Cijena list Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu flor. 5. Za sva ostale zemlje na godinu ranaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godi fior. 4. Na po godine i na četvrt k godine urazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. miku 24. Dećembra 1897. ošaljuve adlanać Dopisi se šalju šnšh vu. Rukopisi S6 no vraćaju. Za oglas», priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri maju se. | Broj 52. Ezlazi ode m “Godina VI. Početkom nove godine otva- ramo predplatu na naš list. Cijena mu je na godinu: za mjesto... E o.— » Austro-Ugarsku . X 9.00 » Srbiju i Crnu Goru, 6.— » ostale zemlje 15 fran. u zlatu. la po godine i tromjesec su- razmjerno. Dubrovnik, 23 dećembra. Narodi austro-ugarske monarhije u teš- kijem narodnijem, političkijem i gospodar- skijem prilikama dočekuju ove godine poro- gjenje Hristovo. Pogreške na pogreške, ne- pravde na nepravde, što se od vijekova go- milaju u našoj državi na štetu slovenskijeh | naroda, izgleda da se sada osvećuju na sa- mijem začetnicima istijeh. Našu državu njemački zovu Oesterreich što znači istočna država. Da su državnici i upravnici iste dobro bili uočili značenje ove riječi, koja sadrži program i pokazuje pravac, “— ne bi danas trebalo revoluciju odozdo gušiti revolucijom odozgor, biva prisilnijem mjera- ma, kao što su: Falkanhayn-ov predlog i prijeki sud u Pragu. Naša država nije samo .po imenu istočna država već i po svome geografskom položaju bliža je istoku nego zapadu, a njom se vladalo i vlada kao da je njemačka država ili ti filijalka Velike Ger- manije, ne vodeći računa o nenjemačkijem narodima. Germanizacija, centralizacija i ul- tramontaustvo bijahu stožeri oko kojijeh se politika austrijska okretala a i danas se di- jelom okreće. Prirodno je, što slavenski i o drugi nenjemački narodi ne ljube i ne vole germanizaciju i centralizaciju i što istok bježi od ultramontanstva, biva od povratka u vre- mena srednjega vijeka. Ovaj način vladanja najprije je pretrpio poraz u Ugarskoj, a sada kao da će i u zemljama zastupanijem u carevinskom vijeću. Naš bečki dopisnik ocrtao je dogagjaje, što se u posljednje vrijeme odigraše u zastupni- čkoj kući u Beču, tako da nam sada ne treba o tome govoriti. Ali je vrijedno ovdje napomenuti, što smo odmah po izdanijem na- redbama o jezicima. u Českoj i Moravskoj čitali u jednom bečkom listu, biva, da bi njemački zastupnici i bez naredaba o jezici- ma bili poveli oštru opoziciju protiv rastuće pogibli sa strane Slaven. 1 to vjerujemo. Nijemci su bili naučni gospodovati gotovo po svijem zemljama u Austriji a naročito u kraljevinama i pokrajinama gdje živu Česi i Slovenci. Veliki napredak, što su Česi i Slo- veni u posljednjih trideset godina postigli, Ni- jemce je uplašio. Još kojekako bi se Nijemci sa Slovencima razračunali, ali im velike brige zadaje češka budna svijest, veliki napredak Čeh& na kulturnom i privrednom polju. Po- sljednje dvije češke izložbe u Pragu: iudu- strijsška i etnografska, te njihov sjajni uspjeh, podigoše češkomu narodu ugled u Evropi, pa danas i skeptici moraju priznati, da je viševjekovna borba izmegju Čeha i Nijemaca u Češkoj i Moravskoj, ako ne konačno, rije- šena pobjedom prvijeh Danas Čeh u Ceskoj nema što da zavidi Nijemcu, jer sve što jed- nomu kulturnom narodu treba, to ša ima, a | sve je izvojevao teškom mukom u nepresta- noj borbi protiv Nijemaca i središne vlade u Beču. Nije ovo samo što Nijemce plaši. Česi su produktivan narod u svemu i dosta se jako množe, tako da su već dobro prodrli u Donju Austriju, a u samom ih Beču ima