Br. 8.

U Dubrovniku dne 16 Augusta 1878.

God. 1.

JUTROM RANU.

(Iz zbirke doslen neizdanijeh ljubavnijeh pjesama J. Sundečića.

AŠ pavala si jutrom rano . .. .

2X Oh! šta si tad snila ;

' Jer si ljupka i dražesna,
Ka' nebesna

Sunčanica bila. —-

Ja ti dogjem iznenada
Rumen-ružo moja :
Zagrlim te — pomilujem,

Pa cjelujem
Slatka usta tvoja,

Ti se preneš, — pogledaš me
Ka' janješce blago:
Zenice ti velje g'jaše

I blistaše
Ka' kamenje drago,

Smlješeć mi se, proromoniš:
»La da gjavo nisi? . . .“
»»Jest, — rekoh ti, — moja slavo

Ja tvoj gjavo,
Moj angjeo ti si! — —“«

Pa srdašce prislonim ti
Do tvog srca pusta,

A položim usne vrele
Ustrepćele,
Na medna ti usta,

Te miline, te sladosti
Zaboravit ne ću,

Dok nada mnom voštanicu
Samrtnicu
Ne užegu sv'jeću. —

Čelo, oči, lice, grlo,

Čemin-prsi tvoje:

Izljubih ti — žarom sama
Čista plama

Žive duše svoje . .. .

I ka' što se pokraj ognja
Meki vosak topi:
Oganj-čustvo mal' me tada

Ne prevlada,
I kraj tebe stopi. —

Samo pjesnik zna ljubiti
Takim osjećajom :

Znade ljubav, vilo zgodna,
Ljuborodna,
Zasladiti rajom.

A najskoli još kad ljubi
Toliku ljepotu:

Zna obožit časak svaki
I tren taki
U svome životu. —

Pa ti dajem tvrdu vjeru,
Vjeru pjesnikovu,
Koja nije prevodljiva,
Kolebljiva
U zadanom slovu:
Te miline, te sladosti
Zaboravit neću,
Dok nada mnom voštanicu
Samrtnicu
Ne užegu svijeću. —