U) M aL 7 DIE PAL ŽANA NSS KJ (4 ADNS LP ho a ge“, 7 Br. 10. U Dubrovniku dne 16 Septembra 1878. God. I. MRTVACKU KOLU po Goethe-u g. 9B M. 2. Pad kuclo, zvonar pogleda Netom dovrši opaku miso X. Niz polje gluho, što leži u doli ; | Za svete dveri b'jegom umlati; i M'jesec rasv'jetlja svud na okoli; A s neba mjesec uv'jek još prati Bijeli se groblje ko da je dan. Taj strahoviti mrtvački roj. AL gle! podižu s greba se ploče, Nu ponestaje jedno po jedno, Mrtvi u bjelim plaštima kroče, Zagrću pleći, šapću s' uzgredno, Žensko i muško vlači se van. | Zemlja proždere opet pl'jen svoj. Zgrčene zglobe hoće d' otegnu, Osto još jedan što trta i gazi, Zameću kolo u skupu rado, Premeće, brška svud po grobovi" Ubog i bogat, staro i mlado ; Sprva posumnjo da su drugovi, *# Al smeta plesu dug zagrtaj. Al' jur ošnjuri pokrivač svoj. Za sram tu niko ne znaje veće, Slljeta na vrata, nu zlamen sveti Spuzeno ruho s pleća odmeće, Neda da stupi napr'jed prokleti, Pak ala skači i mahnitaj. | Križ mu svrh praga zapr'jeti: stoj ! Dižu se stegna, klecaju buti, | Treba da ruho svakak' izbavi, Nov se sad vodi zvrk čudnovati; A dugu svjetu tu roka nije; Stucaju štuci, klopoću gnjati, Hitro se gotskih oka dovije, Čuje se nalik cjepakA lom. Penje od zuba do zuba štuk. Zvonaru nešto šunulo sada, Sad se zvonaru grdna baš piše ; Napust mu šapće tiho ozada : Uzlazi, hmiće sve na to više | Sagji i platno ugrabi kom. Ko mnogonožni laki pauk. Popala ježnja blijeda zvonara, Hoće da vrati odoru kletu, Al gvožgje 'e drži zubom zapetu. Sirzla se u njem do kapi krv. Jur mjesečina s neba odbijega, Zvona se zveka dolom razl'jega, Zdroždi se na tle okošta strv.