mnogo tisuća. Još će 01 nešto napomenuti. Čuškim se je pitanje; E nnogo bavio i slaven- ski svijet. Geografski i etnografski položaj Čeh& žalostan je. Uzmite. u ruke jednu etno- grafsku kartu austro- -ugarske monarbije, vi- djećete da su Česi sa svijeh strana okruženi Nijemcima, gotovo kao željeznijem obručem. Pred nekoliko godina, ruski naučenjak La- manski, u jednoj raspravi o Česima, izrekao je mišljenje, kao da se boji za budućnost českoga naroda baš radi njegova nepovolj- nog etnografskog položaja. Kad bi danas po drugi put Lamanski pisio o Česima, cijeni- mo, da onu svoju bojazan ne -bi ponovio. Jedino u slučaju, kad bi Slavenstvo u ovoj očitoj borbi sa Zapadom podleglo, naravski da ne bi tada ni Česima Gvjetale ruže. Ovo Česi vrlo dobro razumiju, pa za to i jesu pobornici slavenske uzajamnosti i prijatelji pravijeh Slavena, koji ne stoje u “službi Zapada, Veliko-Nijemci naučni od “vijekova g07 spodovati, a potisnuti od Čeha na sjeveru, od Slovenaca na jugu i od klerikalaca u alpin- skijem predjelima, teško im je sada dijeliti vlast sa narodima slavenskijem. Naredbe o jezicima, kojima se je dijelom udovoljilo pra- vičnosti i zahtjevima čoškoga naroda, bijahu Nijemcima samo povod, za što žešću borbu, e da bi mogli tobože pred svijetom ublažiti gnjušanje, koje oni divlji prizori u zastupni- čkoj kući i na ulici u svakoga izazvaše. Strast je slijepa. Čagovitu pobjedu oni divlji prizori održaše. Ministarstvo je Budeni-jevo dalo ostavku, a Nijemac Gauiseh sastavio novo ministarstvo. Ali ova časovita njemač- ka pobjeda: s jedne strane Slavenima u mo- narhiji otvorila je oči, te što povjest još ni- kada nije zabilježila, držao se je u Krakovu inicijativom Poljaka slavenski sastanak i pro- klamovala se slavenska uzajamnost; s druge strane iskopala je grob ustavnosti i parlamen- tarizmu, djelu samijeh Nijemaca, koje je ima- lo za navijeke učvrstiti njihov prevlasni po- loža. Ne samo to, već Nijemci izazva/e i državnu krizu. Pošto se u carevinskom vi- jeću zbog njemačke opstrupcije i objesti nije mogla glasati provizorna nagodba, vlada iznijela je pred parlamenat zakonsku osnovu, kojom samostalno uregjuje gospodar- ske i bankarske poslove sa Austrijom, istina na temelju status quo, ali je ovo ipak za imonarhiju rgjav početak, sve da unije neod- visna magjarska stranka povela u zemlji agi- taciju pod devizom: odcijepljenje od Austrije i personalna unija, što je Magjarima bez ra- zlike stranaka veoma milo. Magjari u svojoj megalomaniji odviše malo cijene nemagjar- ske narodnosti u Ugarskoj, a megju ovima već se opažaju znakovi kretanja i bugjenja. Na sve strane monarhije vrije i kreće ge. Svak se bori za osiguranje svoje uarod- ne individualnosti i za narodni boljitak, sa- mo Srbi i Hrvati u Austro-Ugarskoj gotovo prekrštenijem rukama gledaju u dogagjaje, spremni jedino da se megju sobom kolju na zator jednijeh i drugijeh. Srbi su politički u manjini, s toga na njih ne pada odgovor- kodlastaki preci izabrali Ho: ugarska | obasjalo bolje umove, sred i i svijetom | koju igramo pred ovako zamašnijem pokre- Cetinski sabor i Bos i Tereegovin U sveskama za oktobar i novembar biogradske revue ,Delo“ naštampana| su dva vitalna prva im im Pg 2 k ž pisma iz Hrvatske, u kojima. nepoznati pisac objektivno i stvarno go Hrvatskoj i S'avoniji. U drugom. pismu bavi. se izborima za hrvatsko-slavonski sabor, ras- pravama saborskim i adresom koalirane opo- zicije, ovu potonju podvrgo je objektivnoj kriti- Gi, iz koje prenosimo, što pisac kaže o cetinskom Saboru i o tobožnjim virtualnim pravima Hrvatske“ na Bosnu i