Br. 8. U Dubrovniku dne 16 Augusta 1878. God. 1. JUTROM RANU. (Iz zbirke doslen neizdanijeh ljubavnijeh pjesama J. Sundečića. AŠ pavala si jutrom rano . .. . 2X Oh! šta si tad snila ; ' Jer si ljupka i dražesna, Ka' nebesna Sunčanica bila. —- Ja ti dogjem iznenada Rumen-ružo moja : Zagrlim te — pomilujem, Pa cjelujem Slatka usta tvoja, Ti se preneš, — pogledaš me Ka' janješce blago: Zenice ti velje g'jaše I blistaše Ka' kamenje drago, Smlješeć mi se, proromoniš: »La da gjavo nisi? . . .“ »»Jest, — rekoh ti, — moja slavo Ja tvoj gjavo, Moj angjeo ti si! — —“« Pa srdašce prislonim ti Do tvog srca pusta, A položim usne vrele Ustrepćele, Na medna ti usta, Te miline, te sladosti Zaboravit ne ću, Dok nada mnom voštanicu Samrtnicu Ne užegu sv'jeću. — Čelo, oči, lice, grlo, Čemin-prsi tvoje: Izljubih ti — žarom sama Čista plama Žive duše svoje . .. . I ka' što se pokraj ognja Meki vosak topi: Oganj-čustvo mal' me tada Ne prevlada, I kraj tebe stopi. — Samo pjesnik zna ljubiti Takim osjećajom : Znade ljubav, vilo zgodna, Ljuborodna, Zasladiti rajom. A najskoli još kad ljubi Toliku ljepotu: Zna obožit časak svaki I tren taki U svome životu. — Pa ti dajem tvrdu vjeru, Vjeru pjesnikovu, Koja nije prevodljiva, Kolebljiva U zadanom slovu: Te miline, te sladosti Zaboravit neću, Dok nada mnom voštanicu Samrtnicu Ne užegu svijeću. —