u Dubrovniku 18. Dećembra 1897.

Cijena listu
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu

franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

* Pojedini broj lista 10 novčića.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju.

Za oglasa, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pr:-
maju se.

Broj 51.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VI.

Sadržaj: Himna crv& — Policija u
parlamentu — Rusija i Austro-Ugarska (iz
»Le Nord“) — Domaće vijesti — Srpske zem-
lje — Pregled — Dubrovačke vijesti -—
Arnauti — Književnost: — Gogolj kao sati-
ričar — Bibliografija — Podlistak.

Himna Crvi

 BJANyAy CO AHIJIH Mpasnonu

Ca cBonjem TAMHHM PATHJIHMA,
M erpaunyrnu cBjeru uspona,
H Gparumcke uszaje upokerTe ;
CKoKkHyra le kozo Jyrosuhi
Vokehie ce u CzoBuueka eBnlia.

M. Ilaszrunoguh
JoBaHy Cyuzeuuhy.
Opauli, rog. 1866.
Upravo je dirljiv susretaj dvaju opskur-
nijeh listića u Srijemu i u Dubrovniku u
ratu proti ,Narodnoj Misli“: Ne vidite li ka-

ko je providencijalan taj zagrljaj — les g6-
nies se rencontrent — koliko će zamašnijeh.

posljedica, koliki će plamen buknuti iz udruž-
be Mitrovičkijeh i Dubrovačkijeh Starčeviča-
naca! Ta dva crva, koja odgovaraju imeni-
ma i ,Branik“ i .,Crvena“ udružila su se
u napadaju na Barčića i Potočnjaka, pa, kao
da je buknuo požar u njihovim časnim  do-
movima, vape i viču: nedajte se, braćo, od-

:. Vardba. pokreće (Erazmo Barćić; naš dični
pravaški klub jednodušno je. osudio taj naj-
noviji atentat na ,veliku“ hfvacku misao.
Vi ste Hrvati i morate (sic!) da to ostanete,
Hrvastvo je pobjedilo (jer su ta dva crva
progovorila) a ,sada dalje (giG!) na rad (sic!)
za tu svetu ideju...“ Pogledasmo, pače ras-
pečismo oči, da se možebit nijesmo prevari-
li. Da se ta dva genija ne zovu možebit:
: barajevski list“ ili; ,Agramer Zeitung“. Ali
ne! dobro smo pročitali. 1 jedan i drugi ki-
te se Arvackim imenom, i jedan i drugi veli
da traži slobodu, nezavisnost i veličinu  hr-
vackoga plemena, i jedan nas i drugi uvje-

“rava da je hrvacko pleme ogranak velikoga |

slavenskoga stabla! ... I tako je pravo. Do-
bro je da se vojske ogledaju u oči nove
godine, predpošljednje ovoga vijeka. Dobro
je da se čuje božanska himna našeg:

nadanja u narodno jedinstvo i himna —

crva.

Ali, molim vas, prije svega raščistimo
gumno. Vi nijeste pravi učenici besmrtnoga,
erljenonosnoga proroka. Vaše Hrvastvo još
nije savršeno, ni u vatri pročišćeno. Vi mije-
šate Zrinjskoga, Jelačića, Štrosmajera sa pre-
čistim genijem Antuna Starčevića. To je
rgjavo i mi vas optužujemo pred klub stran-
ke prava. Da budete čisti Hrvati i pravi
šljedbenici Antunovi, trebalo bi da rečete da
je Zrinjski bio udvorica Madžara, Jelačić sku-
tonoša bečke kamarile, Štrosmajer prodana
mješina, Pački Slavo-srb. A što se tiče Jugo-
slavenske Akademije, treba da svom silom
tražite da se je vaš veliki narod odreče i da
se ono mrsko jugoslavensko ime provrgne u
hrvačko, da se jugoslavenski jezik u Statutu
provrgne u hrvacki, Čini nam se da je tako
napisano u prvom članku akademijskoga
ustava! Vašemu su starcu sva ta imena
smrgjela kako crvu smrdi miomiris ruža.
Ostavite ih, dakle, nama, omraženim  nadri-
srbima. Okanite se Gaja jer je ,hrvacki“
jezik nazvao srpskim, Pavlinovića jev je god.
1866 u ornogorskome koledaru ,Orliću“ bio

“nogom tu /Narodnu Misno“ te je iz

ništa manje od pobratima Sundečića odušev-
ljen za ,narodnu misao“ (pače pjevso  srp-
skim: slovima brrrrrlj i kad istrijebite vas
taj kukolj kojim se vi hoćete tek sada da
kitite za vaše niske svrhe, za atentat protiv
»Narodne Misli“, ostanite sa sumijem  ,sta-
rijem“ da vas dobro u oči pogledamo i da
vas zapitamo: ko ste?