Hercegovinu: »No osim same sadržine ne manje je intere- san i sam način, kao hrvatska adresa razna svoja prava, za koja je hrvatski narod tako m:lo krvi prolio, dokazuje, kako ih opravdava. Tako na samo- stalnost državnu ima Hrvatska pravo zato, što su dinanda 1 god. 1527, na saboru eetiuskom za svoga pravog i zakonitog kra- lja i što su god. 1712. priznali t. zv. pragmatičnu gankciju. Piscu ovih redaka poznata je istorija hr- vatska, ali mu se čini, da je sabor cetinski i ona- kav, kako ga gosp. Tađe Smičiklas, priznati hrvat- ski istoričar, prikazuje, vrlo slab temelj i osnov dr- žavne samostalnosti, za Hrvatsku i Slavoniju. Ne samo zat), što Hrvatska u to doba pije bila slo- bodna i nezavisna država, koja bi suverenstvo dr- žavno braniti i ua drugog prenijeti m gla; ne ni Za to, što je na Saboru cetinskom bila zastupljena samo Hrvatska preko Kupe do mora, dok su zemlje izmegju Save i Drave ostale uz Magjare i dne 3. januara 1527. godine izabrale za kralja Hrvat- ske i Slavonije — Irana Zapolju, već naročito za to, što su ona ista gospoda i velikaši, koji su na cetinskom saboru birali Ferdinanda za kralja hr- Vatskog, već pre toga na saboru u Požunu, dakle Zvjedno sa Magjarima, izabrali istog tog monarha za ugarskog, time implicite i za svoga ee: (Smi- čiklas, Poviest hrvat.ka 11. str. 12.). dakle, od kakve je političko-državne važnosti mo- go biti izbor cetinskog sabora kad su isti narod- ni zastupnici istog vladara već pre toga na zajed- ničkom saboru u Požunu izabrali za svoga gospo- dara. Ovakove sitnice kao da vrlo slabo smetaju hrvatskoj ,oporbi“, kad je reč o tome, da se t. zv. hrvatsko državno pravo konstruiše, pa odmah za- tim u političke svrha upotrebi. Nećemo time nikalko du kažemo da Hrvatska nema pravo na državnu samostalnost i nezavisnost. Ona ga nesumnjivo ima, po principu narodaosti i samoopređeljenja. Rekli bismo samo to, da za dokaz toga prava nije nevo- lja istoriju falzifikovati, i du bi hrvatskoj državnoj nezavisnosti ma i najmanja količina protivene krvi više koristila, više ugleda donijela, nego inače tako sumajiv cetinski sabor. Od ne veće vrijednosti po hrvatske političke aspiracije su i istorička virtual- na prava na Bosnu i Hercegovinu, na temelju ko- jih, uz pripomoć visokog načela narodnog jedinstva, koje je u njih (kamo onih u Bosni i Hereegovini) kane hrvatski političari od kalibra Žerjavića i Hegedića, osvojiti nesretne ove dve zemlje. Veliki značaj virtualnih, istoriskih pra- va na Bosnu i Hercegovinu, izbija upravo elemen- tarnom slovm iz ovih istor.skih činjenica: »Hrvatska državna samostalnost nije bila du- gog veka. Već godine 1091. prelazi ugarski kralj Vladislav Dravu s velikom vojskom, te magjar;ska konjica plavi cijelu zemlju od Drave do Save. Vla- dislav se odmakli zatim vraća u Ugarsku, ali, sigur- no radi očuvanja hrvatske državne nezavisnosti, 0s- tavlja u Hrvatskoj, u sted Zagreba, svog« namesni- ka Almu. Ono što je Vladislav godine 1091. počeo, | Ne vidi se, dua SSL o e to je njegov nasljednik Koloman god. 1102. dovr - : šio, osvojivši još ne osvojeni ostatak i onako male do ulogu ć i slabe: hrvatske države. a , Već godine 1102. nema Hrvatske kao samostalne i nezavisne države; nju je | Ugarska pokorila. Hrvati do duše neće ovo da priz- tima. ro veliko- koa maki šte | nadu 1 : : nadaju, vorom stupila u savezni odnošaj, ali u to teško da 1 oni sami veruju. Nije mesto da potanje pretresam ni vele, da je Hrvatska sa Kolomanom 4g0- tu stvar. Fakat je, da je Hrvatska od to doba iz- gubila svoju nezavisnost državnu. Na tom faktu ni- šta ne menja, da li