u Dubrovniku 18. Dećembra 1897. Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. * Pojedini broj lista 10 novčića. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglasa, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pr:- maju se. Broj 51. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj: Himna crv& — Policija u parlamentu — Rusija i Austro-Ugarska (iz »Le Nord“) — Domaće vijesti — Srpske zem- lje — Pregled — Dubrovačke vijesti -— Arnauti — Književnost: — Gogolj kao sati- ričar — Bibliografija — Podlistak. Himna Crvi BJANyAy CO AHIJIH Mpasnonu Ca cBonjem TAMHHM PATHJIHMA, M erpaunyrnu cBjeru uspona, H Gparumcke uszaje upokerTe ; CKoKkHyra le kozo Jyrosuhi Vokehie ce u CzoBuueka eBnlia. M. Ilaszrunoguh JoBaHy Cyuzeuuhy. Opauli, rog. 1866. Upravo je dirljiv susretaj dvaju opskur- nijeh listića u Srijemu i u Dubrovniku u ratu proti ,Narodnoj Misli“: Ne vidite li ka- ko je providencijalan taj zagrljaj — les g6- nies se rencontrent — koliko će zamašnijeh. posljedica, koliki će plamen buknuti iz udruž- be Mitrovičkijeh i Dubrovačkijeh Starčeviča- naca! Ta dva crva, koja odgovaraju imeni- ma i ,Branik“ i .,Crvena“ udružila su se u napadaju na Barčića i Potočnjaka, pa, kao da je buknuo požar u njihovim časnim do- movima, vape i viču: nedajte se, braćo, od- :. Vardba. pokreće (Erazmo Barćić; naš dični pravaški klub jednodušno je. osudio taj naj- noviji atentat na ,veliku“ hfvacku misao. Vi ste Hrvati i morate (sic!) da to ostanete, Hrvastvo je pobjedilo (jer su ta dva crva progovorila) a ,sada dalje (giG!) na rad (sic!) za tu svetu ideju...“ Pogledasmo, pače ras- pečismo oči, da se možebit nijesmo prevari- li. Da se ta dva genija ne zovu možebit: : barajevski list“ ili; ,Agramer Zeitung“. Ali ne! dobro smo pročitali. 1 jedan i drugi ki- te se Arvackim imenom, i jedan i drugi veli da traži slobodu, nezavisnost i veličinu hr- vackoga plemena, i jedan nas i drugi uvje- “rava da je hrvacko pleme ogranak velikoga | slavenskoga stabla! ... I tako je pravo. Do- bro je da se vojske ogledaju u oči nove godine, predpošljednje ovoga vijeka. Dobro je da se čuje božanska himna našeg: nadanja u narodno jedinstvo i himna — crva. Ali, molim vas, prije svega raščistimo gumno. Vi nijeste pravi učenici besmrtnoga, erljenonosnoga proroka. Vaše Hrvastvo još nije savršeno, ni u vatri pročišćeno. Vi mije- šate Zrinjskoga, Jelačića, Štrosmajera sa pre- čistim genijem Antuna Starčevića. To je rgjavo i mi vas optužujemo pred klub stran- ke prava. Da budete čisti Hrvati i pravi šljedbenici Antunovi, trebalo bi da rečete da je Zrinjski bio udvorica Madžara, Jelačić sku- tonoša bečke kamarile, Štrosmajer prodana mješina, Pački Slavo-srb. A što se tiče Jugo- slavenske Akademije, treba da svom silom tražite da se je vaš veliki narod odreče i da se ono mrsko jugoslavensko ime provrgne u hrvačko, da se jugoslavenski jezik u Statutu provrgne u hrvacki, Čini nam se da je tako napisano u prvom članku akademijskoga ustava! Vašemu su starcu sva ta imena smrgjela kako crvu smrdi miomiris ruža. Ostavite ih, dakle, nama, omraženim nadri- srbima. Okanite se Gaja jer je ,hrvacki“ jezik nazvao srpskim, Pavlinovića jev je god. 1866 