Br. 4. U Dubrovniku dne 16 Junija 1878. God. I. HRELJA? NA RASKRŠĆU. Po grčkome. Kad je Hrelja iz djetinstva prolazio u odraslu dob, u kojoj mladići postajući već samovlastnim, očituju hoće li krenuti u život putem kreposti ili onim pakosti, iza- gje u samoću i tu zabrinut sjegjaše nć znajući kojim bi putem udario. U to prikažu mu se dvije žene visoka stasa, jedna prikladna vidjeti od naravi plemenito na- rešena, čista lica, stidnih očiju, skladna stava u bijelo odjevena; a druga nagizdane masti, ćinilo se kao da ho- će da se prikaže bjelja i rumenija nego li joj narav, a držala se na visoko kano da se učini viša i upravnija nego li je, oči joj izbuljene, odijelo dragocjeno i sjajno da joj se kroza nj ljepota mladosti najviše zrači, svaki čas ogledala sama sebe i pazila gleda li je ko drugi, a često se i na svoju sjenu obzirala. A kad su pak bi- le bliže Hrelje, ona prije napomenuta išla je čedno jed- nakim korakom, a ona druga pohiti da priteče k Hrelji te mu progovori: ,vidim te, moj Hrelja, gdje dvoumiš kojim bi putem u život krenuo. No ako uzmeš mene za svoju posestrimu, ja ću te odvesti najugodnijim i naj- lakšim putem, i neće ti ostati naslade da je ne okusiš, a za života nećeš znati što je teškoća ili muka. Prije svega ti se ne ćeš brinuti ni za bojeve ni za posle, ne- go ćeš sve misliti što bi mogao naći najboljega za pi- vo i jestivo, ili čim bi oči ili uši zabavio, kakvim bi se mirisanjem ili opipanjem nasladio, pa kako na najmekšem spavao, i pa na koji bi način sve to bez i najmanjeg truda postići mogao. Ako igda sumnja napadne da ćeti nestati iz česa bi te naslade imao, ne boj se da ću te ja navesti da trudom i mukom tijela i duše te stvari pribaviš, već ono što drugi rade ti ćeš uživati, ne uste- *) Heracles (Hercules). žući se od ničesa štogod bi ti moglo zauvar biti. Jer da se odasvuda okoriste čim im drago, to ja mojim pri- jateljima dopuštam.“ — A Hrelja saslušavši to, o ženo, reče, a kako ti je ime? A ona: ,moji me dragi zovu Blaženka, a nenavidni ozloglasujući me nadjenuše mi ime Pakost“ — Megjutim primaknuvši se ona druga žena reče: ,Evo i mene k tebi, Hrelja, poznajući ja tvo- je roditelje, i budući da sam ti razabrala ćud dok si još bio djetetom, zato se ufam, udariš li putem koji k meni vodi, da ćeš postati vrijednim poslenikom lijepijeh i divnijeh djela, a ja ću se pokazati još časnija, i za dobro što ti učinim biti ću s tvoje slave odličnija. Ali ne ću da te varam začinjajuć o raskoši, već onako kako su bogovi uredili ono što je, ja ću ti pravo kazati. Od onoga što je dobro i lijepo, ništa bez truda i nastoja- nja ne daju bogovi ljudima; nego hoćeš li da se umiliš bogovima, treba bogove štovati; ako želiš biti ljubljen od prijatelja, valja učiniti dobra prijateljima ; želiš li i- mati časti u kome gradu, treba u čem biti koristan gra- du; ako hoćeš da ti se divi radi vrline cijela domovina, valja se brinuti za njezino dobro; želiš li da ti zemlja obilatim plodom rodi, zemlju treba raditi; misliš li da je potrebito obogatiti se stokom, valja se starati za sto- ku; ako težiš za bojnom slavom, i želiš imati snage da oslobodiš prijatelje a dušmane da svladaš, treba na- učiti od vještaka vojničke umjetnosti, pa se vježbati ka- ko da ih uporaviš; napokon ako hoćeš imati tijelo sna- žno da može služiti umlju, valja tijelo vježbati i na silu truda i znoja na to ga naviknuti. A _Pakost prihvativši reče: ,Ne čuješ li, moj Hrelja, kako ti mučan i dug