POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU =D U GOTOVU Naro Br. 45. DUBROVNIK, 7. Novembra 1929. jest e Broj čekovnog računa našeg lista * s; 3 oy in. 4153 Podružnice Sarajevo. dna Svijest Ciična je listu 5, Din, mjesečno; se in PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU, Uredništvo i Uprava god Dubr, Hrv. Tiskare, Otac katoličkog pokreta Prošle su Nedjelje na svečani na lovanje svih katoličkih udruženja, te velikog broja gragjanstva preneseni iz arkada na Mirogoju u crkvu Sv. Frana Ksaverskoga u Zagrebu smrtni ostanci veli- / kog krčkog biskupa Dr. Antuna Mahnića, oca i vogje katoličkog pokreta kod uas Hrvata, Dok se Njegov prah prenosio iz Mirogoja, da bude položen i da odslije počiva u crkvi, u mjestu koje dolikuje svecima i velikanima kao što je On bio, mi smo svim našim osjećajima pratili taj čin dužnog pijeteta. U srcima našim i mislima našima vidili smo Njegov veliki duh, koji i danas bdije nad sudbinom našeg naroda. Gledali smo u duhu, kako lebdi raskri- ljenih krila nad čitavim našim narodom, te i nad | onom patničkom braćom, koju je vazda toliko ljubio, _ a koja sad jače mo ikada osjeća težinu zla udesa, koji ga prati! Sliku ovog našeg velikana moramo vazda u srcu i mislima nositi. U svim teškim časovima moramo Ga uza nas osjećati, On treba da nas sokoli On bodri, On jača! : Kad su nas klevetoli, kad nas budu po običaju i dalje klevetali, mi moramo da zamislimo Njega, našeg vogju, našeg učitelja i ideala u onom momentu, kad je tiho i skromno, kao da čini najobičniju stvar — jer sve što je činio za svoj narod, sve je radio tiho i neusiljeno a sa najvećom ljubavi i spravan na | najveće žrtve — predavao za svjetskog rata svoju | spomenicu na Sv. Oca franj. provincijalu O. Miloše- viću, da je ponese papi Benediktu XV. To je ona spomenica, u kojoj biskup Mahnić moli Sv. Oca, neka bdije nad sudbinom Južnih Slavena, a kad pobjedi _ Antanta neka poradi da Južni Slaveni osnuju svoju slobodnu i Hodao za Mesi Ma g Nek nam bude izorom i Njegovo muževno i junačko držanje poslije rasula Austrougarske, u borbi sa talijanskim imperjalizmom, kad se začelo čitavim nizom ugnjelavajućih djela, koja ni danas nijesu pre- stala, nad našom patničkom braćom, Nije On uzmaknuo ni pred silom, nije pobjegao ni pod pritiskom okrutne ruke, već je ostao na svom mjestu, sve dok ga nijesu | prevarom odvukli u Jakin, Sjetimo se Njegovih \od- važnih prosvjeda protiv nepravednih talijanskih pro- gona i neka mam Njegove riječi budu i opomenom i uputom, kako treba raditi i kako branili narodna i crkvena prava. Nije se on bojao da u zašliti svojeg stada i | ljubljeng naroda otvoreno pošalje 31. decembra 1918, | poznati memorandum ma konferenciju mira, u kojem _ megju ostalim stoje i ove muževne riječi: ,Ja kao biskup protestiram proti takovom (talijanskom) postup- ku u ime svoje, u ime svoga klera i svoga naroda ma taj slavni megjunarodni forum. Najdragocjenije \dobro naroda jest sloboda vjerovanja i savjesti, Pro- kletstvo svima silnicima, koji se usugjuju u hram | Gospodnji s mačem u ruci“. čin i uz sudje- (0 obrtnim korporacijama šavaca i brijača | u starom Dubrovniku. M Dn. N. Gjivanović. Megju obrinim korporacijama dubrovačkim, koje su osnovane u XV. vijeku spadaju i ove dvije: kor- poracija šavaca i korporacija brijača. Vijest ob ovim Starim važnim korporacijama, kojima je statuta naža- lost nestalo, nalazimo u Državnoim dubrovačkom arhi- , u knjigama zaključaka : ,Libro delle parti de' sar- lori“, ,Libro delle parti della Confraternita dei barbieri“ te ,Vacchetta dei barbieri“, pa u rkp. knjigama (,Zi- baldoni“) dubrovačkog analiste XVIII. vijeka, O. Ivana | Marije Matijaševića (Mattei) (1714.