u ornogorskome koledaru ,Orliću“ bio “nogom tu /Narodnu Misno“ te je iz ništa manje od pobratima Sundečića odušev- ljen za ,narodnu misao“ (pače pjevso srp- skim: slovima brrrrrlj i kad istrijebite vas taj kukolj kojim se vi hoćete tek sada da kitite za vaše niske svrhe, za atentat protiv »Narodne Misli“, ostanite sa sumijem ,sta- rijem“ da vas dobro u oči pogledamo i da vas zapitamo: ko ste? Sve što je lijepa u našemu rastrkanome narodu to je nadanje — o kome naš veliki pjesnik govori da .Gdlje si pao, prestolje ponavlja »Slave nepocrnjene.“ — nadanje u koncepciju širega orizonta, u za- borav_plemenskijeh kaotskijeh svagja i neki žilavi instinkt da mimo ovoga, jaoh, potreb- noga smrada javnoga života, niskoga politi- čarstva, podigne kad i kad glavu i da mu brat reče da nije sasvim udušena u njemu moć stvaranja, ni da mu je sasvijem odre- čena neka daleka apoteoza jedinstva za sve muke što je podnio. I protiv sada ustajete! Vi, dakle, nijeste poznali nikad mla- dost, ni djevičanstvo misli, ni pramaljeće du- še, vi, stražari mrtvila kojima još smrde pe- lene a već imate iscrvotočenu, staračku toga vi du- šu. Vi nemate široku ljubav čovjeka, nego simpatiju crva za nizinu, za sjen, za korup- ciju. Še impotencije stvaranja, se Di watizam uiučeni i glupi, koji za jedan mladi narod znači pa- raliza, mio vam je, jer vi tijem višite vašu fiziološku funkciju strvinske štampe, vašu grobarsku radnju. I vi govorite da ste mla- di j da s vama mora da bude omladina! Pa se usugjujete tako bezočno pozivati narod da ne digne oko sa svoje košare, sa svoga sela, da nigda ne promisli na druge vedre orizonte njegove otadžbine, i vi mu kratite da poleti kako bi odmorio ojagjenu dušu — i gdje? U Slovinskoj Atini! U gradu gdje je vaša misao monstruozni paradoks, tugjinska importacija, u gradu gdje svaki kamičak da ima glasa (a ima ga, ali ne za vaše plitke duše) vikao bi: Slovinstvo! Narodna Misao! Glas kome je zdrav razum dubrovački dao besmrtni komentar u riječi: , Narod“ koja blista u broncu na Gundulićevu spomeniku i mjesto koje ste vi htjeli, na zator_ buduć- nosti i na krvavu porugu Dubrovnika, ukle-. sati jedno sićušno, provincijalno ime, koje niti nije vaše! A jeli vam milo da prodremo malo dublje u tanke niti vaše duše? Vama je žao ne toliko za tu ,Narodnu Misao“, ni za pro- strani program u koji vi ne: vjerujete i ne možete vjerovati, nego vam je žao i strah vas hvata što će taj novi list iznijeti sve li- jepe strane svih jednokrvnih plemena, te će narodu otkrivati i ljepotu i miadost i slavnu prošlost i radišnu sadašnjost i budućnost va- ma. i vašim sakristijskim prijateljima omra- ženijeh — Srbd. I to će se zbiti u Zagrebu, pod upravom i nadahnućem rogjenijeh Hr- vata, pod vodstvom ponosnoga riječkoga pa- tricija koji je, prezrevši vašu popularnost, nazvao javno i svečano vašega nakaznoga proroka: ,sablaznim zlotvorom naše otadžbi- ne“. I tako će vaša bezbožna vojna protiv žegje ideala biti osugjena od ljudi sijedijeh kosa i mlada srca o kojima vi nijeste do- stojni ni govoriti, ni pogledat im časno lice, oostarjelo u službi domovine. Evo zašto vi bučite, evo zašto toliko plačete. Milo nam je Otkriće infinitezimalne