7.
Ni == s

Br. 6.

U Dubrovniku dne 16 Julija 1878.

God.

j

JI.
e cvili mi, lomna Crnagoro,
Ne cvili mi tvoje vitezove |
Ustanuše, svak ko silni oro,
Gn'jezdo brane, brane mili dom,
Te padoše gdje ih slava zove
Vjerni Bogu i narodu svom!

Uroti se, Crnagoro slavna,
Suproć tebi sila i nevjera ;
Al te sila napada odavna ;
Trista ljeta, nepristan je boj ;
Zla joj sreća, a gora namjera,
Gdje joj plane sileni mač tvoj!

Al nevjera! Tko da se sačuva ?
Nevin junak, dal' to smrti samom.
Gdje nož bliska i gdje puška gruva
Kad smrt srete, blažen blažen čas!
Raj g" obujmi ljubeznijem plamom,
Krv posveća prirodni mu kras.

Tri tisuće tvojih mučenika
Tako panu, Crnagoro sveta |
Ujedno ti i žalost i dika,

Ujedno ti požuda i cv'jel!
Čast i ponos sad nam oc'jela svjeta
Kad im sličnih svijet ne hrani c'jel

Bje nam izgled Leonida djeci,
Leonida i njegovih trista.
Još nad njima čude nam se vijeci,
Još se čuje gdje navidni plač, |

IZ. DAVORIJA

Antuna Kazali.

Još se gleda gdje ta četa prista +.

I kud prodre Azijatski mač.

I mi ćemo na svetinju našu

Srcem punim pohvale i stida,
Da sam popi svu čemernu čašu,

Da u borbi brat nam: osta sam,' ““

Gdje sin svaki novi Leonida, |
Termopile bje ti svaki kam! |

I tud ćemo gorke uspomene
Jedan drugom pripovijedut v'jerho.
Da nam žalost kakva ne izvene,
Da poruga ne istane van,

Za osvete blago neizmjerno
Kada sine osvete nam: dan!

NI.

Slava, slava padnutim, |
Za krst i slobodu !
Svijetu pr'jekor i čudo,
Svetinja narodu!

Trista godin Kosovo |

I boj gorki biva,

Te svak dan se ponavlja,

Svak dan uskrsniva: |
Da Slavljan ne zabije ;

Svetu staru žrtvu!

Na spomen joj privaša,

Svakdan glavu mrtvu!

* ane,