—1783.) u biblioteci ikazao je pk. Dr. Kosto Vojnović god. 1899. i 1900. uknjizi Zagreb. akademije zn. i umjetn.: ,Bratovštine hl i obrtne korporacije u republici dubrovačkoj“ (sv, II. ir. XXII, XXVI, XXVII.) i rad ovih dviju naših obrtnih korporacija do pada republike dubrovačke, Na temelju loga učenog Vojnovićevog rada napisani su ovi retci. O korporaciji šavaca znamo po O. Matijaševiću, da je ona postala za vladikovanja nadbiskupa Antuna ozemstvo 10 Din. mjesečno Male Braće. Na iemelju toga rukopisnog materijala Izlazi svakog Četvrtka. Pojedini broj Din. 1:50 : »Kao pastir svoga mukotrpnoga naroda, koji je osigurao teškom mukom svoj opstanak u vrijeme tira- nije njemačko - austrijske centralizacije, ja dižem svoj prosvjedni glas, Prosvjedujem u ime zakona, koji nalazi svoju jčku u petoj i sedmoj zapovjedi dekaloga: Ne ubij! Ne ukradi! Prosvjedujem u ime zakona Isusa Krista, koji je došao me da uništi naravni zakon, već da ga upotpuni i usavrši, koji naregjuje : Ne čini drugome ono, šte ne bi bilo drago, da tebi drugi učini 1“ ,Ako se želi osigurati svjetski mir, odnošaji naroda mnoraju biti uregjeni na bazi pravde“, Ove riječi trebalo bi da se i danas jednodnušno, kao krepak glas silnog groma, vinu iz srca svih nas skupa, ne bi li ih čula uspavana savjest stare Evrope! Što sve talijanski listovi znaju o historiji Dalmacije. Sa koliko obaviještenosti i objektivnosti talijanska štampa prati razvoj prilika u našoj zemlji, to je našoj javnosti \odavna već poznato, Dosta je spomenuti imena talijanskih listova kao što su imperijalistički organ »Volont& d' Italia«, »Popolo di Trieste“, La terra Adriatica« i toliki drugi šovinističko-imperijalislički listovi, da se sjetimo sve one nemoguće mješavine izmišljotina, neznanja i zlobe, te onog nečuvenog šare- nila i ,sočnosti“ rječnika, koji rabe ti listovi, kada govore o našoj zemlji, ili ma kojoj pojavi, koja stoji u vezi sa našim narodom ili našom državom. Ž Ma koliko takav način »tretiranja“ nikako nije u skladu sa ,velikom kulturom talijanskog naroda“, koju uvijek naglašuju Talijani, pa čak i onda kada u ime te kulture pucaju u legja svojim manjinama, to se ipak ne čudimo kada tako rade spomenuti mali ptevolver blatti“, kojima upravljaju male usijane glave kao što su kojekakvi Pescosolidi, Coselschi i dr. Moglo bi se tu jedino postaviti pitanje kako, u zemlji gdje je isve strogo ieglemaniovano, sve tako ovisno o volji i komandi ,duce-a“, može ta štampa da sipa toliko uvreda prema jednoj susjednoj zemlji i susjednom narodu, kad je baš pitanje mirnog života i dobrih susjednih odnosa centralno pitanje mira i napretka u ovom dijelu Evrope, Ali mi ne postavljamo to pi- tanje, jer bismo na njega morali vrlo jasno da odgo- vorimo, a takav odgovor morali bismo potkrijepiti argumentima, koji bi nam oduzeli previše prostora. Hoćemo samo da postavimo jedno drugo, manje opsežno pitanje, a to je: da li 1. zv. vodeća talijanska štampa uvigja potrebu, da li osjeća dužnost, da svoj ton, svoj rječnik, svoje informacije i svoje zaključke, kada se radi o nama, dovede u sklad sa realnošću 1 sa interesima dobrog susjednog života? Ili bolje : da li to uvigjaju i žele oni, koji komandiraju tom štampom, koji joj daju direktive i potporu ? 1, 10 pitanje se logično mora postaviti, kada se vidi kako i najozbiljniji talijanski listovi daju svoje stupce člancima, koji vrve netačnostima i neozbili- nostima. Navagjamo kao primjer samo članak ,Pašićeva sjena“, koji je izišao u »Corriere della Sera« od 25. 0. m. Tu se govori, u vezi sa podjelom naše države na banovine, o »nezadovoljstvu Hrvata, izraženom na usta svojih izbjeglih vogja“, o ,nesklonosti svjetskog _ javnog mišljenja“, o ,iluzornosti novog državnog imena“ i t. d, da sve to na koncu svrši sa jadikovkom radi iz Rieti god. 1418. pod naslovom Sv. Tome Apostola, u crkvi (koje više nema) svetih Petra, Lovrijenca i Andrije (zvane u puku »Petilovrijenci“), . bokeljskih mučenika. Kad se ova crkva srušila uslijed trešnje od 6. IV. g. 1667., šavci se počeše kupiti u redovničkoj crkvi sv. Dominika, u mjestu zvatom ,kapituo“. Ova je korporacija imala jednu karakterističnu povlasticu : plesati pred knezom .dubrov. republike u četvrtak pretili. Od te povlastice ostali su nam tragovi u knjizi zaključaka te korporacije za razdoblje od g. 1674.