Vase Sl: tbosli, VH- da ste vi protivni! Jer tako sada nedvojbe- no znamo da opet iz Hrvacke poviše vašijeh gluva i usprkos vašijem niskijem dušama progovara riječ osloboditeljica, riječ utjehe bezimenome narodu i prepoznaćemo tako u u časnijem crtama Erazma Barčića našu ro- .S sestru. Ne bojte se, nijeste sami! S vama je maližarsko-njemačka koalicija, s vama su ba- jonete, »Drang nach Osten“ i Benjamin von Kallay. Ne bojte. se! Madžarima i Nijemcima — Košutu i Sehonereru — sto je puta mi- lija specifična ideja hrvastva i srpstva od »Narodne misli“ koja ima nešto skrovita, nešto kao od nejasne i crne prijetnje zatira- čima naše rase! Ugušiće se i tu ,Misao“. Još se nijesu ispunila“ vremena, muogo ja- lovijeh pokušaja ima još narod da učini dok se užeže .Slovinska svića“ kako je zvaše onuj stari Don Miho od god. 18566. Biće, dakle, vremena i naći će se u staroj oružni- ci, u kojoj se od pamtivijeka kuju lanci Ju- goslavenima, naći će se oružje kojim će se i ovaj nov plemeniti pokušaj zadušiti. Veliko će. Barčićevo djelo naći jamu tamo gdje se vasi listići goroo Čitaju i čuvaju, gdje se ostrišći vašijeli kalajofilskijeh » Haj- duci i Politika“, ,Naše » Pitanje Bosansko“ itd. itd., vaši napadaji na pose- srpske države srču kao članaka: Srpstvo“, stlime nezavisne najmilije piće, vlastodršce da pokažu kako narod naš nije , Regierungstihig“ niti zreo za šire jedinstvo ni za slobodu. Ali da znate što je rumenilo srama, pustili biste izvn e dželatsko, mračno njihovo poslanstvo, a ne da vi, zakriljeni poštenim hrvackim imenom, pokažete prstom onijem silama nišan za sra- motni rad, Madžari i Starčević-Hrvati, pa vko njih gvi oni Hrvati i Srbi te nijesu kadri uživati u obećanju boljih vremena, zavjeriće se pro- tiv smjele osnove riječkoga patricija. ujega i plemeuitoga mu druga ne omete rad podzemnijeh crva. S njima su sjeni svih doista velikijeh ljudi, svih proroka narodno- ga jedinstva, Jelačić i knjuz Mihajlo, Vladika Rude i Branko, Ljudevit Gaj i Vuk, veseliće se u grobovima u Zagrebu, na Lovćenu, u Biogradu ovome novome pokušaju stvoritelj- ske bolje česti našega duha. A vi... vi vr- šite i dalje vašu fiziološku funkciju na tijelu majke otadžbine, proći ćete ovako, poput ono- ga Grva u talijanskog pjesnika : ovim silama da . dalVigncto nel vuoto! Ratimir Nevski. jade . Policija u parlamentu Na dopis našega redovitoga dopisnik: iz Beča, štampan u br. 49. ,Dubrovnika“, .Jedinstvo“ stilom i dikcijom slabih _ narod- nih pjesama odgovara, i taj odgovor posve- ćuje srpskijem sastapajoina., na carevinskom vijeću. Naš dopisnik iz Beča kae je ot ni osjećaj, što ga je obuzeo kad je četa državne policije, usred mrtve tišine, stupila vojničkim korakom u dvoranu zastupničke kuće, gdje bi se “slobodno imala izražavati preko svojijeh predstavnika slobodna volja naroda. Predlogom Falkenhayna dovedena je državna policija u parlamenat. Kad je grof je biti mjesta u parlamentu ; kao skupocjeni materijal zašćeva mješa inože teško na samijem Slavenima nazvalo izdajicama slavenske stvari; Neka . vrrmeya=- Falhenhayn kupio potpise za svoj predlog po- nudi i srpskijem zastupnicima da ga potpi- šu, no oni ne htjedoše staviti