Sve što je lijepa u našemu rastrkanome
narodu to je nadanje — o kome naš veliki
pjesnik govori da

.Gdlje si pao, prestolje ponavlja
»Slave nepocrnjene.“ —

nadanje u koncepciju širega orizonta, u  za-
borav_plemenskijeh kaotskijeh svagja i neki
žilavi instinkt da mimo ovoga, jaoh,  potreb-
noga smrada javnoga života, niskoga  politi-
čarstva, podigne kad i kad glavu i da mu
brat reče da nije sasvim udušena u njemu
moć stvaranja, ni da mu je sasvijem odre-
čena neka daleka apoteoza jedinstva za sve
muke što je podnio. I protiv sada
ustajete! Vi, dakle, nijeste poznali nikad mla-
dost, ni djevičanstvo misli, ni pramaljeće du-
še, vi, stražari mrtvila kojima još smrde pe-
lene a već imate iscrvotočenu, staračku

toga vi

du-

šu. Vi nemate široku ljubav čovjeka, nego
simpatiju crva za nizinu, za sjen, za korup-

ciju.
Še impotencije stvaranja, se Di watizam uiučeni
i glupi, koji za jedan mladi narod znači pa-
raliza, mio vam je, jer vi tijem višite vašu
fiziološku funkciju  strvinske štampe, vašu
grobarsku radnju. I vi govorite da ste mla-
di j da s vama mora da bude omladina! Pa
se usugjujete tako bezočno pozivati narod
da ne digne oko sa svoje košare, sa svoga
sela, da nigda ne promisli na druge vedre
orizonte njegove otadžbine, i vi mu kratite da
poleti kako bi odmorio ojagjenu dušu — i
gdje? U Slovinskoj Atini! U gradu gdje je
vaša misao monstruozni paradoks, tugjinska
importacija, u gradu gdje svaki kamičak da
ima glasa (a ima ga, ali ne za vaše plitke
duše) vikao bi: Slovinstvo! Narodna Misao!
Glas kome je zdrav razum dubrovački dao
besmrtni komentar u riječi: , Narod“ koja
blista u broncu na Gundulićevu spomeniku
i mjesto koje ste vi htjeli, na zator_ buduć-

nosti i na krvavu porugu Dubrovnika, ukle-.
sati jedno sićušno, provincijalno ime, koje

niti nije vaše!
A jeli vam milo da prodremo malo

dublje u tanke niti vaše duše? Vama je žao

ne toliko za tu ,Narodnu Misao“, ni za pro-
strani program u koji vi ne: vjerujete i ne
možete vjerovati, nego vam je žao i strah
vas hvata što će taj novi list iznijeti sve li-
jepe strane svih jednokrvnih plemena, te će
narodu otkrivati i ljepotu i miadost i slavnu
prošlost i radišnu sadašnjost i budućnost va-
ma. i vašim sakristijskim prijateljima omra-
ženijeh — Srbd. I to će se zbiti u Zagrebu,
pod upravom i nadahnućem  rogjenijeh  Hr-
vata, pod vodstvom ponosnoga riječkoga pa-
tricija koji je, prezrevši vašu popularnost,
nazvao javno i svečano vašega nakaznoga
proroka: ,sablaznim zlotvorom naše otadžbi-
ne“. I tako će vaša bezbožna vojna protiv
žegje ideala biti osugjena od ljudi sijedijeh
kosa i mlada srca o kojima vi nijeste do-
stojni ni govoriti, ni pogledat im časno lice,

oostarjelo u službi domovine. Evo zašto vi

bučite, evo zašto toliko plačete. Milo nam je

Otkriće infinitezimalne Vase Sl: tbosli, VH-

da ste vi protivni! Jer tako sada nedvojbe-

no znamo da opet iz Hrvacke poviše vašijeh
gluva i usprkos vašijem  niskijem dušama
progovara riječ  osloboditeljica, riječ utjehe
bezimenome narodu i prepoznaćemo tako u
u časnijem crtama Erazma Barčića našu ro-
.S sestru.