—1809. u drž. dubrov, arhivu, gdje pod datumom 21. 1. g. 1762. nalazimo, megju ostalim, da se trojici šavaca (,maestri e capi di ballo“) pozajmljuje za 5 godina svota od 50 dubrov. dukata u svrhu da nabave odjeća za 12 plesača, koji će igrati pred knezom u četvrtak pretili ,na diku naše bratovštine kao i na čast našem knezu“, Ima u toj arhivskoj knjizi važnih zaključaka u onom XVIII. vijeku, gdje se odregjuje i to, da se udijeli potpora bolesnom bratu, i da se: posjeti taj brat; tu je posjetu svrhom god. 1809. bio ovlašten vršiti starješina (gestalad) jedanput na mjesec, te bolesnom bratu udijeliti potporu od 5 dukata, pa isto toliko kad bi se produljila bolest na drugi mjesec, a bilo bi novaca u blagaini. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik : Antun FIč — Dubrovnik, ZEPHIE I već lovac ZEPHIROM se grije, jer on znade što mu prije. Zato pamti ovu reč i kupi samo dobru peć. sa ZEPHIR PEĆ zoo 10 grije jednu sobu DP4 kg. drva sata Tražite besplatan opis! Zephir tvornica peći d. d., Subotica Jedino zastupstvo za Dubrovnik "Mirko M. Zec »Drisanja starih regionalnih imena“... , kojih se » Corri- ere della Sera“ nikako ne može odreči,.. »1 Dalma- čiju — kaže se u članku — , zatekla je opča sudbina : izgubila je ime, sjajno od wenecijanskih i latinskih uspomena, gubi historiju jedinstva svoje zemlje dodje- lom Dubrovnika crnogorskoj banovini...“ Da li je to neznanje ili svijesno falsificiranje histo- rije, znati će pisac toga članka i urednik, koji mu ga je propustio, Nije isključeno, da tu ima i jednog i drugog ' zajedno. Bolje poznavanje historije i manje sklonosti k falsifikatima sigurno bi otrijeznilo mnoge i mnoge »dalmatinske patriote“, koji i dandanas lijepe po svim uglovima talijanskih gradova šarene plakate sa grom- nim natpisima , Spalato /“ — , Sebenico !« — niran !“ — nPerasto!* — ,Viva la beffa di Buccari!“ — i t. d,, a da u tome niko ne priječi, dok bi kod nas zbog toga nastale intervencije, kojima nije moguće sagledati posljedice. Pred mjesec dana, kada je tali lanski kraljevski par stigao u Veneciju, na otvor izložbe ,Settecenta“, cijela je Venecija osvanula izli- Jepljena spomenutim plakatima — kao na pozdrav kraljevskom paru... i niko to nije skidao, niko_nije to priječio, niti je ko bio zbog toga apšen... To je valjda u okviru programa same vlade... Neka nam »Corriere, della Sera« kaže malo više o ,historiji jedinstva Dalmacije“, neka nas pouči malo o pjedinstvu Dalmacije i Dubrovnika“ — jer to su za nas doista historijska otkrića, budući da smo do sada držali, da je Dubrovnik bio nezavisna republika, koju je tek Napoleon ujedinio s Dalmacijom u — slovinsku lliriju ! Ili ako nam uvaženi talijanski dnevnik ne može o tome ništa više reći ni argumentirati nego li je učinio njegov člankopisac, onda neka nam dozvoli da pono- vimo: ,Neznanje ili svijesni falsifikat“ ! —Ka— ITO pasta za zube je najbolja. Na početku XVI. vijeka, g. 1514., ova je kor- poracija brojila, kako donosi Matijašević, 170 članova. Častila je za svoje zaštitnike uz sv. Tomu Ap. i sv. Homobona (rodom iz talij. grada Kremone, pre- minu 13. XI, god. 1197.) Od svrhe XV. vijeka uz ovu je dubrov. korporaciju napose postojala i ona ,podstrigača svile“, ,čimatura“ G,cimatori“, ,cimadori“) u crkvi sv. Jakoba ,de pu- teis“, pregragjenoj kasnije u onu sv. Josipa. Imala je god. 1514, 31 član. * Korporacija brijača pojavi se + uslijed zaključka Maloga Vijeća od 19. X, g. 1452., koje potvrdi dotični statut. Matijašević tu je knjigu imao u rukama, te nam kaže, da je ona bila pokrivena s obiju strana srebrnim tekama, i da je na jednoj “strani stajalo ras- pelo od srebra u relijefu, a nagle! strani sv. mu- čenici Kuzma i Damjan, zaštitnici korporacije, odjeveni po običaju liječnika onoga doba. Donosi nam i uvod matrikule, ovakav: ,Noi tutti che usiamo \' arte dei barbieri col nome di Dio e della gloriosa Madre Sua Vergine Maria, e di tutta la corte celeste, siamo venuti di accordo ira di noi, e volontariamente constituimo, RASE m