U)

M
aL
7

DIE

PAL

ŽANA NSS
KJ (4 ADNS
LP ho a

ge“,
7

Br. 10. U Dubrovniku dne 16 Septembra 1878. God. I.
MRTVACKU KOLU
po Goethe-u
g. 9B M. 2.
Pad kuclo, zvonar pogleda Netom dovrši opaku miso
X. Niz polje gluho, što leži u doli ; | Za svete dveri b'jegom umlati;
i M'jesec rasv'jetlja svud na okoli; A s neba mjesec uv'jek još prati
Bijeli se groblje ko da je dan. Taj strahoviti mrtvački roj.
AL gle! podižu s greba se ploče, Nu ponestaje jedno po jedno,
Mrtvi u bjelim plaštima kroče, Zagrću pleći, šapću s' uzgredno,
Žensko i muško vlači se van. | Zemlja proždere opet pl'jen svoj.
Zgrčene zglobe hoće d' otegnu, Osto još jedan što trta i gazi,
Zameću kolo u skupu rado, Premeće, brška svud po grobovi"
Ubog i bogat, staro i mlado ; Sprva posumnjo da su drugovi,  *#
Al smeta plesu dug zagrtaj. Al' jur ošnjuri pokrivač svoj.
Za sram tu niko ne znaje veće, Slljeta na vrata, nu zlamen sveti
Spuzeno ruho s pleća odmeće, Neda da stupi napr'jed prokleti,
Pak ala skači i mahnitaj. | Križ mu svrh praga zapr'jeti: stoj !
Dižu se stegna, klecaju buti, | Treba da ruho svakak' izbavi,
Nov se sad vodi zvrk čudnovati; A dugu svjetu tu roka nije;
Stucaju štuci, klopoću gnjati, Hitro se gotskih oka dovije,
Čuje se nalik cjepakA lom. Penje od zuba do zuba štuk.
Zvonaru nešto šunulo sada, Sad se zvonaru grdna baš piše ;
Napust mu šapće tiho ozada : Uzlazi, hmiće sve na to više |
Sagji i platno ugrabi kom. Ko mnogonožni laki pauk.

Popala ježnja blijeda zvonara,
Hoće da vrati odoru kletu,
Al gvožgje 'e drži zubom zapetu.
Sirzla se u njem do kapi krv.
Jur mjesečina s neba odbijega,
Zvona se zveka dolom razl'jega,
Zdroždi se na tle okošta strv.