Ne bojte se, nijeste sami! S vama je
maližarsko-njemačka koalicija, s vama su ba-
jonete, »Drang nach Osten“ i Benjamin von
Kallay. Ne bojte. se! Madžarima i Nijemcima
— Košutu i Sehonereru — sto je puta mi-
lija specifična ideja hrvastva i srpstva od
»Narodne misli“ koja ima nešto skrovita,
nešto kao od nejasne i crne prijetnje zatira-
čima naše rase! Ugušiće se i tu ,Misao“.
Još se nijesu ispunila“ vremena, muogo  ja-
lovijeh pokušaja ima još narod da učini dok
se užeže .Slovinska svića“ kako je zvaše
onuj stari Don Miho od god. 18566. Biće,
dakle, vremena i naći će se u staroj oružni-
ci, u kojoj se od pamtivijeka kuju lanci Ju-
goslavenima, naći će se oružje kojim će se
i ovaj nov plemeniti pokušaj zadušiti. Veliko
će. Barčićevo djelo naći jamu tamo gdje se
vasi listići goroo Čitaju i čuvaju, gdje se
ostrišći vašijeli kalajofilskijeh » Haj-
duci i Politika“, ,Naše » Pitanje
Bosansko“ itd. itd., vaši napadaji na pose-
srpske države srču kao

članaka:
Srpstvo“,
stlime nezavisne
najmilije piće,
vlastodršce da pokažu kako narod naš nije
, Regierungstihig“ niti zreo za šire jedinstvo
ni za slobodu. Ali da znate što je rumenilo
srama, pustili biste izvn e
dželatsko, mračno njihovo poslanstvo, a ne
da vi, zakriljeni poštenim hrvackim imenom,
pokažete prstom onijem silama nišan za sra-
motni rad,

Madžari i Starčević-Hrvati, pa vko njih
gvi oni Hrvati i Srbi te nijesu kadri uživati
u obećanju boljih vremena, zavjeriće se pro-
tiv smjele osnove riječkoga patricija.
ujega i plemeuitoga mu druga ne omete rad
podzemnijeh crva. S njima su sjeni svih
doista velikijeh ljudi, svih proroka narodno-
ga jedinstva, Jelačić i knjuz Mihajlo, Vladika
Rude i Branko, Ljudevit Gaj i Vuk, veseliće
se u grobovima u Zagrebu, na Lovćenu, u
Biogradu ovome novome pokušaju stvoritelj-
ske bolje česti našega duha. A vi... vi vr-
šite i dalje vašu fiziološku funkciju na tijelu
majke otadžbine, proći ćete ovako, poput ono-
ga Grva u talijanskog pjesnika :

ovim silama da

. dalVigncto nel vuoto!

Ratimir Nevski.

jade

. Policija u parlamentu

Na dopis našega redovitoga dopisnik:
iz Beča, štampan u br. 49. ,Dubrovnika“,
.Jedinstvo“ stilom i dikcijom slabih _ narod-
nih pjesama odgovara, i taj odgovor posve-

ćuje srpskijem sastapajoina., na carevinskom

vijeću.

Naš dopisnik iz Beča kae je ot
ni osjećaj, što ga je obuzeo kad je četa
državne policije, usred mrtve tišine, stupila
vojničkim korakom u dvoranu zastupničke
kuće, gdje bi se “slobodno imala izražavati
preko svojijeh predstavnika slobodna volja
naroda. Predlogom Falkenhayna dovedena je

državna policija u parlamenat. Kad je grof

je biti mjesta u parlamentu ;

kao skupocjeni materijal zašćeva mješa inože teško na samijem Slavenima

nazvalo izdajicama slavenske stvari;

Neka .

