Br. 7. U Dubrovniku dne 1 Augusta 1878. | God. I. IV. el' na mjesto već ti srce stalo? Jel' ti veća počinula duša ? Sad Slavjansko ne plaši te žvalo, Grom nam puške sad te ne zagluša, U korice jatagan se vrati, Gnjije ruka što ga nekad shvati. Crnagora, gn'jezdo sokolova, Ogreznuta u sinovljoj krvi, Do slobode sve ti požrtvova Čim zamani po br'jegovim vrvi, Štiti zaman svoju zemlju svetu Pri čudećem, al nehajnom svijetu. Tri tisuće svetijeh telesa, Mučenika krsta i slobode, Gnusni Osman oholo poplesa Po klancima što svetinji vode, Gdje zamani ljubav domovine Troje tjera proti tri stotine. . Pomoćnice svakog razbojnika, Sud'jelnice svakojega klanja, Kakva ti se uzvisila dika Kad uguši slobodnog rvanja, Kad Slavljane izdane ubije Podlom rukom divljeg Osmanlije ? Jesi li mi pomno razbrojila, Kamatnice zlobi i nečisti, Ta krv častna koja se j'izlila Koliko ti prinaša koristi? Sva ta žrtva bogu tvom zaklata Koli kapalj pribavi ti zlata ? IZ. DAVORIJA Antuna Kazali. Svih sramota gnusna povodnice, Odvjetnice svake podle zlobe. Tako svagda ! neka zemlji lice Ne skrvave nikada hudobe, Ako svagda ne urabi zato Mač ingleški i ingleško zlato. Tako svagda! dok se svijet ne sjeća Gusar narod na što se nazire, Što sm'jeraju razbojnička v'jeća, Gdje se vjera, gdje se krst satire, Gdje se ljudstvo tlači ispod nogu, Da ugodi svom tobocu bogu. Kakav narod ustao ikada Za slobodu, il' za svoju vjeru, Te ne vidje skoknut iznenada Njezin lakat i njezinu mjeru ? Korist samo iz svakojih strana Nje razbolja i nje nakovana! Krv se l'jeva, nerogjeno djete, Star i žena nemilo se kolje, Kuće s ore, gore crkve svete, U plamenu nepožnjeno polje, D'jeva, momče, ako se ne muče, Za sramotu i kvar se odluče. A Ingleška što se zato brine Kad Ingleškoj njezin penny plodi? Mri na kocu tužni Slavjanine Pri tvom krstu, pri tvojoj slobodi, Pri baštini i djeci i ženi Sve je dobro! — Ingleškoj je penny!