanja sa svoje strane. Načelno nga bi-se plaćati kongularna pristojba, kada se je dotični konsuo zauzeo za kakvu stvar, što se sasvim rijetko doga- gja, te se je do toga došlo, da postavljanje novijeh konsulata često nije primljeno sa zadovoljstvom. = Za to se je lasno uvjeriti, da kod taki- jeh poteškoća austrijska trgovačka mornari- ca ne će moći nigda uprav uzdržati ovaj gaobračaj. Dokaz je tomu da ovaj saobraćaj uz- državaju samo 3 ili 4 austrijska parobroda. Naprotiv opažamo da ugarsko parobrodarsko društvo ,Adria“ od dana do dana sve više i više posvajava ovaj saobraćaj; a uzrok što ovo društvo može s koristi to činiti i zašto je austrijskim parobrodima nemoguće, jest taj, da je društvo ,Adria“ na temelju osobitog zakona oslobogjeno od plaćanja konsularni- jeh taksa. Dok polakšica udijeljena društvu , Adria“ ne nanosi štete austrijskoj trgovačkoj mor- narici, ne bi se imalo što opaziti, ali je od- već žalosno što se mora konstatovati, da se velika šteta nanosi mornarici jednog dijela monarhije, e da se potpomogne parobrodar- sko društvo drugog dijela monarhije. Kod takog stanja stvari, i uzev u obzir veliku štetu koja se tijem nanosi austrijskom parobrodarstvu, koje podržava saobraćaj iz- megju Trsta, odnosno Dalmacije i južne Ita- lije, bilo bi dobro, dok se definitivno odluči o reformi konsularskijeh taksa, da se pri- ni- Gama nanda MHWU6LLIU li cttu vremeno uianači, kada parobrod na jednom. jedinom putu izmogju mjesta odlaska i cilja putovanja svrne u više luka, da mu se od mjeri konsularna taksa doduše po opštoje - ćem cjeniku, ali na temelju onog za pe- riodična putovanja t. j. četvrtim dijelom normalnog. Obzirom na gore izloženo potpisani pi- taju Vašu Preuzvišenost: »»1) Da li su Vašoj Preuzvišenosti po- znati spomenuti odnošaji? 2) Ako su poznati, da li je Vaša_Preuz- višenost sklona: a) postarati se da upućena reforma kon- sularnijeh taksa stupi u krepost bez odvla- čenja? b) pobrinuti se, da barem, dok nova re- forma stupi u krepost, bude uzeta u obzir polakšica naznačena u zadnoj stavci?““ Beč 4. Novembra 189%. Dr. Susteršić — Berks — Barwinski — Dr. Trumbić —— Zičkar — Zore — Ferić — Co- ronini — Dr. Stojan — Finspieler — Vu- Borčić — ković — Dr. Bulat Spinčić — Dr Laginja — Dr. Gregoveec — Dr. Ba- ljak — Karatnicki — Biankini — ki — Dr. Krek, eo og »Vrlika u borbi“ Sloga! bratstvo!? Koliko se pustih riječi prosulo, koliko li ma- sttla i hartije potrošilo da se dokaže, e su ,slo- ga“ i ,bratstvo“ — ova dva lijepa i uzvišena pojma neophodni uslovi sreće i napretka srpskog i hrvat- skog plemena. Nema zar ni jednog trijeznog i raz- boritog patriote, Srbina i Hrvata, kome se po stotinu puta nije ote) iz grudi duboki uzdah za porušenom slogom i rastrenutim brastvom srpsko- hrvatskim i koji po stotinu puta nije iskreno po- želio, da se čim prije povrate ona nekađašnja zla- MK) kud““Hrvati 1 Srvi “bjehu zadojeni jedaom mišlju i jednom željom, da im ova malena, ali lijepa i pitoma, kućica bude bogata i napredna, sretaa i blagoslovena. I danas, kad čuješ koliko se govori i vidiš koliko se piše o srpsko-hrvatskom ,brastvu“, čisto ne možeš da razumiješ, kako se ono nije već megju nama odomaćilo i kako ta blažena ,sloga“ nije još zašjela na uzvišeni prosto u srcima našim. Da sam sujevjeran, morao bih pomisliti e je nekakvi ,zao duh“ uvukao svoje nečiste prste me- gju nas i svakome turio po krvnički nož, da se ko- ljemo i nemilosrdno siječemo. Ali to nije! A ono što jest i što je pravi uzrok ovom našem bratoubi- laćkom ratu — nije moja namjera da sad ovdje iznosim i pretresam. : Meni kao i svakome drugom> bratu Srbinu, može samo da bude žio, što se apostolima srpsko- hrvatske sloge proglašuju oni ljudi, koji su dali nesumnjivih i vrlo jasnih dokaza velike svoje mo- ralne golotinje, te život kojih nije nego jedva ne- prekidna, ali raznobojna, nit atentata, počinjenih na onu ,veličanstvenu idealnu zgradu brats—tva“..... megju Srbima i Hrvatima. U namjeri (kao št> sam u pristupu rekao) da i ja priložim svoj ,kamičak“ na tu ,zgradu“, na- pisao sem knjigu pod natpisom: , Vrlika u borbi“. — Djela i preduz»ća ,nepomirljivoga hrvastva“ pro- tir Srpstva, blijedo i nevješto u onoj knjizi opisana nijesu ni izmišljena ni pretjerana, a jesa li ema i gaujna — ima da kaže cijenjena publika. Ona ista ima takogjer da presudi: je li ikojim političkim, narodnim i vjerskim razlogom opravdan onakav način borbe, pri kome se jedna strana prihvaća najnemoralnijih srestava i ne plaši se najotrovnijeg oružja samo da svoga političkog protivnika smrvi i utamani? — na cijenjenoj je publici da kaže: je li kršćanski i čovječno da se u toj razuzdanoj berbi naj- više ističu sveštenici i je li lijepo da baš oni vode vrtoglavo kolo društvenog nemira i razdvra? — I, ja barem mislim, svaki onaj, koji takva djela izno- si na vidjelo i od svijeta očekuje osudu za njih i njihove tvor&: — ,čini dob:o djelo i prilaže svoj kamičak na onu veličanstvenu idealuu zgradu brastva mira i snošljivosti, toliko žugjenu i toliko potrebitu za procvat i napredak lijepe nam domovine i nje- nih plemenitih sinova — Srba i Hrvata.“ Kad sam pusti) u svijet ,,Vrliku u borbi“ ja sam znao i znati morao, da će o njoj biti govora i razgovora u javnoj štampi i da će ona biti rešeta- na i pretregana. Ali nikako nijesam mogao ni po- Winni- y remis, misliti, da će organ hrvatske narodae stranke onako protiv nje planuti i da će je baš on proglasiti, ni- hu S šta manje, nego lažnom i skroz izmišljenom, tako da bi svemu onome što se u njoj priča najbolje | TP 10% mj ma SREO JA o