7. Ni == s Br. 6. U Dubrovniku dne 16 Julija 1878. God. j JI. e cvili mi, lomna Crnagoro, Ne cvili mi tvoje vitezove | Ustanuše, svak ko silni oro, Gn'jezdo brane, brane mili dom, Te padoše gdje ih slava zove Vjerni Bogu i narodu svom! Uroti se, Crnagoro slavna, Suproć tebi sila i nevjera ; Al te sila napada odavna ; Trista ljeta, nepristan je boj ; Zla joj sreća, a gora namjera, Gdje joj plane sileni mač tvoj! Al nevjera! Tko da se sačuva ? Nevin junak, dal' to smrti samom. Gdje nož bliska i gdje puška gruva Kad smrt srete, blažen blažen čas! Raj g" obujmi ljubeznijem plamom, Krv posveća prirodni mu kras. Tri tisuće tvojih mučenika Tako panu, Crnagoro sveta | Ujedno ti i žalost i dika, Ujedno ti požuda i cv'jel! Čast i ponos sad nam oc'jela svjeta Kad im sličnih svijet ne hrani c'jel Bje nam izgled Leonida djeci, Leonida i njegovih trista. Još nad njima čude nam se vijeci, Još se čuje gdje navidni plač, | IZ. DAVORIJA Antuna Kazali. Još se gleda gdje ta četa prista +. I kud prodre Azijatski mač. I mi ćemo na svetinju našu Srcem punim pohvale i stida, Da sam popi svu čemernu čašu, Da u borbi brat nam: osta sam,' ““ Gdje sin svaki novi Leonida, | Termopile bje ti svaki kam! | I tud ćemo gorke uspomene Jedan drugom pripovijedut v'jerho. Da nam žalost kakva ne izvene, Da poruga ne istane van, Za osvete blago neizmjerno Kada sine osvete nam: dan! NI. Slava, slava padnutim, | Za krst i slobodu ! Svijetu pr'jekor i čudo, Svetinja narodu! Trista godin Kosovo | I boj gorki biva, Te svak dan se ponavlja, Svak dan uskrsniva: | Da Slavljan ne zabije ; Svetu staru žrtvu! Na spomen joj privaša, Svakdan glavu mrtvu! * ane,