vrrmeya=-

Falhenhayn kupio potpise za svoj predlog po-
nudi i srpskijem zastupnicima da ga potpi-
šu, no oni ne htjedoše staviti svoja imena
na onaj predlog. Naš dopisnik dalje je na-

pisao: Još prošlog ljeta, netom se je zaklju-

čilo carevinsko vijeće, priznalo se gdje je
slaba strana, a to bijaše opstrukcija njema-
čka i pitanje kako da se savlada. Grof Ba-
deni nije htio da oktroiše prije saziva par-
lamenta novi unutrašnji pravilnik, na osnovu
kojega mogla se megjutim stvoriti naročita
parlamentarna straža, nije htio da. na sebe
navuče mržnju takovijeh mjera. Ali kad je
do nokata dogorjelo, kad nije više ostajalo
nego imalo dana za glasanje provizorne na-
godbe s Ugarskom, grof Badeni zaište od
većine da uradi ono što se on sam do tada
kolebao da učini. Pomoću državne policije
imao se proturiti provizorijum. Naš dopisnik
zaključio je ovijem riječima: ,Nije pad  Ba-
denov, nije trenutni poraz na parlamentarnom
poprištu, nego je ta moralna ljaga najvišu
štetu nanijela Slavenstvu u Austriji. Slaveni
prizvali su državnu policiju u hram narod-
nih zastupnika“.

Pred onijem dopisom iz Beča u istom
broju izmegju ostaloga napisali smo ovo:
.Ali ulazak policije u parlamenat ne može-
mo odobriti: prvo, što policiji u opće ne smi-
drugo, što se

osvetiti, jer povjest bečkog parlamenta poka-
zuje, da su Slaveni, a naročito Česi, bili du-
go i dugo u opoziciji: a ko jamči da se ta
vremena ne će povratiti?“

»Jedinstvo“ zbog držanja srpskijeh  za-
stupnika i našega lista u ovome pitanju
očatalo je dugu litaniju, i samo što nas nije
da je
onijem odgovorom sama dva tri dana pri-
čekalo ili da je bolje zavirilo u stenografska
izvješća, ako nešto drži do svoga pisanja,
za cijelo ne bi se bilo onako istrčalo. Jer
kad od po prilici 60 zastupnika  Mladočeha
samo njih dvojica (dr. Engel i Janda) pot-
pisuju Falkenhayn-ov predlog, znači da Mla-
dočesi nijesu bili oduševljeni za isti predlog,
za koji i ako su glasali, učiniše u onoj par-
lamentarnoj vatri, kad ne preostaje mnogo
vremena za hladno razmišljanje.

Sada da vidimo kako sude isti Mlado-
česgi. Na 8. 0. m. zastupnik dr Eduard Gregr,
jedan od prvaka mladočeške stranke, na pu-
čkoj skupštini u Launu izmegju ostaloga re-
kao je:

Da osobno žali, što se je većina zastupničke

| kuće pustila navesti na lex Falkenhayn, po kojoj

predsjedniku pripada pravo, zastupnike, koji mu se
ne dopadaju, policajcima iz dvorane odstraniti. Ja
izjavljujem to, rekao je dr Gegr, otvoreno za
pogrešku / mislim, što bi se dogodilo, kad bi mi
jednom u opoziciju došli, kao što su Nijemci bili.
Ja se ne uzdam mnogo u današnju većinu i bojim
ge, da će vladi napokon poći za rukom sadašnju
većinu potkopati i rastrojiti. Ja se ipak toga ne-
plašim. Što bi se moglo našemu narodu dogoditi,
kad bi mi opet jednom iz parlamenta istupili, gdje
smo od nekoliko godina na same sebe upućeni?
Barem ćemo biti opet svoji, imaćemo slobodne
ruke naprama svakoj vladi, počećemo opet našu oš-
trn opoziciju. Prijeti nam se sa absolutizmom. Ab-
golutizam, kakav je bio u vrijema Bach-a i Metter-
nich-a, ne povraća se više. U ostalom absolutistička
vlada staje mnogo novaca. Moderni absolutizam bio
bi nam miliji od današnjeg konstitučionalizma.

Zastupnik dr Engel, dakle onaj koji ae |
potpisao Falkenhayn-ov predlog, našao je su o

f

so

E JE OPE do A