svoja imena na onaj predlog. Naš dopisnik dalje je na- pisao: Još prošlog ljeta, netom se je zaklju- čilo carevinsko vijeće, priznalo se gdje je slaba strana, a to bijaše opstrukcija njema- čka i pitanje kako da se savlada. Grof Ba- deni nije htio da oktroiše prije saziva par- lamenta novi unutrašnji pravilnik, na osnovu kojega mogla se megjutim stvoriti naročita parlamentarna straža, nije htio da. na sebe navuče mržnju takovijeh mjera. Ali kad je do nokata dogorjelo, kad nije više ostajalo nego imalo dana za glasanje provizorne na- godbe s Ugarskom, grof Badeni zaište od većine da uradi ono što se on sam do tada kolebao da učini. Pomoću državne policije imao se proturiti provizorijum. Naš dopisnik zaključio je ovijem riječima: ,Nije pad Ba- denov, nije trenutni poraz na parlamentarnom poprištu, nego je ta moralna ljaga najvišu štetu nanijela Slavenstvu u Austriji. Slaveni prizvali su državnu policiju u hram narod- nih zastupnika“. Pred onijem dopisom iz Beča u istom broju izmegju ostaloga napisali smo ovo: .Ali ulazak policije u parlamenat ne može- mo odobriti: prvo, što policiji u opće ne smi- drugo, što se osvetiti, jer povjest bečkog parlamenta poka- zuje, da su Slaveni, a naročito Česi, bili du- go i dugo u opoziciji: a ko jamči da se ta vremena ne će povratiti?“ »Jedinstvo“ zbog držanja srpskijeh za- stupnika i našega lista u ovome pitanju očatalo je dugu litaniju, i samo što nas nije da je onijem odgovorom sama dva tri dana pri- čekalo ili da je bolje zavirilo u stenografska izvješća, ako nešto drži do svoga pisanja, za cijelo ne bi se bilo onako istrčalo. Jer kad od po prilici 60 zastupnika Mladočeha samo njih dvojica (dr. Engel i Janda) pot- pisuju Falkenhayn-ov predlog, znači da Mla- dočesi nijesu bili oduševljeni za isti predlog, za koji i ako su glasali, učiniše u onoj par- lamentarnoj vatri, kad ne preostaje mnogo vremena za hladno razmišljanje. Sada da vidimo kako sude isti Mlado- česgi. Na 8. 0. m. zastupnik dr Eduard Gregr, jedan od prvaka mladočeške stranke, na pu- čkoj skupštini u Launu izmegju ostaloga re- kao je: Da osobno žali, što se je većina zastupničke | kuće pustila navesti na lex Falkenhayn, po kojoj predsjedniku pripada pravo, zastupnike, koji mu se ne dopadaju, policajcima iz dvorane odstraniti. Ja izjavljujem to, rekao je dr Gegr, otvoreno za pogrešku / mislim, što bi se dogodilo, kad bi mi jednom u opoziciju došli, kao što su Nijemci bili. Ja se ne uzdam mnogo u današnju većinu i bojim ge, da će vladi napokon poći za rukom sadašnju većinu potkopati i rastrojiti. Ja se ipak toga ne- plašim. Što bi se moglo našemu narodu dogoditi, kad bi mi opet jednom iz parlamenta istupili, gdje smo od nekoliko godina na same sebe upućeni? Barem ćemo biti opet svoji, imaćemo slobodne ruke naprama svakoj vladi, počećemo opet našu oš- trn opoziciju. Prijeti nam se sa absolutizmom. Ab- golutizam, kakav je bio u vrijema Bach-a i Metter- nich-a, ne povraća se više. U ostalom absolutistička vlada staje mnogo novaca. Moderni absolutizam bio bi nam miliji od današnjeg konstitučionalizma. Zastupnik dr Engel, dakle onaj koji ae | potpisao Falkenhayn-ov predlog, našao je su o f so E JE OPE do A