je to nastupilo usled ugovora, dakle usled svojevoljnog odricanja na slobodnu dr- žavnu eksistenciju ili ugled poraza na bojnom po- lju. Možete prema tomo» lako prosuditi, kakova su ta virtualna prava hrvatska na Bosnu i Hercegovi- nu kad ih ona već od 1102. godine ne može da vrši jer i na nju samu neko treći polaže više nego | samo virtualna prava. D;žim da je upravo besmis- | lica govoriti o istoriskom pravu Hrvatske na Bos- nu, kada sve od početka XII. veka de facto i de ivre Hrvatskom upravljaju čas Austrija, čas. Turska, čas Ugarska. Ova potenja ponajduže. Na žalost na- šu i svih odanih prijatelja slobode i samostalnosti južnih Siovena sadašnjost mnogo više i jače potvr- gjuje virtualna prava Ugarske na Hrvatsku nego takova prava Hrvatske na Bosnu, ako bi se iz sa- dašnjosti smelo zaključiti, kakva je mogla biti proš- lost. Hrvatska izgubivši veoma rano svoju državnu samostalnost prestala je vršiti svaki uticaj na Bos= nu i Hreegovinu, jer onaj uticaj, koji je Hrvatska preko ugarsko hrvatskih kraljeva možda vršiti mogla nije mogao biti bog zna kako intezivan i jak, jer je put preko Pešte u Sarajevo u srednjem veku isto toliko bio zaodan, kao što je to i danas. Suviše bi pak sanguinično bilo izvoditi neko pravo iz te okol- nosti, što je zar Hrvatska pod vladaocima iz narod- ne dinastije faktički okujirala bila jedan deo Bos- ne. Usled kasnijih istorijskih promena te povreme- ne okupacije izgubile su vrednost. Axo bi takova povremena osvojenja mogla za koga pravo kakvo da stvore. Turci bi bili prvi, koji bi takovo pravo na musa prijavili. Oni su bar vekovim» i nepreporno bili gospodari Bosne i Hercegovine. Što se pak tiče velikog načela narodnog jediustva, koje da je oba- gjalo već bolje umove u Bosni i Hercegovini, to moramo dopustiti, da je to istina. Tv načelo poči- nje zbilja obasjavati ne samo bolje nego sve umo- ve u Bosni i Hercegovini, i kad to načelo obasja i u Hrvatskoj bolje umove, tada će srdačan spora- zum izmegju oba bratska naroda biti mogućan. No sudeći po adresi, o kojoj ovde govorimo, to vreme kao da nije blizu.“ mi, »Novo Doba“ Primili smo iz Praga prvu svesku lista .uje- dinjene hrvatske, srpske i slovenačke omladine za književnost, politiku, socijalna pitanja, koje se zove .Nova Doba“. U prvom članku izložen je program lista; tu se veli: da su dogagjaji, sto su se zbili za kraljeva boravka u Zagrebu, bili ishodištem no- vome životu: hrvatske omladine; da. su listopadske demonstracije provalile nasipe slijepoga fanatizma megju dvoimenim sinovima jednoga naroda a pri- vedoše omlađiuu na nove puteve, koji vode u ljep- še, veće i šire krajeve: omladini hrvatskoj otvoriše se cči, ona odrinu od sebe demone plemenske mr- žuje i na tom putu sastade se s omladinom srp- skom, a malo poslije i sa slovenačkom. , Tako niče »Hrvatska Misao“, a tako iza nje i ,Narodna Mi- gao“. To su dva glavna pojava novoga duhu, novih putova, novog pravca, kojim je udario jedan dio mladeži našega naroda. A samo nastavak u tomu pravcu jest ,Novo Doba“, koje ovim brojem zači- nje svoj šivot“. ,,Novo Doba“ nije samo organ je. dnog dijela hrvatske omladine, već otvara stupce i srodnoj po mislima omladini srpskoj i slovenačkoj. .Jedna od glavnih zasada, koje će ,,Novo Doba“ od svojih prethodnica Hry. i Nar. Misli preuzeti, jest narodno jedinstvo Hrvata i Srba.... No kod svega toga ne idemo za tim — pače ni ne mišsli- mo — da se Hrvat ili Srbin odrekne svoga narod- noga imena.... U dobro svaćenom jedinstvu ne će ni Hrvat Srbinu ni Srvia Hrvatu zatrti ime- na — već obadva ta jednako opravdana imena pre-